Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-977/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BCN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Križanecu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8453/2020-16 od 26. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8453/2020-16 od 26. svibnja 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je tužiteljici dosuđen bruto iznos razlike plaće od 9.988,84 kn/1.325,75 eur sa zateznim kamatama, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku:

- na iznos od 601,73 kn/79,86 eur od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 587,74 kn/78,01 eur od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 715,89 kn/95,01 eur od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 730,20 kn/96,91 eur od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 711,24 kn/94,40 eur od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.021,47 kn/135,57 eur od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 669,54 kn/88,86 eur od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 793,66 kn/105,34 eur od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 798,33 kn/105,96 eur, od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 703,43 kn/93,36 eur od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 796,46 kn/105,71 eur od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 740,90 kn/98,33 eur od 16. prosinca 2016. do isplate,

-na iznos od 713,69 kn/94,72 eur od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 404,56 kn/53,69 eur od 16. veljače 2017. do isplate,

pa sve do isplate, te u točki II. izreke kojim je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 8.406,25 kn/1.115,70 eur sa zateznim kamatama.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I. izreke kojim je tužiteljici dosuđen bruto iznos razlike plaće od 1.168,79 kn/155,13 eur sa zateznim kamatama i dijelu točke II. izreke kojim je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 265,62 kn/35,25 eur sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 1.168,79 kn/155,13 eur sa zateznim kamatama kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 265,62 kn/35,25 eur sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 11.157,63 kn bruto sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.671,87 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen iako je to propušteno navesti u izreci.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda suda prvog stupnja preinači u smislu žalbenih navoda. Tužitelj podnosi žalbu protiv sadržajno odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz istih žalbenih razloga, predlažući da se presuda u tom dijelu preinači te dosudi daljnji zatraženi iznos na ime troškova postupka.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika poriče osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

3.1. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužiteljice.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate razlike plaće za razdoblje prosinac 2015.- ožujak 2017., temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

7. U žalbenoj fazi postupka sporno je pitanje je li tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi primijeniti Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (dalje: Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene sporazuma) i plaću tužiteljice, zaposlene kod tuženika, obračunati s o snovicom od 5.415,37 kn, umjesto s osnovicom od 5.108,84 kn za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2017.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje da tuženika obvezuju navedeni dokumenti te Izmjene Sporazuma jer da tuženik u postupku ne tvrdi da određeni sindikat ne bi sudjelovao s ostalim sindikatima u pregovorima, dok za valjanost tog dokumenta nije nužno da su ga potpisali svi sindikati koji su u pregovorima sudjelovali (konkretno Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske) o čemu se već izjasnila i sudska praksa (odluka VSRH broj Revr-408/12). Prigovor tuženika da bi bio od značaja u slučaju da je naznačeni Sindikat bio isključen iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora, koje tvrdnje tuženik ne iznosi tijekom postupka.

9. Nadalje, utvrđuje da Izmjene sporazuma predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi.

10. Naime, Sporazum je sklopljen 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane i osam sindikata javnih službi s druge strane. Iste ugovorne strane su sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile da Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio tog kolektivnog ugovora, slijedom čega su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

11. Nadalje, iste ugovorne strane, sklopile su i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 115/10, u dalje: TKU/10) u kojemu su u čl. 51. st. 4. ugovorile d a ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

12. Pored toga, ugovorne strane su čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovorile da zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

13. Prema tome, iz sadržaja citiranih ugovornih odredbi da se može zaključiti da su ugovorne strane potpisom TKU/07, TKU-/10 i TKU-/12 jasno i nedvosmisleno izrazile svoju volju da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema parametrima, koji su pobliže definirani u Sporazumu, odnosno Dodatku Sporazumu o osnovici.

14. Budući da je u svakom kolektivnom ugovoru, koji su ugovorne strane sklapale, jasno izražena njihova volja da se osnovica plaće utvrđuje prema kriterijima koji su određeni u Sporazumu i Dodatku Sporazumu, može se smatrati da isti predstavljaju dopunu TKU-a, kojom su ugovorne strane TKU-a detaljno utanačile određeni segment, koji je bio predmetom kolektivnog pregovaranja.

15. Izmjenama Sporazuma u čl. III. propisano je da se čl. III. mijenja na način da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Nadalje, izmijenjen je i čl. IV te je određeno da točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između:

- pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i

- istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

16. Predmet ovog spora je vraćanje osnovice iz čl. III. Izmjena Sporazuma. Uvjet za vraćanje osnovice je porast međugodišnjeg realnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, prosječno dva ili više posto. Prosječni porast BDP-a u dva uzastopna tromjesječja u 2015. od 2% utvrđen je temeljem javno dostupnih podataka Državnog zavoda za statistiku, čime je ispunjen uvjet za povrat osnovice iz čl. III. Izmjena Sporazuma, na razinu od 5.415,37 kn bruto, a u fazi žalbenog postupka ostalo je prijeporno pravo tužiteljice na isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2017.

17. S obzirom na prethodno izloženo, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.988,84 kn/1.325,75 eur bruto na ime razlike u plaći tužiteljice za razdoblje od prosinca 2015. do 26. siječnja 2017. budući da su u navedenom razdoblju bili ispunjeni uvjeti za primjenu čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i za primjenu osnovice za obračun plaće od 5.415,37 kn bruto, u visini čiji matematički izračun prema tim parametrima nije bio sporan, uključujući razliku naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

18 Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene na rok od pet godina (čl. XI), odnosno do 26. listopada 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14-dalje: ZR) na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, te se dakle primjenjuju i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, pa je rok važenja istih istekao s danom 26. siječnja 2017. i stoga tužiteljici ne pripada pravo na razliku plaće za razdoblje nakon toga.

19. Kako iz podataka u spisu proizlazi da je razlika u plaći za mjesec siječanj 2017. iznosila 482,27 kn, to za 26 dana tog mjeseca tužiteljici pripada pravo na razliku od 404,56 kn, a u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 77,71 kn je zahtjev neosnovan, kao i za veljaču u iznosu od 580,25 kn te ožujak u iznosu od 510,83 kn, zbog čega je presudu suda prvog stupnja valjalo preinačiti u tom dijelu i odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 27. siječnja 2017. do 31. ožujka 2017. u iznosu od ukupno 1.168,70 kn/155,13 eur bruto.

20. S obzirom na ovakav ishod postupka pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tužiteljici pripada trošak zastupanja sukladno postignutom uspjehu u sporu, a troškovi vještačenja kao neophodni u cijelosti. Tužiteljica je s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev sa istim uspjela po osnovi u cijelosti, a sa visinom 90% (100 + 90 = 190 : 2 = 95%), dok tuženik nije uspio sa osnovom već samo sa visinom i to u omjeru od 10% (0 + 10 = 10 : 2 = 5%). Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a kada stranke djelomično uspiju u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih te iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrsishodno vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojem su stranke uspjele u parnici. Omjeri uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, kada se sukladno citiranoj odredbi od postotka uspjeha tužiteljice oduzme postotak tuženika tada proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu sa 90%. S obzirom na vrijednost predmeta spora (označenog u tužbi i postavljenog tijekom postupka koji pripadaju istom platnom razredu) tužiteljici kao što navodi u žalbi na ime sastava tužbe pripada zatraženi iznos od 1.000,00 kn, isti iznos na ime sastava podneska od 15. prosinca 2020. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu te podneska od 9. rujna 2021. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka i sukladno istom precizira tužbeni zahtjev po visini i tijeku zateznih kamata, dok joj na ime sastava podneska od 3. ožujka 2021. pripada iznos od 250,00 kn primjenom Tbr. 7. toč. 1. te Tbr. 8. toč. 1. i 3. Tarife. Nadalje, na ime pristupa na ročište od 18. veljače 2021. pripada joj 500,00 kn jer se na istom raspravljalo samo o procesnim pitanjima kao i za pristup na ročište za objavu presude, dok joj za pristup na ročište od 12. travnja 2022. pripada iznos od 1.000,00 kn primjenom Tbr. 9. toč. 1. , 2. i 3. Tarife. Dakle, tužiteljici na ime zastupanja za sve poduzete radnje po odvjetniku pripada iznos od 5.250,00 kn te daljnji iznos od 1.312,50 kn na ime PDV-a primjenom Tbr. 42. Tarife, odnosno ukupan iznos od 6.562,50 kn. Međutim, prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a s obzirom na postignuti uspjeh valjalo joj je dosuditi iznos od 5.906,25 kn te kao neophodan zatraženi iznos na ime vještačenja od 2.500,00 kn, odnosno ukupno 8.406,25 kn/1.115,70 eur. Kako je pobijanom presudom tužiteljici na ime troškova postupka dosuđen iznos od 8.671,87 kn/1.150,95 to je pravilnom primjenom citiranih odredbi presudu u tom dijelu valjalo preinačiti i zahtjev tužiteljice odbiti za iznos od 265,62 kn/35,25 eur, dok je presuda u odluci o trošku potvrđena za iznos od 8.406,25 kn/1.115,70 eur.

21. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. ZPP-a te odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

22. Zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka nisu osnovani jer tužiteljica konačno nije uspjela sa žalbom, dok se kod odgovora na žalbu ne radi o potrebnom trošku u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, a tuženik koji je djelomično uspio sa žalbom nije dostavio dokaz da bi imao trošak koji potražuje na ime sudskih pristojbi.

U Rijeci 15. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak