Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3054/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zorani Živković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Goranu Šverko, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11562/2019-35 od 31. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11562/2019-35 od 31. siječnja 2023.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo suvlasništva na 496/786 dijela kčbr. [katastarska čestica] oranica sa 786 m2 K. O. [katastarska općina], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je u situaciji br. 2 nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Vladivoja Relića dipl. ing. geod. od 13. prosinca 2021. označen točkama A-B-C-D-A, te koji suvlasnički dio odgovara k. č. broj [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], stambena zgrada, [adresa] sa 109 m2 i dvorište sa 387 m2, ukupne površine 496 m2 upisanoj u posjedovni list broj 2932 K. O. [katastarska općina], što odgovara geodetskim elaboratom br. 1. I 2. R.N-2339/2015 K. O. [katastarska općina], potvrđenim po Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove, Klasa: 932-06/2014-01/2124,Ur.broj: 251-15-02-/1-2015-4 dana 21.05.2015. i ispravljenim dana 7.12.2018. novoformiranoj kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], [adresa], stambena zgrada br. 2 sa 109m2 i dvorište sa 387m2, ukupne površine 496 m2, te je tuženik dužan trpjeti da se tužiteljica u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda Zagreb upiše kao vlasnica geodetskim elaboratima br. 1. I 2. R.N. br. 2339/2015 K. O. [katastarska općina] novoformirane kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] sa 496m2. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.411,95 €[1] /18.172,80 kn.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je dosjelošću stekla pravo suvlasništva na 496/786 dijela kčbr. [katastarska čestica] oranica sa 786 m2 K. O. [katastarska općina], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je u situaciji br. 2 nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Vladivoja Relića dipl. ing. geod. od 13. prosinca 2021. označen točkama A-B-C-D-A, te koji suvlasnički dio odgovara k. č. broj [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], stambena zgrada, [adresa] sa 109 m2 i dvorište sa 387 m2, ukupne površine 496 m2 upisanoj u posjedovni list broj 2932 K. O. [katastarska općina], što odgovara geodetskim elaboratom br. 1. I 2. R.N- 2339/2015 K. O. [katastarska općina], potvrđenim po Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove i ispravljenim dana 7.12.2018. novoformiranoj kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], [adresa], stambena zgrada br. 2 sa 109m2 i dvorište sa 387m2, ukupne površine 496 m2 kao i trpljenje tog upisa u zemljišnim knjigama.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, ali je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama o kvaliteti posjeda tužiteljice odnosno o poštenju posjeda, kako to osnovano ističe tuženik u žalbi. Međutim, primjenom čl. 373. a. st. 3. ZPP prvostupanjsku je presudu moguće potvrditi.
7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.
8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:
- da je predmet postupka k. č. br. [katastarska čestica] oranica sa 786 m2 upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], gdje je u vlastovnici uknjižena općenarodna imovina, a kao organ upravljanja GNO u Zagrebu;
- da tužiteljica zahtjeva u prvom dijelu zahtjeva da se utvrdi suvlasnicom iste u 496/786 dijela, a u drugom dijelu zahtjeva da se utvrdi vlasnicom fizički odvojenog dijela iste čestice koji je u skici mjernika Relića označen slovima A-B-C-B-D i koji dio je predložen za parcelaciju elaboratom mjernika ĐN, ovjerenim kod nadležnog katastra pod brojem R. N. br. 2339/2015 prema kojem bi ta površina dobila novu oznaku k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, površine 4 ara i 96 m2;
- da iz prijepisa posjedovnog lista Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 08. siječnja 2019. proizlazi da je kao posjednik predmetne nekretnine, stambena zgrada [adresa], kč. br. [katastarska čestica] površine 496 m2, upisana tužiteljica;
- da iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka proizlazi da je vještak precizno identificirao predmetnu nekretninu na fotografijama i skici mjesta prijepora koje su sastavni dio nalaza i mišljenja na način da predmetna nekretnina A-B-8-9-C-D-10 prema stanju čestica katastra odgovara: k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], P (evid.) = 496 m2, te prema stanju čestica zemljišne knjige odgovara dijelu zk.č. 7325/18, k.o. Grad
Zagreb, P (evid.) = 786 m2;
- da iz iskaza svjedoka ON proizlazi da ima saznanja otkad pamti od ranog djetinjstva da je tužiteljica živjela u predmetnoj nekretnini, kao i njezini prednici, kontinuirano, te i danas živi i nikada nitko nije sporio njezin posjed predmetne nekretnine niti vlasništva, te iz iskaza svjedoka DN da tužiteljicu poznaje cijeli život te ima saznanja otkad pamti, najmanje pedesetak godina, s obzirom da mu je ista susjeda, da je tužiteljica živjela u predmetnoj nekretnini, kao i njezini prednici, kontinuirano, te i danas živi i nikada nitko nije sporio njezin posjed predmetne nekretnine niti vlasništva;
- da je predmetna nekretnina nekoć bila dio cjelovita k. č. br. [katastarska čestica] površine 15 jutara i 1459,6 čhv k. o. [katastarska općina] koja je prije Drugog svjetskog rata bila vlasništvo Prvostolnog Kaptola Zagrebačkog, ali je od ove oduzeta upravnom odlukom Gradske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Zagrebu od 8. ožujka 1946. da bi potom bila usitnjena sukcesivnim parcelacijama na veći broj čestica, a među njima je bila i predmetna k. č. br. [katastarska čestica];
- da je predmetnu nekretninu pravna prednica tužiteljice, njena svekrva GN, stekla od ČN ugovorom sklopljenog početkom 1960. -ih, a taj je ugovor sastavio odvjetnik dr. Aleksandar Hondl, i od tada ju samostalno posjeduje, iako ne može naći ugovor, a kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice te da je rješenjem Općine Peščenica od 24. ožujka 1977. odobreno GN rekonstrukcija postojeće trošne kuće veličine 6,00 X 4,00 metara dogradnjom i proširenjem (listovi 12 – 13 spisa);
- da iz darovnih ugovora od 29. ožujka i 23. kolovoza 1978. proizlazi da je GN darovala predmetnu nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sinu BN;
- da je BN preminuo **.**.2013. a njegovom nasljednicom je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj: O-9280/13, UPP/OS-106/13-2 od 16. lipnja 2014. proglašena supruga IN (list 7 spisa), koja je 2016. zaključila brak sa ŽN i uzela prezime KN (list 8 spisa);
- da iz iskaza svjedoka ĆN proizlazi da tužiteljicu poznaje cijeli život jer mu je ista susjeda, te ima saznanja da je tužiteljica živjela u predmetnoj nekretnini, kao i njezini prednici, kontinuirano, te i danas živi i nikada nitko nije sporio njezin posjed predmetne nekretnine niti vlasništva. Također ima saznanja da je pok. suprug tužiteljice naslijedio predmetnu nekretninu od pok. svekrve tužiteljice, a tužiteljica od svog pok. supruga;
- da iz rješenja o izvedenom stanju Gradskog ureda Grada Zagreba za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odbor za graditeljstvo od 09. travnja 2014., proizlazi da se ozakonjuje stambena zgrada - manje zahtjevna zgrada izgrađena (rekonstruirana) na predmetnoj nekretnini.
9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud utvrđuje iz navedenih ugovora o darovanju, rješenja o nasljeđivanju, posjedovnog lista, iskaza svjedoka i tužiteljice, kao i provedenog očevida i nalaza i mišljenja vještaka, da je prednica tužiteljice pok. GN predmetnu nekretninu kupila 1960. -tih, darovnim ugovorom od 29. ožujka i 23. kolovoza 1978. koju nekretninu je darovala pok. BN, pok. suprugu tužiteljice, te je tužiteljica istu naslijedila rješenjem o nasljeđivanju iza pok. BN donesenog od strane javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba dana 16. lipnja 2014. Zatim, prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica još od 1971. kada se udala za pok. BN, živi na predmetnoj nekretnini, te je u posjedu iste kontinuirano do današnjih dana te joj nitko nije osporavao pravo na posjed. Stoga, s obzirom da je tužiteljičin posjed predmetne nekretnine i njezinih pravnih prednika zakonit, istinit i pošten više od 20 godina (60-tak), prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke odredbi čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15- pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP), za stjecanje dosjelošću predmetne nekretnine u vlasništvo tužiteljice, identitet koje je precizno utvrdio vještak geodet, slijedom čega odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane presude.
10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Međutim, iako je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio primjenom odredbe čl. 159. ZVDSP. Naime, odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
11. U konkretnom slučaju je utvrđeno da su prednici tužiteljice predmetnu nekretninu stekli još 1960. Paragrafom 1455. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjivao kao pravno pravilo prema Zakonu o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Službeni list FNRJ br. 84/46, 105/46 i 96/47), a od 1991. na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine, br. 73/91) propisano je da se sve što se može steći može i dosjesti, dok prema Načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Nadalje, paragrafom 1460. OGZ, propisano je da je za stjecanje kroz dosjelost, potrebno da onaj koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar, a uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Paragrafom 1477. propisan je izuzetak od ovog pravila po kojem tko dosjelost svojeg posjeda osniva na vremenu od trideset ili četrdeset godina, taj nije dužan pokazati zakoniti naslov stečenja svojeg, a s obzirom da se ovdje radi o nekretnini kojom je upravljalo općinsko tijelo za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je protek od 40 godina (paraf 1472 OGZ).
12. Dakle, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću su: 1. samostalan posjed određene kakvoće, 2. neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, 3. sposobnost stvari da bude objektom stjecanja i 4. sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom stvari.
13. Slijedom toga, obzirom da tužiteljica tvrdi da su njeni pravni prednici pravo vlasništva nad spornim nekretninama stekli dosjelošću, sud je dužan utvrditi, odnosno tužiteljica je bila dužna dokazati, činjenicu posjeda tj. da je ona odnosno njezini pravni prednici posjedovali nekretnine kroz zakonom propisano vrijeme potrebno da se vlasništvo stekne dosjelošću. Ako tvrdi da je posjed bio zakonit i pošten, tada je dužna dokazati i zakonitost i istinitost posjeda. Međutim, poštenje posjeda kao jednu od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, ako dokaže činjenicu samog posjedovanja tj. da je imala faktičnu vlast na nekretnini, tužiteljica ne mora dokazivati jer se poštenje posjeda presumira.
14. Naime, poštenje posjeda, sukladno par. 328. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), čl. 72. st. 3. ZOVO i čl. 18. st. 5. ZVDSP se pretpostavlja, što znači da onaj koji tvrdi drugačije da to mora dokazati. To znači da ako tužiteljica dokaže činjenicu posjeda, tad ne mora dokazivati da im je posjed pošten, već je teret dokaza u tom slučaju na suprotnoj strani tj. tuženik treba odgovarajućim dokaznim sredstvima dokazati da je tužiteljica nepošten posjednik.
15. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud cijenio tuženikov prigovor o poštenju posjeda tužiteljice i njenih prednika, odnosno činjenicu da su isti znali da im predmetna nekretnina ne pripada budući da iz rješenja Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove Općine Peščenica od dana 24. ožujka 1977. proizlazi kako se dozvoljava izgradnja samo privremenog objekta koji se u roku od 10 godina mora srušiti, a slijedom čega je tužiteljica znala odnosno morala znati da im predmetna nekretnina ne pripada, ocijenjeni su kao neosnovani. Naime, niti jedan izvedeni dokaz ne ukazuje na zaključak o nepoštenju posjeda tužiteljice i njenih prednika, a to pogotovo nije niti upravno rješenje iz 1977. kojim se dozvoljava izgradnja privremenog objekta jer je riječ o građevinskoj dozvoli, upravnom rješenju kojim se ne stječe niti gubi vlasništvo nekretnine, a odnosilo se samo na izgradnju objekta na predmetnoj čestici, na kojoj po urbanističkom planu iz tog razdoblja nije bila odobrena gradnja, ali su se urbanistički planovi izmijenili i objekt tužiteljice je danas legalan. Osim toga, na poštenje tužiteljičinih prednika ukazuje i način na koji su oni raspolagali predmetnom nekretninom. Tako iz darovnih ugovora iz 1978. kojima tužiteljičina svekrva daruje predmetnu nekretninu svom sinu jasno proizlazi kako ona sebe smatra izvanknjižnom vlasnicom iste (listovi 9-11 spisa), Zatim, u rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog LN njegovi nasljednici su prijavili polovinu predmetne nekretnine kao njegovo suvlasništvo, a iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je njena svekrva predmetnu nekretninu kupila od ČN početkom 60-tih, a ČN je bio u katastru evidentiran kao posjednik prije GN što također ukazuje na svijest tužiteljice i njenih prednika o vlasništvu nad nekretninom.
16. Slijedom navedenog, budući da je nekretnina uknjižena kao vlasništvo jedinice područne samouprave, za prihvaćanje zahtjeva potrebno dokazati dvostruki protek vremena samostalnog posjedovanje tužiteljice i njenih prednika prije utuženja, za ispunjenje pretpostavki za izvanredno dosijedanje, dakle 40 godina. I ta pretpostavka je dokazana jer je od početka 60.-tih godina pa do utuženja 2019. protekao taj rok.
17. Slijedom toga, pokraj čitavog utvrđenog činjeničnog stanja, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi da je tužiteljica bila nepoštena jer su tužiteljica i njeni prednici još od 1960. nesmetano uživali predmetnu nekretninu kao vlasnici, a kako to proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.
18. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da je predmetna nekretnina na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu, valja reći da je o pravnom pitanju može li se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu računati i vrijeme posjedovanja u razdoblju od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. Vrhovni sud je zauzeo mišljenje u brojim odlukama npr. broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev- 1480/16 od 5. studenoga 2019., Rev- 2344/2018 od 17. studenog 2020. i drugim, a iz kojeg proizlazi da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Dakle, rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.
19. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine Republike Hrvatske, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nakon toga je ZVDSP-a., u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., Narodne novine, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske) na koje se revidentica i poziva, ali i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 4945/2019-3 9. svibnja 2023.)
20. Slijedom navedenog, bitno je da je vrijeme dosjedanja dovršeno prije utuženja što, o čemu je VSRH također iznio svoje pravno shvaćanje, a što je u konkretnom slučaju ispunjeno. Stoga su suprotni žalbeni navodi o vremenskom ograničenju za primjenu shvaćanja iz predmeta Trgo protiv RH nepravilni i neosnovani, a isto tako u postupku nije utvrđeno postojanje pretenzija trećih osoba koje bi bile inkompatibilne s pretenzijama podnositelja zahtjeva, a u odnosu na osobe javnog prava jer stranke to nisu ni tvrdile u ovom postupku, niti se na to ukazuje u žalbi.
21. Slijedom navedenog, tužiteljica je suprotno žalbenim navodima dokazala potrebnu kvalitetu odnosno poštenje kao i trajanje posjeda tako da je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao zakonitu i pravilnu pa odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.
22. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna kako u pogledu osnove (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u pogledu visine (čl. 155. ZPP) troškova koji su odmjereni tužiteljici.
23. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke presude.
24. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP - toč. III. izreke).
U Zagrebu 15. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić
