Poslovni broj: Psp-97/2023-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu mr.sc. Ani Zaborac u pravnoj stvari tužiteljice 1- FT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2- ET iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Marku Došenu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika BT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri iz Rijeke, radi smetanja posjeda, nakon provedene javne glavne rasprave, javno objavivši dana 16. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Tuženik BT smetao je tužiteljice 1- FT i 2- RT u posljednjem mirnom i savjesnom suposjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova na način da je u razdoblju od 27. listopada 2023. od 10,00 sati do 29. listopada 2023. do 16,00 sati postavio i učvrstio metalni stup na pristupnom putu koji je na skici sudskog vještaka Milke Kosanović označen brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13 pod oznakom "S" te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljicama prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.364,81 eur (tisućutristošezdesetčetirieuraiosamdesetjedancent) u roku od 8 dana.

III Utvrđuje se da je povučen prijedlog za određivanje privremene mjere.

Obrazloženje

1.Tužiteljice u tužbi navode da je 1-tužiteljica suvlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, [adresa], dvorište površine 838 m2, pomoćna zgrada površine 24 m2 i kuća površine 145 m2, te zajedno sa 2-tužiteljicom posljednji mirni i savjesni suposjednik dvorišta i pristupnog puta koji vodi prema nekretnini.

Dana 29. listopada 2023. godine tuženik da je samovlasno smetao tužiteljice u suposjedu pristupnog puta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova na način da postavio i učvrstio metalni stup na sredini pristupnog puta, a kojom gradnjom je bitno ograničio tužiteljice u posjedovanju tog dijela zajedničke okućnice. Tužitelji u ovome trenutku ne mogu pristupiti vozilom na nekretninu niti mogu parkirati vozilo na mjestu gdje su to ranije činili već to sada može isključivo tuženik koji ima ključ od postavljenog metalnog stupa.

Takvim svojim činom tuženik da je smetao tužitelje u posljednjem mirnom i savjesnom suposjedu pristupnog puta koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, a u kojem posjedovanju ih nikada nitko nije smetao niti ograničavao. Kako tuženik odbija uspostaviti prijašnje posjedovno stanje, to tužiteljice u zakonskom roku štiteći svoja prava i interese podnose ovu tužbu i predlažu donošenje rješenja koje glasi:

„I Tuženik BT smetao je tužitelje FT i RT u posljednjem mirnom i savjesnom suposjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova na način da je postavio i učvrstio metalni stup na sredini pristupnog puta, pa se tuženiku nalaže da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja time što će ukloniti metalni stup u roku od 8 dana, a ujedno mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u roku od 8 dana“.

1.1.Tužiteljice su predložile i donošenje rješenja o određivanju privremene mjere koji prijedlog su povukle na ročištu dana 14. listopada 2024.g.

2. U odgovoru na tužbu (list 19-21 spisa) tuženik navodi da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe prigovor nedostataka aktivne legitimacije, te prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor prekluzije prava na zaštitu posjeda. Tužiteljice u tužbi navode da je 1- tužiteljica suvlasnica k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da je zajedno sa 2-tužiteljicom posljednji mirni i savjesni suposjednik dvorišta i pristupnog puta koji vodi prema nekretnini. U prilog navedenom tužiteljice dostavljaju prijedlog za uknjižbu prava vlasništva. Iz ugovora o kupoprodaji stana od 23.06.2023.g. proizlazi da je tužiteljica sklopila ugovor o kupoprodaji sa Ministarstvom hrvatskih branitelja, te da je predmet kupoprodaje stan na 1. katu predmetne zgrade. Tuženi ističe da tužiteljica nije niti vlasnik niti suvlasnik predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a sve obzirom je vlasnik i posjednik iste upravo tuženik, što proizlazi iz vlasničkog lista koji se dostavlja. Vlasništvo predmetne nekretnine tuženik je stekao temeljem ugovora o kupoprodaji od 30.01.2023.g., te je uknjižba prava vlasništva provedena pod posl.br. Z-12691/23 dana 27.04.2023.g.

Dakle, tužiteljica nije vlasnik predmetne nekretnine, kako to u tužbi navodi, a Ugovor o kupoprodaji od 23.06.2023.g koji ista prilaže nije dokaz vlasništva, obzirom je isti očito sklopljen s nevlasnikom, te bi prijedlog za uknjižbu prava vlasništva koji je tužiteljica podnijela svakako trebao biti odbijen, a sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama. Nadalje, tužiteljica da ničim ne dokazuje da je ista bila posjednikom dijela predmetne nekretnine, niti da se čin navodnog smetanja posjeda dogodio upravo 29.10.2023.g., stoga da nije niti dokazala da je tužbu podnijela u zakonom propisanom roku. Nadalje navodi tuženik da je on vlasnik i posjednik k. č. [katastarska čestica]., te isti nije smetao tužiteljicu u posjedu dijela predmetne nekretnine, a kako to ista navodi, odnosno isti nije počinio čin smetanja. Mjesto na kojem je postavljen stupić da predstavlja prilazni put do njegove garaže i njegovih podrumskih prostorija. Tužiteljice da koriste stan na 1. katu kuće. Predmetnom stanu da se pristupa stubištem na koje se dolazi kroz portun neposredno sa javne površine. Predmetni portun nalazi se 20-ak metara dalje od mjesta gdje je postavljen metalni stupić. Dakle, postavljanjem stupića da nije smetan posjed tužiteljica. Nadalje, tuženik ističe da činjenica da su tužiteljice povremeno znale parkirati svoje vozilo na mjestu gdje se sada nalazi metalni stupić, ne znači da su iste bile u posjedu predmetnog dijela nekretnine. Iste da su bez ikakvog pravnog osnova povremeno uzurpirale dio nekretnine u vlasništvu i posjedu tuženika. Postavljanjem stupića na nekretnini koja je u vlasništvu i posjedu tuženika, tužiteljica da je eventualno onemogućena parkirati vozilo u samo određenom dijelu predmetne nekretnine, ali joj parkiranje vozila nije onemogućeno na javnoj površini ispred nekretnine, a na kojoj tužiteljica i inače parkira. Slijedom navedenog, tužiteljica, ukoliko bi i bila suposjednica prijepora da nije ovlaštena štititi suposjed od tuženika kao suposjednika, budući nije dokazala da je potpuno isključena od suposjeda, ili da joj je bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti - parkiranja osobnog vozila i na taj način nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 24. stavak 1. ZV-a. Čin smetanja suposjeda jest ona radnja ili propuštanje, zbog koje drugi suposjednik više ne može posjedovati nekretninu kao i prije, te je potpuno isključen od izvršavanja faktične vlasti. Postavljanje stupića na jednom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova da ne predstavlja takav čin koji bi opravdavao pružanje suposjedovne zaštite, jer nema realne stvarne povrede prava suposjeda nekretnine tužiteljice. Nemogućnost da osobno vozilo parkira na točno određenom dijelu predmetne nekretnine da ne može predstavljati takav čin smetanja suposjeda koji opravdava pružanje posjedovne zaštite jednog navodnog suposjednika prema drugom koji je ujedno i vlasnik nekretnine u cijelosti. Tuženik ističe da stranke međusobno nisu nikada postigle sporazum o načinu korištenja prijepora, a tužiteljice da žele koristiti prijepor prema svojim željama, odnosno parkirati osobno vozilo na točno određenom dijelu nekretnine te je zbog toga očigledno da bi za odlučivanje o tužbenom zahtjevu bilo nužno raspravljati o pravnom odnosu stranaka. Stoga tužiteljice nisu ovlaštene staviti zahtjev za zaštitu svog suposjeda i iz razloga propisanih člankom 24. stavak 2. ZV-a. Obzirom je tuženik vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, te predmetni dio nekretnine na kojem je postavljen stupić predstavlja pristupni put do garaže i podrumske prostorije koji su u isključivom vlasništvu i posjedu tuženika, a tužiteljice su povremenim parkiranjem smetale tuženika u neometanom pristupu navedenom dijelu da je jasno da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to izvod iz katastarskog plana, prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, pravno mišljenje, ugovor o kupoprodaji stana od 25. siječnja 1999.g., fotografije, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova, službenu zabilješku II PP Rijeka, proveden je dokaz očevidom na licu mjesta i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. Milki Kosanović, proveden je dokaz slušanjem 2-tužiteljice i tuženika, te svjedoka FTH.

4. Drugotužiteljica je u svom iskazu navela (list 67-70 spisa) da su ona i njena kći, ovdje 1-tužiteljica, stan u predmetnoj obiteljskoj kući, odnosno zgradi dobile od RH, odnosno Ministarstva branitelja 2017. i te godine su i uselile. Tada u toj kući osim njih nitko drugi nije živio i one su koristile osim tog svog stana i cijelu okućnicu pa tako i sporni pristupni put, a jednako tako i garažu. Tuženik je negdje 2021. počeo sa uređenjem ostalog dijela kuće kojeg je kasnije i otkupio. Imaju samo jednu garažu koju koriste i one i tuženik, dakle, ona ima svoje stvari u garaži, a ima ih i tuženik. Imala je ključ od garaže sve do otprilike prije godinu dana kada je tuženik provalio u garažu i promijenio bravu, međutim, garaža je od tada otključana, dakle, uopće se ne zaključava tako da ona i nadalje ima pristup garaži, ali se garaža ne zaključava. Kako imaju mali stan, u garaži uglavnom drže odjeću koja im trenutno ne treba. Ona ima ključ od metalnih vratiju koja su vidljiva na fotografiji broj 4, nalaza vještaka sa lista 49 spisa, ali vrata se mogu zatvoriti i jednom metalnom kukicom. Ona kroz ta vrata prolazi kada ide u garažu, prije je i parkirala ispred garaže, odnosno u dijelu okućnice. Danas više ne parkira u dijelu okućnice koja se nalazi iza vratiju jer tuženik parkira svoje vozilo tako da ona ne može proći. Kada je prije par mjeseci parkirala u dvorištu, pod time misli na dvorište iza metalnih vratiju koje je također vidljivo na istoj fotografiji broj 4, list 49 spisa, tuženik je zvao policiju kojima je rekao da je ona parkirala u njegovo dvorište. Na dan kada je postavljen stupić ona je zvala policiju, u tužbi su predložili da se zatraži službena bilješka o uredovanju policijskih službenika. To je bilo onog datuma kojeg su naveli i u tužbi. Ona da je u to vrijeme svakodnevno bila na licu mjesta i primijetila bi da je ranije bio postavljen stupić. Ona da sada ponekad parkira na cesti ili u susjednoj ulici, ovisno gdje nađe mjesto. Tuženik je maknuo metalni stup nakon što je bila policija na licu mjesta. Ne može reći da li je to napravio isti dan nakon što je zvala policiju, ali uglavnom nakon dolaska policije.

Na upit da li je stupić maknut prije ili nakon podnošenja tužbe, odgovara nakon.

Na upit odgovara da je ona tuženiku kada je počeo uređivati stan dala jedan primjerak ključa od garaže iako je on imao, kao što ima i danas pristup u garažu iz svog stana, ali mu je ključ dala da može garažu otvoriti i izvana. Unatoč tome što ima ključ, tuženik je promijenio bravu, međutim njoj nije dao ključ od nove brave, ali kao što je i rekla, tuženik niti ne zaključava garažu tako da ona u garažu može ući, a i ulazi jer tamo drži odjeću. Zvala je policiju i zbog promjene te brave.

Na daljnji upit koje vozilo je u to vrijeme imala njezina kći, ovdje 1-tužiteljica, odgovara Fiat Punto sive boje. Ona je ponekad svoje vozilo znala parkirati na spornom pristupnom putu. Na pitanje da li je vozilo na pristupnom putu ostavljala i po nekoliko dana, odgovara da ne zna. Na pitanje da li su njihovi gosti koji su dolazili parkirali na tom pristupnom putu, odgovara da su znali tu parkirati, a ne sjeća se koliko dugo bi se zadržavali kod njih. Na pitanje da li su dečki od 1-tužiteljice znali prespavati u njihovom stanu i auto pustiti na pristupnom putu, odgovara da ona to ne zna i da bi se to trebalo pitati 1-tužiteljicu.

One da su jedno vrijeme same živjele u toj kući i točno je da su ostavljale auto na tom pristupnom putu, a ne zna kada se tuženik točno doselio s time da je prije toga neko vrijeme vršio radove u stanu prije useljenja i to otprilike dvije godine. Nije joj tuženik nikada poslao poruku niti ju tražio da ne parkira na to mjesto jer oni nisu niti pričali, prestali su razgovarati kada je on počeo sa renovacijom stana. Naime, tuženik je vršio radove u stanu i bila je buka pa kći nije mogla pratiti predavanja online, zapravo uopće nisu mogle funkcionirati i ona da ga je zamolila da to ne radi poslijepodne, žalila se čak i Ministarstvu jer on tada još nije imao nikakvo pravo na taj stan, tražila je da ih prestane ometati tim svojim radovima i tada su se oni zapravo posvađali i prestali razgovarati, od tada zapravo više ne komuniciraju. Tuženik je njoj poslao samo jednom poruku da makne auto koji joj je bio parkiran na cesti ispred ulaza u stan na mjestu gdje su joj tada iscrtali parkirno mjesto za invalide. Njoj su u MORH-u rekli da se sa tuženikom tuže zbog tog stana, ne zna sad ime osobe koja joj je to rekla. To joj je rečeno u vrijeme kada je tuženik vršio radove u stanu u koji je kasnije doselio. Jednom su neki ljudi iz Ministarstva došli k njoj i pitali da li tuženik tamo živi. Oni imaju psa kojeg puštaju u ograđeno dvorište odnosno okućnicu i točno je da ona jedno vrijeme nije čistila njegov izmet, a prestala je čistit kada joj je tuženik slomio škovaceru, odnosno taj alat s kojim je to čistila.

Na pitanje odgovara da sve dok nije postavio stupić tuženik automobilom uopće nije prolazio spornim putem niti parkirao ispred garaže već je automobil ostavljao gore na cesti gdje postoji označeno mjesto za invalide na koje on ima pravo parkirati, a koje je i vidljivo na fotografiji broj 9 i 11, sa lista 51 spisa. Nije nju nikada tuženik prije postavljanja stupića tražio da ona ili kći maknu auto sa spornog puta, nije niti tražio od njih da tu ne parkiraju. I ona ima svoj auto i kao i njezina kćer parkira ili na ulici ispred kuće ukoliko nađe mjesto ili traže mjesto po okolnim ulicama. Tuženik ima dva automobila, tako da jedan pušta na cesti a jedan ispred garaže.

5. Tuženik je u svom iskazu naveo (list 70-71 spisa) da je u posjedu predmetne nekretnine, a tu misli na kuću, garažu i okućnicu, osim stana koji je u vlasništvu tužiteljica veličine 35m2, od 2010. To da je dobio na korištenje od Ministarstva obrane, kao vojno lice. Zatražio je i otkup što mu je Ministarstvo obrane dozvolilo, ali Ministarstvo branitelja se tom protivilo jer su ga oni vodili kao člana obiteljskog domaćinstva supruge. 2021. Ministarstvo branitelja je prihvatilo da on kao branitelj, odnosno dragovoljac ima pravo na stambeno zbrinjavanje i te godine ili možda slijedeće on je otkupio stan u kojem danas živi, garažu i okućnicu i smatra da to sve pripada njemu, a tužiteljicama pripada samo njihov stan u kojem žive. Prije nego što je postavio stupić, a to je bilo onog dana koji se i navodi u tužbi, automobili i 1 i 2 tužiteljica kao i njihovih prijatelja bili su parkirani na tom pristupnom putu, tu se konstantno parkiralo tako da on nije mogao doći u svoju okućnicu niti do garaže i iz tog razloga, odnosno da bi spriječio da se tu parkira on je tog dana postavio metalni stup upravo na način i na mjesto kako je to vidljivo na fotografiji sa lista 13 spisa. Postojao je ključ kojim se taj stupić mogao spustiti kojeg je imao samo on, nije ga dao tužiteljicama. On da je od ulaska u svoj stan vršio renovacije, nije imao financijskih mogućnosti odmah sve renovirati i to je bilo dosta derutno, pa je uglavnom boravio kod supruge na drugoj adresi, a uselio je negdje 2019. ili 2020., a sa njim su u stan uselili i njegov sin i sada već njegova bivša supruga. Naime, njihov sin je autističan i jako je vezan za njih oboje i zbog toga on i supruga, iako su razvedeni i dalje žive zajedno. Dok nije živio u stanu, a kada su se u drugi stan doselile tužiteljice, kako je taj njihov stan mali, on je njima dao čak ključ svog stana da mogu držati stvari u njemu, a također su svoje stvari držale i u garaži, to im je dozvolio jer je vidio da imaju mali stan, jednostavno da im pomogne i u to vrijeme među njima je sve bilo uredu. Kada su vidjele da će doseliti, počele su ga prijavljivati, najviše Ministarstvu obrane, u prijavama su govorile da ja on ilegalno u toj nekretnini, da ima milijun stanova, da živi na drugoj adresi, čak su ga optužile da od njih krade struju. Misli da je razlog tome bio što su vidjele da se neće više moći koristiti njegovim stanom. On da je metalni stupić maknuo odmah nakon što je primio tužbu u ovom predmetu. Naime, on je vidio da je dobio nešto od suda i da se traži micanje stupića, on da sud poštuje. Da je znao da je to tužba ne bi ga maknuo, a nije kontaktirao svog odvjetnika prije nego što je maknuo stupić.

Ne smatra da je stan od 35 m2 u vlasništvu tužiteljica u njegovom vlasništvu.

Kada su tužiteljice doselile 2017. dao im je ključ od svog stana iz razloga kao što je rekao da tu mogu držati stvari. Nije im dao ključ od garaže, ali su one same promijenile bravu na garaži, ne sjeća se da li su njemu dali ključ od nove brave. On se zbog toga nije ljutio, bilo mu je drago da je još netko došao živjeti u kuću. On je u posjed nekretnine ušao na temelju ugovora o korištenju uz prisustvovao djelatnika Ministarstva obrane. Nije bio prisutan prilikom primopredaje posjeda kada je stan od 35 m2 Ministarstvo branitelja predalo tužiteljici. Tužiteljice i njihovi gosti automobile su puštale na pristupnom putu, ali ne i ispred garaže, jednom je vidio, čini mu se 2017., da neki njihov prijatelj popravlja automobil ispred te garaže, međutim, nakon toga u tom dijelu okućnice nije više vidio automobile. On da je stupić postavio otprilike na sredini puta, tako da se na tom putu nakon postavljanja stupića više nije moglo parkirati.

Na pitanje odgovara da se u papirima nigdje ne spominje garaža, već se taj prostor naziva skladištem, a u njemu se nalazi kotlovnica, koju isključivo on koristi i može iz tog prostora ući u svoj stan, dok tužiteljice nemaju pristup iz svog stana u taj prostor. Taj skladišni prostor ima ukupno oko 100 m2, dakle i iz toga se vidi da to nije garaža. Tužiteljice i dan danas imaju svoje stvari u tom skladišnom prostoru koji je njegov, imaju tu svoju odjeću, neke stare gume i fotelje. On konstanto od Ministarstva traži da se to razriješi odnosno da točno znaju što je njegovo, a što njihovo. Postoji zajednički sat za vodu. On da je od Ministarstava više puta tražio da se to riješi, odnosno da se satovi razdvoje, međutim do danas nije ništa riješeno i iz tog razloga on ne plaća vodu iako ju troši.

6. Svjedok FTH je u svom iskazu navela (list 80 spisa) da iako je ona bivša supruga tuženika kako tuženik i ona imaju zajedničkog sina koji je 100%-tni invalid on jednostavno ne može živjeti bez oba roditelja i ona je bila prisiljena doći u taj stan kod tuženika zajedno sa sinom tako da tu živi od 2022. Poznato joj je da su tužiteljice konstantno kroz duži vremenski period, sigurno u periodu od 3 do 4 godine prije nego što je tuženik postavio taj stupić koji bi ona nazvala parkirnom barijerom konstantno parkirale svoje vozilo na taj pristupni put i to svoje vozilo bi ostavljale tu danima. One imaju svaka svoj auto i ponekad je tu bio parkiran auto 1-tužiteljice ponekad auto 2-tužiteljice jer oba ne mogu u isto vrijeme tu biti parkirana i auto je znao stajati 3, 7 pa čak i do 10 dana da ga uopće ne pomaknu. Kada bi njihovi automobili bili tako parkirani tuženik nije svojim automobilom mogao doći do ulaza u svoj stan odnosno garažu, jer iz te garaže odnosno spremišta može se doći u njihov stan. Osim toga griju se na lož ulje, spremnik na lož ulje nalazi se u tom spremištu i njima cisterna koja dovozi lož ulje mora doći sve do ulaza u njihovo spremište, dakle mora proći po spornom pristupnom putu. Također kada bi im došao neki građevinski materijal primjerice knauf ploče također je morao biti dostavljen tim putem. Tuženik je pročitao u Zakonu da zbog takvog ponašanja tužiteljica može podnijeti ili tužbu ili da može sam postaviti parkirnu barijeru te se odlučio za ovo drugo. Tuženik je sam maknuo stupić kada je dobio pismeno od suda jer je krivo protumačio o čemu se radi, a prije toga nije konzultirao odvjetnika. Nakon što je on maknuo taj stupić i 1- tužiteljica kao i dečki koji dolaze kod nje te prijatelji ponovo parkiraju svoje aute na tom pristupnom putu gdje ih ostavljaju i dan i noć.

7. Uvidom u Službenu zabilješku II PP Rijeka (list 78 spisa) proizlazi da su policijski službenici upućeni dana 30. listopada 2023. od strane šefa smjene u ulici [adresa] čiji izlazak je zatražila RT zbog postavljenog stupića od strane susjeda na ulazu u dvorište.

8. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Milke Kosanović od 22. travnja 2024. (list 43-52 spisa) i očitovanja vještaka od 22. svibnja 2024.g. (list 63 spisa) proizlazi da sporni metalni stup nije zatečen na licu mjesta jer je uklonjen međutim ostali su vijci na mjestu gdje je bio postavljen, na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova. Vješakinja je na skici sa lista 47 spisa prikazala trasu pristupnog dijela ulaza za parkirni prostor, metalne vratnice, lokaciju metalnog stupa odnosno zatečenih vijaka (označenih crvenim slovom „S“), te ulaz u garažu tuženika.

9. Tuženik je prigovorio nalazu (list59-60 spisa) u dijelu u kojem je vještakinja označila fotografije broj 5, 10 i 11 jer da je pogrešno utvrđeno da je iznad garaže tuženika njegov stan s pristupnim putem iz garaže, odnosno gledano sa ceste, sa sjeveroistoka i glavnog pristupa zgradi lijevo stan tuženika (iznad garaže), a da je desno stan tužiteljice, što da je suprotno od stvarnog stanja.

10. Na primjedbe tuženika vještakinja se očitovala dana 22. svibnja 2024. (list 63 spisa) te navodi da prihvaća navod tuženika da je stan tužiteljica s lijeve strane (iznad ulaza u garažu) dok se stan tuženika nalazi s desne strane zgrade sve gledano sa ceste.

11. Tužiteljice nisu imale primjedbi na nalaz vještaka te su sukladno istome te činjenici da je tuženik u međuvremenu maknuo metalni stup precizirale tužbeni zahtijev na ročištu dana 14. listopada 2024. (list 66 spisa).

12. Tuženik je na istom ročištu izjavio da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva.

13. Stav je međutim suda da se ne radi o preinaci tužbenog zahtijeva već o preciziranju istog prema nalazu vještaka, te imajući u vidu da je tuženik u međuvremenu, odnosno nakon podnošenja tužbe maknuo metalni stup, uslijed čega tužiteljice više ne mogu tražiti uklanjanje istog međutim imaju pravni interes tražiti da se utvrdi čin smetanja te zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće što tužiteljice konačno preciziranim tužbenim zahtjevom i traže. Čak i da se zauzme stav da se radi o preinaci tužbe bila bi to preinaka predviđena odredbom čl. 191. st.2. ZPP-a kojoj se tuženik ne može protiviti.

14. Na ročištu dana 27. listopada 2024.g. (list 79 spisa) tužiteljice preciziraju tužbeni zahtijev u pogledu vremena učinjenog smetanja na način da dodaju riječi „u razdoblju od 27. listopada 2023. od 10,00 sati do 29. listopada 2023. do 16,00 sati”. Na istom ročištu tuženik ističe prigovor prekluzije podnošenja tužbe radi smetanja posjeda jer da je 2-tužiteljica policiji rekla, što da proizlazi iz službene zabilješke, da je metalni stupić postavljen 27. listopada 2023., pa da je do trenutka predaje tužbe sudu protekao rok od 30 dana.

15. Ocjenom svakog dokaza zasebno te svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 79/19 i 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

16. Odredbom čl. 20. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZVDSP) propisano je da je samovlast zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed.

Čl.21. st.1. ZVDSP-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

Odredbom čl. 22. st.1. ZVDSP-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

Odredbom čl. 24. st.1. ZVDSP-a propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

St.2. istoga članka je propisano da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

17. Iz iskaza samih stranaka kao i iskaza svjedoka proizlazi utvrđenim da su tužiteljice i tuženik u suposjedu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova na kojoj se nalazi zgrada u kojoj jedan stan koriste 1 i 2-tužiteljice, a drugi stan koristi tuženik. U zgradi također postoji prostor, tužiteljice ga nazivaju garažom, a tuženik spremištem, iz kojeg se može doći u stan tuženika. Taj prostor koristi tuženik, međutim i tužiteljice budući da u njemu drže svoje stvari, kako je to navela 2-tužiteljica, a i tuženik također u svom iskazu navodi da tužiteljice u tom spremištu drže svoje stvari i to odjeću, stare gume i fotelje.

17.1. Iz iskaza samog tuženika i svjedoka FTH koja zajedno s tuženikom živi u stanu proizlazi da su prije nego što je tuženik postavio metalni stup 1 i 2-tužiteljice na spornom dijelu nekretnine, radi se u naravi o pristupnom putu koji je jasno vidljivi na fotografiji sa lista 13 spisa (fotografija snimljena prije uklanjanja metalnog stupa), te označen u nalazu vještka sa lista 47 spisa oznakama 1-2-3-4-5- 6-7-8-9-10-11-12-13, pakrirale i ostavljale svoja vozila, a i osobe koje su dolazile k tužiteljicama su također na tom dijelu nekretnine ostavljale vozila. Svjedokinja je navela da su 1 i 2-tužiteljce svoja vozila ostavljale na dijelu nekrenine na kojem je tuženik postavio stupić konstantno tri ili četiri godine prije nego je tuženik postavio stupić (kojeg svjedokinja naziva parkirnom barijerom), te da su automobili znali stajati na tom mjestu od 3, 7 pa čak i do 10 dana a da se uopće ne pomaknu. Svjedokinja je navela da je tuženik pročitao u zakonu da zbog takvog ponašanja on može ili podneti tužbu ili postaviti parkirnu barijeru pa da se odlučio za ovo drugo. Tuženik je u svom iskazu naveo da su auomobili 1 i 2-tužiteljica kao i njihovih prijatelja bili konstantno parkirani na tom pristupnom putu pa da bi to spriječio da je postavio metalni stup jer on zbog parkiranih automobila nije mogao doći u dio okućenice niti do garaže.

18. Dakle, iz iskaza tuženika i iskaza svjedokinje koja ima neposrednih saznanja o predmetu spora, proizlazi utvrđenim da su tužiteljice i osobe koje dokaze k njima, godinama parkirali automobile na mjestu gdje je tuženik postavio metalni stup čime je onemogućio da se na tom mjestu parkiraju automobili međutim i da se prolazi tim putem u dio okućnice. Time je tuženik 1 i 2-tužiteljice bitno ograničio od dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti pa čak i potpuno isključio od dotadašnjega načina suposjedovanja jer tužiteljice nakon postavljanja metalnog stupića više ne mogu ostavljati svoja vozila na tom mjestu na način kako su to radile godinama.

19. Sto se tiče instituta dopuštene samopomoći na koji očito želi ukazati svjedokinja FTH kada navodi “Tuženik je pročitao u zakonu da zbog takvog ponašanja tužiteljica može podneti ili tužbu ili da može sam postaviti parkirnu barijeru te se odlučio za ovo drugo“, a imajući u vidu da i sam tuženik navodi da je stupić postavio da bi spriječio konstantno parkiranje automobila 1 i 2-tužiteljica i njihovih gostiju na pristupnom putu, za navesti je da je dopuštena samopomoć regulirana odredbom čl. 27. ZVDSP-a, te je ograničena na trajanje rokova iz č. 21. st.3. ZVDSP- a što znači da se tim institutom osoba može poslužiti u roku od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Iz iskaza tuženika i svjedokinje proizlazi međutim da su tužiteljice i osobe koje su dokazle k njima automobile parkirale na pristupnom putu na kojem je tuženik postavio metalni stup puno duže od 30 dana. Međutim da bi se priznalo pravo na dopuštenu samopomoć, osim što ona mora biti iskorištena u određenom roku koji je u ovom slučaju istekao, mora biti kumulativno zadovoljen i drugi uvjet a taj je da bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna. Sud u konkretnom slučaju ne nalazi da bi bila ispunjena i ove pretpostavka.

20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su stranke u suposjedu predmetne nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova na kojoj se nalazi zgrada sa dva stana od kojih je jedan u posjedu tužiteljica a drugi u posjedu tuženika, koja zgrada ima okućnicu a kao što sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi “stranke međusobno nisu nikada postigle sporazum o načinu korištenja prijepora, a tužiteljice žele koristiti prijepor prema svojim željama, odnosno parkirati osobno vozilo na točno određenom dijelu nekretnine”. Iako automobili parkirani na mjestu gdje je tuženik postavio metalni stup onemogućuju prolazak drugim vozilima tim pristupnim putem kojim se ulazi u okućnicu predmetne zgrade, a što se sve jasno vidi na fotorgrafijama priloženim nalazu stalnog sudskog vještaka, u situaciji kada tužiteljice već duži niz godina na opisani način koriste nekretninu tuženik nije bio ovlašten samovlasno ih smetati na način da ih potpuno isključi od dotadašnjeg suposjeda osnosno da im bitno ograniči dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, već je ovlašten svoj suposjed (pa tako vlasništvo na koje se poziva) štititi putem suda u za to zakonom predviđenom sudskom postupku.

21. Istaknuti prigovor prekluzije sud smatra neosnovanim. Odredbom čl. 21. st.3. ZVDSP-a propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Iz službene zabilješke II PP Rijeka proizalazi da je tužiteljica policijskim službenicima navela da je metalni stupić na ulazu u dvorište postavljen „u vremenu od 27. listopada 2023. od 10,00 sati do 29. listopada 2023. do 16,00 sati”. U tužbi se navodi da je stupić postavljan dana 29. listopada 2023. Drugotužiteljica je u iskazu navela da je na dan kada je postavljen stupić zvala policiju, dok je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je točno da je stupić postavio onog dana koji se i navodi u tužbi (29. listopda 2023.). Nije točna tvrdnja tuženika sa ročišta od dana 27. studenog 2024. da je tužiteljica policijskim službenicima rekla da je stupić postavljen 27. listopada jer tako nešto ne proizlazi iz službene zabilješke, kao niti iz drugih dokaza. Osim toga za ocjenu pravovremenosti tužbe nije odlučan samo trenutak kada je smetanje učinjeno već i kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja (a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja). Kako stoga iz iskaza samog tuženika, a kojem dijelu iskaza sud nema razloga ne vjerovati, budući da nije u suprotnosti sa niti jednim drugim provedenim dokazom, proizazi, a što je nadalje u skladu i sa sadržajem službene zabilješke policijskih službenika II PP Rijeka, da je tuženik metalni stup postavio dana 29. listopada 2023., tužba koja je predana sudu 27. listopada 2023.g., predana je unutar roka od 30 dana.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a. Dosuđeni trošak tužiteljicama odnosi se na jednokratnu nagradu u iznosu od 500,00 eur (tbr.7.t.2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje Tarifa) što uvećano za PDV (125,00 eur) iznosi 625,00 eur. Tužiteljicama je priznat i trošak vještačenja i izlaska suda na lice mjesta u iznosu od ukupno 700,00 eur, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eur i na rješenje u iznosu od 13,27 eur. Dakle ukupno je tužiteljicama na ime troškova postupka priznat iznos od 1.364,81 eur.

23. Kako su tužiteljice na ročištu dana 14. listopada 2024.g. (lis 66-72 spisa) povukle prijedlog za određivanje privremene mjere iz razloga što je tuženik u međuvremenu maknuo metalni stupić riješeno je kao u toč III.

U Rijeci, 16. travnja 2025.

S U D A C

mr.sc. Ana Zaborac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog.

Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.