Poslovni broj: Gž-97/2021-3

1

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Zlatane Bihar, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Alenke Lešić, članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice V. E.-S., F., ..., D., OIB: ...  koju zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u L., protiv 1. tuženice H. S., iz R., ..., OIB: ... i 2. tuženika A. M., iz R., ..., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. Z. i I. Z. B., odvjetnicama u L., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj:  P-765/19 od 30. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. studenoga 2023.

 

p r e s u d i o    j e

                Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice V. E.-S. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj  P-765/19 od 30. rujna 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:  

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između darovatelja danas pok. N. S., OI ... i A. M., R., ., OIB..., dana 23. studenog 2017.“

 

II. Utvrđuje se da u ostavinsku masu iza danas pok. S. N., OIB: ... ulazi ½ suvlasništva na stanu u prizemlju koji se sastoji od vije sobe,kuhinjske niže, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i terase ukupne površine 48,79 m2, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, u zgradi u R., ..., sagrađene na katastarskoj čestici 192/ZGR, poduložak 328, z.k. ul. 1805, k.o. C..

 

III. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice V. E.-S., F., ... D., OIB: ..., i danas pok. S. N., OIB: ..., predstavljaju barka-brod "Dalmatinka", odnosno stambeni objekat-baraka, izgrađena u naselju T..

 

IV. Utvrđuje se da je tužiteljica V. E.-S., F., ..., D., OIB: ..., u ½ dijela suvlasnik barkebroda "Dalmatnika", odnosno stambenog objekta-barake, izgrađene u naselju T..

 

V. Utvrđuje se da u ostavinsku masu iza danas pok. S. N., OIB: ..., ulazi ½ dijela suvlasništva barke-broda "Dalmatinka", odnosno stambenog objekta-barake, izgrađene u naselju T..

 

VI. Dužni su tuženici predati tužiteljici posjed nad stvarima navedenim u točki I. i II. ove presude.

 

VI. Dužni su tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka, sve pod točkama V. i VI. ove odluke sve u roku od 15 dana.“

 

II. Nalaže se tužiteljici V. E.-S., F., ..., D., OIB: ... da prvotuženici H. S., iz R., ..., OIB: ... i drugotuženiku A. M., iz R., ..., OIB: ..., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.137,50 kuna (sedamtisućastotridesetisedamkunaipedesetlipa), u roku 15 dana."

 

              2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila pravovremenu žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbenim navodima ukazuje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je u trenutku sastavljanja spornog darovnog ugovora sada pok. N. S. bio sposoban vladati svojom voljom i shvatiti posljedice svoga postupanja. Tužiteljica osporava zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna baraka sagrađena prije životne zajednice tužiteljice i sada pok. N. S., kao i zaključak da se suglasila s darovanjem suvlasničkog dijela stana i darovanjem barke. Nadalje tužiteljica ukazuje da nije uzeto u obzir da je sada pok. N. S. svojom imovinom raspolagao za života te da je 1/2 dijela spornog stana i vrijednost barke trebalo pribrojiti u ostavinu, sve sukladno odredbi članka 70. i 71. Zakona o nasljeđivanju. Predlaže pobijanu presudu ukinuti o predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

              3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu tužiteljice.

 

              4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

              5. Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbom ukazuje tužiteljica, jer je pobijana presuda jasna i razumljiva, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, ne nalaze se proturječnosti između razloga koje je za svoju odluku dao prvostupanjski sud i provedenim dokazima i nema razloga zbog kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati.

 

              5.1. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

              6.  Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se presudom utvrdi ništetnim  Ugovor o darovanju sklopljen 23. studenog 2017. između sada pok. N. S. i 2. tuženika, da se utvrdi da u ostavinsku masu iza sada pok. N. S. ulazi 1/2 suvlasništva na stanu u prizemlju u zgradi u R., sagrađenoj  na katastarskoj čestici 192/ZGR poduložak 328 z.k.ul. 1805 k.o. C., zatim da se utvrdi da bračnu stečevinu tužiteljice i sada pok. N. S. predstavlja barka – brod "Dalmatinka" odnosno stambeni objekt – baraka izgrađena u naselju T., da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica u 1/2 dijela barke i barake, kao i da se utvrdi da u ostavinsku masu iza sada pok. N. S. ulazi 1/2 dijela suvlasništva barke i barake. Tužiteljica traži i predaju u posjed navedenih stvari, odnosno stana, barke i barake. 

 

              6.1.  Kako je u činjeničnom supstratu tužbe navedeno, tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjenici da sada pok. N. S. u vrijeme sklapanja darovnog ugovora, zbog poodmaklog stadija bolesti i utjecaja lijekova (morfija i dr.) nije bio u stanju iskazati svoju volju, odnosno nije mogao shvatiti značaj i posljedice svojih postupaka, kao i da su barka i baraka stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i sada pok. N. S. i da su njezina bračna stečevina.

 

              7.  Za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu tužiteljice, na temelju dokaza koje su stranke predložile, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice pa je neosnovan žalbeni prigovor tužiteljice da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

 

              7.1.  Među strankama nije sporno da su sada pok. N. S. kao darodavatelj i 2. tuženik kao daroprimatelj 30. studenog 2017. sklopili Ugovor o darovanju nekretnine kojim je sada pok. N. S. 2. tuženiku darovao svoj suvlasnički dio nekretnine stana u prizemlju zgrade u R. sagrađenoj na čestici 192/ZGR k.o. C. poduložak 1805. Navedeno proizlazi i iz navedenog ugovora o darovanju koji prileže spisu (stranica 4 do 6 spisa).  Među strankama nije sporno i da je sada pok. N. S. isti dan s 1. tuženicom sklopio ugovor o darovanju barke, iako taj ugovor ne prileže spisu, a niti tužiteljica traži utvrđivanje ništetnosti tog ugovora. Nadalje, nije sporno da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sada pok. N. S. bio teško bolestan (maligna bolest u terminalnoj fazi) i da je 7. prosinca 2017., dakle nekoliko dana nakon sklapanja spornog ugovora preminuo.

 

              7.2. Među strankama je sporno da li je u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine od 30. studenog 2017. sada pok. N. S. bio u stanju iskazati svoju volju, odnosno da li je mogao shvatiti značaj i posljedice svog postupanja, odnosno da li je isti u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju nekretnine bio sposoban za rasuđivanje. Nadalje sporno je i da li su barka-brod "Dalmatinka" i baraka sagrađena na T. bračna stečevina tužiteljice i sada pok. N. S..

 

              8. Temeljem provedenih dokaza pravilno je utvrđeno da su predmetni stan, nakon smrti svojih roditelja, naslijedili sada pok. N. S. i 1. tuženica, da je između njih postojao dogovor da će taj stan pripasti 2. tuženiku koji je u stanu živio od rođenja, živio je s bakom i djedom i o njima vodio brigu, kao i da je 1. tuženica ranije, sukladno tom dogovoru svoj suvlasnički dio darovala stana darovala 2. tuženiku.

 

              9. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je  temeljem iskaza svjedoka V. F. (javnobilježničkog prisjednika) i nalaza i mišljenja dr. P. M., stalnog sudskog vještaka psihijatra,  pravilno zključio da je sada pok. N. S. u trenutku sklapanja predmetnog darovnog ugovora bio sposoban za rasuđivanje, odnosno da je bio sposoban shvatiti značaj svojih djela i pravnih posljedica pravnih radnji sklapanja predmetnog ugovora o darovanju. 

 

              9.1.  Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je vještak zaključio da sa većom vjerojatnošću može pretpostaviti da su intelektualne i kognitivne sposobnosti sada pok. N. S. u trenutku potpisivanja predmetnih ugovora bile očuvane u dovoljnoj mjeri da je mogao shvatiti sastav predmetnih ugovora, da je bio sposoban za rasuđivanje, da je bio sposoban shvatiti značaj svojih djela i pravnih posljedica pravnih radnji u trenutku zaključivanja ugovora o darovanju, te da je bio sposoban vladati svojom voljom. Napominje se da iz spisa proizlazi, a isto je navedeno i u nalazu i mišljenju vještaka, da spisu ne prileže medicinska dokumentacija koja bi objektivizirala zdravstveno stanje pok. N. S. u posljednjim danima njegova života, kao i dokumentacija iz koje bi proizlazilo da je isti dobivao opijatske analgetike (morfij), a vještak je ustvrdio da eventualno uzimanje morfija kao analgetika ne znači nužno i kompromitaciju psihičkog stanja takve vrste da ispitanik zbog toga ne bi mogao biti sposoban za rasuđivanje. Prema mišljenju vještaka jaki analgetik kao što je morfij pomogao bi bolesniku smiriti bolove i omogućio bolju prisebnost i suradnju, a da nitko od svjedoka ne svjedoči o postojanju bilo kakvih psihičkih simptoma u trenutku potpisivanja predmetnih ugovora. U povezanosti s navedenim, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i iskaz javnobilježničkog prisjednika kao svjedoka koji je iskazao da je na licu mjesta (stan u kojem je boravio sada pok. N. S.) utvrdio da je isti u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora bio sposoban shvatiti posljedice sklapanja navedenog ugovora, jer da mu je odgovarao na svako pitanje, znao je gdje je prijavljen a gdje boravi i razumljivo je odgovarao na pitanja.

 

              9.2.  Napominje se da ukoliko je doista isti dan sklopljen i ugovor o darovanju barke – broda "Dalmatinka" između sada pok. N. S. i 1. tuženice, sada pok. N. S. bio je sposoban za rasuđivanje i pri sklapanju toga ugovora, odnosno bio je sposoban shvatiti značaj i posljedicu sklapanja toga ugovora.

 

              10.  Slijedom svega navedenog predmetni ugovor o darovanju nekretnine nije ništetan, što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, a neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava pravilnost toga zaključka.

 

              11.  Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je baraka sagrađena u naselju T., da je izgrađena nelegalno i to 1990.-ih godina, odnosno prije sklapanja braka tužiteljice i sada pok. N. S., jer iz spisa proizlazi da su tužiteljica i sada pok. N. živjeli u bračnoj zajednici od 2001. Napominje se da je tužiteljica u tužbi navela da je brak zaključen 2008., dok je u iskazu tijekom saslušanja stranaka navela da je brak sklopljen 2001. Napominje se i da tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica nigdje nije navela da su ona i sada pok. N. prije toga živjeli u izvanbračnoj zajednici, već te navode po prvi puta tužiteljica spominje u žalbi pa ih ovaj drugostupanjski sud sukladno članku 352. stavak 1. ZPP ne može uzeti u obzir. Napominje se da je tužiteljica u svom iskazu izričito izjavila da je baraka sagrađena 1997. ili 1998. i da ona i sada pok. N. još nisu bili u nikakvoj zajednici.

 

              11.1.  Nadalje, u odnosu na predmetnu baraku, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tu baraku gradio suprug 1. tuženice, da mu je sada pok. N. pomagao i da je imao pravo korištenja te barake. Iz spisa proizlazi da navedena baraka ne samo da je sagrađena nelegalno, već da je sagrađena na prisvojenom (okupiranom) odnosno tuđem zemljištu, a takvom zaključku u prilog ide činjenica da tužiteljica u tužbi i tužbenom zahtjevu i ne navodi na kojoj čestici je sagrađena predmetna baraka, odnosno i ne traži da se i zemljište utvrdi bračnom stečevinom i suvlasništvom tužiteljice, a što je suprotno načelu jedinstva nekretnina.

 

              12. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda ne samo da baraka nije bračna stečevina tužiteljice i sada pok. N. i da tužiteljica temeljem toga nije suvlasnica iste u 1/2 dijela, već i da tuženici nisu pasivno legitimirani jer je baraku sagradio suprug 1. tuženice.

 

              13.  U odnosu na barku pravilno je utvrđeno da je ista stečena za vrijeme trajanja braka između tužiteljice i sada pok. N., ali da je N. istu darovao svojoj sestri odnosno 1. tuženici. Pravilno je utvrđeno i da je tužiteljica bila prisutna prilikom sklapanja darovnih ugovora, dakle i ugovora o darovanju barke, jer to nedvojbeno proizlazi iz iskaza javnobilježničkog prisjednika, slijedom čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se tužiteljica s darovanjem barke suglasila. Napominje se da je tužiteljica tijekom provođenja dokaza saslušanjem stranaka iskazala da je postojao dogovor oko barke i da je dogovoreno da će N. barku darovati sestri, dakle 1. tuženici. Napominje se da tužiteljica u ovom postupku nije tražila utvrđivanje ništetnosti darovnog ugovora kojim je 1. tuženici darovana barka. 

 

              14.  Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice kojima ukazuje da se radi o imovini kojom je sada pok. N. S. raspolagao za života  i da je trebalo primijeniti odredbe članka 70. i 71. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., dalje: ZN) i suvlasnički dio sada pok. N. na predmetnom stanu, barci i baraci pribrojiti ostaviti radi utvrđivanja nužnog dijela tužiteljice.

 

              14.1.  Člankom 70. ZN propisano je da je pravo na nužni dio nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio (stavak 1.), da su raspolaganja za slučaj smrti koja su suprotna nečijem pravu na nužni dio pobojna (stavak 2.), da nužni dio potomaka, posvojčadi i ­­njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio ostalih nužnih nasljednika jednu trećinu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od ­­njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja (stavak 3.),  da oporučitelj može oporukom odrediti i da nužni nasljednik primi svoj dio u određenim stvarima, pravima ili u novcu (stavak 4.), da nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na ­­nje­ga otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela) (stavak 5).

 

              14.2.  Čankom 71. ZN propisan je način utvrđivanja vrijednosti ostavine, na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela.

 

              15.  Do utvrđivanja obračunske vrijednosti ostavine koja služi kao temelj za izračunavanje vrijednosti nužnog dijela dolazi samo onda kad nužni nasljednik, smatrajući da je njegovo pravo na nužni dio povrijeđeno, stavi zahtjev u pravcu ostvarenja prava na nužni dio. O nužnom dijelu mora raspravljati i odlučivati ostavinski sud pa i u slučaju kada je ostavitelj svojom cjelokupnom imovinom raspolagao za života.

 

              15.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, jer to nedvojbeno proizlazi iz ostavinskog spisa poslovni broj: O-3150/2017, da je u tom predmetu doneseno rješenje kojim je odlučeno da se iza pok. N. S. ostavinska rasprava neće provoditi jer da isti nije ostavio ostavinu. Na navedeno rješenje sada tužiteljica je izjavila pravovremeni prigovor navodeći kako je ostavitelj imao imovinu (1/2 dijela predmetnog stana i barku), koji prigovor je rješenjem Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Labinu poslovni broj O-3150/16 od 12. travnja 2018. odbijen. Na navedeno rješenje sada tužiteljica izjavila je žalbu u kojoj navodi da je ostavitelj svoj suvlasnički dio stana Ugovorom o darovanju darovao ovdje 2. tuženiku te da se radi o imovini iz članka 71. stavak 1. točka 3. i 4. ZN, a  koja žalba je odbijena rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-846/2018-2 od 5. studenog 2018. Napominje se da iz ostavinskog spisa proizlazi da u ostavinskom postupku ovdje tužiteljica nije stavila zahtjev za priznanje nužnog dijela, kao i da je u smrtovnici navedeno da nije poznato gdje se imovina nalazi i od čega se sastoji i da je smrtovnica sastavljena na temelju podataka dobivenih upravo od tužiteljice.      

 

              16. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i pravilno je postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

              17. Odluka o troškovima postupka je pravilna, iako tužiteljica žalbenim navodima ne ukazuje koji troškovi bi tuženicima bili neosnovano priznati, već tu odluku osporava zbog stava da je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti.

 

              18. Slijedom svega navedenog, obzirom žalbeni navodi tužiteljice nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tužiteljice je valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi. 

 

U Sisku 9. studenoga 2023.

                 Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Zlatana Bihar,v.r.