Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-846/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AH, zbog kaznenog djela iz čl. 262. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva WEBEYE Hrvatska d.o.o. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem K-588/2021-8 od 16. rujna 2022., u sjednici održanoj 15. travnja 2025., u nazočnosti opunomoćenika oštećenika kao tužitelja, IH i NH, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Miljević i partneri j.t.d. iz Zagreba te zamjenika branitelja okrivljenika AH, Josipa Reljića, odvjetnika u Zagrebu,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva WEBEYE Hrvatska d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Novom Zagrebu je, temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio od optužbe okrivljenika AH, zbog kaznenog djela odavanja i neovlaštenog pribavljanja poslovne tajne iz čl. 262. st. 1. KZ/11.
2. Temeljem čl. 149. st. 3. ZKP/08 naloženo je oštećeniku kao tužitelju trgovačkom društvu WEBEYE Hrvatska d.o.o. da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude naknadi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu propisanu čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 3.000,00 kuna (389,17 eura) te nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja, a čija će visina biti određena posebnim rješenjem.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj trgovačko društvo WEBEYE Hrvatska d.o.o., po opunomoćeniku IH, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miljević i partneri j.t.d. iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika proglasi krivim za učin inkriminiranog kaznenog djela i da ga se osudi po zakonu, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Opunomoćenik oštećenika kao tužitelja je u žalbi zatražio da bude obaviješten o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.
4. Odgovor na žalbu je podnio okrivljenik AH, po branitelju Tomislavu Barišiću, odvjetniku u Zagrebu, s prijedlogom da se žalba oštećenika kao tužitelja odbije kao neosnovana i da se potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), održana u odsutnosti nedošlog, a uredno izviještenog okrivljenika AH, kao i u odsutnosti oštećenika kao tužitelja kojemu dostava obavijesti o sjednici vijeća nije dostavljena jer je promijenio adresu, a o čijoj promjeni nije izvijestio sud, dok su pristupili opunomoćenici oštećenika kao tužitelja IH i NH, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Miljević i partneri j.t.d. iz Zagreba te zamjenik okrivljenikovog branitelja, Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu. Nazočni opunomoćenik oštećenika kao tužitelja, odvjetnik IH, je ustrajao kod navoda i prijedloga iz žalbe, dok je nazočni zamjenik okrivljenikovog branitelja, odvjetnik Josip Reljić, ustrajao kod navoda i prijedloga iz odgovora na žalbu.
6. Žalba oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva WEBEYE Hrvatska d.o.o. je neosnovana.
7. Nije u pravu oštećenik kao tužitelj kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da se presuda ne može ispitati jer da je izreka presude proturječna njenim razlozima, odnosno da postoji proturječje između izreke i obrazloženja presude. U žalbi se ističe da je sud prvog stupnja u izreci pobijane presude naveo kako je okrivljenika oslobodio temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, tj. zbog toga što nije dokazano da bi okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje, a da bi u obrazloženju naveo kako je okrivljenika oslobodio jer da se u postupanju istoga nisu ostvarila sva obilježja inkriminiranog kaznenog djela, što da predstavlja razlog iz čl. 453. točka 1. ZKP/08, pa da nije jasno zbog kojeg je osnova okrivljenik oslobođen od optužbe.
7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda suda prvog stupnja ne može ispitati jer da je izreka presude proturječna njenim razlozima, odnosno da postoji proturječje između izreke i obrazloženja presude, budući da je iz pobijane presude sasvim razvidno, kako iz njezine izreke, tako i iz obrazloženja, da je okrivljenik oslobođen od optužbe temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, odnosno iz razloga što nije dokazano da bi počinio predmetno kazneno djelo. Prema tome, razlozi o odlučnim činjenicama su, u pogledu osnova zbog kojeg je okrivljenik oslobođen od optužbe, potpuno jasni i neproturječni te se nigdje u obrazloženju pobijane presude ne navodi da se u postupanju okrivljenika nisu ostvarila obilježja kaznenog djela, pa da se ne bi radilo o kaznenom djelu, već su u obrazloženju pobijane presude na jasan, nedvojben i neproturječan način dani razlozi kako nije dokazano da bi okrivljenik, svojim postupanjem opisanim u optužnici, počinio predmetno kazneno djelo.
8. Nije u pravu oštećenik kao tužitelj niti kada presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
8.1. U žalbi oštećenika kao tužitelja se na detaljan način analiziraju izvedeni dokazi te se izvodi drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. Navodi se kako kazneno djelo iz čl. 262. st. 1. KZ/11 čini onaj tko neovlašteno drugome priopći, preda ili na drugi način učini pristupačnim podatke koji su poslovna tajna, kao i tko pribavlja takve podatke s ciljem da ih preda neovlaštenoj osobi, u konkretnom slučaju, svakome izvan društva WEBEYE Hrvatska d.o.o. Ističe se kako je zaštita poslovnih podataka ovlast i dužnost društva koje tim podacima raspolaže te da svako odavanje tih podataka, pa makar i poslovnom partneru na koga se odnose, predstavlja neposrednu štetu za poslovanje tog društva, a što da proizlazi iz čl. 10. Ugovora o radu sklopljenog dana 23. rujna 2016. između WEBEYE Hrvatska d.o.o. i okrivljenika. Ističe se kako je za kaznenu odgovornost okrivljenika nebitna činjenica da su neki podaci bili poznati SH iz K.I.G. TRANSPORTI, već da je bitno da je okrivljenik bio svjestan da raspolaže poslovnom tajnom te da ima obvezu čuvanja poslovne tajne, a unatoč tome ju je isti iskoristio kao zaposlenik konkurentskog društva i neovlašteno predao drugoj osobi, svjestan protupravnosti takvog ponašanja i postupajući s izravnom namjerom na počinjenje kaznenog djela.
8.2. Suprotno takvim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik AH počinio predmetno kazneno djelo jer sam on negira počinjenje tog djela, a u postupku nije izveden niti jedan verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi sa sigurnošću proizlazilo da bi okrivljenik doista neovlašteno drugome priopćio i predao podatke koji su poslovna tajna i time da bi počinio kazneno djelo odavanjem i neovlaštenim pribavljanjem poslovne tajne. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kada navodi da u postupku nije dokazano da je okrivljenik dostavio podatke koji predstavljaju poslovnu tajnu nekome tko za te podatke već nije znao, već je te podatke dostavio onoj pravnoj osobi kojoj su ti podaci, ne samo od ranije bili poznati, već se i odnose upravo na tu pravu osobu, tako da nije dokazano da bi okrivljenik na bilo kakav način neovlašteno drugome priopćio i predao podatke koji su poslovna tajna.
9. Nije u pravu oštećenik kao tužitelj niti kada navodi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona jer da je pogrešno utvrdio odlučne činjenice, pa da je pogrešno oslobodio okrivljenika od optužbe za predmetno kazneno djelo. Međutim, to što oštećenik kao tužitelj smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno što drži kako nije dokazano da bi okrivljenik poslovnu tajnu dao drugome, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Naime, kako u dokaznom postupku nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, zbog čega je oslobođen od optužbe, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona, koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.
10. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.
11. Prema tome, protivno žalbenim navodima oštećenika kao tužitelja, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika AH i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno zaključio kako, u konkretnom slučaju, nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, zbog čega je, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, oslobođen od optužbe.
12. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 482. ZKP/08-24, žalbu oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva WEBEYE Hrvatska d.o.o. valjalo je odbiti kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.
Split, 15. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
