REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2148/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FĐ, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18 i 117/01), odlučujući o žalbi okrivljenika FĐ, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, broj: 9. Pp-1374/2021-3 od 26. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Žalba okrivljenika FĐ odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenik FĐ proglašen je krivim i primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 3. (pravilno: članka 127. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 3.) Zakona o Državnom inspektoratu, činjenično opisanog u izreci, uz upozorenje da će se, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, ukoliko dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku određenom za njeno plaćanje, smatrati da je kazna u cjelini plaćena.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. U žalbi u bitnom ističe traženi materijal nije dostavio Državnom inspektoratu jer je izbivao iz grada zbog bolesti, o čemu je telefonom pokušao obavijestiti Inspektorat u Đakovu, ali bezuspješno. U konačnici, postupio je po traženju inspektora i traženi materijal dostavio 26. siječnja 2022 Traži oslobađanje od kazne i troškova prekršajnog postupka, jer je bez ikakvih prihoda i nekažnjavan.
2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati kao osnovana.
3. Žalba nije osnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), u dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, zatim da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, dok je ocjenom žalbe okrivljenika utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju potpuno i točno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo i okrivljenika za terećeno djelo proglasio krivim i kaznio.
5. Suprotno stavu izraženom u žalbi, činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno je i točno utvrđeno, te je prvostupanjski sud na temelju obrane okrivljenika koji je, braneći se, u bitnom priznao da nije u roku dostavio Državnom inspektoratu traženu dokumentaciju, kako to proizlazi i iz materijalnih dokaza koji prileže spisu, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, temeljeći takav zaključak na pravilnoj ocjeni dokaza.
5.1. Odluka o krivnji okrivljenika, koji je uredno zaprimio dopis inspektora kojim mu se nalaže do 9. studenoga 2021. dostaviti materijale potrebne za obavljanje nadzora i koji niti u postupku, niti sada u žalbi, ne dokumentira odsutnost uslijed koje je tek 26. siječnja 2022. udovoljio tom traženju, valjano je obrazložena, koje razloge prihvaća i ovaj sud.
5.2. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku i krivnju žalitelja za terećeno djelo, za počinjenje kojeg je dovoljno i postupanje iz nehaja.
6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj je sud mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku, koji niti sada uz žalbu ne dostavlja dokaze iz kojih bi bilo vidljivo njegovo imovinsko stanje, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, za počinjeni prekršaj izrekao znatno ublaženu novčanu kaznu, primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjava. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, pri čemu je prvostupanjski sud vodio računa o svim olakotnim okolnostima na strani žalitelja.
7. Nadalje, kako je nakon počinjenja inkriminiranog djela, 29. lipnja 2023., na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 67/23), koji za počinitelja prekršaja iz članka 127. stavka 3. u vezi sa stavkom1. podstavkom 3. Zakona o Državnom inspektoratu propisuje blažu novčanu kaznu, to je ovaj sud, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava i u smislu članka 3. Prekršajnog zakona na načelo primjene blažeg propisa prema kojem se na počinitelja prekršaja primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jedan ili više puta, primjenjuje propis najblaži za počinitelja, utvrdio da s obzirom na pravilno odmjerenu novčanu kaznu u znatno ublaženom iznosu koji je unutar okvira novčanih iznosa propisanih i zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i sada propisanih novčanih kazni, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa, jer po stavu ovog suda Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika kojoj je u konkretnom slučaju novčana kazna pravilno odmjerena.
8. Oslobađanjem okrivljenika od kazne, što je propisano kao fakultativno člankom 38. stavkom 2. Prekršajnog zakona, kako to žalitelj predlaže, ne bi bila postignuto preventivno djelovanje niti na počinitelja prekršaja, niti na sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje.
9. Kako je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njena prekršajna odgovornost, to je za okrivljenika, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c citiranog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
10. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 15. travnja 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
