REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž R-158/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u pravnoj stvari tužitelja UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Športska gimnazija sa sjedištem u [adresa], OIB: 59266417432, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog pod točkom III. i IV. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 13555/2021-12 od 5. srpnja 2024., 15. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I Odbacuje se, kao nedopuštena žalba tužitelja podnesena protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog pod točkom III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-13555/2021-12 od 5. srpnja 2024.
II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom IV. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-13555/2021-12 od 5. srpnja 2024.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Športska gimnazija, [adresa], OIB: 59266417432, da tužitelju UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 714,40 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
− na iznos od 68,25 eura od dana 16.05.2016. godine pa do isplate;
− na iznos od 70,62 eura od dana 16.06.2016. godine pa do isplate;
− na iznos od 75,44 eura od dana 16.07.2016. godine pa do isplate;
− na iznos od 69,59 eura od dana 16.08.2016. godine pa do isplate;
− na iznos od 70,85 eura od dana 16.09.2016. godine pa do isplate;
− na iznos od 71,76 eura od dana 16.10.2016. godine pa do isplate;
− na iznos od 75,42 eura od dana 16.11.2016. godine pa do isplate;
− na iznos od 70,75 eura od dana 16.12.2016. godine pa do isplate;
− na iznos od 70,48 eura od dana 16.01.2017. godine pa do isplate;
− na iznos od 71,24 eura od dana 16.02.2017. godine pa do isplate;
izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 714,40 eura, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 468,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 421,88 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 5. srpnja 2024. do isplate.“
2. Protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog pod točkama III. i IV. izreke spomenute presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da prvostupanjski sud nije priznao tužitelju zatraženi trošak za sastav podneska od 24. kolovoza 2023. kojim se očitovao na odgovor na tužbu, zatraženi trošak sastava požurnice od 2. veljače 2024. ni zatraženi trošak za sastav podneska od 31. kolovoza 2023. kojim je uskladio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, iako su ti podnesci tužitelja svakako bili potrebni za vođenje ovog parničnog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP); da je obzirom da je unatoč odredbi članka 155. stavka 1. ZPP, kojom je propisano da će o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučiti sud ocjenjujući sve okolnosti, izostalo obrazloženje temeljem kojeg bi se mogla ispitati pravilnost odluke suda prvog stupnja u pobijanom dijelu odluke o trošku postupka pa je presuda u tomu dijelu ostala nerazumljiva jer se ne može ispitati, čime je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP.
2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijani dio rješenja o troškovima postupka sadržan pod točkama III. i IV. izreke presude preinači sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. ZPP.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.
6. Pobijanim rješenjem o troškovima postupka sadržanim u spomenutoj presudi (u dijelu pod točkom III. izreke) prvostupanjski je sud tužitelju dosudio trošak zastupanja u iznosu od 468,75 eura, a koji se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerenih za sastav tužbe u visini od 75 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištu 19. siječnja 2024. u visini od 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife) te za pristup ročištu za objavu presude u visini od 37,50 bodova (Tbr. 9. točka 3. Tarife), odnosno ukupno 187,50 bodova, a što računajući prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) ukupno „daje“ iznos od 375,00 eura, koji uvećan za pripadajući PDV po stopi od 25 % (Tbr. 46. Tarife) „daje“ iznos od 468,75 eura, dok je u preostalomu dijelu, u visini od 421,88 eura, tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke), osnovom zaključka da na temelju članka 155. ZPP tužitelju nije priznat zatraženi za sastav podneska od 24. kolovoza 2023. u visini od 75 bodova kojim odgovara na navode tuženika iz odgovora na tužbu, jer iako je obrazložen, navedeni podnesak nije bio nužan za vođenje parnice sukladno budući da se radi o tipskom predmetu za koji postoji brojna sudska praksa, a u navedenom podnesku radi se o navodima ponovljenima iz tužbe te o navodima koji predstavljaju relevantnu sudsku praksu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske te je punomoćnik tužitelja sve navedeno mogao iznijeti i na ročištu za koje mu je priznat trošak zastupanja, zatim trošak sastava podneska od 31. kolovoza 2023. u visini od 75 bodova, budući da je navedenim podneskom tužitelj samo konačno uredio tužbeni zahtjev u valuti euro, s obzirom da iskazivanje tužbenih zahtjeva u valuti euro predstavlja obvezu tužitelja sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22) i članku II. stavku 4. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 85/22) i trošak sastava podneska od 2. veljače 2024. u visini od 18,75 bodova, obzirom da se radi o požurnici pa stoga svi navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka.
7. Obzirom na žalbu tužitelja u dijelu u kojemu je ona podnesena protiv dosuđujućeg dijela rješenja o troškovima postupka sadržanog pod točkom III. izreke navedene presude, valja istaknuti da je žalba tužitelja u tomu dijelu, u kojemu je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 468,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2024. pa do isplate, nedopuštena, jer po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda tužitelj nema pravni interes podnijeti žalbu protiv rješenja kojim su njemu (djelomično) dosuđeni zatraženi troškovi postupka pa je, posljedično tomu, na temelju odredbe članka 380. točke 1. u vezi odredbe članka 367. stavka 1. u vezi odredbe članka 358. stavka 3. ZPP, valjalo žalbu tužitelja u tomu dijelu odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci pod točkom I ovog rješenja.
8. U konkretnomu slučaju sporno je da li tužitelju pripada trošak zastupanja za sastav podneska od 24. kolovoza 2023. kojim se očitovao na odgovor na tužbu u postupku u sporu male vrijednosti, za sastav požurnice od 2. veljače 2024. i sastav podneska od 31. kolovoza 2023. kojim je uskladio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22).
9. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 381. stavka 1. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano (odbijajuće) rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom IV. izreke spomenute presude zakonito i pravilno.
10. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tužitelja u dijelu u kojemu sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. u svezi članka 381. stavka 1. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj odluci navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene odluke nije proturječno niti nejasno, zbog čega pobijano rješenje o troškovima postupka (pod točkom IV. izreke navedene presude) nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.
10.1. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u svezi članka 381. stavka 1. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 381. stavka 1. ZPP, pa je žalba žalitelja u ovomu dijelu u kojemu ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.
11. Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja postupio je zakonito i pravilno kada je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podneska od 24. kolovoza 2023. kojim se očitovao na odgovor na tužbu.
12.1. U konkretnom se slučaju naime radi o sporu male vrijednosti u kojemu su, prema članku 461.a stavku 2. ZPP, stranke dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica a nove činjenice i dokaze na pripremnom ročištu samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u tužbi ili odgovoru na tužbu (članak 461. stavak 6. ZPP).
12.2. Kako se pak radi o tipskom predmetu (sporovi iz kolektivnih ugovora) proizlazi kako nije bilo potrebno očitovati se na navode iz odgovora na tužbu odnosno iznositi bilo kakve nove činjenice i predlagati dokaze u smislu članka 461. stavka 6. ZPP (to ne bi bilo moguće ni na pripremnom ročištu) niti se zapravo radi o novim činjenicama ili dokazima već o pravnim pitanjima koje je punomoćnik tužitelja mogao iznijeti i na ročištu na kojemu je zaključena glavna rasprava, a za koje ročište mu je odobrena puna nagrada.
12.3. Jasno je stoga kako u okolnostima konkretnog slučaja sastavljanje podneska kojim se tužitelj očitovao na navode tuženikova odgovora na tužbu nije bilo potrebno za vođenje parnice pa je prvostupanjski sud slijedom toga donio zakonitu i pravilnu odluku kada je ocijenio da se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, a osobito zato što se radi o sporu male vrijednosti i tipskom predmetu.
12.4. Pri tomu, u odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima se (neosnovano) poziva na sudsku praksu nekih drugih županijskih sudova, valja istaknuti da ovaj sud nije vezan tom sudskom praksom, već samo zaključcima sjednice Građanskog odjela ovoga Suda.
13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja postupio je zakonito i pravilno i kada je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava požurnice od 2. veljače 2024., pravilno zaključujući da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice prema odredbi članka 155. stavka 1. ZPP.
14. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja postupio je zakonito i pravilno i kada je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podneska od 31. kolovoza 2023. kojim je uskladio tužbeni zahtjev u dvojnom iznosu. Naime, takva obveza dvojnog iskazivanja iznosa proizlazi iz odredbe članka 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22), kojom je propisana zakonska obveza dvojnog iskazivanja novčanih tražbina uz utvrđen fiksni tečaj konverzije u aktima tijela javne vlasti pa obzirom da u ovomu postupku i nije bilo posebnog naloga prvostupanjskog suda da se prikaže takvo dvojno iskazivanje „utužene“ novčane tražbine te je i ta obveza bila na prvostupanjskom sudu kao javnom tijelu, pravilno nije tako dostavljen podnesak priznat kao trošak potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP (tako i Županijski sud u Puli – Pola poslovni broj: Gž R-29/2024-2 od 14. ožujka 2024.).
15. Slijedom navedenoga, valjalo je u tomu dijelu žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom II ovoga rješenja.
16. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev žalitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP).
U Puli – Pola 15. travnja 2025.
Sudac
Miroslav Ružić
