Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-261/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Nives Rolić, odvjetnici iz Grubišnog Polja, protiv tuženika MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ranku Tomaševiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod borjem P-4739/2024 od dana 31. siječnja 2025. godine, u sjednici održanoj dana 15. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-4739/2024 od dana 31. siječnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije pravno valjana vlastoručna pismena oporuka pok. TO iz [adresa], sastavljena u Zagrebu dana 6. kolovoza 1993. godine, kao i zahtjev za naknadu troška (točka I. izreke), te je obvezan tuženik naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 31. siječnja 2025. godine pa do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli tužitelji pobijajući je zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sa prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, da prvostupanjsku presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ove parnice, na čije pokretanje je prednik tužitelja, UO, upućen rješenjem istog suda u ostavinskom postupku pod brojem O-2965/11 od dana 18. travnja 2011. godine, je zahtjev za utvrđenje nevaljanom vlastoručne oporuke pokojne TO sastavljene u Zagrebu dana 6. kolovoza 1993. godine kojom je ostaviteljica sa svom svojom imovinom raspolagala u korist tuženika, budući da tužitelji tvrde da oporuka nije napisana ni potpisna po pokojnoj TO, kao i da je stoga antidatirana.

6. Iz razloga presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza – dostavljenog materijala i posebno provedenog dokaza grafološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ljerki Zdunić, utvrdio da je skriptor spornog potpisa oporučiteljice TO na izvorniku vlastoručne oporuke sastavljene u Zagrebu dana 6. kolovoza 1993. godine vrlo vjerojatno – gotovo sigurno sada pokojna TO.

7. Tužitelji u žalbi ističu žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, posebno stoga što izreka presude proturječi razlozima presude, a razlozi navedeni u obrazloženju su nejasni i međusobno proturječni, međutim, navedeni žalbeni razlog, na kojeg u postupku pokrenutom 2015. godine ovaj drugostupanjski sud vodi računa i po službenoj dužnosti nije ostvaren, a žalitelji obrazlažući isti stvarno osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući provedenom vještačenju, te ističući potrebu provođenja novog grafološkog vještačenja, koji dokazni prijedlog je po prvostupanjskom sudu odbijen.

8. Naime, suprotno prigovorima žalitelja iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka, koji je saslušan i na glavnoj raspravi, proizlazi da se isti koristio stereomikroskopskom analizom rukopisa i grafičkom metodom vještačenja rukopisa, koja se temelji na proučavanju općih i posebnih karakteristika rukopisa, te komparaciji utvrđenih elemenata rukopisa u spornom u odnosu na nesporni materijal, na način da je izvršena detaljna analiza spornog potpisa, zatim nespornih potpisa, te na kraju međusobna komparacija utvrđenih rukopisnih značajki, pri čemu je u konačnom mišljenju naveden stupanj vjerojatnosti autentičnosti potpisa pokojne TO – gotovo sigurno.

8.1. Nadalje, vještak se u nalazu i mišljenju izjasnio određeno o načinu pisanja oporuke – sredstvom za pisanje plavog crta, rukom jednog (istog) skriptora, čitkim, okruglastim, urednim, vezanim rukopisom, isključio je postojanje tragova koji bi upućivali na mogućnost da je netko pokušao "podržati", odnosno krivotvoriti nečiji "tuđi" rukopis, nadalje, izjasnio se da dostavljeni nesporni potpisi TO pripadaju skupini punih potpisa, rukopisnog tipa, da su pisani s čitkim okruglastim, grupiranim ili vezanim rukopisom, školskog uzora oblikovanja i formiranja grafema, izjasnio se o izraženijem propadanju rukopisa nakon 1998. godine, podudaranju u općem grafičkom izgledu potpisa između nespornih potpisa i spornog potpisa, općoj slici rukopisa, te načinu oblikovanja i formiranju grafema "S", "r", "b", "n", varijaciji kalibra grafema "U" u odnosu na nadolazeće grafeme prezimena, te se izjasnio da razlika kod drugog grafema "a" u imenu TO koji sadrži pred-potez, dok u nespornim ne sadrži, nema isključujuće značenje obzirom da se može tumačiti kao varijacija oblikovanja grafema "a", slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odbio dokazni prijedlog za provođenje novog vještačenja, kao i dokaz saslušanjem stranaka – jer pitanje pismenosti i školske spreme, koje tužitelji problematiziraju, a istovremeno tijekom postupka tvrde da im je nekoliko puta godišnje TO slala čestitke i razglednice, nisu podobna dokazna sredstva za utvrđenje autentičnosti rukopisa i potpisa na spornoj oporuci.

8.2. Ujedno, odgovarajući na prigovore žalbe u kojima tužitelji ističu da prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog kojim su tužitelji zatražili da se naloži tuženiku da u spis dostavi pisani materijal s nespornim rukopisom TO, budući da se tuženik od 2006. godine (smrti ostaviteljice) nalazi u posjedu njenog stana, iz spisa predmeta proizlazi:

- da je tužitelj u tužbi predložio da se za potrebe vještačenja pribavi nesporni rukopis pokojne TO, za koji je predložio da se pribavi od tuženika,

- da je raspravnim rješenjem na ročištu održanom dana 13. travnja 2016. godine naloženo tuženiku da u roku do 15 dana dostavi cjelokupnu dokumentaciju koja sadrži nesporne potpise sada pok. TO, te da je tuženik uz podnesak od dana 3. lipnja 2016. godine dostavio osobnu iskaznicu ostaviteljice, original ugovora o kupoprodaji stana i original ugovora o darovanju nekretnine,

- da su tužitelji na ročištu rasprave dana 16. siječnja 2020. godine zatražili rok od 60 dana za dostavu eventualno naknadno pronađenog dokumenta koji bi predstavljao rukopis TO i da im je taj rok udijeljen, a nakon čega su rješenjima od dana 6. srpnja 2020. i 18. prosinca 2020. godine, te 20. srpnja 2021. godine, pozivani da postupe u skladu sa rješenjem od 16. siječnja 2020. godine, po kojem u konačnici nisu postupili,

- da su pravni slijednici tužitelja (nakon nastavka postupka iza smrti ZO kao pravnog slijednika prvobitnog tužitelja BO) u podnesku od dana 16. prosinca 2024. godine, obavijestili sud da nisu mogli postupiti po traženju suda i dostaviti sudu dokumente koji bi sadržavao "nesporni potpis pok. TO" jer istim ne raspolažu, te da pretpostavljaju da takvim dokumentom raspolaže tuženik, te su dostavili kao usporedivi primjer preslik rukopisa treće osobe rođene 2016. godine, pozivajući se na usporedbu stila i karakteristika,

- da je na ročištu glavne rasprave prvostupanjski sud rješenjem odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog grafološkog vještačenja, kao i dokaz saslušanjem stranaka, te da je u zapisniku nakon toga konstatirano da punomoćnik tužitelja nema daljnjih dokaznih prijedloga, već predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelost, te traži trošak prema troškovniku u spisu.

8.3. Slijedom navedenog, za zaključiti je da je tuženik postupio po nalogu suda i dostavio dokumentaciju koju je posjedovao sa nespornim potpisima TO, kao i da su tužitelji odustali od dokaznog prijedloga da se za potrebe vještačenja pribavi nesporni rukopis pokojne TO, a koji bi bio neophodan da bi se moglo izvršiti vještačenje rukopisa kojim je u tekstualnom dijelu ispisana sporna oporuka (napomena vještaka u pisanom nalazu i mišljenju – list 64. spisa), pa su prigovori žalbe tužitelja iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, neosnovani.

9. Kod takvog stanja stvari, cijeneći da su tužitelji odustali od dokaznog prijedloga da se naloži tuženiku da dostavi dokumentaciju sa nespornim rukopisom TO, da, premda su sa istom kako tvrde bili u kontaktu, takvu dokumentaciju nisu dostavili ni sami, kao i činjenicu da je tuženik prethodno po nalogu suda dostavio dokumentaciju u svom posjedu sa nespornim potpisom TO, a u postupku je utvrđeno da je skriptor potpisa na vlastoručno ispisanoj oporuci sastavljenoj u Zagrebu dana 6. kolovoza 1993. godine gotovo sigurno sada pokoja TO, to u sumnju nije dovedena ni logična presumpcija da je oporuka gotovo sigurno potpisana po TO, ujedno i sastavljena vlastoručno od strane pokoje TO.

10. U odnosu na primjenu materijalnog prava, člankom 254. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03 i 35/05, dalje: ZN/03) propisano je da se do dana primjene ovog zakona valjanost oporuke prosuđuje po odredbama Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52/91, 47/78 i 56/00, dalje: ZN/91).

10.1. Kako je oporuka sačinjena dana 6. kolovoza 1993. godine, a ZN/03 stupio je na snagu temeljem članka 260. tog zakona dana 3. travnja 2003. godine, a primjenjuje se od dana 3. listopada 2003. godine, to se na pitanje valjanosti sporne oporuke imaju primijeniti odredbe ZN/91.

10.2. Člankom 67. ZN/91 određeno je da je pravovaljana ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom, a člankom 68. ZN/91 propisano je da je oporuka pravovaljana ako ju je oporučitelj napisao svojom rukom i ako ju je potpisao, kao i da za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kada je sastavljena. Kako se dakle radi o odredbi koja je istovjetnog sadržaja odredbi članka 30. ZN/03, na koju se pozvao prvostupanjski sud, to je i pravilnom primjenom odredbe članka 68. ZN/91, trebala biti donesena ista odluka o odbijanju tužbenog zahtjeva.

11. Slijedom navedenog, kod pravilne i na zakonu utemeljene odluke o parničnom trošku, koju žalitelj osporava isključivo s obzirom na tvrdnju o drugačijem uspjehu u postupku, žalbu tužitelja trebalo je odbiti i presuditi kao u izreci (članak 368. stavak 2. ZPP).

12. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP i rezultat je neuspjeha tužitelja u ovom žalbenom postupku.

U Šibeniku, 15. travnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić