Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-69/2025-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Žarku Obradoviću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Osnovna škola Veliko Trojstvo, Veliko [adresa], OIB 01290694683, zastupan po zakonskom zastupniku ravnateljici ĆK, a ista po punomoćnici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici iz Bjelovara, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-35/2024-26 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-35/2024-26 od 9. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12.07.2024. KLASA: 112-03/24-02/01, URBROJ: 2103-43-01-24-1 od 12.07.2024. nedopuštena.

2. Tuženik je dužan tužitelja vratiti na radno mjesto učitelja razredne nastave gdje je radio prije izvanrednog otkaza ugovora o radu od 12.07.2024.

3. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka.

4. Sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Tužitelj JK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], je dužan tuženiku Osnovna škola Veliko Trojstvo, [adresa], OIB 01290694683, nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2025. kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

2.1. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer da se dokazi ne mogu izvoditi na temelju kaznene prijave. Tvrdi da se roditeljski sastanak nije mogao održati 7.6.2024. jer je otac jednog od učenika tužitelja, od ukupno njih dvoje, poručio da ne može doći pa je tužitelj sastanak odgodio za 14.6.2024. kada ponovno otac učenika ĐK nije mogao doći jer je slomio ruku pa je molio odgodu, a tužitelj je tada zakazao novi sastanak za 20.6.2024. koji je održan, a na koji su pristupila oba roditelja učenika ĐK, dok nisu pristupili roditelji drugog učenika. Tužitelj je u e-Dnevnik unio datum 7.6.2024., ali je sastanak održan 20.6.2024. zbog opravdanog izostanka roditelja učenika. Navedene činjenice da sud nije utvrdio na valjan i zakonit način budući da nije saslušao roditelja i učenika. Tužitelj ističe da nije prekršio pravilo Pravilnika da se sastanci ne mogu održavati zadnja dva tjedna prije završetka školske godine obzirom da je pravovremeno zakazao sastanak, ali ga nije mogao održati zbog izostanka roditelja. U odnosu na utvrđenje da nije izvršio predaju svjedodžbe učenicima tužitelj u žalbi navodi da je radi vlastite sigurnosti zatražio da mu ravnateljica izda potvrdu da je fizički zadužio svjedodžbe i pohvalnice kako bi iste mogao uručiti učenicima. Jedini razlog je bio da se osigura da je od ravnateljice primio navedenu dokumentaciju pa je tražio samo dokument iz kojeg je to vidljivo. Zbog svega navedenog činjenično stanje da je pogrešno utvrđeno te da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno na štetu tužitelja.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve žalbene navode tužitelja kao neosnovane jer da je sud pobijanu presudu donio na temelju dokaza koje je cijenio pojedinačno i u njihovoj ukupnosti te analizom istih razjasnio sve sporne činjenice detaljno obrazlažući konkretno postupanje tužitelja koji je odbio izvršiti svoje redovne poslove kao učitelj razredne nastave čime je počinio povrede obveze iz radnog odnosa.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa odlukom tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12.07.2024. te zahtjev za vraćanje na radno mjesto učitelja razredne nastave.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke 14.3.2024. zaključile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto učitelja razredne nastave (dalje Ugovor o radu), koje poslove je tužitelj obavljao u Područnoj školi tuženika u Ćurlovcu, a tužitelj je bio zaposlen kod tuženika u razdoblju od 1.9.1998. pa do 17.7.2024. kada mu je radni odnos prestao,

- da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, KLASA: 112- 03/24-02/01, URBROJ: 2103-43- 01-24-1 od 12.7.2024. (dalje Odluka o otkazu) otkazao tužitelju Ugovor o radu zbog osobito teških kršenja obveza iz radnog odnosa (krivotvorenja isprave, odbijanja izvršenja poslova koji proizlaze iz naravi i količine neposrednog odgojno-obrazovnog rada s učenicima) s prestankom radnog odnosa danom dostave Odluke o otkazu, bez prava na otkazni rok i otpremninu te bez mogućnosti iznošenja obrane,

- da je tuženik sukladno čl. 89. st. 1. Pravilnika o radu tuženika i prema odredbi čl. 150. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, dalje ZR), proveo savjetovanje o namjeravanoj Odluci o otkazu te da je prema odredbi čl. 89. st. 2. Pravilnika o radu tuženika Školski odbor tuženika 11.7.2024. dao suglasnost na Odluku o otkazu,

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je 27.6.2024. utvrđeno da je tužitelj napisao zapisnik s roditeljskog sastanka održanog u kombiniranom razrednom odjelu drugog i četvrtog razreda, Područnog odjela Ćurlovac, u kojem je unio lažne podatke da je isti održan 7.6.2024. u 11,45 sati nakon nastave, iako je bio održan 20.6.2024. u 11,00 sati za vrijeme nastave, te ga unio u eDnevnik kako bi u pedagoškoj dokumentaciji sve odgovaralo odredbama članka 15. stavak 2. i članka 14. stavak 7. Pravilnika o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, praćenju i ocjenjivanju (Narodne novine 112/10, 82/19, 43/20, 100/21, dalje Pravilnik), sukladno kojima je razrednik dužan tijekom nastavne godine održati najmanje tri roditeljska sastanka s time da zadnja dva tjedna nastave nema održavanja roditeljskih sastanaka i individualnih razgovora, a nastavna godina 2023./2024. nesporno je trajala do 21.6.2024.,

- nadalje da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj 3.7.2024. pristupio u ured ravnateljice tuženika ĆK s upitom: "Jesu napisane ili nisu?", što se odnosilo na učeničke svjedodžbe i pohvalnice, na što je ravnateljica odgovorila da su svjedodžbe ispisane i potpisane s njezine strane te da je obveza učitelja da potpiše svjedodžbe, na što je tužitelj povišenim tonom ponovio: "Pitao sam te jesu li ispisane ili nisu?" te potom naveo da će svjedodžbe potpisati pod uvjetom da mu se izda potvrda da je tu učinio, što je ravnateljica ĆK odbila učiniti s obrazloženjem da to ulazi u njegov djelokrug poslova i da škola za to ne izdaje potvrde, nakon čega je tužitelj odlazeći povišenim tonom govorio: "Znači nisi, nemamo o čemu raspravljati. Ti napiši da sam ja obvezan to napraviti.", čime je tužitelj odbio izvršiti poslove koji ulaze u njegov redoviti djelokrug poslova koje je dužan obavljati kao učitelj razredne nastave sukladno Pravilniku o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih radnika u osnovnoj školi (Narodne novine 102/19) te Odluci tuženika od 30.9.2023. o tjednom i godišnjem zaduženju učitelja u školskoj godini 2023./2024.,

- da se u obrazloženju Odluke o otkazu navodi da tužitelj nije pozvan na iznošenje obrane sukladno odredbi članka 119. stavak 2. ZR-a imajući u vidu utvrđeno osobito teško kršenje obveze iz radnog odnosa (zlouporaba položaja, krivotvorenje dokumentacije, odbijanje izvršenja poslova koje obuhvaćaju poslove uz završetak školske godine) te opis poslova za radno mjesto učitelja razredne nastave na kojem je tužitelj zaposlen, što predstavlja postojanje visokog stupanja povjerenja poslodavca u osobu izvršitelja poslova tog radnog mjesta i visoki stupanje moralnosti u izvršenju radnih zadataka i obveza, odnosno kako je tužitelj postupio protivno navedenim pozitivnim propisima jer u godišnji raspored poslova ulaze poslovi vezani za potpisivanje učeničkih svjedodžbi, a radi se o poslu vezanom za završetak školske godine te je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo krivotvorenja isprava unošenja potpuno pogrešnih i netočnih podataka u e-Dnevnik,

- da je tuženik odbio kao neosnovan Zahtjev za zaštitu prava tužitelja Odlukom od 12.8.2014., nakon čega je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa predmetnom tužbom.

6.1. Nadalje je prema provedenim dokazima prvostupanjski sud utvrdio:

- da prema izvodu iz e-Dnevnika proizlazi da je 27.6.2024. unesen podatak da je 3. roditeljski sastanak održan 7.6.2024. dok prema podacima od Carneta proizlazi da je Zapisnik unesen ili zadnji put uređivan 25.6.2024.,

- da prema sms korespondenciji između ravnateljice i ŽK (majke učenika ŽK) proizlazi da tužitelj nije spominjao roditeljski sastanak niti 7.6. niti 14.6.2024., već je 19.6.2024. rekao da će roditeljski sastanak biti 20.6.2024. te da nikakve odgode roditeljskih sastanaka, kako to tvrdi tužitelj, nije bilo,

- da je tužitelj u iskazu potvrdio da je roditeljski sastanak održan 20.6.2024., zadnjeg dana prije isteka školske godine, a koje je postupanje tužitelja suprotno odredbi čl. 14. st. 7 Pravilnika o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, praćenju i ocjenjivanju (Narodne Novine 112/10, 82/19, 43/20, 100/21) jer je isti trebao održati najkasnije do 7.6.2024. te je u e- Dnevnik, koji predstavlja evidenciju o radnjama koje su u obvezi izvršiti učitelji, tužitelj unio netočne podatke čime je postupio suprotno citiranim odredbama Pravilnika te unio netočan sadržaj zapisnika koji je priložio u e-Dnevnik, a što se nikako ne može pripisati grešci (nenamjernoj omašci) tužitelja to tim više jer nije bilo odgoda roditeljskih sastanaka, čime je po ocjeni prvostupanjskog suda tužitelj grubo prekršio obveze iz radnog odnosa,

- da u odnosu na drugu povredu obveze iz radnog odnosa koja se tužitelju stavlja na teret, prema zapisniku sa sjednice Učiteljskog vijeća od 24.6.2024. proizlazi da je na sjednici bio i tužitelj, da je ravnateljica navela da su pohvalnice i svjedodžbe spremne i da ih učitelji mogu preuzeti sad ili u narednim danima, da su Klasa i Urbroj podijeljeni, da se u eMaticu upisuju samo prvi brojevi, dok se ostalo automatski generira, da se 1. i 2.7.2024. ispisuju svjedodžbe koje ispisuje učitelj IK, no da ih učitelji mogu i sami isprintati, da se svjedodžbe i pohvalnice potpisuju trajnom tintom, da se žig koristi isključivo u uredu ravnateljice te da će podjela svjedodžbi biti 4.7.2024. u 8,00 sati,

- prema iskazu tužitelja i ravnateljice tuženika da je tužitelj imao šifru koju je dobio od Carneta, kao i svi drugi učitelji te da je i sam mogao isprintati svjedodžbe i pohvalnice za svoja dva učenika u Područnoj školi Ćurlovac ili dolaskom u sjedište tuženika u Veliko Trojstvo što bi za njega učinio učitelj i administrator IK,

- da je tužitelj došao u matičnu školu 2.7.2024. radi potpisivanja svjedodžbi i pohvalnica za svoja dva učenika te je od tajnice škole dobio informaciju da ravnateljica nije u uredu i da je na edukaciji, a da ona i računovotkinja nemaju saznanja o tome jesu li svjedodžbe isprintane te je tužitelj, bez da se obratio administratoru IK, otišao u Područnu školu Ćurlovac,

- da je pogrešno stajalište tužitelja da mu je ravnateljica tuženika 3.7.2024., kada je ponovo došao na potpisivanje pohvalnica i svjedodžbi u Osnovnu školu Veliko Trojstvo trebala izdati potvrdu iz razloga što potpisivanje svjedodžbi predstavlja redovite poslove tužitelja kao učitelja sukladno Pravilniku o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi i Izmjenama i dopunama istog,

- da tužitelj 3.7.2024. nije potpisao svjedodžbe i pohvalnice za svoje učenike u Područnoj školi Ćurlovac (koje su bile pripremljene), a što je njegova obveza kao učitelja, a za obavljanje redovnog posla ne postoji obveza izdavanja potvrda od strane ravnateljice niti je to propisano aktima tuženika, odnosno Pravilnicima,

- da obzirom da tužitelj nije potpisao svjedodžbe i pohvalnice to je ravnateljica tuženika donijela Odluku da to učini drugi učitelj,

- da je opisanim postupanjem time što je odbio izvršiti svoje redovne poslove koje je bio dužan obaviti kao učitelj razredne nastave tužitelj također prekršio obvezu iz radnog odnosa, pri tom je prema iskazu svjedokinja i ravnateljice tuženika kao i Zapisnika sa razgovora tužitelja i ravnateljice tuženika od 3.7.2024. utvrđeno da se tužitelj obratio ravnateljici tuženika grubim tonom,

- da nije bilo objektivne zapreke da tužitelj svjedodžbe i pohvalnice za svoja dva učenika potpiše 3.7.2024. već da je tužitelj neosnovano uvjetovao potpisivanje istih izdavanjem potvrde od strane ravnateljice za što ne postoji uporište u pozitivnim propisima, slijedom čega da je tuženik opravdano donio Odluku o izvanrednom otkazu.

6.3. U odnosu na nemogućnost tužitelja na iznošenje obrane u smislu odredbe članka 119. stavak 2. ZR-a prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju kao radniku prethodno izrečeno 6 upozorenja zbog kršenje obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu, kojima je tuženik upozoravao tužitelja na propuste u radu kao učitelja razredne nastave pa stoga prvostupanjski sud zaključuje da obzirom da se radi samo o relativnoj obvezi poslodavca te imajući u vidu povrede koje se tužitelju stavljaju na teret u osporavanoj Odluci o otkazu, da je očito da za tuženika u konkretnom slučaju postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika da to učini jer iz prirode povreda proizlazi kako se iznošenjem obrane namjera poslodavca da izvanrednog otkaže Ugovor o radu ne bi promijenila.

6.4. Slijedom izloženih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj počinio povrede obveza iz radnog odnosa koje su navedene u osporavanoj Odluci o otkazu, čime je ispunjena zakonska pretpostavka iz odredbe članka 116. stavak 1. i 2. ZR-a, da s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja nije bilo potrebe za prethodnim upozorenjem tužitelja na mogućnost otkaza ugovora o radu zbog tih povreda radnih obveza pa kako je tuženik proveo postupak otkazivanja u skladu sa zakonom ocjena je prvostupanjskog suda da je Odluka o otkazu dopuštena te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i tužitelj je obvezan na naknadu parničnog troška tuženiku pozivom na odredbe članka 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a sa zakonskom kamatom od presuđenja do isplate.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i utvrdio dopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je izvanredni otkaz dan unutar prekluzivnog roka od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji propisan člankom 116. stavak 2. ZR-a kao i da su ispoštovani rokovi iz članka 133. stavak 1. i 2. ZR-a za traženje prethodne zaštite povrijeđenog prava iz radnog odnosa kod poslodavca zahtjevom za zaštitu prava te potom sudske zaštite podnošenjem predmetne tužbe.

10. Niti u fazi žalbenog postupka ne dovode se u pitanje ispunjenje formalnih zakonskih pretpostavki za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu, koja je donijeta uz pisanu suglasnost školskog odbora odnosno radničkog vijeća tuženika, kao niti postojanje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano od tuženika očekivati omogućavanje tužitelju iznošenje obrane u smislu odredbe članka 119. stavak 2. ZR- a, a koje razloge detaljno analizira i obrazlaže prvostupanjski sud, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Osim toga, pravo tužitelja na obranu nije povrijeđeno već i činjenicom što je tužitelj svoju obranu iznio u Zahtjevu za zaštitu prava o čemu se tuženik detaljno i opširno referirao u svojoj Odluci od 12.8.2024. kojom se očitovao i na podnesene prigovore tužitelja od 5.7.2024.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer da se isto temelji na kaznenoj prijavi te da je sud odbio provesti dokaz saslušanjem roditelja i učenika u odnosu na nemogućnost održavanja roditeljskog sastanka 7.6.2024. Upravo suprotno navodima u žalbi prvostupanjski sud je radi utvrđivanja činjeničnog stanja u odnosu na odlučne okolnosti o postojanju osobito teške povrede iz radnog odnosa kao razloga za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu iz članka 116. stavak 1. ZR-a proveo dokaze koje navodi u točkama 25., 26. i 27. obrazloženja pobijane odluke, a koje dokaze je analizirao i cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

11.1. Točno je da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja svjedoka ŽK i SK, čije saslušanje je bilo predloženo na okolnost točnog dana održavanja roditeljskog sastanka, a što je prvostupanjski sud obrazložio činjenicom da nije sporno da je roditeljski sastanka održan 20.6.2024. (a ne 7.6.2024. kako se navodi u spornom zapisniku o održanom roditeljskom sastanku koji je unesen u eDnevnik), što ne osporava niti tužitelj u svom iskazu, pored okolnosti da stranke nisu niti ustrajale kod saslušanja navedenih svjedoka prije zaključenja glavne rasprave na ročištu 27.11.2024. S druge strane, prema SMS korespondenciji sa majkom učenika ĐK, jednim od ukupno dvoje učenika čiji je razrednik bio tužitelj u školskoj godini 2023/2024, sud je utvrdio da nije bilo nikakve odgode roditeljskog sastanka radi nemogućnosti dolaska roditelja učenika ĐK, da je obavijest o održavanju roditeljskog sastanka upućena preko učenika dan ranije iz čega sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj u zapisnik o održanom sastanku netočno naveo da je isti održan 7.6.2024. i takvog unio u eDnevnik s namjerom da prikaže da je isti održao sukladno odredbi članka 14. stavak 7. Pravilnika, odnosno najkasnije dva tjedna prije kraja školske godine.

11.2. Slijedom navedenog, suprotno navodima iz žalbe tužitelja sud prvog stupnja je proveo sve dokaze koje je ocijenio važnim za donošenje odluke u ovom konkretnom predmetu, pri čemu je analizirajući i ocjenjujući provedene dokaze utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor. U odnosu na žalbene navode tužitelja ovaj sud drži bitnim naglasiti da pri utvrđivanju grube povrede obveze iz radnog odnosa koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu u konkretnom slučaju, povreda radnih obveza tužitelja kao učitelja razredne nastave ne ogledava se samo u činjenici da je tužitelj kasnio sa provođenjem održavanja trećeg roditeljskog sastanka već prvenstveno da je u službenu dokumentaciju unio netočan podatak o datumu njegova održavanja s namjerom da prikrije propust prema odredbi članka 14. stavak 7. Pravilnika, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

12. Neosnovani su i netočni žalbeni navodi tužitelja u odnosu na utvrđeno kršenje obveze iz radnog odnosa tužitelja kao učitelja razredne nastave radi uvjetovanja i odbijanja potpisivanja svjedodžbi i pohvalnica svojim učenicima izdavanjem potvrde od ravnateljice tuženika. Naime, prvostupanjski sud je detaljno i opsežno analizirao provedene dokaze kojima je utvrdio da je tužitelj imao dovoljno vremena i više opcija za potpisivanje svjedodžbi i pohvalnica za svoja dva učenika, a o čemu je dobio i jasne upute na sjednici Učiteljskog vijeća 24.6.2024. kojem je tužitelj nazočio. Osim što je tužitelj, protivno dobivenim uputama sa sjednice, došao u ured ravnateljice 3.7.2024. očekujući da će svjedodžbe i pohvalnice za njegove učenike biti isprintane i pripremljene s njezine strane, a što su i bile, tužitelj je potpuno proizvoljno i bez ikakvog realnog povoda uvjetovao svoj potpis kao razrednog nastavnika na svjedodžbama i pohvalnicama za svoja dva učenika izdavanjem potvrde od strane ravnateljice. Takvom zahtjevu tužitelja ravnateljica se osnovano usprotivila jer za to ne postoji niti jedno uporište u pozitivnim (zakonskim ili podzakonskim) odredbama da bi se u konkretnome izdala potvrda za obavljanje redovne radne obveze tj. potpisivanja svjedodžbe i pohvalnice, a kako bi se iste mogle narednog dana uručiti učenicima u područnoj školi. Zbog takvog neosnovanog i ničim izazvanog uvjetovanja/odbijanja potpisivanja svjedodžbi i pohvalnica od strane tužitelja, ravnateljica je bila primorana poduzeti daljnje radnje kako bi dva učenika iz područne škole pravovremeno dobila svoje svjedodžbe i pohvalnice.

12.1. Imajući u vidu da se radi o osnovnoj školi dakle o javnoj odgojno obrazovnoj ustanovi te da je narednog dana trebalo podijeliti svjedodžbe i pohvalnice učenicima područne škole, a da je redovna radna obveza i dužnost tužitelja kao razrednog nastavnika dva učenika, iz drugog i četvrtog razreda, bila potpisati svjedodžbe i pohvalnice te ih učenicima i uručiti, za što je tužitelju bilo dano dovoljno vremena i precizne upute te su mu iste bile i pripremljene za potpis, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je neosnovanim traženjem potvrde i odbijanjem potpisa tužitelj također teško povrijedio obveze iz radnog odnosa. Naime, opisano ponašanje tužitelja nema nikakvog opravdanja, ono je neprimjereno i nedopustivo u bilo kojoj radnoj okolini, a posebno u odgojno obrazovnoj ustanovi, radi čega je tuženik imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

13. Slijedom navedenoga prvostupanjski sud je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 116. stavak 1. ZR-a kada je utvrdio dopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem tužitelja te odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev.

14. Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).

15. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 15. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić