Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-29/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku u Varaždinu, Zagrebačka 89, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko i Partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P-228/2022-21 od 21. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P-228/2022-21 od 21. prosinca 2023. pod točkom I i III izreke, te pod točkom II izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.697,98 Eur sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. prosinca 2023. do isplate.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P-228/2022-21 od 21. prosinca 2023. u preostalom dijelu pod točkom II preinačuje na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.343,63 Eur sa zateznim kamatama od 21. prosinca 2023. pa do isplate.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku, u roku u 15 dana, isplatiti tužitelju 19.717,83 Eur sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (toč. I), naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 4.041,61 Eur sa zateznim kamatama, a zahtjev za daljnjih 13,27 Eur, odbijen je (toč. II), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (toč. III).

2. Tuženik žalbom pobija presudu pod točkom I iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), predlažući preinačiti ju odbijanjem tužbenog zahtjeva, uz nalog tužitelju naknaditi mu troškove postupka, uključivo i žalbenog.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužitelj je tužbom tražio da mu tuženik isplati razliku između anuiteta po početnom tečaju CHF i početnoj kamatnoj stopi od 5,50%, te anuiteta po primjenjivanom tečaju CHF, kad je taj tečaj bio veći i primjenjivanoj kamatnoj stopi kad je bila veća od početne, u ukupnom iznosu od 189.516,16 Kn (25,153,12 Eur), no tijekom postupka, smanjio je tužbeni zahtjev tražeći isplatu samo više plaćenog zbog promjene tečaja, ispustivši iz tužbenog zahtjeva iznos više plaćenog zbog promjene kamatne stope. Tuženik se smanjenu tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe usprotivio, no prvostupanjski sud smatra kako se ne radi o djelomičnom povlačenju već uređenju tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja.

6. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio:

- da je tužitelj sa tuženikom 12. rujna 2006. sklopio Ugovor o kreditu kojim mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit od 88.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, za potrebe izgradnje stambenog objekta, da se radi o potrošačkom ugovoru i da je kredit u cijelosti otplaćen;

- da ugovor sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli u CHF;

- da se o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da je ugovor prethodno pripremljen od strane tuženika, a tužitelj na odredbe istog nije mogao utjecati te nije bio upozoren na rizike vezane uz ugovaranje kredita s valutnom klauzulom CHF;

- da su se, zbog promjene tečaja CHF (i povećanja kamatne stope), anuiteti kredita, tijekom otplate znatno povećali, čime je prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana;

- da je tužitelj zbog promjene tečaja više platio 19.717,83 Eur;

- da je presudama Trgovačkog suda i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, u sporu vođenom radi kolektivne zaštite potrošača utvrđeno da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne;

- da je prvostupanjski sud vezan za utvrđenja suda u tom postupku, sukladno odredbama čl. 502.c ZPP i odredbama čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP).

7. Nakon tako utvrđenog činjeničnog stanja, utvrdivši, kao prethodno pitanje, da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna, prihvatio je tužbeni zahtjev radi isplate, zbog promjene tečaja, više plaćenih 19.717,83 Eur sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Pogrešno smatrajući kako smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193 ZPP, već uređenje tužbenog zahtjeva, o dijelu inicijalno postavljenog tužbenog zahtjeva koji se odnosio na više plaćeno zbog promjene kamatne stope, nije odlučio.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 4 u vezi čl. 3 st. 3 ZPP jer propust prvostupanjskog suda odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva koji je tužitelj prešutno povukao, a tuženik se tom usprotivio, ne predstavlja donošenje odluke utemeljene na nedopuštenom raspolaganju tužitelja, te su stranke u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva, mogle zatražiti donošenje dopunske presude, što su propustile. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio ni koju od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredaba čl. 365 st. 2 ZPP, slijedom čega svega je žalbeni navod da su počinjene bitne povrede odredaba postupka neosnovan.

9. Nadalje, u odlukama donesenim u kolektivnom sporu, utvrđeno je kako je tuženik, u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. (dakle i u vrijeme sklapanja spornog ugovora) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time, u razdoblju od 1.11.2004. do 6.8.2007., postupio suprotno odredbama čl. 81, 82 i 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03), a u razdoblju od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama čl. 96 i 97 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). U tom postupku potrošačima je pružena zaštita na općenitoj, apstraktnoj razini, jer su izvođeni dokazi radi utvrđivanja razumljivosti osporenih ugovornih odredaba s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka), a ne i radi utvrđivanja obaviještenosti pojedinog potrošača. Stoga u postupku koji se, kao ovaj, vodi po tužbi tužitelja, kao potrošača, tuženik može dokazivati da se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo i da je tužitelju, kao potrošaču dao sve potrebne obavijesti za donošenje valjane odluke o sklapanju ugovora o kreditu, međutim tuženik to nije dokazao.

9.1. Slijedom navedenog, kao i stoga što je prvostupanjski sud dao valjane razloge o tomu zbog čega je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna te o vezanosti tog suda za odluke donesene u kolektivnom sporu, odnosno utvrđenja iz tog postupka (u smislu odredaba čl. 502.c ZPP i čl. 118 ZZP/14), bez značaja su žalbeni navodi tuženika kako se utvrđenja iz postupka koji se vodio radi kolektivne zaštite potrošača ne mogu primijeniti u ovom postupku jer je sklapanje ugovora bila volja ugovornih strana, da su tužitelju odredbe bile jasne, da nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja samim time što ih je tuženik unio u ugovor; da je kredit otplaćen, kao i to kako se u ugovoru ne navodi da se otplaćuje u kunama već u jednakim ratama u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tuženika. Isto tako neosnovano se tuženik poziva na odredbe čl. 22 ZOO prema kojima je ugovaranje valutne klauzule izričito dopušteno (što nije sporno), budući je ugovaranje valutne klauzule od strane tuženika u ugovorima o kreditima upravo u razdoblju i okolnostima u kojem je sklopljen sporni kredit utvrđeno ništetnim u postupku kolektivne zaštite potrošača ali i ovom postupku.

12. Slijedom navedenog neosnovani su i žalbeni navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno a materijalno pravo pogrešno primijenjeno u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, radi čega je temeljem odredaba čl. 368 st. 1 ZPP žalba tuženika u pogledu odluke o glavnoj stvari odbijena kao neosnovana.

13. Neosnovano tuženik prigovara da tužitelju nije trebalo priznati trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude, jer je odredbama čl. 335 ZPP propisano da će se ročište na kojem se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. U slučaju iz st. 9 tog čl. sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova, a istaknuta mora biti osam dana od dana kada je održano ročište na kojem je objavljena. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao u konkretnom predmetu, sud joj sukladno odredbi čl. 335 st. 8 ZPP mora uručiti presudu jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Stoga se radi se o trošku koji je bio potreban i na naknadu kojeg, stranka koja je uspjela u postupku ima pravo. Neosnovan je prigovor i u dijelu koji se odnosi na priznati trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 297,98 Eur, budući je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe bio obveznik plaćanja sudske pristojbe u tom iznosu, te ju je i platio.

13.1. Međutim, kako pravilno ističe tuženik, prvostupanjski je sud neutemeljeno priznao tužitelju troškove zastupanja na ročištima 26.4.2022. i 26.9.2023. (2x500,00 Eur) jer ta ročišta nisu održana; zatim trošak sastava podneska od 2.2. 2023. kojim dostavlja punomoć za zastupanje zamjenika punomoćnika jer je istu trebao dostaviti već na ročištu održanom 31. siječnja 2023. ili makar uz podnesak od istog dana (2.2.2023.) za koji mu je priznat trošak od 500,00 Eur; a pravilno prigovara i priznatom trošku sudske pristojbe za presudu u iznosu od 243,63 Eur, jer je tužitelj kao potrošač, u postupku koji je pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa, od 20. svibnja 2023., kao dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 37/23), oslobođen dužnosti plaćanja sudskih pristojba. Na ovo nije od utjecaja što ga je prvostupanjski sud pogrešno pozvao na plaćanje sudske pristojbe za presudu i što ju je platio iako nije bio obvezan.

13.3. Slijedom navedenog žalba tuženika u pogledu odluke o troškovima postupka pod točkom II izreke prvostupanjske presude, temeljem odredaba čl. 380 t. 1 ZPP odbijena je za iznos od 2.697,98 Eur, dok je, temeljem odredaba čl. 380 t. 3 prihvaćena, a prvostupanjska odluka preinačena na način da je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u daljnjem iznosu od 1.343,63 Eur odbijen kao neosnovan. Isto tako žalba je odbijena i u pogledu točke III izreke prvostupanjske presude, kojom je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka, budući tuženik u postupku nije uspio.

14. Temeljem odredaba čl. 166 st. 1 u vezi čl. 154 st. 5 ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka, jer je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu.

U Šibeniku, 15. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić