Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1509/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika ROYAL CONNECT d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika GČ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19) i čl. 150. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19), odlučujući o žalbi I okrivljenika ROYAL CONNECT d.o.o. i II okrivljenika GČ, podnijetoj putem branitelja Krešimira Grubišića, odvjetnika iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, broj: 24. Pp-1599/2021, od 24. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. U povodu žalbe I okrivljenika ROYAL CONNECT d.o.o., a po službenoj dužnosti, prekršajni postupka protiv I okrivljenika ROYAL CONNECT d.o.o., zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19) i čl. 150. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19), se obustavlja.
II. U povodu žalbe II okrivljenika GČ, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u odnosu na točku II izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u odnosu na II okrivljenika.
III. Prihvaćanjem žalbe II okrivljenika GČ, ukida se pobijana presuda u odnosu na prekršaj iz točke III. izreke pobijane presude i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u odnosu na II okrivljenika.
p r e s u d i o j e:
IV. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba II okrivljenika GČ, te se u pobijanom a neukinutom dijelu potvrđuje pobijana presuda, u odnosu na II okrivljenika.
V. Uslijed odluka pod točkom II., III. i IV. izreke, preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni II okrivljeniku GČ, tako da mu se za djelo pod točkom I. izreke izriče novčana kazna u iznosu od 330,00 eura (tristotrideseteura), koju je II okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana od primitka ove presude, a ako II okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u smislu odredbe čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
VI. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. PZ, II okrivljenik GČ je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 6.191,39 eura / 46.649,03 kuna, I okrivljenik i od 1.707,23 eura / 12.863,12 kuna, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu, čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 150. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u izreci.
2. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka.
3. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba I okrivljenika je bespredmetna, a žalba II okrivljenika je djelomično osnovana.
5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je našao da je pobijanom presudom u odnosu na točku III. izreke počinjena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ, zbog suprotnosti izreke obrazloženju, a na koju povredu osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.
6. Naime, izrekom pobijane presude pod točkom III., okrivljenici su proglašeni krivima zbog prekršaja iz čl. 150. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19), s tim da je II okrivljeniku za to djelo utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.327,23 eura / 10.000,00 kuna, dakle u iznosu iznad minimalnog iznosa propisane kazne odgovornoj osobi prema propisu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, od 8.000,00 do 10.000,00 kuna i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 33/23), koji je stupio na snagu 1.4.2023., od 1060,00 do 1990,00 eura, a u obrazloženju pobijane presude se navodi da je sud okrivljenicima izrekao ublaženu novčanu kaznu, pa proizlazi da je izreka pobijane presude za djelo pod točku III. izreke, u odnosu na II okrivljenika proturječna obrazloženju iste, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ, a na koju povredu osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.
7. Stoga je djelomičnim prihvaćanjem žalbe II okrivljenika pobijana presuda ukinuta u odnosu na točku III. izreke, time da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti istaknutu povredu, te vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku, u tom dijelu.
8. Odlučujući dalje u odnosu na djelo pod točkom II izreke, u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud nalazi da u odnosu na točku II izreke pobijane presude u provedenom postupku nisu utvrđene sve odlučne činjenice od koji ovisi pravilna primjena materijalnog prava, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Naime, iz zapisnika II o inspekcijskom nadzoru, od 13.5.2021, proizlazi da je tada, na temelju čl. 171. Zakona o mirovinskom osiguranju, usmenim rješenjem više inspektorice rada, I okrivljeniku zabranjeno obavljanje djelatnosti usluge dostave hrane od ugostiteljskog objekta restorana brze hrane McDonalds u Osijeku, Drinska 21 krajnjim korisnicima, do otklanjanja utvrđenih nedostataka u poslovanju, a najkraće na rok do od 15 dana, odnosno najkraće do 1.6.2021.
10. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude i stanja spisa nije razvidno je li navedena upravna mjera djelomično ili u cijelosti izvršena od čega ovisi ocjena radi li se u konkretnom slučaju o presuđenoj stvari u odnosu na djelo pod točkom II izreke, jer prema zaključku Odjela gospodarstva i financija Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 22. ožujka 2017., načelo ne bis in idem će se primijeniti i optužba odbiti u odnosu na prekršaj koji je propisan i sankcioniran Zakonom zbog čije povrede je donijeta upravna mjera.
11. Slijedom navedenog trebalo je u povodu žalbe II okrivljenika, a po službenoj dužnosti, pobijanu presudu ukinuti u odnosu na točku II izreke, time da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku utvrditi odlučne činjenice, te donijeti novu na zakonu osnovanu u valjano obrazloženu odluku, u tom dijelu.
12. Odlučujući u odnosu na točku I. izreke u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeni i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
13. Naime, na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da su okrivljenici počinili prekršaj pod točkom I. izreke, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavljaju navode pisane obrane da navedeni radnik nije radio za okrivljenike kao poslodavce, te da je isti bio zaposlen kod poslodavca Solomun prijevoz j.d.o.o., s kojim je I okrivljenik zaključio ugovor o poslovnoj suradnji, tzv. outsourcing, što je uobičajena poslovna suradnja dvaju poslovnih subjekata, primjerice zaštitari kao zaposlenici zaštitarske tvrtke u poslovnim prostorijama banaka rade za potrebe banke a nisu zaposlenici banke, pa da se predmetni ugovor o poslovnoj suradnji o posudbi osoblja ima tumačiti kao ugovor o podizvođenju usluga u kojem se društvo Solomun prijevoz d.o.o. obvezalo za okrivljenike putem svog djelatnika izvoditi usluge dostave za naručitelja usluga, žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
14. Nadalje, ugovor o poslovnoj suradnji mora imati stvarna obilježja obveznih odnosa, te istim nije dopušteno prikriti ustup radnika od jednog poslodavca drugom, a u konkretnom slučaju je neprijeporno da Solomun prijevoz j.d.o.o. nije povezano društvo s I okrivljenikom i nije radnika IČ privremeno ustupio I okrivljeniku u smislu čl. 10. st. 3. Zakona o radu, niti je navedeni radnik ustupljen u skladu s odredbama čl. 44. do 52. istog Zakona, kojima je regulirano privremeno zapošljavanje putem agencije za privremeno zapošljavanje kao poslodavca na temelju ugovora o ustupanju radnika, a nesporno je da je navedeni radnik za I okrivljenika obavljao poslove dostavljača hrane krajnjim korisnicima, s tim da je I okrivljenik, pored ostalih djelatnosti, bio registriran za djelatnost pružanja usluga u trgovini, dakle radnik je obavljao poslove iz registrirane djelatnosti I okrivljenika, pa predmetni ugovor o poslovnoj suradnji ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je navedeni radnik kritične zgode počeo raditi kod I okrivljenika, uslijed čega su okrivljenici prije početka rada bili dužni istom izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu koji nije sklopljen u pisanom obliku, a neprijeporno je da to nisu učinili.
15. Izrečena kazna II okrivljeniku je u granicama zakona, valjano je obrazložena i nije prestroga, tim više što je primjenom članka 37. PZ znatno ublažena ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 920,00 do 1320,00 eura, odgovornoj osobi pravne osobe).
16. Odluka o troškovima postupka također je na zakonu osnovana, a njihova visina je primjerena, s obzirom na propisani raspon od 100,00 do 5.000,00 kuna.
17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
18. Kako iz podataka Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, proizlazi da je u međuvremenu, rješenjem tog suda, broj: Tt-24/29744-1, dana 19.8.2024., I okrivljenik brisan, dakle da je prestao postojati, a nema pravnog sljednika, trebalo je protiv istog obustaviti prekršajni postupak, temeljem čl. 155. st. 1., 2. i 4. PZ.
19. Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 15. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 otpravaka: za spis, II okrivljenika, branitelja i tužitelja.
