Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe BEVANDA RIJEKA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi ZŠ, zbog prekršaja iz članka 171. stavka 2. točke 2. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pp-5763/2022-2 od 23. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, ukida se pobijana presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljena pravna osoba BEVANDA RIJEKA d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi, ZŠ su, temeljem članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 171. stavka 2. točke 2. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je određeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
1.1. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnome navodi kako je ispitujući optužni prijedlog utvrdio da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj, s obzirom da je riječ o prekršaju blanketne naravi, dok u činjeničnom opisu djela nije naveden podzakonski propis koji dopunjuje biće prekršajnog djela i koji čini konstitutivno obilježje prekršaja koji je okrivljenicima stavljen na teret.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu u kojoj navodi kako iz činjeničnog opisa djela iz optužnog akta jasno proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret. Iz navedenih razloga predlaže da se pobijana presuda ukine.
2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoko prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio kako nije bilo osnova za oslobođenje okrivljenika od optužbe iz razloga koji su navedeni u pobijanoj presudi.
5. Naime, odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe prvostupanjski sud obrazlaže time da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret, na način kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu, nije prekršaj.
5.1. Međutim, zakonskom odredbom članka 171. stavka 2. točke 2. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da će se za prekršaj kazniti poslodavac, odnosno obveznik doprinosa te odgovorna osoba ako unese netočne podatke u dokumentaciju dostavljenu u matičnu evidenciju (članak 108. stavak 7.). Odredbom članka 108. stavak 1. istog Zakona propisano je da su obveznici doprinosa dužni Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama, dok je stavkom 7. propisano da obveznici doprinosa iz stavka 1. odgovaraju za točnost podataka za osiguranike zaposlene kod pravnih i fizičkih osoba, a koji su dostavljeni i preuzeti od tijela iz stavka 2. tog članka.
5.2. Optužnim prijedlogom okrivljenicima je stavljeno na teret da „nisu u svojstvu poslodavca unijeli točne podatke u dokumentaciju dostavljenu u matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, PU Rijeka, za državljanina treće zemlje BŠ s osnovom osiguranja 01, a da su bili dužni izvršiti prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje sa šifrom osnove osiguranja 37, radni odnos stranih državljana, državljana treće zemlje i osoba bez državljanstva...“.
5.3. Iz prethodno navedenog proizlazi kako, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, činjenični opis djela u optužnom prijedlogu sadrži sva bitna obilježja inkriminiranog prekršaja te je takav činjenični opis dostatan da bi se po njemu moglo postupiti. Naime, iz činjeničnog opisa inkriminiranog djela razvidno je da se okrivljenike tereti za unošenje netočnih podataka u dokumentaciju dostavljenu u matičnu evidenciju HZMO-a, pri čemu je konkretizirano u čemu se taj propust sastoji, odnosno koji su podaci uneseni u dokumentaciju dostavljenu u matične evidencije, a koje je podatke umjesto njih trebalo unijeti. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda kako je u predmetnom slučaju riječ o blanketnoj normi s obzirom da je iz prethodno citiranih odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju razvidno da se prekršajna odgovornost ne veže uz povredu druge norme (propisa) koja bi činila biće prekršajnog djela, odnosno niti kažnjiva odredba niti materijalnopravna odredba Zakona o mirovinskom osiguranju ne upućuju na drugi propis koji bi potpunije regulirao njihovu primjenu.
5.4. Slijedom svega navedenog, u predmetnom slučaju nije bilo osnova za oslobađanje okrivljenika od optužbe iz razloga koji su navedeni u pobijanoj presudi pa je, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, prihvatom žalbe tužitelja pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
6. U postupku povodom ukinute presude prvostupanjski sud će, respektirajući razloge ovog rješenja, provesti dokazni postupak u kojem će utvrditi činjenice odlučne za ispravnu primjenu materijalnog prava, te potom donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.
7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 15. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
