1              Poslovni broj: Gž R-100/2023-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Vladimira Ferenčevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz T. S. M., (ranije iz H.,), OIB: …, zastupane po punomoćniku S. V., odvjetniku u R., protiv tuženika D.-M d.o.o. N., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. i partneri d.o.o., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-12/2023-9 od 20. lipnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-12/2023-9 od 20. lipnja 2023.:

 

- potvrđuje u točkama 1.I., 1.II. izreke i točki 1.III. izreke za dosuđeni iznos od 1.845,00 eura/13.901,16 kuna[1] sa zateznom kamatom,

 

- preinačuje u preostalom dosuđenom dijelu iz točke 1.III. izreke u iznosu od 461,25 eura/3.475,29 kuna i točki 1.IV. izreke i sudi:

 

"Odbija se tužiteljica s preostalim dosuđenim iznosom iz točke 1.III. izreke od 461,25 eura/3.475,29 kuna."

 

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.198,63 eura/16.565,62 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. lipnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

II. U nepobijanom dijelu točka 2. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"1. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice B. M. te se :

I. Nalaže se tuženiku D.-M d.o.o. N. O. : … isplatiti tužiteljici B. M., OIB: … iznos od 1.242,00 EUR (tisućudvjesto-četrdesetidva eura ) / 9.357,84 kune (devettisućatristopedesetisedam kuna i osamdesetičetiri lipe ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 65,80 EUR od 16. kolovoza 2015. do isplate;

- na iznos od 461,25 EUR od 16. rujna 2015. godine do isplate;

- na iznos od 461,25 EUR od 16. listopada 2015. do isplate;

- na iznos od 253,70 EUR od 16. studenoga 2015. do isplate,

sve u roku 15 dana.

II. Utvrđuje se s danom 16. listopada 2015. godine raskinutim ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 01. svibnja 2007. godine, između tužiteljice M. B. iz T. S. M., OIB: … i tuženika D.-M d.o.o N., OIB: ….

III. Nalaže se tuženiku D.-M d.o.o isplatiti tužiteljici B. M. iznos od 2.306,25 EUR (dvijetisućetristoišest eura i dvadesetipet centi ) / 17.376,45 kuna (sedamnaest-tisućatristosedamdesetišest kuna i četrdesetipet lipa ) s osnova naknade štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a određuje se, do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate po stopi u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.104,28 EUR ( četiritisućestoičetiri eura i dvadesetiosam centi ) / 30.923,70 kuna (tridesettisućadevetstodvadesetitri kune i sedamdeset lipa ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. O d b i j a s e djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice i to u dijelu :

- gdje potražuje od tuženika s osnova isplate plaće u ukupnom iznosu od 3,39 EUR (tri eura i tridesetidevet centi ) / 25,54 kune (dvadesetipet kuna i pedesetičetiri lipe ), a koji iznos se još odnosi na isplatu plaće za mjesec srpanj 2015.god., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 16. kolovoza 2015.god. do isplate

- gdje potražuje od tuženika naknadu štete zbog nezakonitog otkaza u iznosu od još 10.425,87 kuna (desettisućačetiristodvadesetipet kuna i osamdesetisedam lipa ) / 1.383,75 EUR (tisućutristoosamdesetitri eura i sedamdesetipet centi ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate,

kao neosnovan."

 

2. Pravodobnom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu, osim pod točkom 2. kojom se djelomično odbija tužbeni zahtjev tužiteljice, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu tuženika i preinači pobijanu presudu, podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

5. Pazeći po služenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede pazi ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti prema članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Ujedno, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

7. Predmet ovog postupka je nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-374/2017-2 od 6. srpnja 2022., a kojom odlukom su preinačene odluke prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-61/2015-18 od 26. travnja 2016. i drugostupanjskog suda poslovni broj Gž R-250/2016-3 od 12. siječnja 2017. i kojom je utvrđeno da je nezakonita odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljici od 21. srpnja 2015., zahtjev tužiteljice za sudski raskid Ugovora o radu, zahtjev za isplatu razlike plaće u periodu od 29. srpnja 2015. do 16. listopada 2015., kao i zahtjev za naknadu štete prema odredbi članka 125. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 94/14. dalje ZR).

 

8. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tuženik tužiteljici odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 21. srpnja 2015. otkazao Ugovor o radu od 1. svibnja 2007., kao i da se tužiteljica 17. listopada 2015. zaposlila kod drugog poslodavca, uslijed čega tužiteljica u postupku tužbenim zahtjevom traži sudski raskid radnog odnosa sa danom 16. listopada 2015., jer nastavak radnog odnosa kod tuženika uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih strana nije moguć.

 

9. Kako je VSRH svojom presudom poslovni broj Rev-374/2017-2 od 6. srpnja 2022. utvrdio da je odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljici nezakonita, to je pravilno prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužiteljice za raskid radnog odnosa, u smislu odredbe članka 125. stavak 1. ZR-a, budući da se tužiteljica 17. listopada 2015. zaposlila kod drugog poslodavca, pa joj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika.

 

10. Pravilno prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici razliku plaće u periodu od prestanka radnog odnosa kod tuženika 29. srpnja 2015. do 16. listopada 2015. (sudskog raskida radnog odnosa), jer da nije bilo nezakonitog otkaza tužiteljica bi radila i ostvarivala bi plaću prema odredbi članka 92. stavak 1. i 4. i članka 95. ZR-a. Naime, do prekida Ugovora o radu je u konkretnom slučaju došlo zbog krivnje poslodavca, pa tužiteljica ima pravo na naknadu neisplaćene plaće, odnosno naknadu plaće, a koju visinu je pravilno prvostupanjski sud utvrdio prema obračunskim isplatama plaće za pojedine mjesece u 2015. godini, utvrdivši da bruto iznos plaće tužiteljice iznosi 3.232,83 kune, koji iznos se uvećava za minuli rad, tako da ukupna bruto plaća iznosi 461,25 eura/3.475,29 kuna ili plaća za jedan radni dan u bruto iznosu od 21,96 eura/165,49 kuna. Zbog naprijed navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio razliku, odnosno naknadu neisplaćene plaće u periodu od 29. srpnja 2015. do 16. listopada 2015. u visini označenoj pod točkom 1.I. izreke prvostupanjske presude.

 

11. Prema odredbi članka 125. stavak 1. ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika o pogrešno utvrđenom mjesečnom iznosu naknade štete od strane prvostupanjskog suda u visini od 461,25 eura/3.475,29 kuna, jer kako je tuženik povećavao tužiteljici visinu plaće od one ugovorene Ugovorom od radu od 1. svibnja 2007. i to u periodu od srpnja 2014. do dana izvanrednog otkaza Ugovora o radu i kada ona prema dostavljenim obračunskim listama plaća iznosi mjesečno bruto 3.475,29 kuna, to se smatra da je u tom dijelu došlo do izmjene Ugovora o radu tužiteljice (iako stranke nisu sklopile aneks ugovora), jer je isplaćivanjem većih iznosa plaće od ugovorene tuženik izmijenio visinu ugovorene plaće prema sklopljenom Ugovoru o radu, sa kojom izmjenom se tužiteljica suglasila. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da bi u tom dijelu tužiteljici kod naknade štete prema odredbi članka 125. stavak 1. ZR-a trebalo dosuditi iznos koji odgovora ugovorenoj plaći prema Ugovoru o radu od 1. svibnja 2007., jer se visina plaće mijenjala odlukom poslodavca sa kojom se suglasila tužiteljica.

 

13.  Nadalje, prema postojećoj sudskoj praksi u odlukama VSRH Revr-1497/2013 od 24. rujna 2014., Revr-1979/2009-2 od 22. travnja 2020., Revr-1769/2015-3 od 11. srpnja 2017., Revr-165/2018-2 od 17. rujna 2019., zauzeto je pravno shvaćanje da naknadu štete u slučaju raskida ugovora o radu treba dosuditi u visini bruto plaće, rukovodeći se kriterijima za utvrđivanje visine te štete i odredbom članka 92. stavak 4. ZR-a, prema kojem je plaća u smislu tog zakona plaća u bruto iznosu. Slijedom navedenog je pravilno prvostupanjski sud naknadu štete prema odredbi članka 125. stavak 1. ZR-a utvrdio u bruto iznosu, to stoga jer se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi plaće, već o naknadi štete, dakle o iznosima koji su stvarno isplaćeni tužiteljici.

 

14. No, osnovano žalbenim navodima tuženik upućuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 125. stavak 1. ZR-a u dijelu u kojoj je sud tužiteljici u slučaju nezakonitog otkaza dosudio naknadu štete u visini od pet mjesečnih bruto plaća.

 

15. Naime, iz utvrđenih činjenica u spisu proizlazi da je tužiteljica kod tuženika prije nezakonitog otkaza radila 12 godina, u momentu otkazivanja je imala 34 godine života i nije imala obveze uzdržavanja, pa rukovodeći se kriterijima iz odredbe članka 125. stavak 1. ZR-a (trajanje radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika), prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužiteljici bi primjerena naknada štete bila u visini od četiri prosječne bruto plaće, što iznosi 1.845,00 eura/13.901,16 kuna.

 

16. Zbog naprijed navedenog je valjalo prvostupanjsku presudu pod točkom 1.III. izreke, a u odnosu na previše dosuđeni iznos jedne prosječne plaće, preinačiti i prihvatiti žalbu tuženika, te tužiteljicu odbiti sa više dosuđenim iznosom od 461,25 eura/3.475,29 kuna, a primjenom odredbe članka 373. ZPP-a.

 

17. U odnosu na dosuđeni iznos naknade štete od 1.845,00 eura/13.901,16 kuna iz točke 1.III. izreke i točku 1.I. i 1.II. izreke je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu, prema odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

18. Neosnovano žalbenim navodima tuženik upućuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 1. Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 126/22. – dalje: Tarifa), a kojom je izmijenjena vrijednost boda na iznos od 15,00 kuna, jer je prvostupanjski sud pravilno prilikom određivanja visine troškova postupka primijenio vrijednost boda od 15,00 kuna, primjenom Tbr. 48. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa) kojom je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je Izmjena Tarife stupila na snagu 5. studenog 2022., a glavna rasprava je u ovom postupku zaključena 1. lipnja 2023., to je prvostupanjski sud vrijednost boda pravilno obračunao u visini od 15,00 kuna, jer je ta vrijednost boda bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

 

19. Neosnovano tuženik žalbenim navodima upućuje da je prvostupanjski sud troškove postupka trebao obračunavati u visini od 200 bodova, uzimajući u obzir da se radi o radnom odnosu i da je Tbr. 7. točka 2. Tarife propisana jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova.

 

20. Naime, odredom Tbr. 7. točka 2. Tarife je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova u predmetima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7. točka 1. Tarife. Kako se u konkretnom slučaju radi o procjenjivom predmetu, to je pravilno prvostupanjski sud obračunao nagradu punomoćniku tužiteljice prema Tbr. 7. točka 1. Tarife.

 

21. Osnovani su žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a, koju je sud primijenio prilikom donošenja odluke o troškovima postupka. Naime, kako su parnične stranke djelomično uspjele u postupku, to je valjalo primijeniti prilikom donošenja odluke o troškovima postupka odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, koja odredba propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici da će tada sud utvrditi postotak u kojem je svaka stranka od njih uspjela, a zatim će od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela i nakon toga utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, time da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

22. Tužiteljicu je u ovom postupku zastupao punomoćnik odvjetnik, pa tužiteljici pravilnom primjenom Tarife pripada pravo na trošak sastava tužbe po Tbr. 7. točka 1. Tarife u iznosu od 1.500,00 kuna, trošak sastava podnesaka po Tbr. 8. točka 1. Tarife 23. prosinca 2015. 1.500,00 kuna, 27. siječnja 2016. 1.500,00 kuna, 17. studenoga 2022. 1.500,00 kuna, 2. svibnja 2023. 1.500,00 kuna, trošak zastupanja na ročištima po Tbr. 9. točka 1. Tarife i to za ročište 23. prosinca 2015. 1.500,00 kuna, 21. siječnja 2016. 1.500,00 kuna, 25. veljače 2016. 1,500,00 kuna, 5. travnja 2016. 1.500,00 kuna, 22. studenog 2022. 1.500,00 kuna, 1. lipnja 2023. 1.500,00 kuna, trošak sastava žalbe protiv prvostupanjske presude po Tbr. 10. točka 1. Tarife 1.875,00 kuna, trošak sastava revizije protiv drugostupanjske presude po Tbr. 10. točka 6. Tarife 2.250,00 kuna, trošak sastava žalbe protiv rješenja o prekidu postupka po Tbr. 10. točka 5. Tarife 750,00 kuna, trošak PDV-a u visini od 25% po Tbr. 42 Tarife 5.343,75 kuna, što ukupno iznosi 26.718,75 kuna. Kako je tužiteljica u osnovi uspjela u omjeru od 100%, a u visini od 62%, to uspjeh tužiteljice iznosi 81%, od kojeg uspjeha je oduzet uspjeh tuženika od 19%, pa ukupan uspjeh tužiteljice iznosi 62%. Uzimajući u obzir ukupan trošak tužiteljice od 26.718,75 kuna, to s obzirom na uspjeh tužiteljice od 62%, tužiteljici pripada pravo na trošak postupka od 2.198,63 eura/16.565,62 kuna.

 

23. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 22. studenoga 2022. u zatraženom iznosu od 1.500,00 kuna, jer navedeni trošak nije bio potreban radi vođenja ovog parničnog postupka, prema odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a, to stoga što je 22. studenog 2022. održano ročište za glavnu raspravu na kojem je tužiteljica mogla iznijeti navode iznesene u podnesku od 22. studenoga 2022.

 

24. Zbog naprijed navedenog valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku sadržanu u točki 1.IV. izreke prvostupanjske presude, prema odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a.

 

25. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe, jer je uspjeh tuženika u ovom postupku manji od uspjeha tužiteljice.

 

26. Zbog naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 9. studeni 2023.