REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 65 Pž-4411/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Marine Veljak,
člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DH UNIT s.r.o., Slovačka, Bratislava, Klincova
2136/35, OIB 39450616446, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u
Odvjetničkom društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženika OCEANS WIDE
LIMITED, Malta, San Gwann, Rivendelo No 22 Triq II-Baltiku, kojeg zastupa
punomoćnik Zvonimir Đuran, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o
tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj
P-721/19-32 od 13. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-721/19-32 od 13. lipnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-721/19-32 od 13. lipnja

2022. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da sud naloži tuženiku da mu
plati iznos od 43.905,70 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju
Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2019.
do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke) i naloženo tužitelju
da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 31.875,00 kuna u roku od
petnaest dana (točka II. izreke).

2. Tužitelj je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom
postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene
materijalnog prava. U žalbi u bitnom ponavlja svoje navode iz prvostupanjskog
postupka o tome da je tuženik u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji
motornog broda „Srakane“ bio upoznat sa svim teretima i dugovima koji terete brod,
jer to proizlazi iz samog ugovora o kupoprodaji i oni su bili razlog što je kupoprodajna
cijena dogovorena u iznosu od 10,00 eura, iako je tržišna vrijednost broda u trenutku ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 65 Pž-4411/2022-2 2

zaključenja ugovora iznosila preko 420.000,00 eura, zatim da ugovor o kupoprodaji
nikada nije raskinut, te da su suprotne tvrdnje tuženika usmjerene na izbjegavanje
podmirenja obveza koje tuženik ima prema tužitelju. Osim toga tvrdi kada bi ugovor o
kupoprodaji bio raskinut, svaka bi ugovorna strana morala vratiti ono što je tim
ugovorom stekla, što znači da bi prodavatelj društvo Vintage Tradig s.r.o. zatražilo
predaju broda u posjed, te posebno ukazuje na činjenicu da za postojanje tuženikove
obveze prema tužitelju nije bio potreban nikakav modus stjecanja prava vlasništva na
brodu „Srakane“ nego je zato bila dovoljna činjenica sklapanja ugovora o
kupoprodaji. Žalitelj dalje navodi kako nije izveden dokaz saslušanjem zastupnika po
zakonu tužitelja, nego je presuda zasnovana isključivo na iskazu zastupnika po
zakonu tuženika i svjedoka koji je s njim u partnerskom odnosu i do danas
iskorištavaju brod koji je bio predmet ugovora o kupoprodaji. Predlaže da ovaj
žalbeni sud prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači tako da tužbeni zahtjev u
cijelosti prihvati ili da tu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na
ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je naveo kako se protivi svim tužiteljevim
navodima i u prilog tome ponavlja one razloge koje je iznosio tijekom
prvostupanjskog postupka protiveći se tužbenom zahtjevu. Ti navodi se mogu svesti
na tvrdnje da je ugovor o kupoprodaji broda „Srakane“ raskinut po samom zakonu
odnosno da ga je tuženik raskinuo pisanom izjavom od 20. lipnja 2018. i da je raskid
potvrđen usmeno od strane saslušanog svjedoka - direktora društva Vintage Trading
s.r.o. Tuženik dalje navodi kako tražbina koja je predmet ovog postupka ne postoji jer
je društvo Vintage Trading s.r.o., brodar koje je isplatio plaće pomorcima na vlastitom
brodu i tako ispunilo vlastitu obvezu koja je ispunjenjem prestala, pa je nije mogao
steći zakonskom subrogacijom i ustupiti tužitelju. Predlaže odbiti žalbu kao
neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži naknadu troškova odgovora na
žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavak 2.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst,
25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga,
pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu
materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o
troškovima postupka (članak 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplata iznosa od 43.905,70 eura u
protuvrijednosti u kunama na temelju ugovora o prijenosu tražbine (cesiji) kojim je na
tužitelja prenesena tražbina društva Vintage Trading s.r.o. Bratislava prema tuženiku.
Riječ je o tražbini koja predstavlja plaće koje je društvo Vintage Trading s.r.o. isplatilo
članovima posade motornog broda „Srakane“ za lipanj i srpanj 2017. godine, iako ih
je, po tvrdnji tužitelja, trebao isplatiti tuženik u skladu s ugovorom o kupoprodaji tog
broda sklopljenog 9. veljače 2018.

Poslovni broj: 65 Pž-4411/2022-2 3

7. U obrazloženju presude navedeno je kako je među strankama bilo sporno je
li predmetni ugovor o kupoprodaji motornog broda „Srakane“ raskinut izjavom
tuženika od 20. lipnja 2018., kao i jesu li nastupili pravni učinci tog ugovora s obzirom
na tuženikove tvrdnje da je ugovorom o hipoteci od 19. svibnja 2017. (sklopljenom
između Vintage Trading s.r.o. Bratislava, kao hipotekarnog dužnika i Nauta Alba
d.o.o. Samobor, kao hipotekarnog vjerovnika) na temelju kojeg je zasnovana
hipoteka na brodu „Srakane“ izričito ugovoreno da se prodaja ili bilo koja druga
otuđenja broda ne mogu izvršiti bez prethodnog pisanog pristanka hipotekarnog
vjerovnika, a onda isključivo uz uvjete koje hipotekarni vjerovnik odredi.

8. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije
stekao pravo vlasništva na predmetnom brodu (jer prodavatelj nije pribavio pisanu
suglasnost hipotekarnog vjerovnika za prodaju broda tuženiku), a posljedično tome
nisu nastupili ni učinci preuzimanja obveza od strane tuženika na temelju spornog
ugovora o kupoprodaji koji se tiču broda i nastalih troškova broda do dana sklapanja
tog ugovora. Osim toga, tuženik je po saznanju za prepreke vezane uz upis njegovog
prava vlasništva na predmetnom brodu dopisom od 20. lipnja 2018. raskinuo ugovor
o kupoprodaji, pa tuženik ne može odgovarati tužitelju kao (eventualnom) stjecatelju
tražbina društva Vintage Trading s.r.o. koja je predmet ovog postupka. Dalje se u
obrazloženju presude navode razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra da je
tuženik osnovano osporio i valjanost ugovora o prijenosu potraživanja (cesiji) od 10.
ožujka 2019. zbog čega su prijenos tražbine na tužitelja, a time i njegova aktivna
legitimacija u ovoj parnici ostali nedokazani. Na temelju takve činjenične osnove
prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Neosnovano žalitelj tvrdi kako pobijana presuda nema razloga o odlučnim
činjenicama i da je zbog toga učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Upravo suprotno tome, pravilno je
prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj, prije svega, nije dokazao da je pribavio
suglasnost hipotekarnog vjerovnika za prodaju motornog broda „Srakane“ i da
slijedom toga tuženik nije mogao steći pravo vlasništva na tom brodu na temelju
kupoprodajnog ugovora sklopljenog s prodavateljem društvom Vintage Trading s.r.o.
U vezi s tim točne su tvrdnje žalitelja da je tuženik znao za postojanje hipoteke na
brodu jer je ta činjenica unesena u ugovor o kupoprodaji, ali tužitelj nije dokazao da
je tuženik znao za sadržaj hipotekarnog ugovora kojim je određeno da se brod može
prodati ili otuđiti na drugi način samo uz prethodnu pisanu suglasnost hipotekarnog
vjerovnika. S druge strane, za stjecanje prava vlasništva na brodu, pored ugovora o
kupoprodaji potreban je i upis prava vlasništva u upisnik brodova.

10. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da je ugovor raskinut izjavom
tuženika zbog neispunjenja obveze prodavatelja da tuženiku omogući stjecanje prava
vlasništva na brodu. Tuženik je u prilog tome dostavio pisanu izjavu o raskidu
ugovora, za koju je njegov zastupnik po zakonu u svojoj izjavi pred sudom tvrdio da
ju je predao neposredno zastupniku po zakonu prodavatelja, odnosno tužitelja budući
da je riječ o istoj osobi. Cijeneći izostanak zastupnika po zakonu tužitelja s ročišta na
kojem je trebao biti izveden dokaz njegovim saslušanjem (članak 269. ZPP-a)
prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj nije uspješno osporio tvrdnje

Poslovni broj: 65 Pž-4411/2022-2 4

tuženika o tome da je prodavatelju (društvu Vintage Trading s.r.o.) dao izjavu o raskidu ugovora.

11. U vezi s tim, žalitelj neosnovano tvrdi da je prvostupanjski sud nepravilno
odbio prijedlog tužitelja za ponovnom odgodom ročišta zbog toga što je zastupnik po
zakonu tužitelja po drugi put izostao s ročišta na kojem je trebalo izvesti dokaz
njegovim saslušanjem, pravdajući izostanke zdravstvenim tegobama. O tome
prvostupanjska presuda sadrži valjanje razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski
sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelja upućuje na obrazloženje presude
pod točkom 9.

12. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se tužitelj
neosnovano poziva na ugovor o kupoprodaji broda, jer je taj ugovor raskinut i više ne
proizvodi pravne učinke.

13. Neovisno o tome, valja dodati, kako je prodavatelj (društvo Vintage
Trading s.r.o.) na temelju ugovora o kupoprodaji imao samo tražbinu prema tuženiku,
kao kupcu, na isplatu cijene, pa je samo tu tražbinu mogao ustupiti tužitelju. Okolnost
da je tuženik sklopio ugovor o kupoprodaji broda koji je opterećen hipotekom i
pomorskim tražbinama osiguranim pomorskim privilegijem (zakonskim založnim
pravom) koji postoji na onom brodu u odnosu na kojeg su nastale, ne znači da je
prodavatelj broda stekao te tražbine prema tuženiku, kao kupcu, koje je onda mogao
ustupiti tužitelju. Sklapanjem ugovora o kupoprodaji broda opterećenog hipotekom i
pomorskim privilegijem tuženik je kao kupac broda postao dužnik tih tražbina i dužan
ih je ispuniti vjerovnicima (ako želi spriječiti da se te tražbine namire prodajom
broda), ali ne i bivšem vlasniku, prodavatelju. Jednostavnije rečeno sklapanjem
ugovora o prodaji broda došlo je do promjene na dužničkoj strani za osigurane
tražbine i prodavatelj, osim kupoprodajne cijene, nije nijednu od tih tražbina mogao
ustupiti tužitelju (jer nije vjerovnik tih tražbina), pa se tužitelj u prilog osnovanosti
tužbenog zahtjeva ne može pozivati na ugovor o cesiji. Ovome treba dodati da je
ugovor o cesiji, pored svih onih nepravilnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud,
neodređen glede tražbine koja se njime ustupa, jer se samo paušalno poziva na
ugovor o kupoprodaji broda.

14. Netočne su i tvrdnje žalitelja da je on plaćanjem tražbina posade broda po
osnovi plaća, ispunio tuženikovu obvezu. Ta tražbina je nastala prije nego što je
ugovor o kupoprodaji broda sklopljen (riječ je o plaćama koje je brodar trebao isplatiti
posadi broda u 2017. godini) i ispunjenjem te tražbine, društvo Vintage Trading s.r.o.
(tadašnji vlasnik broda) je ispunilo svoju obvezu prema posadi broda.

15. U odnosu na tužiteljevu žalbu protiv odluke o troškovima postupka, valja
istaknuti kako tužitelj nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka
pogrešna u dijelu kojim je zahtjev tuženika za naknadu troškova priznat i tužitelju
naloženo da tuženiku nadoknadi parnične troškove. Taj dio odluke o troškovima
postupka tužitelj pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga je ta odluka
potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u
skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a koja se s obzirom na dan pokretanja

Poslovni broj: 65 Pž-4411/2022-2 5

ovoga postupka i stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) primjenjuje u ovoj pravnoj stvari.

16. Kako ne postoje razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje
drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba je odbijena kao neosnovna i
prvostupanjska presuda potvrđena.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao
neosnovan jer prema ocijeni ovog suda troškovi za sastav odgovora na tužiteljevu
žalbu, nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 9. studenog 2023.

Predsjednik vijeća
Kristina Saganić

Broj zapisa: 9-3085f-57087

Kontrolni broj: 0c7e9-f8712-82af5

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.