Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-150/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg po punomoći zastupa Anton Denona odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona u Rijeci, Žrtava fašizma 15, protiv tužene Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poroče-Parenzo, poslovni broj Pn- 300/2019-31 od 21. prosinca 2021., u sjednici održanoj dana 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-300/2019-31 od 21. prosinca 2021. pod točkom I. izreke.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-300/2019-31 od 21. prosinca 2021. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske štete u iznosu od 19.000,00 kn s zateznom kamatom od podnošenja tužbe.

III. Prihvaća se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-300/2019-31 od 21. prosinca 2021. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev preko iznosa od 19.000,00 kn do 575.600,00 kn (za iznos od 556.600,00 kn) s zateznom kamatom, te pod točkom III. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

IV. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženoj isplatiti tužitelju s osnova naknade štete iznos od 224.400,00 kn s zateznom kamatom od podnošenja tužbe u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu do zahtijevanog iznosa od 800.000,00 kn odnosno za iznos od 575.600,00 kn s zateznom kamatom (točka II. izreke), te odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobijaju obje stranke, tužena u dijelu u kojem je zahtjev prihvaćen i u odluci o parničnom trošku, a tužitelj u dijelu u kojem je zahtjev odbijen kao i u odluci o parničnom trošku, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlažu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Tužena zahtijeva trošak sastava žalbe od 8.000,00 kn.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužene je neosnovana, a žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Neutemeljeno tužena prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je zahtjev prihvaćen nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je žalba tužene podnesena zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

6. Nije u pravu tužena ni kada prvostupanjsku presudu pobija u predmetnom dijelu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, jednako kao što je neutemeljena i žalba tužitelja zbog navedenih žalbenih razloga u pobijanom dijelu prvostupanjske presude kojom je odlučeno o zahtjevu za naknadu imovinske štete u iznosu od 19.000,00 kn.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti proizišle iz činjenice neosnovanog lišenja slobode po osnovi čl. 480. st. 1. ZKP/97 prema kojoj pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena, imajući u vidu nespornu činjenicu da se protiv tužitelja, te ZŽ i TŽ pred Općinskim sudom u Puli vodio kazneni postupak zbog kaznenih dijela iz čl. 235. st. 1. i 2. u vezi čl. 33., čl. 218. st .1. i čl. 99. u vezi sa čl. 33. KZ/97 koji je okončan pravomoćnom presudom kojom je optužba odbijena, te da je tužitelj u vezi vođenja predmetnog postupka bio u pritvoru od 6. ožujka 2008. do 27. listopada 2009. (561 dan), po kojoj osnovi tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na slobodu i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled zbog informacija objavljenih u medijima u vezi vođenja predmetnog kaznenog postupka. Predmet spora je i zahtjev za naknadu i imovinske štete u vidu izgubljene zarade (plaće) za vrijeme boravka u pritvoru, kao i troškova prehrane i osobne higijene za to vrijeme. Tužitelj zahtijeva ukupan iznos od 800.000,00 kn, od kojeg prema navodima tužbe, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu zahtijeva 400,00 kn po danu provedenom u pritvoru, te imovinske štete za troškove prehrane i osobne higijene od 19.000,00 kn odnosno ukupno 243.400,00 kn, dok preostali iznos do ukupno zahtijevanog od 800.000,00 kn (556.600,00 kn) tužitelj nije specificirao odnosno nije određeno naveo koji iznos od tog ukupno navedenog zahtijeva na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade a koji na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled zbog informacija objavljenih u medijima.

8. Nesporno je u postupku da se tužitelj 6. ožujka 2018. obratio s zahtjevom za mirno rješenje spora stvarno i mjesno nadležnom državnom odvjetništvu u smislu čl. 186.a ZPP.

9. Suprotno žalbenim navodima tužene, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o zahtjevu na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da tužitelj prije pritvaranja nije imao psihičkih problema niti problema sa spavanjem a iste da je osjetio tek tijekom boravka u pritvoru kada nije mogao spavati, mučila ga je klaustrofobija, da je nekoliko puta bio hospitaliziran zbog psiholoških problema zbog čega je primao terapiju za smirenje, da je bio zabrinut zbog moguće osude kao i reakcije životne sredine, da je tek u pritvoru počeo konzumirati cigarete s čime je prestao 5-6 mjeseci nakon izlaska iz pritvora, da je prije pritvaranja živo s majkom a nakon izlaska iz pritvora zasnovao je izvanbračnu zajednicu u kojoj je rođeno dvoje djece.

10. Kraj tako utvrđenog, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti - pravo na slobodu iz čl. 19. st. 2. ZOO u takvom intenzitetu koji opravdava dosudu pravične novčane neimovinske štete imajući u vidu naprijed navedene okolnosti slučaja, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO dosuđujući po toj osnovi pravičnu novčanu naknadu od 400,00 kn po danu odnosno ukupno 224.000,00 kn sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe (čl. 11103.) po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

11. Neutemeljeno tužena ističe žalbene prigovore - da određeni psihički problemi koje je tužitelj imao u vezi neosnovanog lišenja slobode nisu potkrijepljeni stručnim nalazom i mišljenjem medicinske struke niti to proizlazi iz dokaza u spisu, da je dosuđeni iznos previsoko određen protivno sudskoj praksi prema kojoj se dosuđuje otprilike 250,00 kn do 300,00 kn po danu, navodeći i da naknada u slučaju povrede prava na slobodu koja se priznaje građanima ima simbolično značenje – satisfakciju te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj svrsi odnosno u ovom slučaju bogaćenju tužitelja.

12. Suprotno žalbenim prigovorima, neosnovano lišenje slobode predstavlja ograničenje slobode tužitelja, a sloboda je prirodno, temeljno ljudsko i ustavno pravo fizičke osobe, te pravo osobnosti zaštićeno i propisano čl. 19. st. 1. i 2. ZOO, dok je povredom prava osobnosti na slobodu ujedno došlo do povrede ugleda i časti tužitelja uz što su vezani duševni boli koje je tužitelj trpio po životnoj logici uzimajući u obzir i naprijed utvrđene okolnosti. Prvostupanjski je sud saslušanjem tužitelja na pravilan način utvrdio intenzitet duševnih boli zbog povrede časti i ugleda, zbog čega za utvrđivanje tih okolnosti nije bilo potrebno medicinsko vještačenje. Budući je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijenio sve naprijed utvrđene okolnosti koje su od utjecaja na visinu naknade, posebno imajući u vidu i duljinu trajanja lišenja slobode (561 dan) te težinu kaznenih djela koja su tužitelju stavljana na teret, neovisno od okolnosti da posljedice boravka u pritvoru nisu ostavile trajnije posljedice na psihičko i fizičko zdravlje tužitelja, i po ocjeni ovog suda predmetne okolnosti opravdavaju dosudu pravične novčane naknade od 224.400,00 kn odnosno od 400,00 kn po danu neosnovanog lišenja slobode.

13. Predmetna pravična naknada, u odnosu na žalbene navode žaliteljice, ni inače nije naknada u punom smislu te riječi, već samo mogući način da se djelomično umanje posljedice neosnovanog lišenja slobode u navedenom trajanju, jer tužitelju nitko ne može vratiti 561 dan neosnovano proveden u pritvoru, slijedom čega se naknadom u tom iznosu, protivno žalbi tužene, ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pored toga, iznosi koje tužena ističe u žalbi, dosuđivani su temeljem ranije sudske praske, a da je bilo nužno povisiti i predmetnu naknadu, govori i okolnost da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na drugoj sjednici Građanskog odjela od 15. lipnja 2020. povisio za 50% ranije Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete iz 2002., imajući u vidu cilj i svrhu zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete kao i statističke podatke o stopi inflacije i o rastu prosječne mjesečne neto plaće u odnosu na početnu iz 2002.

14. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni navodi, neosnovanu žalbu tužene valjalo je odbiti, u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

15. Nadalje, u odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete za troškove prehrane i osobne higijene, prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da je tužitelj tijekom boravka u pritvoru svakodnevno imao tri obroka (iskaz tužitelja), a da iz priloženih računa proizlazi da su istim plaćani razni slatkiši, cigarete i prehrambeni proizvodi (mlijeko i sl.,), pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju plaćanjem predmetnih računa nije nastala imovinska šteta, prema razlozima prvostupanjske presude očigledno u smislu odredbe čl. 1055. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, - dalje: ZOO), slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo ocjenjujući neosnovanost zahtjeva u tom dijelu.

16. Neutemeljeno tužitelj u žalbi ističe prigovore – da navedena tri obroka nisu bila dovoljna a i da je zbog zdravstvenog stanja kupovao druge njemu odgovarajuće namirnice.

17. Prvostupanjski je sud, protivno žalbenim prigovorima tužitelja, pravilno ocijenio neosnovanost tog dijela zahtjeva, jer je tužitelj kroz tri dnevna obroka dobivao sve što je potrebno za pravilnu ishranu, dok suprotno od toga u ovom postupku nije dokazao, pa niti okolnost da mu je zbog zdravstvenog stanja bila nužna drugačija prehrana od one koju je imao niti je to isticao u činjeničnoj osnovi tužbe (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP), a navedene proizvode bi po životnim okolnostima očito kupovao i plaćao ih neovisno od boravka u pritvoru. Slijedom toga, plaćanje predmetnih računa tijekom neosnovanog boravka u pritvoru samo po sebi ne predstavlja osnovu za dosuđenje naknade imovinske štete, jer posljedica toga za tužitelja nije bila nastanak imovinske štete u vidu umanjenja tužiteljeve imovine (obična šteta) koju ima u vidu odredba čl. 1055. ZOO.

18. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti i u predmetnom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke.

19. Međutim, osnovano tužitelj ističe u žalbi da prvostupanjski sud, odbijajući zahtjev za naknadu neimovinske štete u preostalom dijelu, nije uzeo u obzir da tužitelj zahtijeva naknadu i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ime duševnih boli zbog povrede časti i ugleda nastalih objavom u medijima, imajući u vidu navode tužbe, u kojima ustraje i u žalbi, da su tijekom vođenja kaznenog postupka objavljeni mnogi novinski članci koji su priloženi uz tužbu, u kojima se spominje tužitelja kao počinitelja kaznenih djela.

20. Ovo stoga što neimovinska šteta koja je predmet spora - duševni boli zbog povrede prava osobnosti na slobodu i duševni boli zbog povrede prava osobnosti na ugled i čast zbog informacija objavljenih u medijima, protivno ocjeni prvostupanjskog suda nemaju značaj jedne vrste neimovinske štete koja se bezuvjetno dosuđuje u obliku jedinstvene pravične novčane naknade i za povredu prava na slobodu i za povredu prava na ugled i čast zbog informacija objavljenih u medijima.

21. Naime, Vrhovni je sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-121/2023-2 od 15. svibnja 2024. iznio pravno shvaćanje, primjenjivo u ovom postupku, koje glasi: " Stoga, kada se oštećeniku dosuđuje neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti na slobodu (uslijed neosnovanog pritvaranja ili uhićenja), tada pravična novčana naknada neimovinske štete, predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete u kojoj su obuhvaćene sve štetne posljedice neimovinske štete vezane uz neosnovano pritvorenog ili uhićenog, koje proizlaze iz neosnovane povrede slobode (a što uključuje i duševne boli zbog povrede prava osobnosti na slobodu, čast, dostojanstvo i ugled, ali samo vezano uz povredu prava osobnosti na slobodu). Međutim, to nužno ne znači da oštećenik ne bi mogao ostvariti i pravo na naknadu neimovinske štete u zaštiti nekih drugih prava osobnosti npr. časti i ugleda radi informacija objavljenih u medijima (vezano uz neosnovano pritvaranje ili uhićenje) a što je upravo i konkretni slučaj. Navedeno, pod uvjetom da se ne radi o istovrsnoj šteti odnosno da štetne posljedice povrede različitih prava osobnosti ne koincidiraju".

22. Kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa smatrajući da je riječ o jednoj vrsti neimovinske štete koja se dosuđuje u jednom iznosu, propustio utvrditi odlučne činjenice od kojih ovisi ocjena je li tužitelju, pored prava na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu, pripada pravo i na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled i čast zbog informacija objavljenih u medijima u vezi vođenja predmetnog kaznenog postupka i neosnovanog pritvaranja tužitelja, valjalo je prihvaćanjem kao osnovane žalbe tužitelja ukinuti prvostupanjsku presudu u tom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te temeljem odredbe čl. 370. ZPP odlučiti kao u izreci rješenja.

23. Tijekom ponovnog suđenja, prvostupanjski sud će prethodno, pored naprijed navedenog, imati u vidu i da je tužitelj propustio razvrstati koji iznos se od ukupno preostalog odnosi na visinu zahtjeva na ime naknade imovinske štete po osnovi izgubljene zarade (plaće) tijekom neosnovanog boravka u pritvoru a koji na naknadu neimovinske štete po osnovi povrede časti i ugleda zbog informacija objavljenih u medijima. Stoga će, a kako bi o preostalim zahtjevima bilo moguće valjano i zakonito odlučiti, prvostupanjski sud pozvati tužitelja (čl. 109. ZPP) da uredi tužbu tako da određeno navede koji iznos, od ukupno preostalog, se odnosi na visinu imovinske a koji na visinu neimovinske štete.

24. Ujedno, kako je zbog ukidanja odluke o glavnoj stvari, za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu o čemu ovisi odluka o naknadi parničnog troška, valjalo je, bez posebnog razmatranja žalbi obje stranke u tom dijelu, ukinuti prvostupanjsku odluku i dijelu u kojem odlučeno o naknadi troškova postupka.

25. Odluka o trošku žalbenog postupka iz točke IV. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, a zahtjev tužene za naknadom troška sastava žalbe valjalo je odbiti jer sa podnesenom žalbom nije uspjela (čl.154. ZPP).

U Šibeniku 15. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić