Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1025/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, mr. sc. Ane Beloglavec predsjednice vijeća, Ljiljane Milina članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predraga Jovanića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika iza tužitelja, sada pok. PC, obojica zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radomir Glumičić i Anja Lubin u Zagrebu, protiv 1. tuženice B (Starčević) Đurić iz Kotora, Donji Stoliv, bb, Crna Gora, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice BCH iz [adresa], 3. tuženice IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tuženice UC iz [adresa], zastupane po privremenom zastupniku Slavku Živkoviću, odvjetniku u Županji, 5. tuženice ZC iz [adresa], zastupane po punomoćniku za prijem pismena Slavku Živkoviću, odvjetniku u Županji, 1. - 5. tuženici kao nasljednici iza 1. tuženice, sada pok. DC i 2. tuženika pok. MC iz [adresa], te 6. tuženika LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Jurčević, odvjetnici u Vinkovcima, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji od 31. svibnja 2024., poslovni broj P-689/2023-193, u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja BC i ĐC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji od 31. svibnja 2024., poslovni broj P-689/2023-193 u odluci o glavnoj stvari, točka I. izreke presude, te odluka o parničnom trošku u točki II. izreke do visine od 11.190,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja, te preinačuje rješenje o troškovima postupka u točki II. presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji od 31. svibnja 2024., poslovni broj P-689/2023-193 na način da se preko iznosa od 11.190,00 eura odbija zahtjev 6. tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I. Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 2. lipnja 2014. između tužene DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavateljice, i punomoćnika prodavatelja tuženika MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupca, ovjeren kod javnog bilježnika Alena Vajcla 2. lipnja 2014. pod brojem OV-3214/2014 gubi pravni učinak prema tužitelju AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 2 i dvorište u ulici J. [adresa] sa 844 m2, pa su tuženici DC, MC i LC dužni trpjeti da tužitelj svoje potraživanje prema dužnicima DC i KC u iznosu od 150.000,00 eura u protuvrijednosti kuna naplati prodajom ovih nekretnina, uz naknadu parničnog troška, sve u roku 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljima FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženom LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade parnični trošak u iznosu od 22.230,00 eura (slovima: dvadeset dvije tisuće dvije stotine trideset eura), u roku 15 dana, dok se tuženik LC odbija sa zahtjevom za naknadu preostalog parničnog troška dosuđenog u točki II. izreke ove presude, a do zatraženog ukupnog troška u iznosu od 22.300,00 eura.«

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je od troškovima zastupanja privremenog zastupnika više tuženika, a koje tužitelji žalbom ne pobijaju.

2. Protiv presude tužitelji su podnijeli žalbu pobijajući presudu u cijelosti iz svih dopuštenih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08, 57/11 i 148/11- pročišćeni tekst i 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se njihova žalba usvoji i preinači prvostupanjska presuda usvajanjem tužbenog zahtjeva, podredno ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak, te traže trošak žalbe bez navođenja određenog iznosa takvog troška.

2.1. U žalbi ističu bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, povredu pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP i pravila o slobodnoj ocjeni dokaza iz članka 8. ZPP. Pozivaju se na ukidnu odluku ovog suda broj Gž 812/2107 od 4. srpnja 2018. kojom je naloženo saslušanje 6. tuženika LC na sporne okolnosti, te razjasniti sve prijepore u pogledu odlučnih činjenica. Kako je prvostupanjski sud tek djelomično postupio sukladno uputi višeg suda, pozivaju se na članak 377. stavak 2. ZPP. Ukazuju da oni nisu bili u mogućnosti dokazivati negativne činjenice, odnosno da prijašnji tuženici (pok. DC i pok. MC) nemaju dovoljno sredstava ili imovine u stranoj državi za podmirenje vjerovnikove tražbine. Iz rezultata postupka i odgovora na tužbu proizlazi da je 6. tuženik dva puta u ZK odjelu suda provjeravao stanje u zemljišnim knjigama, pa je morao opravdano posumnjati da navedenom kupoprodajom oštećuje vjerovnika, jer se vodio niz različitih postupaka za predmetnu nekretninu. S obzirom da je istog zastupala odvjetnica Ivana Jurčević koja je zastupala i tuženicu DC, a odvjetnica je morala znati okolnost da je 1. tuženica prodala nekretninu pok. PC (ranijem tužitelju), nije niti logično niti životno da odvjetnica nije upozorila 6. tuženika na njena saznanja. U spis nisu niti dostavljene priznanice o isplati kupoprodajne cijene, te kritiziraju postupanje suda koji njihovo postojanje izvodi iz kaznenog spisa ODO u Vukovaru. Ukazuju da 6. tuženik nije dokazao da je imao imovinu ili sredstava za kupoprodajnu cijenu nekretnine, te ponavljaju tvrdnje o fiktivnom pravnom poslu radi oštećenja vjerovnika. Kritiziraju sud koji je protivno odredbi čl. 221.a. ZPP zaključio da nije dokazana činjenica da je kćer nekad 1. tuženice (pok. DC) bila u izvanbračnoj vezi sa 6. tuženikom, te ukazuju da je sporna nekretnina do danas prazna. Smatraju da je teret dokazivanja nekih činjenica sud neopravdano prebacio na tužitelje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana, osim djelomično u pogledu odluke o trošku postupka.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi pobijanja pravnih radnji dužnika, te se zasniva na tvrdnji da su prijašnji tuženici, sada pok. 1. tuženica DC i pok. 2. tuženik MC sklopili s 3. tuženikom LC ugovor o kupoprodaji kojim su oštetili sada pok. tužitelja PC koji je s 1. i 2. tuženicima sklopio predugovor o kupoprodaji nekretnina pri čemu je prodavateljima isplatio 150.000,00 eura. Tužitelj u tužbi tvrdi da je 6. tuženiku LC bilo poznato ili moralo biti poznato da se poduzetim raspolaganjem nanosi šteta tužitelju, pri čemu dužnici (1. i 2. tuženici) nemaju dostatnih sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja na ime povrata predujma prema predugovoru. Tijekom postupka preminuo je tužitelj i 1. i 2. tuženici, pa postupak nastavljaju njihovi nasljednici, iza tuženika 1.-5. tuženici.

6. U postupku nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, koje je cijenio u smislu čl. 8. ZPP , te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, te je o svojim zaključcima dao valjane i potpune razloge, tako da se presuda može ispitati. Ovaj sud sva činjenična utvrđenja i sve zaključke prvostupanjske presude podržava, osim zaključka da nije dokazano da nekad 1. i 2. tuženici nisu imali dostatnih sredstava za ispunjenje tražbine tužitelju, ali takvo utvrđenje ne može utjecati na inače pravilnu odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Niti ostale bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu počinjene (članak 365. stavak 2. ZPP).

7. Tako je pravilno utvrđeno da su sada pok. 1. tuženica u svoje ime i zastupajući pok. 2. tuženika sklopili s tužiteljem 23. prosinca 2003. Predugovor za kupoprodaju nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijenu od 200.000,00 eura (dalje: Predugovor) kojom prilikom je prednik tužitelja isplatio tuženicima 150.000,00 eura, te se kao kupac obvezao isplatiti u cijelosti cijenu nakon što se tuženici uknjiže kao vlasnici nasljeđivanjem iza pok. VC.

7. 1. Budući da nije dolazilo do konačne realizacije kupoprodaje, iste ugovorne stranke su sklopile Nagodbu i sporazum o uknjižbi založnog prava dana 19. veljače 2014. (dalje: Nagodba, stranica 11 spisa) kojom je ugovoreno da tužitelj i tuženici povuku tužbe u dva postupka koji su se vodili pred istim sudom, te kojom su se prednici 1.- 5. tuženika obvezali prodati svoje suvlasničke dijelove nekretnine i isplatiti predniku tužitelja iznos od 150.000,00 eura, sve do 31. prosinca 2014., a za isti iznos dozvolili su da se na istim nekretninama uknjiži založno pravo za korist PC. Nakon toga tadašnji 1. i 2. tuženici su sklopili ugovor o kupoprodaji 2. lipnja 2014. sa 6. tuženikom LC, te nikada nisu predniku tužitelja isplatili iznos od 150.000,00 eura prema Nagodbi.

7. 2. LC, 6. tuženik je na temelju kupoprodajnog ugovora uknjižio svoje pravo vlasništva na nekretnini rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Vinkovci broj V-Z-23144/14 od 13. lipnja 2014. (stranica 40 spisa), te su se između istih stranaka vodili brojni postupci, a protiv tuženika je postupalo i ODO u Vinkovcima povodom kaznene prijave tužitelja, koji postupak je završio odbačajem kaznene prijave zbog kaznenog djela prijevare s obrazloženjem da se radi o imovinskopravnom sporu.

7. 3. Sve navedeno činjenično stanje i tijek događanja i poduzimanja radnji stranaka je podrobnije pojašnjeno u razlozima prvostupanjske presude.

7.4. Treba dodati da je pok. tužitelj u predmetu istog Suda broj Ovr-778/14 ishodio rješenje od 16. lipnja 2014. kojim je donesena privremena mjera radi osiguranja njegove tražbine od 150.000,00 eura na način da se zabranjuje dužniku i protivniku osiguranja LC da dobrovoljno isplati tadašnjim 1. i 2. tuženicima kupoprodajnu cijenu za sporne nekretnine i zabranu protivniku osiguranja da otuđi ili optereti spornu nekretninu, sve prema podacima iz e-spisa u kojem se navodi da je isto rješenje postalo pravomoćno 12. kolovoza 2014. Treba primijetiti da je rješenje o privremenoj mjeri doneseno nakon što je 6. tuženik upisao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

8. Kao što je pravilno postupio prvostupanjski sud, pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva valja poći od odredbe članka 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 155/23, dalje: ZOO), pa je tako pravilno zaključio da je tražbina prednika tužitelja prema pok. 1. i 2. tuženicima bila dospjela za isplatu (obveza iz Nagodbe povrata plaćenih sredstava prema Predugovoru).

9. Prema članku 66. stavak 2. ZOO smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pravilan je zaključak da je pravna radnja tadašnjih 1. i 2. tuženika poduzeta na štetu tužitelja, ali je, prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud neutemeljeno utvrdio da nije dokazano da 1. i 2. tuženici nemaju dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pored nedvojbeno utvrđene činjenice da tadašnji 1. i 2. tuženici nisu imali nikakve imovine u Republici Hrvatskoj, a pok. 1. tuženica DC je primala mirovinu od samo 2.000,00 kuna, eventualno postojanje imovine dužnika u nekoj stranoj državi, koju tuženici nisu dokazali da postoji niti su o istoj iskazivali, ne može biti prepreka za utvrđenje uvjeta za pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz citirane odredbe čl. 66. st.2. ZOO. Kao što je već bilo izraženo mišljenje u ukidnoj odluci u ovom predmetu, prednik tužitelja nije mogao dokazati da takva imovina ne postoji u Republici Srbiji ili Crnoj Gori, gdje su pok. tuženici živjeli dugi niz godina.

10. Međutim, tužitelj nije dokazao pretpostavku za pobijanje iz članka 67. stavak 1. ZOO, kao što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Tom odredbom je propisano da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Ovaj sud podržava stajalište prvostupanjske presude da nije dokazano da je 6. tuženik LC s kojom su 1. i 2. tuženici sklopili ugovor, u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji znao ili morao znati da se takvim raspolaganjem nanosi šteta predniku tužitelja.

10. 1. Indicije koje tužitelji navode: da je ugovorena cijena bila nerazmjerno manja, da je 6. tuženik morao vidjeti uvidom u zemljišnu knjigu da postoje upisana založna prava u korist Republike Hrvatske i Grada Vinkovci, da sumnjaju da LC uopće nije isplatio kupoprodajnu cijenu za nekretninu, budući da isti nije imao sredstava za kupnju predmetne nekretnine i ostalo, nisu dostatni za zaključak o znanju 6. tuženika da se sklapanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine nanosi šteta predniku tužitelja, tim više što u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo upisano nikakvo pravo: niti zabilježba, niti založno pravo u korist tužitelja na spornoj nekretnini. Eventualne nejasnoće u pogledu postupanja stranaka nisu se mogle razjasniti saslušanjem stranaka, budući niti jedan od pokojnih tuženika (DC i MC) niti 6. tuženik nisu pristupili sudu radi saslušanja, ali to ne znači da je dokazana pretpostavka iz članka 67. stavak 1. ZOO.

11. Nadalje, niti tvrdnja pok. prednika tužitelja da je 6. tuženik LC u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji bio u izvanbračnoj vezi s kćeri pok. 2. tuženice DC nije dokazana niti saslušanjem svjedoka (koji su eventualno takvu činjenicu čuli od pok. tužitelja), neki nisu imali nikakvih saznanja, a jedan svjedok je tvrdio da je 3. tuženik bio bivši zet tadašnje 2. tuženice.

12. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda primjenom pravila o teretu dokazivanja, članak 221.a ZPP da tužitelji nisu dokazali pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz članka 66. i 67. ZOO, te je pravilnom primjenom prava na utvrđene činjenice valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Međutim, djelomično je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene prava kod izračuna koji trošak treba priznati 6. tuženiku, a koji je bio opravdan za vođenje ovog postupka.

13.1. Tako je 6. tuženiku neopravdano priznat, po Tbr. 8. točka 1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023, dalje: OT) trošak podneska od 22. veljače 2016. koji ne postoji, već postoji žalba na rješenje o privremenoj mjeri od 23. veljače 2016. s kojom nije uspio, budući je ista pravomoćno odbijena. Podnesak od 5. travnja 2016. godine se odnosi na raspravu o pravu da tužitelja zastupa njegov punomoćnik s obzirom na prijavu Odvjetničkoj komori, dakle u svezi prijave i tijeka disciplinskog postupka pred HOK-om (o kojim pitanjima ne odlučuje općinski sud), pa ovaj sud smatra da ovaj podnesak nije bio neophodan za provođenje postupka.

13.2. Za ročište od 13. listopada 2015. (na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (adrese stranaka, vrijednost predmeta spora) 6. tuženiku pripada trošak po Tbr. 9. točka 2. OT u iznosu od 1.099,00 eura, kao i za ročište od 14. ožujka 2017. na kojem je zaključen prethodni postupak i određeno koje dokaze će sud provesti.

13.3. Primjenom članka 156. ZPP za ročište 11. siječnja 2017. na kojem se raspravljalo o prigovoru presuđene stvari koji je uložila njegova punomoćnica i koje je odgođeno radi uvida u spis P-313/16 istog suda, Stalne službe u Vinkovima, a koji prigovor se u konačnici pokazao neosnovanim, prema mišljenju ovog suda 6. tuženiku ne pripada parnični trošak, već je isti trošak 6. tuženik neosnovanim prigovorom prouzročio tužiteljima.

13.4. Nadalje, ročište od 8. veljače 2024. je odgođeno zbog toga što 6. tuženik nije pristupio sudu radi saslušanja, iako se na prethodnim ročištima od 14. ožujka 2017. njegova punomoćnica obvezala obavijestiti ga da treba pristupiti na ročište od 5. travnja 2017. baš kao što se na ročištu od 12. prosinca 2023. obvezala obavijestiti tuženika da pristupi na ročište zakazano 8. veljače 2024. Kako 6. tuženik uopće nije pristupio radi saslušanja tijekom cijelog postupka, iako je u odgovoru na tužbu predlagao dokaz njegovim saslušanjem, a odgoda je posljedica njegovog neopravdanog izostanka, primjenom članka 156. ZPP ne pripada mu trošak ročišta od 8. veljače 2024.

13.5. Iz svega proizlazi da 6. tuženiku pripada opravdani trošak postupka za odgovor na tužbu 2.198,00 eura, za zastupanje na ročištima od 5. travnja 2017., 12. prosinca 2023. i 16. travnja 2024. po Tbr. 9. točka 1. OT ukupno 6.594,00 eura, za ročišta od 13. listopada 2015. i 14. ožujka 2017. po Tbr. točka 2. OT ukupno 2.198,00 eura, te trošak zastupanja na ročištima od 29. studenog 2015. i 5. svibnja 2017. svako po 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3. i 5. OT), dakle ukupno 11.190,00 eura, dok je ostali dio zahtjeva za naknadu troška odbijen kao neosnovan. Pri tome valja naglasiti da punomoćnica 6. tuženika nije zatražila PDV na trošak zastupanja. Odluka o trošku zasniva se na odredbama članka 154. stavak 1. ZPP, članka 155., članak 156. i članka 164. ZPP u svezi sa člankom 166. ZPP.

14. Žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pobijanu presudu pogledu glavne stvari, pa je zbog iznesenih razloga žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena točka I. prvostupanjske presude (članak 368. stavak 1. ZPP), dok je odluka o trošku, točka II. prvostupanjske presude pravilnom primjenom prava preinačena kao u točki II. ove presude primjenom članka 373. točka 3. ZPP. Rješenje o dosudi troškova privremenom zastupniku 1.-5. tuženika nitko nije pobijao, pa isto nije ispitivano (čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 381. ZPP).

15. Tužitelji nisu uspjeli u žalbenom postupku osporiti presudu u glavnoj stvari, niti je njihov zahtjev za naknadu troška žalbe određen u smislu članka 164. ZPP, pa je isti odbijen kao neosnovan primjenom članka 166. u svezi sa člankom 154. stavak 5. i člankom 164. ZPP kao u točki III. ove presude.

U Sisku 11. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec