REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice VC, radi prekršaja iz čl. 10. st. 3. u vezi st. 1. podst. 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani (Narodne novine broj: 56/13., 14/14., 56/16., 32/19.), rješavajući o žalbama okrivljenice VC i tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe poljoprivredne inspekcije, podnesenima protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, broj: Pp-198/2024 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljenice VC i tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe poljoprivredne inspekcije, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. točke 3c. i čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenica VC dužna je naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenica VC je proglašena krivom i primjenom čl. 37. st. 3. toč. 1. Prekršajnog zakona, kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 800,00 (osamsto) eura, zbog prekršaja iz čl. 10. st. 3., u vezi st. 1. podst. 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je ujedno pravilno upozorena da će se u slučaju plačanja novčane kazne u ostavljenom roku, smatrati da je kazna plačena u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica i ovlašteni tužitelj pravodobno su podnijeli žalbe, i to okrivljenica iz svih zakonskih osnova, a ovlašteni tužitelj isključivo zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

4. Okrivljenica u žalbi između ostalog, u bitnom ističe da predmetni prekršaj nije prouzročio nikakve posljedice, a prema okolnostima pod kojima je počinjen, moguće je očekivati da će se ona ubuduće kloniti činjenja istog, pa predlaže da se umjesto novčane kazne primijeni opomena, ili da je sud oslobodi od kazne, tim više što je izrečena novčana kazna za nju previsoka te istu zbog otežanih materijalnih uvjeta u kojima živi i posluje, nije u mogućnosti platiti. Dodatno se poziva na odredbu čl. 11. st. 1. i st. 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani, prema kojoj osoba ovlaštena za provedbu kontrole, u slučaju da je prekršaj počinjen prvi puta i da utvrđena nesuglasnost ne može utjecati na zdravlje potrošača, neće podnositi optužni prijedlog ili izdati prekršajni nalog, ako je subjekt u poslovanju hranom otklonio utvrđene neusklađenosti, a što je ona u konkretnom slučaju učinila.

5. Ovlašteni tužitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne, istu nije pravilno odmjerio odnosno smatra da u konkretnom slučaju kazna nije trebala biti ublažena, pa predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicu kazni novčanom kaznom u visini Zakonom propisanog raspona kazne za predmetno prekršajno djelo ili podredno, da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovljeni postupak.

6. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama iste prihvate.

7. Žalbe okrivljenice i ovlaštenog tužitelja nisu osnovane.

8. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenice, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Ispitujući pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda okrivljenice, a prema ocjeni ovog suda, novčana kazna koja je pobijanom presudom izrečena okrivljenici nije prestroga, budući da je ista pravilnom primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, uzimajući pri tome u obzir izražene olakotne okolnosti koje je na strani okrivljenice već cijenio prvostupanjski sud (neosuđivanost, uklanjanje utvrđenog nedostatka), izrečena u iznosu koji je znatno niži od Zakonom propisanog minimuma kazne za predmetno prekršajno djelo (1.327,23 do 2.654,46 eura), te je ujedno i prema ocjeni ovog suda, primjerena stupnju odgvornosti okrivljenice, težini predmetnog prekršaja i okolnostima pod kojima je počinjen.

10. Nadalje, žalbeni navodi kojima okrivljenica predlaže primjenu opomene, umjesto izricanja kazne, neosnovani su budući da se opomena kao mjera upozorenja, sukladno čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, može primijeniti isključivo u odnosu na prekršajna djela za koja je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 eura, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Također, prema ocjeni ovog suda neosnovano žaliteljica apelira na primjenu čl. 11. st. 1. i st. 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani, prema kojoj ovlašteni tužitelj neće podnositi, s time da se ista odredba u konkretnom slučaju uopće ne može primijeniti, jer je predmet ovog postupka prekršaj iz čl. 10. st. 1. podst. 2. i st. 3. Zakona, a ne prekršaj iz čl. 7. st. 1. i st. 2. Zakona na koji se odnosi primjena čl. 11. s. 1. i st. 2. istog Zakona.

11. Ispitujući pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda tužitelja, ovaj sud nalazi da žalitelj žalbenim navodima kojima apelira na izricanje veće novčane kazne, nije doveo u sumnju pravilnu primjenu odredaba Prekršajnog zakona od strane prvostupanjskog suda kod odmjeravanja kazne.

12. Naime, neosnovano žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio visinu kazne s obzirom na okolnosti koje utječu na to da ona bude veća ili manja, te je primijenio odredbe o ublažavanju kazne na način kojim se ne postiže svrha kažnjavanja. Međutim, ocjenjujući navode žalbe te ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi upravo suprotno tj. da je prvostupanjski sud kod donošenja odluke o visini izrečene novčane kazne odnosno prilikom primjene instituta ublažavanja kazne, pravilno cijenio sve relevantne okolnosti, koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, te je razloge za ublažavanje kazne, za koju smtara da će ostvariti svrhu kažnjavanja, valjano i argumentirano obrazložio, a sa koijm razlozima se slaže i ovaj sud. Isto tako prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno primijenio odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona i okrivljenici izrekao ublaženu novčanu kaznu koja je u granicama Zakonom propisanog raspona ublažavanja novčane kazne.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenicu na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

14. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 15. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravaka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.