Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Kž-186/2022-9

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TO, zbog kaznenih djela iz čl. 278. st. 1. i 3. u svezi čl. 52. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-2416/2021-8 od 23. prosinca 2021., u sjednici održanoj 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika TO, zbog jednog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. u svezi čl. 52. KZ/11 i jednog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, na način da mu je prethodno za predmetna kaznena djela utvrdio kazne zatvora i to za oba kaznena djela u trajanju od po osam mjeseci, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku TO je u izrečenu kaznu zatvora, u slučaju opoziva uvjetne osude, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. studenog 2021. do 23. prosinca 2021.

3. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik TO je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to na ime paušala u iznosu od 500,00 kuna, a na ime troškova daktiloskopskog vještačenja u iznosu od 800,00 kuna.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna te da ga se obveže na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu većem od 500,00 kuna.

5. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik TO, po branitelju Gordanu Pregleju, odvjetniku u Zagrebu, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda. Branitelj okrivljenika je u odgovoru na žalbu zatražio da ga se obavijesti o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

6. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), održana u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika i okrivljenikovog branitelja Gordana Pregleja, odvjetnika u Zagrebu, kao i u odsutnosti okrivljenika TO, koji nije izviješten o sjednici vijeća jer je nepoznat na prijavljenoj adresi, a nije izvijestio sud o promjeni boravišta ili stana.

8. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

9. Nije u pravu državni odvjetnik kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

9.1. U žalbi državnog odvjetnika se navodi da je prvostupanjski sud, prilikom izbora visine i vrste kazne, precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, a da nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir otegotne okolnosti, zbog čega da je izrekao preblagu kaznu kojom se neće ispuniti svrha kažnjavanja. U žalbi se ističe kako okrivljenikovo priznanje počinjenja kaznenih djela i iskazano kajanje nije trebalo ocijeniti u tolikoj mjeri u kojoj je to učinio prvostupanjski sud, obzirom na materijalne dokaze koji nesporno ukazuju na okrivljenika kao počinitelja inkriminiranih kaznenih djela.

9.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu okrivljenikovih inkriminiranih radnji te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima koje su odlučne pri odabiru kazne, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

9.3. Pravilno je sud prvog stupnja okrivljeniku TO, kao olakotne okolnosti, cijenio njegovo iskreno i okolnosno priznanje kaznenih djela, čime je olakšao i ubrzao okončanje ovog postupka, te izraženo kajanje zbog počinjenih kaznenih djela i njegovu dosadašnju neosuđivanost, dok mu je, kao otegotne okolnosti, cijenio društvenu opasnost predmetnih kaznenih djela.

9.4. Uzevši u obzir sve naprijed navedene okolnosti na strani okrivljenika, ispravno ga je sud prvog stupnja, uz prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od pet godina, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se takvom uvjetnom osudom postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

10. Nema pravo državni odvjetnik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, sa tvrdnjom da je iznos paušalnog troška od 500,00 kuna prenizak te da je trebalo odrediti iznos paušalnog troška u znatno većem iznosu, posebno uvažavajući činjenicu da je okrivljenik zaposlen i da ima redovita mjesečna primanja te da je uhićenje i osiguranje nazočnosti okrivljenika prouzročilo troškove koji znatno prelaze dosuđeni iznos.

10.1. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je sud prvog stupnja pravilno odmjerio visinu paušalnog troška u iznosu od 500,00 kuna, kojeg je okrivljenik dužan te u mogućnosti platiti, a uzimajući u obzir okrivljenikove imovinske prilike te složenost i trajanje postupka.

11. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

12. Slijedom svega iznijetog, žalbu državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.

Split, 15. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić