Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-238/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Koraljke Bumči, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MI, zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-605/2023 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog MI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni MI zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 117. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) okrivljeni MI dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 100,00 (sto) Eur-a u vidu paušalne svote, koji iznos odgovara složenosti i duljini trajanja ovog kaznenog postupka.

3. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Nikole Jurića, odvjetnika iz Splita, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

6.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.

6.2. Međutim, ističući žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik zapravo pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Naime, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo tjelesne ozljede na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takvo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

7.2. U žalbi se ističe da ne postoji niti jedan dokaz da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se privatnom tužbom stavlja na teret, a također da nema dokaza niti da bi navodne ozljede navedene u liječničkom nalazu nastale kao posljedica udarca okrivljenika iz spornog događaja, iz čega se jedino može zaključiti kako nema dokaza o uzročno posljedičnoj vezi između navodnih ozljeda i navodnog udarca koje je zadobio privatni tužitelj. Ističe se da okolnost nastale tjelesne ozljede na strani privatnog tužitelja, a koja ozljeda je utvrđena medicinskim vještačenjem, ne znači sama po sebi da bi tu ozljedu privatnom tužitelju nanio okrivljenik, već moraju postojati dokazi o uzročno posljedičnoj vezi između ozljede i postupanja okrivljenika. Osim toga ističe se da je prvostupanjski sud trebao izvršiti uvid u parnički spis Općinskog suda u Splitu, broj: Pn-369/2017, a po potrebi provesti i dopunsko medicinsko vještačenje na temelju čega bi se utvrdilo da nema dokaza da je upravo okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda.

7.3. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su pravilni zaključci prvostupanjskog suda da je dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11 upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj poriče učin kaznenog djela navodeći da nije privatnom tužitelju nanio tjelesnu ozljedu, već da je toga dana došlo samo do međusobnog pljuvanja, jer suprotno proizlazi iz iskaza ispitanog privatnog tužitelja SI, medicinske dokumentacije za privatnog tužitelja te nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka.

7.4. Naime, privatni tužitelj SI u svom iskazu je naveo da je susjed sa okrivljenikom sa kojim nije u dobrim odnosima i da je dana 13. srpnja 2017. došlo do sukoba između njih na način da ga je tada okrivljenik počeo vrijeđati i potom ga udario rukom u desnu stranu lica, u obraz prema uhu, a potom uzeo jednu bocu soka i njome ga udario po istoj strani lica, na što je on reagirao na način da je uzeo jednu drvenu dasku i jedan dio cigle, i kada je okrivljenik to vidio da se bacio na pod. Nakon toga otišao je kod liječnika u bolnicu u Split gdje je pregledan i medicinski zbrinut. Iskaz privatnog tužitelja potvrdio je svojim nalazom i mišljenjem sudsko medicinski vještak koji je naveo da je privatni tužitelj SI zadobio tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine kože u području desne uške, što predstavlja tjelesnu ozljedu nastalu povlačenjem nekog bridastog ili bio kojeg tupo tvrdog predmeta po površini kože slabog intenziteta.

7.5. Dakle iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka nesporno proizlazi da se spornog dana kada je privatni tužitelj naveo da je napadnut od strane okrivljenika javio liječniku kojom prilikom su mu konstatirane ozljede, a iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka proizlazi da se radi o tjelesnoj ozljedi koja je nastala povlačenjem nekog bridastog ili bilo kojeg tupo tvrdog predmeta po površini kože slabog intenziteta, zbog čega nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da nema niti jednog dokaza da bi privatni tužitelj zadobio ozljede spornoga dana, a pogotovo iz spornog događaja sa okrivljenikom. Osim toga, privatni tužitelj, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda nema razloga teretiti okrivljenika bez obzira na njihove loše odnose, već iskazuje na osnovu okolnosti koje su se doista i dogodile.

7.6. Osim toga, okrivljenik u žalbi ističe da je trebalo provesti i dopunsko medicinsko vještačenje, međutim, sudsko medicinski vještak je dao svoj nalaz na raspravi 20. ožujka 2023. na kojoj raspravi je bio i branitelj okrivljenika koji nakon iznijetog nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka nije imao pitanja za vještaka, a na raspravi održanoj 25. travnja 2024. na kojoj raspravi je također bio prisutan okrivljenik sa svojim braniteljem, branitelj okrivljenika bio je suglasan sa čitanjem ranije provedenih dokaza, te tada nije stavio prijedlog za dodatnim sudsko medicinskim vještačenjem. Međutim, unatoč navedenom, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka jer je isti dan jasno i stručno, a temeljen je na medicinskoj dokumentaciji za privatnog tužitelja koja se nalazi u spisu.

8. Osim toga, prvostupanjski sud je na raspravi održanoj 25. travnja 2024. pročitao presudu Općinskog suda u Splitu broj: Pn-369/2017 i presudu Županijskog suda u Puli broj: Gž-436/2021 od 26. travnja 2021. nakon čega nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, pa nije u pravu okrivljenik kada navodi da je sud trebao izvršiti uvide u navedene spise.

9. Stoga, zbog naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11 te je o tome iznio valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.

11. Iako se okrivljenik ne žali zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP), to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

12. Prilikom izbora vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, dok otegotne okolnosti nije našao. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne okolnosti a u odsutnosti otegotnih okolnosti, prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud utvrdio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a odsutnost otegotnih okolnosti, te je tim okolnostima dao primjeren značaj, pa je ocjena i ovog suda da će se kaznom na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 na način da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda radi počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

13. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 15. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše