Poslovni broj: Gž-898/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Sandi Crljen Ivančić u pravnoj stvari tužiteljice IJU, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupana po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika IJ (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vesni Jurički, odvjetnici u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Psp-10/2023 od 15. siječnja 2024., 15. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovna i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Psp-10/2023 od 15. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu kuće na adresi [adresa] u [adresa], na način da je 5. veljače 2023. onemogućio ulazak tužiteljice u istu blokiranjem brave stavljanjem metalnog predmeta s unutarnje strane ulaznih vrata i tužiteljici zabranom ulaska u kuću, čime je tužiteljici protupravno oduzeo suposjed predmetne nekretnine (točka I. izreke).

1.1. Istim rješenjem naloženo je tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja suposjeda opisanog u točki I. tog rješenja na način da odblokira bravu ulaznih vrata, ukloni sve zapreke za ulazak u kuću, tužiteljici omogući suposjed iste i boravak u njoj, te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje suposjeda tužiteljice ubuduće, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 664,84 eura uvećan za pripadajuće zatezne kamate koje teku od 15. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi određenoj člankom 29 Zakona o obveznim odnosima. (točka III. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.

- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila sve žalbene navode kao neosnovane, predlažući da se žalba tuženika kao takva odbije.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Tužiteljica je postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila suposjedovnu zaštitu nekretnine - kuće na adresi [adresa] u [adresa].

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja. Rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga rješenja i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost istog.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

4.3. Isto tako, neosnovan je i prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika, s obzirom na to da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica za čin smetanja saznala 5. veljače 2023., kada je tuženik ostavio metalni predmet s unutarnje strane ulaznih vrata obiteljske kuće na adresi [adresa] u [adresa], jer iz službene zabilješke Policijske postaje Crikvenica od 5. veljače 2023. proizlazi kako je tužiteljica tog dana prijavila predmetni događaj navodeći kako joj je suprug zaključao ulazna vrata kuće, priječi joj ulazak i ne dopušta da iz kuće uzme svoje stvari.

5. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je time tužiteljica bila onemogućena u pristupu kući koju je koristila, to je taj sud zaključio da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena pravovremeno imajući u vidu da je podnesena prvostupanjskom sudu 1. ožujka 2023, a time i u roku predviđenim odredbom članka 21. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01. ,79/06, 141/06., 146/08., 153/09., 143/12. i 152/14 . – u daljnjem tekstu: ZV).

6. Odredbom članka 21. stavkom 3. ZV-a, propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, a koji su rokovi prekluzivne naravi i na njih sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Dakle, prvostupanjski sud je nakon valjano provedenog postupka utvrdio da je tužiteljica bila suposjednik predmetne kuće i da je tuženik (njezin suprug) zaključao vrata kuće, a potom s unutarnje strane ulaznih vrata u cilindru brave ostavio metalni predmet kako bi je onemogućio da tu bravu otključa svojim ključem, kao što je utvrdio i da je tužiteljica po saznanju za taj čin prijavila tuženika policiji, navodeći da joj priječi ulazak u kuću, a što sve proizlazi i iz navedene službene zabilješke Policijske postaje Crikvenica od 5. veljače 2023.

8. Budući da je prvostupanjski sud dalje utvrdio kako je tuženik navedenim činom zaključavanja brave i ostavljanja metalnog predmeta u cilindru brave s unutarnje strane ulaznih vrata zasmetao tužiteljicu u posljednjem mirnom suposjedu kuće od koje je imala ključ i u koju je povremeno dolazila po svoje stvari, a nakon što je iz stana otišla u jesen 2022. godine, to je pravilno taj sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, primjenom odredbi članka 22. stavka 1. i 2. ZV-a, u vezi članka 21. stavka 3. ZV-a.

9. Na temelju navedenog, pravilno je prvostupanjski sud na temelju rezultata izvedenih dokaza utvrdio da se tužiteljica nalazila u zadnjem mirnom suposjedu sporne kuće od 2015. do rujna 2023., te je pravilno zaključio i da je tuženik blokirajući bravu na ulaznim vratima kuće zasmetao tužiteljicu u suposjedu iste.

10. Inače, (su)posjed prava predstavlja ono relativno trajno stanje u socijalnim odnosima u kojima posjednik nekretnine ima takvu faktičnu vlast glede te nekretnine, odnosno u konkretnom slučaju (su)posjedovna zaštita onemogućavanja (su)posjedovanja sporne kuće ostvaruje se zaštitom posjeda na način kako to tužiteljica traži, jer je sukladno odredbi članka 10. stavka 1. i 6. ZV-a, osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin posjednik.

11. Prvostupanjski je sud svjedoka TJ i OJ, pa tako i svjedoka DJ, sina tuženika, saslušao opširno i detaljno, te je neposrednom ocjenom mogao utvrditi govore li svjedoci istinu ili ne, te odakle crpe svoja saznanja u svezi izvršenog čina smetanja i zadnjeg mirnog suposjedovanja predmetne nekretnine, pa neosnovano tuženik prigovara ocjeni iskaza tužiteljice u odnosu na to je li tužiteljica trajno napustila predmetnu kuću, kada je nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica imala ključ od ulaznih vrata i da je nesmetano ulazila u istu sve do počinjenog čina smetanja, a što proizlazi i iz iskaza svih saslušanih svjedoka.

12. Činjenica je, da je tužiteljica nakon jeseni 2022. i nadalje imala ključ od predmetne kuće i da je povremeno dolazila u istu (u kojem su se nalazile njezine stvari i nakon što je otišla iz kuće u jesen 2022.), to je time posjednica kuće i njezin se posjed štiti, a što sve ukazuje da je tužiteljica bila u zadnjem i mirnom suposjedu predmetne kuće, pri čemu je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik navedenom radnjom neovlašteno promijenio postojeće faktično stanje i da je tim činom izvršio smetanje suposjeda tužiteljice na opisani način, slijedom čega je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. Pritom neosnovano u žalbi navodi tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužiteljica bila u posjedu cijele kuće, a ne samo jednog kata kuće, te da navedeno proizlazi iz iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka, pa da je time pogrešno tužiteljici pružio posjedovnu zaštitu za cijelu nekretninu, jer iz iskaza svjedoka TJ proizlazi da je tužiteljica živjela na katu kuće, ali da su ulazna vrata kojima se služila tužiteljica nalazila u prizemlju te kuće, dok iz iskaza svjedoka DJ, sina tuženika proizlazi da se preostale stvari tužiteljice i nadalje nalaze "negdje u kući ", da je tužiteljica nakon veljače 2023. povremeno dolazila u kuću (a ne na kat kuće), kao i da ona ima ključ od "vrata sa strane, a moguće i od kuhinje", pa iz navedenog ne proizlazi da tužiteljica nije bila u posjedu cijele nekretnine.

14. Posebno se ističe kako u parnicama zbog smetanja posjeda sukladno odredbi članka 441. ZPP-a, raspravljanje ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

14.1.Upravo je u ovom slučaju prvostupanjski sud, a kako to proizlazi iz spisa predmeta raspravljanje ograničio samo na raspravljanje i dokazivanje posljednjeg stanja suposjeda i nastalog smetanja, zbog čega očito, poremećeni odnosi među stranaka ne utječu na ovu pravu stvar, kao što to ne utječu ni ostali žalbeni navodi.

14.2. Ovo stoga što je odredbom članka 22. stavka 2. ZV-a propisano da sud u parnici radi smetanja posjeda pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu, pa u ovom postupku nije potrebno utvrđivati pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika već samo tko je bio u posljednjem mirnom stanju istog.

14.3. Nadalje, odredbom članka 19. stavka 1. ZV-a propisano je da posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno. Stavkom 2. propisano je da se smatra da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao, dok je odredbom članka 20. stavak 1. ZV-a propisano je da je samovlast zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed te da ga nitko nema pravo samovlasno smetati, čak i ako smatra da ima jače pravo na posjed.

15. Slijedom navedenih utvrđenja i citiranih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik, kada je blokirao bravu na ulaznim vratima kuće postupio samovlasno, jer je na taj način tužiteljici onemogućio u korištenju kuće koju je do tada neometano koristila.

16. Suprotno žalbenim navodima, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica je u ovom postupku dokazala čin smetanja, odnosno dokazala je da je bila u posljednjem mirnom posjedu predmetne kuće, pa su time su ispunjeni uvjeti za pružanje posjedovne zaštite, propisane odredbama članka 21., 22. i 24. ZV-a.

17. Stoga se u odnosu žalbene navode tuženika ističe kako su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, suprotni činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, a za koje je taj sud dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud.

18. Isto tako, a u svezi žalbenog prigovora tuženika da je prvostupanjsko rješenje opterećeno bitnom povredom postupka jer je prvostupanjski sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka AJ i na tom dokazu temeljio pobijanu odluku, a da je tužiteljica od izvođenja ovog dokaza odustala na ročištu održanom 14. studenog 2023., ističe se da je tužiteljica na tom ročištu predložila zaključenje raspravljanja smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno zbog čega je suvišno daljnje izvođenje dokaza saslušanjem predloženog svjedoka DJ (koji svoj izostanak nije opravdao), a ne AJ (koji je svoj izostanak opravdao zbog bolesti), kako to u žalbi pogrešno navodi tuženik, nakon čega je, zbog ustrajanja tuženika u prijedlogu za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka DJ, a u slučaju donošenja odluke suda o saslušanju na slijedećem ročištu i tužiteljica ustrajala na prijedlogu za saslušanjem svjedoka AJ, zbog čega je opravdan zaključak kako od izvođenja tog dokaza tužiteljica nije ni odustala. Pritom se napominje kako se ni tuženik na ročištu održanom 13. prosinca 2023. na kojem je izveden dokaz saslušanjem navedenog svjedoka tuženik nije protivio izvođenju ovog dokaza, od kojeg tužiteljica niti nije odustala, a što se ponovo ističe, slijedom čega rješenje prvostupanjskog suda nije opterećeno bitnom povredom postupka kako to neosnovano u žalbi ističe tuženik.

19. Pravilno je prvostupanjski sud donio i odluku o troškovima postupka pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, u visini prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.), a koju odluku ni tuženik posebnim žalbenim navodima ne pobija.

20. S obzirom na to da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 15. travnja 2025.

S U T K I N J A

Sanda Crljen Ivančić