REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ob-33/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Radojici Vučkoviću odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika-protutužitelja NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Pajić odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja suvlasništva, upisa u zemljišne knjige i naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-137/2024-13 od 30. prosinca 2024., u sjednici vijeća održane 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice-protutužene ČT te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-137/2024-13 od 30. prosinca 2024. u pobijanom dijelu točke I. i II. izreke.

II. Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika-protutužitelja NT presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-137/2024-13 od 30. prosinca 2024. u točki II. izreke se preinačuje na način da se odbija zahtjev tužiteljice-protutužene za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.043,75 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, dok se u preostalom dijelu ta odluka potvrđuje.

III. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice-protutužene ČT i tuženika- protutužitelja NT na naknadu parničnog troška ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je u točki I. izreke odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene kojim je tražila da se naloži tuženiku-protutužitelju da joj isplati iznos od 37.500,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U točki II. izreke naloženo je tuženiku-protutužitelju NT da tužiteljici-protutuženoj ČT naknadi parnični trošak u iznosu od 10.218,75 eura u roku od 15 dana.

2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavile su obje parnične stranke i to iz svih žalbenih razloga.

2.1. Tužiteljica-protutužena je svoj pravni lijek izjavila protiv dijela odluke kojim je odbijen njen glavni tužbeni zahtjev i dijela odluke kojim je odbijen njen zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa. Smatra nelogičnim, životno nestvarnim i u suprotnosti sa sadržajem drugih navedenih dokaza i iskazima svjedoka i stranaka da je tuženik-protutužitelj novac za kupovinu kuće i njenu adaptaciju pozajmio od FT i da je njihova prava volja bila uknjižba založnog prava na predmetnoj nekretnini radi osiguranja te pozajmice. Pobija odluku o troškovima postupka tvrdeći da njen uspjeh u parnici iznosi 90% iz razloga što je za četiri nekretnine ishodila presudu na temelju priznanja a za dvije nekretnine je povukla tužbeni zahtjev, što se u svom odgovoru na tužbu tuženik-protutužitelj protivio svim njenim zahtjevima te je istakao i protutužbeni zahtjev s kojim nije uspio, što je s obvezatnopravnim zahtjevom kojim je tražila isplatu iznosa od 50.000,00 eura uspjela s iznosom od 25.000,00 eura dok je za preostali dio svoj zahtjev povukla te jer je povukla i dio svog tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 185.625,00 kuna. Žalbeni je prijedlog da se presuda suda prvog stupnja preinači na način da se njen tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i da joj se priznaju zatraženi parnični troškovi uključujući i trošak za sastav ove žalbe u iznosu od 781,25 eura.

2.2. Tuženik-protutužitelj žalbu izjavljuje protiv točke II. izreke, one kojom mu je naloženo da tužiteljici isplati parnični trošak u iznosu od 10.218,75 eura. Smatra da je prema utvrđenom uspjehu stranaka u sporu od 50%, sud trebao odlučiti na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U tom pravcu ističe svoj žalbeni prijedlog. Podredno predlaže da se naloži da mu tužiteljica-protutužena naknadi razmjerni dio troškova kao i trošak ove žalbe u iznosu od 312,50 eura.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).

4. Tuženik-protutužitelj je dostavio odgovor na žalbu kojom osporava žalbene navode tužiteljice-protutužene smatrajući ih netočnim. Pobijanu presudu u točki I. izreke smatra pravilnom i zakonitom. Navodi da je iznose koje je ranije pozajmljivao od UT istome uredno vraćao. Tvrdi da su tužiteljica-protutužena i njen otac znali da nije imao novaca za kupnju predmetne nekretnine u [adresa]. Tužiteljica- protutužena nije dokazala odakle tuženiku-protutužitelju novac za kupnju i adaptaciju predmetne nekretnine. Iz dokaza o njegovim primanjima u posljednjih sedam godina i dobiti njegove firme, a koji prileže spisu, da ne proizlazi da bi tužiteljica-protutužena i tuženik-protutužitelj u spornom razdoblju imali ukupno 120.000,00 eura koliko je bila potrebna investicija te nekretnine. Osporava da bi uspjeh tužiteljice-protutužene u parnici iznosila 90%. Predlaže odbijanje žalbe tužiteljice-protutužene i potvrđivanje presude u dijelu kojim ju ona pobija.

5. Žalba tužiteljice-protutuženice je neosnovana u cijelosti, a žalba tuženika- protutužitelja je djelomično osnovana u pobijanom dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.

6. Predmet spora u ovoj parnici nakon donošenja pravomoćne presude na temelju priznanja i rješenja o povlačenju tužbe (one Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja: P Ob-636/2017-24 od 30. studenog 2020.) koje odluke su pravomoćne i donošenja pravomoćne presude kojom je naloženo tuženiku-protutužitelju da tužiteljici-protutuženoj isplati iznos od 25.000,00 eura i kojom je odbijen u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim je tražio od tužiteljice-protutužene isplatu iznosa od 18.500,00 eura i iznosa od 46.891,05 kuna, ostao je zahtjev tužiteljice-protutuženice za isplatu iznosa od 37.500,00 eura.

7. Tužiteljica-protutužena tvrdi da je s tuženikom-protutužiteljem stekla između ostalih i 2/3 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da joj je tuženik- protutužitelj u ovom postupku priznao suvlasništvo na toj nekretnini u ½ dijela (što u naravi predstavlja jedan apartman), da je tuženik-protutužitelj bez njena znanja i odobrenja dozvolio da na toj nekretnini na kojoj je tada tuženik-protutužitelj bio upisan vlasnikom u 2/3 dijela, FT upiše založno pravo radi osiguranja iznosa od 75.000,00 eura na ime pozajmice, čime joj je za utuženi iznos nastala šteta te da tuženik-protutužitelj nije imao potrebe za tom pozajmicom odnosno da je Sporazum o zasnivanju založnog prava na predmetnoj nekretnini od 21. kolovoza 2017. (u daljnjem tekstu: Sporazum) temeljem kojeg je FT upisao založno pravo fiktivan.

8. Sud prvog stupnja odbio je taj njen tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je tuženik-protutužitelj sa svojim puncem TT, ocem tužiteljice-protutužene, kupio predmetnu nekretninu za 60.000,00 eura, da je suvlasnički dio TT iznosio 20.000,00 eura, da je u adaptaciju te cijele nekretnine uloženo barem 30.000,00 eura, da je iznos od 75.000,00 eura tuženik-protutužitelj pozajmio od FT i to za kupnju i adaptaciju te nekretnine, da je ta nekretnina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka i predstavlja njihovu bračnu stečevinu, a da suvlasnički dio tužiteljice-protutužene iznosi 1/3 na cijeloj kući pa da ona sukladno odredbi članka 44. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023., dalje: ObZ) odgovara za preuzete obveze koje je jedan bračni drug preuzeo u svezi sa bračnom stečevinom odnosno bračni drugovi odgovaraju solidarno kako bračnom stečevinom tako i vlastitom imovinom za te dugove. Osim toga da je u vrijeme kupnje nekretnine, 2016 i njene adaptacije brak stranaka funkcionirao te da je logično i životno da je FT, kada je došlo do prestanka te bračne zajednice htio osigurati svoju tražbinu koja mu do tada nije bila vraćena.

9. Ostaje spornim osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutužene, a stranke osporavaju i odluku o parničnom trošku.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti utvrđeno je da je na temelju provedenih dokaza i utvrđenih činjenica (nespornih i spornih) ali uz drugačiju primjenu materijalnog prava i drugih razloga valjalo donijeti odbijajuću presudu (onu pod točkom I. izreke). Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede parničnog postupka zbog kojih bi presudu valjalo preinačiti ili da se zbog toga kod ovoga suda trebao ponovno provoditi postupak.

11. Među strankama nije sporno: da je njihov brak sklopljen 12. travnja 1997., da je bračna zajednica prestala postojati 1. kolovoza 2017. i da je njihov brak razveden 13. prosinca 2018. Nije sporno da je u tijeku postupka donesena djelomična presuda na temelju priznanja poslovni broj: P Ob-636/2017-24 od 30. listopada 2020. koja je pravomoćna i kojom je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica-protutužena ČT suvlasnica u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi zemljište i dvor u ulici Kačićeva br.7, površine 218 m2, i to zk. tijelo IV-3. stan "B" u kući koja se nalazi na 1. katu zgrade, zajedno sa tavanskim prostorom iznad stana sa 142,30 m2; nekretnine, stana koji nije upisan u zemljišnoj knjizi, a koji se nalazi u potkrovlju zgrade sagrađene na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], identičnog rasporeda i površine prostorija kao stan opisan pod točkom I. izreke te presude; nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, dvor i oranica Bijele klade, površine 27279 m2 i na 2/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] zgr. u naravi obiteljska stambena zgrada površine 52 m2, da je u zemljišnim knjigama tuženik-protutužitelj dozvolio upis založnog prava na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. upisanog u k. o. [katastarska općina] u iznosu od 75.000,00 eura u korist FT i to na 2/3 dijela te nekretnine, na kojem dijelu je u vrijeme upisa on bio upisan kao suvlasnik, da je po upisu pravo vlasništva tužiteljice-protutužene u 1/3 dijela na toj nekretnini a po prije navedenoj djelomičnoj presudi i na tom dijelu nekretnine ostalo upisano to založno pravo.

11.1. Nesporno je još da je presudom suda prvog stupnja pravomoćno odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja te da k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] predstavlja obiteljsku stambenu zgradu koja se sastoji od tri apartmana, da tužiteljici- protutuženoj pripada jedan, tuženiku-protutužitelju drugi, a ocu tužiteljice-protutužene treći apartman (kojeg je on u međuvremenu prodao).

12. Na temelju provedenih dokaza, iskaza parničnih stranaka, iskaza svjedoka FT i AT proizlazi da su tuženik-protutužitelj i FT za vrijeme sklapanja navedenog Sporazuma znali ili barem mogli znati da sporna nekretnina (njen dio 2/3) predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Zbog toga je tuženik- protutužitelj tužiteljici-protutuženoj priznao po tom osnovu ½ tog dijela nekretnine.

13. Po ocjeni ovoga suda tuženik-protutužitelj nije dokazao da bi tužiteljica-protutužena bila upoznata sa izvršenom pozajmicom od strane tuženika-protutužitelja od FT, a time da bi ona bila suglasna da na toj nekretnini davatelj zajma upiše založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 75.000,00 eura.

14. Osim toga ocjena je ovoga suda da ni tužitelj-protutuženik nije dokazao da bi taj sporazum o zasnivanju založnog prava bio prividan pravni posao jer da tuženik- protutužitelj nije imao potrebe za pozajmljivanje novca za kupnju i adaptaciju sporne kuće u [adresa]. Na osnovu iskaza tužiteljice-protutužene i njena oca TT proizlazi da oni nisu imali saznanja o toj pozajmici, međutim ne znači da ona nije učinjena u tom iznosu i za potrebe kupnje i adaptacije predmetne kuće, obzirom da iznos pozajmice opravdava kupoprodajnu cijenu i troškove adaptacije i uređenje kuće.

15. Ni temeljem činjenice što tuženik-protutužitelj i FT nisu sastavili nikakvu potvrdu o toj pozajmici pa ni ugovor o zajmu, sama po sebi ne može ta sigurnost ukazivati da pozajmice nisu učinjene. I ovaj sud smatra da je logično da se kod pozajmljivanja takvog iznosa davatelj pozajmice "osigura" sastavljanjem kakve potvrde o primitku ili sastavljanjem ugovora o zajmu. Međutim kako je riječ o dugogodišnjim i dobroprijateljskim odnosima između tuženika-protutužitelja i FT te da je FT mogao imati kod sebe te iznose obzirom na poslove koje je obavljao (ima vinariju, hotel u Opatiji i sedam casina) koje činjenice tužiteljica nije osporila, to je moguće da zbog odnosa povjerenja među njima oni nisu sklopili ugovor o zajmu ili sačinili potvrdu o pozajmici.

16. Da bi tužitelja-protutužena uspjela sa svojim zahtjevom za isplatu iznosa od 37.500,00 eura kojeg potražuje po osnovi naknade štete jer je tuženik neovlašteno opteretio suvlasnički dio nekretnine založnim pravom, tužiteljica je po ocjeni ovoga suda morala dokazati nastanak te štete i njenu visinu, što nije učinila. Ona nije dokazala ni da postoji opasnost od prodaje njenog suvlasničkog dijela radi namirenja tražbine FT, a u spisu nema dokaza da bi on pokrenuo ovršni postupak radi namirenja svoje tražbine.

17. Obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da se njenom tužbenom zahtjevu nije moglo udovoljiti.

18. Tužiteljica je odabrala pogrešan put pravne zaštite a obzirom na njene tvrdnje o nesavjesnosti tuženika-protutužitelja i FT u vrijeme sklapanja Sporazuma i upisa predmetnog založnog prava i prividnosti tog Sporazuma.

19. Prema odredbi čl. 36. st.1. ObZ bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a u st.3. tog članka propisana je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili.

20. Prema čl. 37. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZV) propisano je kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojim je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova. U st.5. toga članka propisano je da suvlasnik smije samostalno pravno raspolagati svojim idealnim dijelom stvari, odnosno svojim suvlasničkim dijelom po pravilima koji vrijede za vlasnikova prava raspolaganja stvarima ako time ne dira u tuđa prava, a prema odredbi čl. 41. ZV za osnivanje hipoteke nad cijeloj stvari potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

21. Odredbom čl. 130. ZV propisano je da vlasnik nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

22. Iz navedenih odredbi proizlazi da tužiteljica-protutužena koja tvrdi da su tuženik- protutužitelj i FT bili nesavjesni jer su znali da predmetna nekretnina predstavlja bračna stečevinu ovdje parničnih stranaka, to je ona eventualno mogla postaviti tužbeni zahtjev na utvrđenje da Sporazum ne proizvodi pravne učinke a s tim u svezi i tražiti brisanje tog založnog prava na svom suvlasničkom dijelu. Osim toga za slučaj pokretanja ovršnog postupka od strane FT ona može tražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom iz gore navedenih razloga.

23. Kako je navedeno, u konkretnoj situaciji ona je neosnovano istakla obvezatnopravni zahtjev zbog čega je o njenoj žalbi odlučeno temeljem čl. 369. st.1. ZPP-a.

24. Obje stranke su pobijale odluku o troškovima postupka.

24.1. Mišljenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije u potpunosti pravilno primijenio materijalno pravo kad je odlučivao o tim zahtjevima stranaka.

25. Nije sporno da je uspjeh stranaka u parnici djelomičan. Stoga je kod odlučivanja o troškovima postupka trebalo primijeniti odredbu čl. 154. st.2. ZPP-a.

26. Sporan je uspjeh stranaka u postupku, a s tim u svezi da li svaka stranka ima snositi svoj parnični trošak ili je tuženik-protutužitelj u obvezi tužiteljici-protutuženoj naknaditi parnični trošak i ako da u kojem iznosu.

27. Nije sporno da je tužiteljica-protutužena u svom tužbenom zahtjevu tražila da se utvrdi kako je ona vlasnica u ½ dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] zgr. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je tražila još i da se naloži tuženiku-protutužitelju da joj isplati po različitim osnovama iznose od 50.000,00 eura, 37.500,00 eura i 175.625,00 kuna.

27.1. Nije sporno da je tuženik-protutužitelj istakao protutužbeni zahtjev kojim je tražio da se naloži tužiteljici-protutuženoj da mu isplati po različitim osnovama iznose od 18.500,00 eura te iznos od 46.891,05 kuna.

27.2. Nije sporno da je sud prvog stupnja pravomoćnom presudom i rješenjem poslovnog broja P Ob-636/2017-24 od 30. listopada 2020. odlučio da je tužiteljica- protutuženica suvlasnica u ½ dijela i to nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te na 2/3 dijela k. č. br. [katastarska čestica] zgr. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

27.3. Nije sporno da je pravomoćno presuđeno (presudom poslovnog broja P Ob- 636/2017-54 od 22. rujna 2023.) da je tuženik-protutužitelj zbog prodaje i opterećenja nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u obvezi tužiteljici- protutuženoj isplatiti iznos od 25.000,00 eura te da je tom presudom u cijelosti odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja.

28. U nastavku postupka, odlučivalo se samo o zahtjevu tužiteljice-protutužene za naknadu štete u iznosu od 37.500,00 eura, kojeg je sud prvog stupnja odbio pobijanom presudom.

29. Kada se ima u vidu da je tužiteljica-protutužena uspjela u većem dijelu svojeg stvarnopravnog zahtjeva, da je odmah nakon datog odgovora na tužbu povukla svoje tužbene zahtjeve, one o kojima je sud odlučio navedenim rješenjem te kada se ima u vidu da je tužiteljica-protutužena uspjela sa zahtjevom za isplatu iznosa od 25.000,00 eura, da tuženik-protutužitelj nije uspio sa svojim protutužbenim zahtjevom tada je ocjena ovoga suda da je tužiteljica-protutužena u ovom predmetu uspjela sa 70%, a tuženik sa 30%. To znači da tužiteljica-protutužena ima pravo na 40% od pripadajućih troškova, onih koje je sud prvog stupnja pravilno odmjerio u iznosu od 20.437,50 eura i za to dao valjano obrazloženje.

30. Stoga umjesto dosuđenih 10.218,75 eura tužiteljica-protutuženica ima pravo na isplatu naknade parničnog troška u iznosu od 8.175,00 eura, pa je zahtjev tužiteljice- protutuženice za naknadu parničnog troška valjalo odbiti u iznosu od 2.043,75 eura i u tom dijelu odlučiti temeljem odredbe čl. 380. toč.3. u svezi s čl. 373. ZPP-a.

31. Obje parnične stranke zatražile su naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka, koji su odbijeni kao neosnovani iz razloga što tužiteljica-protutužena nije uspjela sa svojim pravnim lijekom a uspjeh tuženika-protutužitelja je neznatan i u svezi njega nisu mu nastali posebni troškovi.

U Puli 15. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić