REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: Pn-2979/23-21
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ratku Vlašiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika THO.M.GAS d.o.o. OIB:21196776711 iz Zagreba, Miroševečina 5, zastupanog po punomoćniku Ivani Jurin Puhalo, odvjetniku iz odvjetničkog društva Jurin & Vogrinc, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. ožujka 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja VZ, odvjetničkog vježbenika te punomoćnika tuženika, dana 15. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku THO.M.GAS d.o.o. OIB:21196776711 iz Zagreba, Miroševečina 5, platiti tužitelju HZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade štete iznos od 600,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. ožujka 2022. godine do isplate po stopi koja se za razdoblje od 08. ožujka 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 600,00 eura od 22. veljače 2022. godine do 07. ožujka 2022. godine kao neosnovan.
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade štete u iznosu od 2.718,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. veljače 2022. godine do isplate kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.
V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.276,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je tužitelj vlasnik osobnog vozila marke Opel Kadet 1,8 – karavan, koji je bio kod tuženika na servisu u Čulinečkoj ulici br. 255 u Zagrebu, u sklopu benzinske postaje Petrol, a koje vozilo je u servis dovezao tužiteljev brat ĆZ i isto predao djelatniku tuženika PZ koji je vozilo zaprimio na servis radi popravka, jer je vozilo bilo vraćeno s tehničkog pregleda. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je dana 08. veljače 2022. godine u 07:30 sati gospodin ĆZ primao poziv od djelatnika tuženika PZ koji ga je obavijestio da je vozilo nestalo, da bi potom tužitelj i njegov brat doznali od kriminalističkih službenika IV PP Maksimir - Pešćenica da je tužiteljevo vozilo bilo ostavljeno na ulici, na javnoj površini, a ne na parkingu servisa te da je ukradeno u noći 07. / 08. veljače 2022. godine. Isto tako punomoćnik tuženika je navodeći da je tuženik zaprimio tužiteljevo vozilo na servis te je isto bio dužan čuvati, naglasio da je tužitelj kupio i donio tuženiku rezervne dijelove u vrijednosti 5.000,00 kuna, koji su prema navodima djelatnika tuženika ugrađeni u predmetno vozilo te je tužitelju uz vrijednost vozila ujedno nastao i taj vid štete, s time da je posebno naglasio da je vozilo imalo ugrađenu legalnu i atestiranu plinsku instalaciju, koju tužitelj procjenjuje na iznos od 10.000,00 kuna. S obzirom da je vozilo tužitelja od djelatnika tuženika bilo ostavljeno na javnoj površini izvan servisa, neosigurano i nezaštićeno, što je za posljedicu imalo krađu istog, a time je za tužitelja nastala šteta u iznosu od 25.000,00 kuna, punomoćnik tužitelja je ističući da se tužitelj obratio tuženiku dopisom od 21. veljače 2022. godine sa zahtjevom za naknadom štete, koji je tuženik odbio, tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade štete iznos od 25.000,00 kuna / 3.318,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. veljače 2022. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da se u cijelosti protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Naime točan je navod da je ĆZ tijekom studenog 2021. godine dovezao predmetno vozilo marke Opel Kadet 1.8 Karavan 1990. godina u radionu tuženika radi popravka na adresu [adresa], u sklopu benzinske postaje Petrol iz razloga što to vozilo nije prošlo tehnički pregled prilikom pokušaja registracije vozila te je u servisu utvrđeno što je od radova potrebno izvršiti i koje rezervne dijelove je potrebno zamijeniti, ugraditi te je ĆZ s obzirom na iznos naknade za potrebne radove i rezervne dijelove te malu vrijednost vozila zamolio tuženika da sam o svom trošku nabavi rezervne dijelove koje treba ugraditi i da za to vrijeme predmetno vozilo ostane kod tuženika, na što je tuženik pristao. Nastavno punomoćnik tuženika je naglasio da je prilikom preuzimanja vozila od strane tuženika te ponovno prilikom dogovora da će vozilo biti ostavljeno kod tuženika bez dodatne naknade sve do nabavke rezervnih dijelova od strane tužitelja, tužitelj, odnosno ĆZ bio upoznat i suglasan s činjenicom da radiona na navedenoj adresi nema vlastito parkiranje, nego vozila ostaju na parkiralištu benzinske postaje Petrol, koja je pod video nadzorom. Isto tako punomoćnik tuženika je navodeći da je ĆZ u nekoliko navrata donosio potrebne rezervne dijelove od kojih su najveći dio bili rabljeni rezervni dijelovi, a zadnji puta dana 04. veljače 2022. godine, nakon čega je vozilo u naredna tri dana servisirano i završeno, naglasio da je za sve to vrijeme tuženik kao ostavoprimac čuvao predmetno vozilo sukladno odredbama zakona koji reguliraju ugovor o ostavi, da bi djelatnici tuženika prilikom dolaska na posao 08. veljače 2022. godine uvidjeli da predmetnog vozila nema na parkirnom mjestu o čemu su obavijestili nadležnu IV PP Zagreb, tužitelja i ĆZ. Inače po završnom servisu predmetnog vozila dana 07. veljače 2022. godine tuženik je telefonskim putem obavijestio tužitelja da je servis vozila završen i da vozilo može preuzeti isti dan u prostorijama radione, ali tužitelj po toj obavijesti nije vozilo preuzeo. Slijedom navedenog, s obzirom da ne postoji odgovornost naknade štete tuženika za krađu vozila koji mu je ostavljen do završetka servisa, a ujedno je sporna visina tužbenog zahtjeva, punomoćnik tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku potvrde MUP-a, PU Spltsko-dalmatinske, PP Kaštela broj:511-12-28-206/22 od 25. travnja 2022. godine (stranica 4 spisa), u presliku potvrde o odjavi vozila od 29. studenog 2021. godine (stranica 5 spisa), u presliku obavijesti o žrtvi kaznenog djela od 08. veljače 2022. godine (stranica 6-7 spisa), u presliku punomoći (stranica 8 spisa), u presliku prijedloga za izvansudsku nagodbu prije pokretanja postupka radi naknade štete od 21. veljače 2022. godine (stranica 9-10 spisa), u presliku odgovora na priijedlog izvansudske nagodbe od 08. ožujka 2022. godine (stranica 11-12 spisa), u presliku potvrde MUP-a, PU Zagrebačke, IV postaje prometne policije Zagreb Klasa:NK 214-02/22-20/1221 od 28. veljače 2022. godine (list 26 spisa), u presliku podataka o ugrađenom plinskom uređaju (list 27; stranica 50 spisa), u presliku podataka s portala „Njuškalo“ (list 41-46 spisa), u presliku ponude 5 Lisana Komerce d.o.o. od 22. veljače 2024. godine (stranica 49 spisa), u presliku ponude br. 017- 00287 Eurdaus d.d. (stranica 51 spisa), u iskaz svjedokinje HZJ (stranica 60-61 spisa), u iskaz svjedoka PZ (stranica 62 spisa), u iskaz svjedoka ĆZ (stranica 65-66 spisa), u iskaz svjedoka RZ (stranica 66-67 spisa), u iskaz zakonskog zastupnika tuženika SZ (stranica 70-71 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, plovila Gorana Husinca (stranica 78-79 spisa) te u usmeno očitovanje sudskog vještaka Gorana Husinca (stranica 88-89 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, činjenica da je predmetno vozilo marke Opel Kadet 1.8 Karavan, 1990. godina, tijekom studenog 2021. godine ĆZ dovezao u automehaničarsku radionu tuženika radi popravka, kao i činjenica da su nakon što su na tom vozilu izvršeni potrebni radovi, što uključuje zamjenu određenih rezervnih dijelova, djelatnici tuženika dana 08. veljače 2022. godine primijetili da je predmetno vozilo nestalo, o čemu je obaviještena nadležna policijska postaja, kao uostalom i tužitelj te ĆZ. Naprotiv sporna je odgovornost za nastalu štetu, kao i visina štete, odnosno vrijednost predmetnog vozila.
6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tuženika nakon zaključenja prethodnog postupka, a isti je zaključen na ročištu 07. ožujka 2024. godine, tek podneskom od 20. prosinca 2024. godine istaknuo prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije navodeći da u spis predmeta nije dostavljen niti jedan dokaz o vlasništvu vozila. S obzirom da sukladno odredbi članka 299. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a tijekom glavne rasprave stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, dok je naprotiv punomoćnik tuženika u svakom slučaju prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije mogao iznijeti već u odgovoru na tužbu, a najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, to sud sukladno odredbi članka 299. stavka 3. ZPP-a prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije niti nije uzeo u obzir. Isto tako, a neovisno o navedenom, treba napomenuti da osim što je punomoćnik tuženika u odgovoru na tužbu istaknuo kako je o činjenici nestanka predmetnog vozila dana 08. veljače 2022. godine telefonskim putem obaviješten ne samo ĆZ, koji je predmetno vozilo dovezao u servis tuženika, već i sam tužitelj, što znači da tuženik dakle niti nije osporavao činjenicu da je tužitelj vlasnik predmetnog vozila te je ujedno djelatnik tuženika dana 07. veljače 2022. godine obavijestio tužitelja da je servis na vozilu gotov i da može preuzeti vozilo u prostorijama radionice tuženika, već je iz dostavljene preslike punomoći (stranica 8 spisa) razvidno da je tužitelj opunomoćio brata ĆZ da može izvršiti sve radnje u vezi registracije predmetnog vozila za koji se tvrdi da je u vlasništvu tužitelja, dok iz preslike potvrde o odjavi vozila od 29. studenog 2021. godine (stranica 5 spisa) proizlazi da je tužitelj privremeno odjavio predmetno vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] dana 29. studenog 2021. godine.
7. Imajući na umu među strankama nespornu činjenicu da je predmetno vozilo bilo na popravku, servisu, u automehaničarskoj radionici tuženika u razdoblju od studenog 2021. godine do 07. veljače 2022. godine, u kojem razdoblju je obavljen servis na tom vozilu, izvršeni su određeni radovi, što uključuje i zamjenu određenih rezervnih dijelova, prvenstveno treba naglasiti da su time stranke stupile u obveznopravni odnos ostave za koji je sukladno odredbi članka 725. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) karakteristično da se ostavoprimac obvezuje primiti stvar od ostavodavca da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio, a objekt ostave mogu biti samo pokretne stvari, s time da prema odredbi članka 726. stavka 1. ZOO-a ugovor o ostavi može valjano sklopiti u svoje ime i osoba koja nije vlasnik stvari i ostavoprimac je dužan vratiti joj stvar, osim ako bi doznao da je stvar ukradena. Inače osnovna obveza ostavoprimca sukladno odredbi članka 727. stavka 1. ZOO-a i odredbi članka 731. stavka 1. i stavka 2. ZOO- a je čuvati stvar kao svoju vlastitu i vratiti je čim je ostavodavac zatraži i to sa svim plodovima i drugim koristima od stvari, a ako je određen rok za vraćanje stvari ostavodavac može tražiti da mu se stvar vrati i prije isteka roka osim kad rok nije ugovoren isključivo u interesu ostavodavca. Isto tako prema odredbi članka 733. ZOO-a ostavoprimac nema pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je naknada ugovorena, zatim ako se ostavoprimac bavi primanjem stvari na čuvanje ili ako se naknada mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla, a prema odredbi članka 734. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a ostavoprimac, koji se obvezao besplatno čuvati stvar određeno vrijeme, može je vratiti ostavodavcu prije isteka ugovorenog roka ako bi stvari prijetila opasnost propasti ili oštećenja ili ako bi mu daljnje čuvanje moglo prouzročiti štetu, a ako rok nije ugovoren ostavoprimac može u svako doba odustati od ugovora, ali je dužan ostavodavcu odrediti primjereni rok za preuzimanje stvari.
8. S obzirom da je punomoćnik tuženika tijekom postupka osporavao odgovornost za nastalu štetu, gubitak vozila tužitelja dok se nalazio na servisu kod tuženika, sud je tijekom postupka osim uvida u dostavljenu dokumentaciju, proveo dokaz saslušanjem svjedokinje HZJ te svjedoka PZ, ĆZ i ŠZ, a proveo je i dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika SZ.
9. Iskazu svjedokinje HZJ (stranica 60-61 spisa), svjedoka PZ (stranica 62 spisa) te zakonskog zastupnika tuženika SZ (stranica 70-71 spisa), koji su u bitnom suglasno isticali da je predmetno vozilo dovezao na popravak, servis ĆZ, koji je inače koristi njihove usluge te su dogovorili da će on „donositi potrebne dijelove koje treba ugraditi, odnosno zamijeniti u tom autu“, na koji način su mu „izašli u susret“, a zbog čega je i servis trajao „nekoliko mjeseci“, s time da je to vozilo cijelo to vrijeme dok je bio na popravku bilo parkirano na „parkiralištu Petrola“, to „nije ograđeni, čuvani parking, iako Petrol na svojoj pumpi ima nadzorne kamere“, a iako je servis bio gotov dana 07. veljače 2022. godine, o čemu je ĆZ obaviješten, nije došao taj dan po auto i platiti račun za izvršeni servis do kraja radnog vremena, da bi sutradan ujutro primijetili da „tog auta više nema na parkingu Petrola“, o čemu je obaviješten ĆZ, kao i policija, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv. Isto tako treba napomenuti dio iskaza svjedoka PZ da je ĆZ ostavljajući auto na servisu ostavio originalni ključ tog auta, koji je još uvijek u radioni, kao i dio iskaza da inače „u prostoru ovog servisa, u radioni mogu ostaviti maksimalno dva auta koja su na servisu“, pa i zaposlenici tog servisa svoja vozila ostavljaju na parkiralištu Petrola.
10. Nastavno iskazu svjedoka ĆZ (stranica 65-66 spisa) u dijelu u kojem su istaknuo da je dogovorio popravak, servis bratovog vozila, jer nije „prošao tehničkih pregled“, uz dogovor da će donositi potrebne rezervne dijelove, koje treba zamijeniti na tom vozilu, s time da su mu rekli da je vozilo dok traje servis „parkiran na parkiralištu Petrola, benzinske pumpe“, da bi mu „jedno jutro PZ rekao da auta nema i da je ukraden“ sud je poklonio povjerenje, jer je logičan te suglasan iskazu svjedokinje HZJ i svjedoka PZ.
11. Isto tako iskazu svjedoka ŠZ (stranica 66-67 spisa) u dijelu u kojem je u bitnom ističući da je ĆZ predao predmetnio vozilo, inače u vlasništvu Božinog brata, na servis, uz dogovor da kupi potrebne rezervne dijelove koje u tom vozilu treba zamijeniti, naglasio da je to vozilo, dok je bilo na servisu bilo parkirano na „parkingu od Petrola“, da bi mu kasnije ĆZ rekao da je to vozilo ukradeno, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan te suglasan iskazu svjedokinje HZJ i svjedoka PZ te ĆZ.
12. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je za nastalu štetu sukladno odredbi članka 1045. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a u svezi s odredbom članka 725. stavka 1. ZOO-a odgovoran tuženik, jer je predmetno vozilo samim time što je bilo predano na servis, popravak, time ujedno bilo predano na čuvanje, a vozilo je nesporno otuđeno. Iako je punomoćnik tuženika tijekom postupka osporavajući odgovornost tuženika za nastalu štetu isticao da je predmetno vozilo, dok je bio na popravku, servisu bio parkiran na parkiralištu benzinske postaje Petrolm, dakle na parkingu koji „nije ograđeni, čuvani parking, iako Petrol na svojoj pumpi ima nadzorne kamere“, što su suglasno isticali i svi svjedoci, kao i zakonski zastupnik tuženika, a s čime je ĆZ, koji je dovezao predmetno vozilo na servis te dogovorio popravak vozila bio upoznat, time se tuženik nikako ne može osloboditi odgovornosti vezane uz ostavu, čuvanje predmetnog vozila dok je na servisu. Nadalje treba napomenuti kako činjenica da je to vozilo bilo popravljeno dana 07. veljače 2022. godine o čemu je telefonskim putem obaviješten ĆZ, ali do kraja tog radnog dana nije došao preuzeti to vozilo i dakako platiti račun za izvršeni popravak, servis, što je doduše osporavao u svom iskazu ĆZ i to vrlo neuvjerljivo, da bi sutradan ujutro to vozilo bilo otuđeno, nije bio „na parkingu Petrola“, a što je razvidno i iz potvrde MUP-a, PU Zagrebačke, IV postaje prometne policije Zagreb Klasa:NK 214-02/22-20/1221 od 28. veljače 2022. godine (list 26 spisa), nikako ne rezultira time da bi se zbog toga tuženik oslobodio obveze čuvanja tog vozila, već je naprotiv u toj situaciji sukladno odredbi članka 734. stavka 2. ZOO-a bio dužan odrediti ostavodavcu, ĆZ primjereni rok za preuzimanje vozila.
13. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, plovila Gorana Husinca (stranica 78-79 spisa) proizlazi da vrijednost predmetnog vozila na dan nastanka štetnog događaja iznosi ukupno s PDV-om 600,00 eura. Nastavno sudski vještak je ističući da nije dostavljena niti jedna fotografija vozila, a niti jedan račun koji bi ukazivao na način održavanja tog vozila, niti jedan ispis s tehničkog pregleda koji se dobiva svake godine, pa s obzirom da se radi o vozilu starom 32 godine koje je proizvedeno u velikoj seriji, što znači da nema nikakvu vrijednost kao povijesno vozilo, radi se o „običnom“ vozilu starom 32 godine, naglasio da je zbog otuđenja vozila nastala totalna šteta koja iznosi vrijednost koju je vozilo imalo prije nastanka štetnog događaja, odnosno iznos od 600,00 eura.
14. Stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskog vještaka na način da je punomoćnik tužitelja prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da iz recentnih oglasnika proizlazi da se vrijednost sličnih, gotovo istih vozila na tržištu kreće u rasponu od 1.500,00 eura do čak 2.800,00 eura, za razliku od punomoćnika tuženika koji nije imao prigovora na nalaz i mišljenje.
15. Sudski vještak prometne struke Goran Husinec se usmeno očitovao na iznesene prigovore na ročištu 18. ožujka 2025. godine (stranica 88-89 spisa) navodeći da su u spis dostavljeni oglasi i to četiri najskuplja i najbolje očuvana vozila, a nema nikakvih podataka da je predmetno vozilo bilo izuzetno očuvano i da je u njega ulagan veliki novac, pa je morao uzeti u obzir da se radi o prosječno očuvanom vozilu, pri čemu činjenica da je u to vozilo bila ugrađena plinska instalacija ne podiže vrijednost vozila na tržištu rabljenih vozila, jer se plinska instalacije koja se ugrađuje u vozilo mora biti atestirana i u pravilu se ne prebacuje iz jednog vozila u drugo, s obzirom da odgovara samo tom tipu vozila, a ujedno plinska boca pogotovo u starim vozilima izuzetno brzo korodira. Isto tako niti činjenica da su u to vozilo ugrađeni navodno neki novi dijelovi, ne podiže vrijednost tog vozila, jer dijelovi za to vozilo nisu toliko skupi da bi se isplatilo vozilo rastavljati i iz njega vaditi te dijelove. Nastavno sudski vještak je istaknuo da je uzeo u obzir da je predmetno vozilo bilo u voznom stanju, da može proći tehnički pregled, jer ukoliko takvo vozilo ne može proći tehnički pregled vrijedi samo kao staro željezo, a to je 0,12 eura/kg, pri čemu se ujedno mora platiti i dovoz u reciklažno dvorište. Inače vrijednost predmetnog vozila od 600,00 eura utvrdio je iskustveno, jer se kao sudski vještak bavi procjenama vozila i redovito prati tržište rabljenim vozila, a uzeo je dakle u obzir model vozila, starost samog vozila te da se radi o prosječno održavanom vozilu koje je u voznom stanju, može proći tehničkih pregled.
16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke Gorana Husinca, kao i usmeno očitovanje, jer je izrađen temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju te je logičan i obrazložen, a tim više što nakon usmenog očitovanja sudskog vještaka punomoćnik tužitelja nije istaknuo nikakve dokazne prijedloge, dok je punomoćnik tuženika nakon usmenog očitovanja napomenuo da prigovara procijenjenoj vrijednosti vozila kao previsokoj, jer se oglašavana cijena takvih vozila kreće u rasponu od 300,00 eura do 400,00 eura, ali također nije istaknuo nikakve dokazne prijedloge.
17. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1045. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 725. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 734. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1046. ZOO-a i odredbom članka 1085. stavka 1. i stavka 3. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjev na ime naknade štete u iznosu od 600,00 eura, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u daljnjem iznosu od 2.718,07 eura te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom III. izreke presude.
18. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.318,07 eura od 22. veljače 2022. godine do isplate sud je utvrdio slijedeće. Imajući na umu da se sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, s time da se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom datiranim 21. veljače 2022. godine (stranica 9-10 spisa), ali punomoćnik tužitelja nije dostavio dokaz kada je taj odštetni zahtjev tuženik zaprimio, koji je naprotiv na taj odštetni zahtjev odgovorio dopisom od 08. ožujka 2022. godine (stranica 11-12 spisa), sud je utvrdio da tužitelj na dosuđeni iznos naknade štete može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 08. ožujka 2022. godine do isplate. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 1086. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 600,00 eura od 08. ožujka 2022. godine do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan kako dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 600,00 eura od 22. veljače 2022. godine do 07. ožujka 2022. godine, tako i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na daljnji iznos od 2.718,07 eura od 22. veljače 2022. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I., točkom II. i točkom III. izreke presude.
19. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tuženiku zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava podneska od 11. travnja 2023. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 08. veljače 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 07. ožujka 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 25. travnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 19. lipnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 19. rujna 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 20. prosinca 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 18. ožujka 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.) te 25% na ime PDV-a u iznosu od 400,00 eura (Tbr. 46.). S obzirom da je tuženik uspio u postupku o omjeru od 81,92%, pa kada se omjer uspjeha tuženika umanji za omjer uspjeha tužitelja, a tužitelj je uspio u omjeru od 18,08%, sud je sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a dosudio tuženiku zastupanom po punomoćniku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.276,80 eura i to prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekućom od 15. travnja 2025. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. i točkom V. izreke presude.
20. Naprotiv zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka i to troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tuženik nije platio sudsku pristojbu na odgovor na tužbu, a niti je obvezan platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu, koja se plaća po okončanju spora i razmjerno uspjehu u sporu, a tuženik je uspio u omjeru od 81,92%. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude.
21. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 08. ožujka 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 15. travnja 2025. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,63 eura
2. Tuženiku po punomoćniku
U Zagrebu, dana 15. travnja 2025. godine