REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-186/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednik vijeća, Gordana Zubaka, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja POVERON d.o.o., Slovenija, Ptuj, Volkmerjeva cesta 32a, OIB: 26270087279, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Joksović, odvjetnik u Zagrebu, Domobranska ulica 27, protiv tuženika ELEKTRO S. P. L. d.o.o., Rijeka, Vladivoja i Milivoja Lenca 19, OIB: 27099951586, kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Lučić, odvjetnica u Rijeci, Adamićeva 20, radi isplate iznosa od 17.487,14 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-190/2021-18 od 14. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-190/2021-18 od 14. listopada 2022.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 733,33 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Rijeci održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Sablić Dorčić iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-40/2021 od 6. travnja 2021. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 17.487,14 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i ovršni trošak u iznosu od 4.509,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) i naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.317,50 kn (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako je tužitelj kao najmodavac dao tuženiku, najmoprimcu, u najam motorna vozila, a tuženik nije dokazao činjenicu plaćanja računa jer tuženik nije dostavio odgovarajuće pisane dokaze s izjavama o zatvaranju novčane obveze po računima dok je naknadno istaknuti dokazni prijedlog tuženika da se od tužitelja pribavi dokumentacija o plaćanju računa odbačen jer je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka. Također, prvostupanjski sud je odlučio da neće izvoditi dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika GP iz razloga što je taj sud smatrao da poslovna spriječenost ne predstavlja opravdani razlog za nedolazak na ročište na kojem je bilo predviđeno njegovo saslušanje. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Tuženik je podnio žalbu kojom je pobijao prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka u kojoj je naveo da su saslušani samo direktor tužitelja i voditelj poslovnice tuženika te da je sud odbio saslušati zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka LP. Mišljenja je da je prvostupanjski sud neosnovano smatrao da iznenadna spriječenost zastupnika po zakonu tuženika ne predstavlja opravdan razlog njegovog izostanka te da je time u cijelosti povrijeđeno tuženikovo pravo što je dovelo do bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ustrajao je kod navoda iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka, a osobito da do ovrhe nije primio utužene račune te je dodao kako su dogovori i korištenje usluga išli prema poslovnici u Njemačkoj. Također, iznio je i da je prvostupanjski sud odbio zahtjev za knjigovodstveno-financijskim vještačenjem jer bi iz tog dokaza bilo vidljivo da su sva plaćanja i fakture bile ispostavljene na poslovnicu, a nikada niti jedna faktura nije ispostavljena tuženiku.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivio tuženikovoj žalbi, istaknuvši kako žalba nije osnovana, zatim da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu dao jasne i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama te je pravilno i zakonito primijenio materijalno pravo.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 17.487,14 EUR po osnovi najma motornih vozila.

8. U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda koju je tuženik istaknuo u žalbi. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrdio i to je li tužitelj dao motorna vozila u najam tuženiku za naknadu u utuženoj visini, izvođenjem dokaza, uvidom u priložene račune, saslušanjem svjedoka FP i zastupnika po zakonu tužitelja MP.

9. U parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a). Slijedom navedenog, tužitelj je bio dužan iznijeti činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev i dokazati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima temelji tužbeni zahtjev. Nakon tuženikovog prigovora protiv navedenog rješenja o ovrsi, tužitelj je podneskom od 9. lipnja 2021. iznio činjenice na kojima je temeljio svoj zahtjev te je predložio dokaze odnosno predložio je izvesti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka GP i MP, svjedoka FP i IP, po potrebi je predložio izvesti dokaz informatičkim vještačenjem i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te je dostavio račune navedene u izvodu otvorenih stavki na temelju kojeg je izdano rješenje o ovrsi i ispis SMS poruka i elektroničkih poruka.

10. Iz priloženih SMS poruka i e-mail korespondencije proizlazi da je u konkretnom slučaju zastupnik po zakonu tužitelja MP komunicirao s FP i LP. Suprotno žalbenim navodima svi predmetni računi glase na tuženika, pri čemu se u njima ne navode podaci o njegovoj poslovnici.

11. Svjedok FP je u iskazu naveo kako je bio voditelj inozemne podružnice tuženika u Dusseldorfu te je osobno pregovarao s tužiteljem vezano za najam vozila. Nadalje, on je naveo da je za najam svakog vozila bila posebno ugovorena cijena, kao i da su cijene, koje su navedene po utuženim fakturama, cijene koje su odgovarale dogovoru te da je prosječno bilo iznajmljeno 3-5 vozila. Istaknuo je da je tuženik bio najmoprimac ali da je račune plaćala inozemna podružnica tuženika u Dusseldorfu i da su se narudžbe pojedinih vozila obavljale iz inozemne podružnice jer je najam bio za potrebe podružnice u Njemačkoj. Također, svjedok je naveo da nije bio sastavljen poseban pisani ugovor već je posao sklopljen na temelju usmenog dogovora i potvrdio je da je u razdoblju od rujna do prosinca 2018. i siječnja do travnja 2019. postojao poslovni odnos najma te da je utužene račune vidio ali da ne zna jesu li ti računi reklamirani. Međutim, naveo je da se prigovaralo otvorenim stavkama jer su računi br. 267., 302. i 390. plaćeni.

12. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je utvrdio da je iskaz svjedoka FP podudaran s iskazom zastupnika po zakonu tužitelja MP koji je potvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu koji je usmeno dogovoren. Pritom je UP naveo kako mu tuženik nije vratio utužene račune niti ih je pisano reklamirao.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zauzeo stajalište da je tuženik u konkretnom slučaju bio ugovorna strana odnosno najmoprimac te je u tom smislu ocijenio kao neosnovane tuženikove prigovore nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije.

14. Neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije saslušao njegovog zastupnika po zakonu GP. Naime, iz spisa proizlazi kako je tuženikov zastupnik po zakonu pozvan na ročište za glavnu raspravu od 31. kolovoza 2022., na kojemu je bilo predviđeno njegovo saslušanje, putem tuženikovog punomoćnika. Međutim, GP nije pristupio na navedeno ročište jer je bio spriječen zbog poslovnih razloga (problema na gradilištu u Puli). Ispravno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 265. st. 2. ZPP-a kada je odbio izvesti dokaz saslušanjem GP, ocijenivši da nije opravdan razlog zbog kojeg on nije pristupio na spomenuto ročište. Ovakvi razlozi sami za sebe, bez ikakvih priloženih dokaza, ne dokazuju da je tuženikov direktor izostao s ročišta od 31. kolovoza 2022. zbog opravdanog razloga.

15. U ovom slučaju teret dokazivanja da tražbina postoji bio je na tužitelju koji je odlučnu činjenicu, davanja u najam motornih vozila tuženiku, dokazao izvedenim dokazima. S druge strane, tuženik nije dokazao činjenicu plaćanja utuženih računa pa tako ni računa br. 267., 302. i 390., što je u svom iskazu naveo svjedok FP, a o čemu je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge u točki 9. obrazloženja pobijane presude.

16. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 550. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

17. Pravilna je i odluka o troškovima jer je o njima odlučeno pravilnom primjenom odredaba čl. 154. i čl. 155. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu (točka I. izreke). Tužiteljev odgovor na žalbu nije bio potreban u ovom žalbenom postupku te je zato odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (točka II. izreke).

Zagreb, 15. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Lenka Ćorić