Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2442/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Blanše Turić, članica vijeća, uz višeg sudskog savjetnika – specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja R. H. d.o.o. O., kojeg zastupa G. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i J. d.o.o., O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa N. B., dipl. iur., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-484/22-6 od 3. svibnja 2023., na sjednici održanoj 9. studenog 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-484/22-6 od 3. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/21-01/332, urbroj: 513-04-22-2 od 28. veljače 2022. godine kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi ističe da je pobijanom presudom upravni sud odbio tužbeni zahtjev da poništi tuženikovo rješenje unatoč tome što ni u spisu pravnog postupka ni u spisu upravnog spora ne postoji ni jedan dokaz koji bi ukazivao na to da je kod tužitelja mogla ili trebala postojati bar sumnja da troje njegovih dobavljača nije platilo porez na dodanu vrijednost za prodanu robu. Činjenice na kojima se zasniva pobijana presuda nisu utemeljene ni na jednom dokazu te u spisu upravnog postupka ne postoji dokaz iz kojega bi slijedilo da je tužitelj "znao ili morao znati" da neki od njegovih dobavljača neće platiti PDV. Sud potpuno zanemaruje bitnu činjenicu da u trenutku postojanja poslovnog odnosa tužitelj nije imao niti jedan alat na raspolaganju kojim bi mogao znati ili čak sumnjati da neki drugi poslovni subjekt u budućnosti neće platiti PDV, te čak ni Porezna uprava to nije mogla znati 2019. godine već to doznaje tek naknadno 2020. godine. Nadalje smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer uopće nije utvrđivao činjenično stanje već je prihvatio utvrđenja upravnih tijela o kojima je tužitelj tijekom postupka prigovarao. Također je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te tužitelj u navodima žalbe u bitnom ponavlja navode date tijekom postupka, poziva se na praksu suda Europske unije smatrajući da ga se nije moglo obvezati na plaćanje navedenog poreza te konačno predlaže da se njegova žalba uvaži, ponište osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela uz naknadu troškova žalbenog postupka kao i ostalih troškova upravnog spora.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).
5. Žalba nije osnovana.
6. Suprotno tvrdnji tužitelja upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.
7. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje s kojim je ovaj Sud suglasan.
8. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je Ured za velike porezne obveznike Porezne uprave obavio kod tužitelja porezni nadzor o čemu je sastavljen zapisnik od 26. ožujka 2021. godine, te je temeljem utvrđenog činjeničnog stanja tužitelju za 2019. godinu naložena uplata iznosa od 1,706.468,52 kn na ime manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost iz razloga što je tužitelj koristio prava na odbitak pretporeza temeljem poslovanja sa trgovačkim društvima koji su sudionici lanca u transakcijama u kojima je došlo do štete za proračun Republike Hrvatske nastale prijevarnim postupanjem što je prvostupanjsko tijelo detaljno obrazložilo u rješenju od 8. lipnja 2021. godine. Prvostupanjsko tijelo je primijenilo odredbu članka 127. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 73/13. … 121/19.) koja propisuje da porezni obveznik koji obavlja u tuzemstvu isporuke dobara i usluga s pravom na odbitak pretporeza smatrat će se odgovornim ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena, ili bilo koju prethodnu ili sljedeću isporuku istih dobara ili usluga, ostati neplaćen. Prvostupanjski sud je analizirao sve prigovore tužitelja, istaknute u tužbi, no tijekom postupka dokazao je i postojanje objektivnih okolnosti koje su ukazivale da je tužitelj trebao znati da sudjeluje u prevarnim aktivnostima, radi čega je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim.
9. Temeljem iznijetog valjalo je prigovore u žalbi kao neosnovane odbiti, te kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a) na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
10. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a s obzirom na činjenicu da je tužitelj upravni spor izgubio u cijelosti.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.