Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-234/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Posojilnica Bank eGen, Pulitschgasse 5-7, Klagenfurt, Republika Austrija, OIB: 24250429800, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv 1. ovršenika OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ovršenice AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojih oboje zastupa punomoćnica Ivana Buić, odvjetnica u Rijeci, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Ovr-27/2021 od 23. siječnja 2024., 15. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalba i dopuna žalbe ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Ovr-27/2021 od 23. siječnja 2024.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

2. Protiv navedenog rješenja ovršenici su podnijeli žalbu iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 353. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) koji se primjenjuje u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ), u bitnome navodeći da nije potrebno posebno obrazlaganje štete koja bi nastala za ovršenike provedbom ovrhe i prodajom njihove jedine nekretnine odnosno kuće u kojoj stanuju, budući da je šteta za ovršenike neupitna. Ovršenici se u dopuni žalbe pozivaju na sudsku praksu Suda Europske unije.

2.1. Stoga predlažu pobijano rješenje ukinuti odnosno preinačiti na način da se usvoji prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Crikvenici pod poslovnim brojem P-22/2024, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu odbaciti kao nedopuštenu podredno žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-27/2021 od 4. veljače 2021. određena ovrha na nekretninama ovršenika temeljem ovršne isprave

- Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava solemniziranog kod javnog bilježnika Darka Paravića 20. srpnja 2006. pod brojem OU-1048/06, ovršnog 26. srpnja 2020., radi prisilne naplate novčane tražbine proizašle iz Ugovora o kreditu od 20. srpnja 2006. u iznosu od 84.879,54 eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. U povodu žalbe ovršenika navedeno rješenje o ovrsi potvrđeno je odlukom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-228/2021 od 1. lipnja 2022., dok su zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-27/2021 od 4. prosinca 2023. ovršenici upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 10. OZ-a.

6. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski je sud utvrdio da su ovršenici 3. siječnja 2024. podnijeli prijedlog za obustavom ovršnog postupka podredno prijedlog za odgodom ovrhe, u kojem su istaknuli da su sukladno zaključku prvostupanjskog suda od 4. prosinca 2023. podnijeli tužbu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 10. OZ-a te da su prilikom podnošenja tužbe i provjerom OIB [osobni identifikacijski broj]a ovrhovoditelja kao i provjerom u sudskom registru utvrdili da ovrhovoditelj nema pravnu osobnost , time niti stranačku osobnost, pa su pozivom na članak 72. stavak 2. i 5. predložili donijeti rješenje o obustavi ovrhe te ukidanju svih provedenih radnji. Također, budući da su podnijeli tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ovršenici su predložili donijeti rješenje o odgodi ovrhe.

7. Prvostupanjski je sud dalje utvrdio kako su se podnošenjem tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ispunili uvjet iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a, međutim da ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu kao niti učinili vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje. Stoga je prvostupanjski sud na temelju utvrđenja da nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz članka 56. stavka 1. OZ-a, a uzimajući u obzir činjenicu da sud u ovršnom postupku treba cijeniti i pravo ovrhovoditelja da svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom ostvari u razumnom roku i na zakonit način, pobijanim rješenjem odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, kao neosnovan.

8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, sve u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

9. Pravilno je prvostupanjski sud zauzeo stajalište o izostanku ispunjenosti kumulativnih pretpostavki za određivanje odgode ovrhe propisanih člankom 65. stavkom 1. OZ-a.

10. Odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a određene su pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika, a to su da ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje te dokazati da je ispunjena jedna od pretpostavki iz članka 65. stavka 1. točke 1. -11. OZ-a, a koje se uglavnom ogledaju u podnošenju pravnih lijekova ili tužbi protiv odluka na temelju kojih je određena ovrha, a koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

10.1. S obzirom da su ovršenici dokazali da su protiv ovrhovoditelja podnijeli tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 10. OZ-a, u konkretnom slučaju bila bi ispunjena jedna od pretpostavki za odgodu ovrhe i to u smislu članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a. Međutim, nije ispunjena druga kumulativna pretpostavka iz članka 65. stavka 1. OZ-a za odgodu ovrhe, odnosno ovršenici svojim navodima iz prijedloga za odgodu nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, pri čemu se, suprotno žalbenim navodima ovršenika, takvom štetom ne mogu smatrati one posljedice koje po redovnom tijeku stvari prate svaku ovrhu, već je potrebno ukazati na postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na vjerojatnost postojanja takve štete, što ovršenici u prijedlogu za odgodu ovrhe nesporno nisu učinili.

11. Nadalje, u odnosu na žalbene navode ovršenika u kojima se pozivaju na praksu Suda Europske unije i Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019.), valja napomenuti da iste nisu primjenjive budući da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi se radilo o potrošačkom ugovoru s obzirom na njegovu svrhu koja ukazuje da je ugovor sklopljen radi obavljanja poslovne aktivnosti (čl. 2. Ugovora – Svrha kredita: izvedba radova sanacija objekta za turističku ponudu i apartmane).

12. Kako žalbeni navodi ovršenika nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

13. Ovršenici nisu uspjeli sa žalbom, stoga je valjalo odbiti njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, dok je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan jer nije bio potreban za odlučivanje o žalbi u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

14. U odnosu na žalbene navode ovršenika vezane uz činjenice na kojima temelje svoj prijedlog za obustavu ovrhe, napominje se da prvostupanjski sud za sada nije odlučio o prijedlogu ovršenika za obustavu ovrhe, te će o istom odlučiti u nastavku postupka.

U Rijeci 15. travnja 2025.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak