Poslovni broj: Us II-18/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Jelene Rajić članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke u upravnom sporu tužiteljice EGC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenik, Mladen Obradović, odvjetnik u Zagrebu, Hanuševa 2, protiv tuženika Povjerenika za informiranje, OIB:68011638990, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/24- 01/567, URBROJ:401-01/10-24-3 od 13. prosinca 2024. i predmet vraća na ponovni postupak.
II. Tuženik je dužan u ponovnom postupku postupiti sukladno pravnom shvaćanju i primjedbama navedenim u obrazloženju ove presude.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Su-824/24 od 14. svibnja 2024. i Su- 1248/24-24 od 10. srpnja 2024., kojima su odbijeni zahtjevi tužiteljice za pružanje informacija o ispunjenju sudačke dužnosti dviju sutkinja toga suda.
2. Prvostupanjsko tijelo je zahtjeve odbilo zasebnim rješenjima ocijenivši da tražene informacije sadrže zaštićene osobne podatke i da se radilo o zloporabi prava.
3. U pobijanom rješenju, kojim je odlučio u objedinjenom postupku, tuženik nije prihvatio zaštitu osobnih podataka, kao razlog odbijanja zahtjeva tužiteljice, ali je njezine žalbe odbio zato što tužiteljica i njezin otac učestalo zahtijevaju velike količine informacija, čime zloporabljuju svoje pravo na pristup informacijama.
4. Tužiteljica tužbom osporava ovakav stav tuženika, u bitnom, ističe da je tuženik promijenio dosadašnju praksu, pri čemu se poziva na rješenje tuženika, KLASA: UP/II- 008-07/15-01/552, URBROJ: 401-01/11-16-02 od 18. studenog 2016., da se Opća uredba o zaštiti podataka ne odnosi na dužnosnike i državne službenike viših platnih razreda. Ukazuje na povrede procesnih pravila jer da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje u roku od 15 dana i jer joj nije dostavljeno očitovanje prvostupanjskog tijela. Osporava stav tuženika da je riječ o zlouporabi prava na pristup informacijama te smatra da je riječ o slobodi izražavanja. Ukazuje na presudu naslovnog suda poslovni broj: Us II-101/15 od 19. listopada 2016., kojom je poništeno rješenje tuženika. Zbog navedenog predlaže poništiti rješenje povjerenika i predmet vratiti na ponovni postupak.
5. U svojem odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod obrazloženja svojeg rješenja U odnosu na pozivanje tužiteljice na rješenje KLASA: UP/II-008-07/15-01/552, URBROJ: 401-01/11-16-2 od 18. studenog 2016. godine, tuženik ističe da se ne radi o usporedivoj situaciji, jer je riječ o rješenju kojim je predmet vraćen na ponovni postupak, uz uputu tijelu javne vlasti da je dužno provesti test razmjernosti i javnog interesa. Osporava procesne prigovore u pogledu roka za rješavanje prvostupanjskog tijela i dostave. U odnosu na navode tužiteljice o tome da nije proveden test razmjernosti i javnog interesa, tuženik ističe da je osporeno rješenje doneseno temeljem odredbe članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama (zlouporaba prava na pristup informacijama), u kojem slučaju se ne provodi test razmjernosti i javnog interesa. Što se tiče navoda tužiteljice da su povrijeđena pravila postupka zbog nedostavljanja tužiteljici očitovanja prvostupanjskog tijela, tuženik ističe da je riječ o aktu kojim je tuženiku dostavljen spis predmeta (akt broj 1 u spisu tuženika, KLASA: UP/II-008-07/24-01/567), a prema ustaljenoj praksi naslovnog suda ne dolazi do povrede pravila postupka ako se tužitelju ne dostavi taj akt (presude naslovnog suda, poslovni brojevi: Us II-89/2023 od 7. rujna 2023. godine i Us II-224/2024 od 16. siječnja 2025. godine). U odnosu na pozivanje tužiteljice na presudu, poslovni broj: Us II-101/2015 od 19. listopada 2016., ističe se ta presuda nije meritorno riješila stvar, a u ponovljenom postupku je rješenje tuženika potvrđeno (presuda poslovni broj: Us II-121/2016 od 19. listopada 2016.). Pozivanje tužiteljice na odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka, tuženik smatra neosnovanim, jer su žalbe žaliteljice odbijene temeljem članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a ne temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. ovog Zakona. Predlaže odbiti tužbu.
6. Tužba je osnovana.
7. Na temelju dokumentacije spisa predmeta sadržaja tužbe i odgovora na tužbu, Sud je utvrdio da odluka tuženika nije dostatno obrazložena i da se zasad, u odnosu na konkretni zahtjev tužiteljice, bez podataka o brojnosti i sadržaju njezinih zahtjeva upućenih prvostupanjskom tijelu ne može sa sigurnosti tvrditi da se radi o pravilnoj primjeni članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj: 25/13., 85/15. i 69/22., dalje: ZPPI).
8. Prema odredbi članka 5. stavka 1. točka 3. ZPPI-a informacija je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra neovisno o načinu na koji je prikazan (napisan, nacrtan, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis) koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti. Tužiteljica je svojim dvama zahtjevima tražila dostavu rješenja o ispunjenju sudačke dužnosti za dvije sutkinje Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to za 2023. godinu i za obje iste sutkinje za razdoblje od 2018. do 2022. godine. Ove dokumente svake godine donosi predsjednik suda, a pohranjuju se u dokumentaciji sudske uprave te dokazuju ispunjenje zakonske obveze iz članka 97. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 60/22., 21/22., 16/23., 155/23. i 36/24.).
9. Nadalje, tužiteljica u konkretnom slučaju nije tražila velik broj ili velik skup podataka pa povezivanje predmetnih zahtjeva s zahtjevima u kojima je tražila: "sve" informacije za veći broj sudaca, kao i povezivanje s podacima koje učestalo traži njezin otac, za sada, ne može biti razlogom za ocjenu da se u ovom slučaju radi o zloporabi prava na pristup informacijama.
10. Stoga će u postupku povodom ove presude tuženik, utvrditi relevantno činjenično stanje u pogledu ukupnog broja zahtjeva koje tužiteljica podnosi prvostupanjskom tijelu te u odnosu na sadržaj i brojnost tih zahtjeva ponovno ocijeniti radi li se o zloporabi, odnosno ocijeniti mogu li se tražene informacije i u kojem obimu pružiti tužiteljici.
11. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 117. stavak 1. i članka 119. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 15. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
