Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-417/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnica Dubravka Kulaš, odvjetnica u [adresa], protiv tužene Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-112/2024- 16 od 8. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-112/2024-16 od 8. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj ad 1 PM, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik za cijelo čest. br. 417/191 K. O. [katastarska općina] što odgovora dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označen na skici mjesta očevida izrađena po vještaku mjerniku ĆM, ing. geod. od dana 5. ožujka 2024.g. slovima B-C-D-E-B, površine 2586 m[2] te tužitelj ad.

2. OM, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik za cijelo čest. br. 417/190 K. O. [katastarska općina] što odgovora dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označen na skici mjesta očevida izrađena po vještaku mjerniku ĆM, ing. geod. od dana 5. ožujka 2024.g. slovima A-B-E-F-A površine 2586 m[2] .

2. Tuženik je dužan trpjeti da tužitelji temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi ovog suda zatraže i postignu:

- prethodnu provedbu geodetskog elaborata izrađenog po po SM (Kvadrati više d.o.o.) od rujna 2023. godine broj elaborata 235/2023, potvrđen od strane DGU, Područni ured za katastar Šibenik pod poslovnim brojem KLASA: 932- 06/23-02/3369, Ur.broj: 541-26-01/8-23-5 od 28.11.2023. godine - uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja ad 1. PM za cijelo na čest. br. 417/191 K. O. [katastarska općina], te tužitelja ad 2) na čest. br. 417/190 K. O. [katastarska općina] uz istovremeni izbris toga prava s imena Republika Hrvatska."

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud presudu preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je stvarno pravni zahtjev tužitelja (kao pravnih slijednika pok. EM pok. LM) da se utvrdi njihovo vlasništvo stečeno na temelju nasljeđivanja iza oca koji je vlasništvo stekao na temelju dosjelosti i to 1. tužitelja čest. br. 417/191 K. O. [katastarska općina] što odgovora dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označen na skici mjesta očevida izrađena po vještaku mjerniku ĆM, ing. geod. od 5. ožujka 2024. slovima B-C-D-E-B, površine 2586 m2 te 2. tužitelja čest. br. 417/190 K. O. [katastarska općina] što odgovora dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označen na skici mjesta očevida izrađena po vještaku mjerniku ĆM, ing. geod. od 5. ožujka 2024.g. slovima A-B-E-F-A površine 2586 m2, kao i nalaganje tuženiku trpjeti da tužitelji na temelju te presude u zemljišnoj knjizi zatraže i postignu prethodnu provedbu geodetskog elaborata izrađenog po SM (Kvadrati više d.o.o.) od rujna 2023. broj elaborata 235/2023, potvrđen od strane DGU, Područni ured za katastar Šibenik pod poslovnim brojem KLASA: 932-06/23-02/3369, Ur.broj: 541-26-01/8-23-5 od 28.11.2023. te uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja ad 1. PM za cijelo na čest. br. 417/191 K. O. [katastarska općina], te tužitelja ad 2 na čest. br. 417/190 K. O. [katastarska općina] uz istovremeni izbris toga prava s imena tuženika.

7.1. Nije sporno da su se tužitelji prije pokretanja spora obratili tuženoj koja je uknjižena u zemljišnim knjigama kao vlasnica, sa zahtjevom za mirno rješenje spora, što tužena nije prihvatila.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje:

- da se predmet spora nalazi u mjestu Čista Velika južno od ulice Čista Velika II, preko puta objekta susjeda koji nosi broj 24. Isti je sa svih strana omeđen i to sa sjeverne, istočne i južne strane starim kamenim suhozidom dok je sa zapadne strane omeđen objektom i žičanom ogradom susjeda (na skici mjesta očevida vještaka mjernika ĆM od 5. ožujka 2024. označen slovima A-B-C-D-E-F-A);

- da od poboljšica na predmetu spora ima četrnaest (14) maslina i 16 (šesnaest) stabala bajama. Ostalo je pašnjak i makija;

- da na dijelu predmeta spora koji posjeduje 1. tužitelj PM (dio koji je na odnosnoj skici mjesta očevid označen slovima B-C-D-E-B, površine 2586 m[2] ) ima 7 maslina i 9 bajama, a na dijelu u posjedu 2. tužitelja OM (dio koji je na odnosnoj skici mjesta očevida označen slovima A-B-E-F-A površine 2586 m[2] ) ima 7 maslina i 7 bajama;

- da prema podacima iz katastra čestica zemlje [katastarska čestica] ima ukupno 613 916,00 m[2] , a kao posjednik je upisana Republika Hrvatska;

- da je za predmet spora izrađen Geodetski elaborat za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi u kojoj je predmet spora posjednika ad. 1. PM označen kao čest. br. 417/191, a posjednika ad. 2 OM je zauzet čest. br. 417/190 sve K. O. [katastarska općina] (utvrđen očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika ĆM, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 5. ožujka 2024. i Geodetskog elaborata – list 25 i 26 spisa);

- da je u ostavinskom postupku iza smrti EM pok. LM (rođenog **.**.1934., a umrlog **.**.2010.) javni bilježnik Aljoša Gojanović u Vodicama 25. svibnja 2010. donio rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj O-445/10 UPP/OS-74/10-6 (koje rješenje je postalo pravomoćno danom donošenja) kojim su njegovim nasljednicima glede nekretnina na temelju zakona, proglašeni sinovi PM (1. tužitelj) i OM (2.tužitelj) za ½ dijela svaki;

- da su tužitelji u ovoj parnici trebali dokazati da je njihov pok. otac EM pok. LM bio u kontinuiranom nesmetanom posjedu predmetne nekretnine do 17. studenog 1999.;

- da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba, u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, pročišćeni tekst i 94/17, dalje ZV) nego na temelju drugih odredaba toga Zakona;

- da iz iskaza saslušanih svjedoka ČM pok. P (83), FM (88), UM pok. O (84) i VM pok. Ć (81) dakle osoba starije životne dobi i domicilnih mještana (koje iskaze je taj sud ocijenio vjerodostojnima i u cijelosti ih prihvatio) u postupku je utvrđeno da je predmet spora oduvijek bi u vlasničkom nesmetanom posjedu obitelji FM i to najprije LM, djeda tužitelja, potom EM pok. LM, oca tužitelja i danas tužitelja, da je pok. djed tužitelja LM predmet spora ogradio suhozidom, kojeg je kasnije obnavljao pok. otac tužitelja EM, da su na dijelu istog bile sjenice za stoku, a bilo je i stabala bajama, trešanja i breskvi, koja stabla je zasadio i pok. otac tužitelja EM, koja su se zbog klime osušila;

- da su nakon smrti djeda tužitelja LM pok. P (umro 1948.) istog naslijedila djeca: sinovi EM, S i E, te kćerka L, koji su između sebe izvršili diobu, pa je predmet ovog spora dopao u vlasništvo pok. oca tužitelja EM, te da je EM pok. LM umro **.**.2010., a glede nekretnina naslijedili su ga sinovi PM i OM (tužitelji) za ½ dijela svaki, koji su potom između sebe izvršili diobu na način da svatko zna i drži u posjedu točno određeni dio čest. br. 471/1 K. O. [katastarska općina].

9. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da kako je posjed pokojnog oca tužitelja bio samostalan, neprekinut i miran u trajanju potrebnom za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću (dakle 40 godina) do 17. studenoga 1999., imajući u vidu činjenicu da je otac tužitelja EM pok. LM rođen 1934., a umro 2010. u dobi od 74 godine te da je predmetnu nekretninu naslijedio po smrti svog oca 1948., te prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti smatrajući da su tužitelji nasljeđivanjem iza smrti svog oca EM (članak 128. ZV koji zakon je bio na snazi u vrijeme smrti oca tužitelja) i međusobnom diobom (članak 115. ZV) stekli vlasništvo fizički određenog dijela čest. br. 417/1 K. O. [katastarska općina], što znači da isti imaju pravni interes zatražiti parcelaciju predmetnih fizičkih dijelova osnovne čest. br. 417/1 K. O. [katastarska općina].

9.1. Odluku o trošku sud prvog stupnja donosi na temelju čl. 154. st. 1. ZPP.

10. Tijekom postupka, kao i u ovoj žalbenoj fazi sporno je pitanje da li su se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tužena osporava utvrđenja suda prvog stupnja smatrajući da je pobijana presuda isključivo utemeljena na iskazima saslušanih svjedoka, a da su iskazi u suprotnosti sa materijalnim dokazima – prikazom predmeta spora na digitalnoj orto-foto karti i HOK karti, kao i da tužitelji ni njihovi pravni prednici nisu bili pošteni posjednici jer je kao posjednik u katastarskom operatu upisana tužena.

11. Naime, stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću je originarni način stjecanja prava vlasništva tuđe nekretnine njezinim neprekidnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću su sposobnost stvari, odnosno da se radi o stvari u prometu, potom posjed određene kvalitete, odnosno za redovnu dosjelosti isti mora biti zakonit, istinit i pošten, dok se za izvanrednu dosjelost traži barem pošten posjed, te rok dosjedanja koji je određen zakonom. Ratio pravnog instituta dosjelosti je da se jedno faktično stanje uskladi sa pravnim stanjem.

12. Nadalje, 1. srpnja 1997. stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, dalje ZVDS/96) kojim je bilo propisano u čl. 159. st. 4. da samostalni posjednik stvari stječe dosjelošću pravo vlasništva nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba ukoliko je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao 40 godina, time da se prema čl. 160. st. 2 istog Zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, time da se sukladno čl. 388. st. 4. ZVDS/96 u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Iako je navedena odredba bila na snazi do Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999 (NN 137/1999) kada je ukinuta, u razdoblju od 1. siječnja 1997 pa do 17. studenog 1999. bilo je moguće stjecati pravo vlasništva dosjelošću i na nekretninama u vlasništvu države, a kako je otac tužitelja spornu nekretninu posjedovao najkasnije od 1948. kada je umro njegov otac to je rok dosjedanja od 40 godina istekao prije ukidanja odlukom Ustavnog suda čl. 388. st.4 ZDVS/96, pa kako se time ne vrijeđa pravo trećeg osim države, a prednici tužitelja su nesmetano i neprekidno kao pošteni posjednici bili u posjedu prijepornog dijela nekretnine duže od 40 godina, to je stupanjem na snagu čl. 388. st. 4 ZVDS od 1. siječnja 1997. prednik tužitelja EM stekao pravo vlasništva dosjelošću, a tužitelji su vlasništvo stekli naslijedivši ga, kako pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

13. Neosnovano tužena ističe, da sud prvog stupnja svoju odluku temelji isključivo na iskazima svjedoka a da su ti iskazi u suprotnosti digitalnoj orto-foto karti i HOK karti . Naime, da je predmetna nekretnina ograđena starim suhozidom sa tri strane utvrđeno je i očevidom na licu mjesta te skicom i nalazom vještaka mjernika ĆM kojem stranke nisu prigovarale, a iz dokaza dostavljenih po tuženoj – orto-foto karte i HOK karte, nije razvidno suprotno.

14. Nadalje, ni činjenica da je kao posjednik u katastarskom operatu navedena tužena, ne čini posjed pravnih prednika tužitelja nepoštenim. Naime, budući da je katastar zemljišta na području bivše Austrougarske osnovan u svrhu oporezivanja prihoda zemljišta, a sve ostalo je bilo u drugom planu, sud je osnovano prednost dao uvjerljivim i neposrednim saznanjima svjedoka u odnosu na evidenciju u katastarskom operatu, posebice s obzirom da povijest posjedovanja nesporno nije poznata.

15. S obzirom na sve prethodno navedeno, posebice kako ispitujući pobijanu presudu u smislu razloga, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti po osnovi čl. 365. st. 2. ZPP isti nisu nađeni, s time da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu žalbeni razlozi nisu nađeni osnovanim, valjalo je odbiti žalbu tužene i potvrditi presudu suda prvog stupnja primjenom čl. 368. st. 1. ZPP.

U Šibeniku 15. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić