Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-561/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, koji je zastupan po punomoćniku Đorđu Maleševiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Suzana Malenica, odvjetnica iz ZOU "Mikulandra i Malenica" u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-39/2022 od 31. listopada 2023., 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-39/2022 od 31. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Nakić iz [adresa], pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-69/2021 od 27. prosinca 2021., kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 167,75 eura / 1.263,92 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku 8 (osam) dana (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da plati tužitelju trošak parničnog postupa u iznosu od 175,03 eura / 1.318,75 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači, shodno žalbenim navodima, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je neosnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao distributera električne energije za isplatu iznosa od 167,75 eura s pripadajućim kamatama, a na ime nepodmirenih računa za isporučenu električnu energiju.

4. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.

4.1. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a).

4.2. Posebno je za istaknuti kako, suprotno žalbenim navodima tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i danih iskaza i samih tih isprava i iskaza.

5. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio da tužitelj potražuje od tuženika naknadu za isporučenu električnu energiju po računima za mjesec prosinac 2020., te mjesece siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2021. za obračunsko mjerno mjesto broj [ broj], kategorije kućanstvo na adresi [adresa], u ukupnom iznosu od 167,75 eura.

5.1. Na temelju ovako provedenoga dokaznog postupka prvostupanjski je sud smatrao da u okolnostima kada je tuženik pozvan na plaćanje predmetnoga duga kao nasljednik sada već pok. ĐK sukladno odredbi članka 139. stavka 4. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., dalje ZN), kao solidarni dužnik te obveze, to tužitelj ima pravo prema odredbi članka 43. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), zahtijevati ispunjenje cijelog duga od bilo kojeg solidarnog dužnika, dakle ovdje konkretno od bilo kojeg sunasljednika iza smrti ĐK, na kojeg glasi predmetno dugovanje.

5.2. Nadalje je taj sud smatrao da činjenica da je prednik tuženika ĐK pok. U preminuo 2015. godine, a da su računi i nakon njegove smrti stizali na njegovo ime, nema utjecaja na obvezu tuženika jer tuženik nije na propisani način obavijestio tužitelja o smrti kupca ĐK pok. U, o promjeni kupca, zbog čega je obvezao tuženika na isplatu cjelokupnog iznosa.

6. Pravilno je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu, ali ne iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane odluke.

7. Naime, u konkretnom slučaju relevantne su odredbe Zakona o tržištu električne energije (»Narodne novine«, br. 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 52/19. , dalje: ZTEE) i odredbe Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (»Narodne novine«, broj 85/15.), koje su bili na snazi u razdoblju na koje se odnosi tražbina tužitelja, pa se tužitelj pogrešno poziva na primjenu Uvjeta opskrbljivača HEP-Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom od 28. veljače 2022. i od 14. veljače 2023.

8. Nesporno je da se u evidenciji tužitelja kao krajnji kupac električne energije vodi prednik tuženika, koji je upravo zaveden kao obveznik plaćanja na predmetnom obračunskom mjestu, kao i da je tužitelj nasljednik pok. ĐK. Isto tako, nesporno je da je tužitelj suvlasnik nekretnine na koju se odnosi obračunsko mjesto za koje postoji utuženi dug.

9. U smislu članka 61. stavka 2. ZTEE-a i članka 31. stavak 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe, fizička ili pravna osoba pravni slijednik koja je u posjedu građevine ili dijela građevine dužna u roku 90 dana od dana smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe o tome obavijestiti operatera sustava i opskrbljivača. Na isti način je bilo propisno i člankom 21. Uvjeta opskrbljivača HEP – Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom od 14. veljače 2023.

10. Dakle, tuženik kao nasljednik pok. ĐK nije postupio sukladno navedenom članku 31. stavak 1. Općih uvjeta odnosno nije u roku od 90 dana tužitelja obavijestio o smrti dotadašnjeg kupca električne energije, pa je tužitelj i dalje isporučivao električnu energiju i račune izdavao i dalje na ime pok. ĐK. Pri tome, neosnovano tuženik smatra da on nije imao ovlasti za promjenu podataka jer nije korisnik usluge, iz razloga što to njegovo pravo proizlazi iz činjenice da je raniji korisnik njegov prednik, a što je nesporno.

11. Nadalje, tražbina tužitelja koja je predmetom ovog postupka nije dug pok. ĐK, koji je preminuo 2015., jer se potrošnja električne energije odnosi na prosinac 2020. i siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2021., pa se ne radi o dugu za kojeg bi tuženik odgovarao sukladno odredbi članka 139. stavak 1. ZN-a, kako je to pogrešno smatrao prvostupanjski sud. Međutim, tuženik kao nasljednik pok. ĐK je tako stekao nasljednički posjed sukladno odredbi članka 17. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), pa je tuženik u utuženom razdoblju bio korisnik usluge isporuke električne energije zbog čega je onda tu uslugu dužan i platiti, iako s tužiteljem nije sklopio ugovor o opskrbi električne energije, dok je zahtjev za raskidom ugovora podnio 10. veljače 2023.

12. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava bilo potrebno obvezati tuženika na isplatu duga, odnosno održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Nakić iz [adresa], pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-69/2021 od 27. prosinca 2021., kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 167,75 eura / 1.263,92 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u dijelu za koji je tužitelj dokazao da ga tuženik nije platio.

14. Tuženik je u žalbi istaknuo i prigovor zastare u odnosu na koji treba odgovoriti tuženiku da prema odredbi članka 352. stavka 2. ZPP-a taj prigovor ne može prvi put iznijeti u žalbi jer iz stanja spisa proizlazi da taj prigovor tuženik nije istaknuo tijekom prvostupanjskog postupka.

15. S obzirom na navedeno, trebalo je potvrditi prvostupanjsku presudu i odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, sve na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

16. Također, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava i baš članka 154. stavaka 1. i članka 155. ZPP-a donio odluku o troškovima ovog postupka, zbog čega je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i u dijelu kojim pobija odluku o troškovima postupka.

17. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Split, 15. travnja 2025.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović