REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-846/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
N A T E M E LJ U P R I Z N A N J A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Bori Saviću odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika SVEA EKONOMI d.o.o. iz Zagreba, D. T. Gavrana 11, OIB:17863542417 zastupan po punomoćniku Zoranu Bogojeviću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi nedopustivosti ovrhe, bez održavanja glavne rasprave, temeljem odredbe čl.331 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), dana 15. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e :
I Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Marije Baković, Zagreb, pod poslovnim brojem OV- 28462/09.
II Nalaže se tuženiku SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, D.T. Gavrana 11, 10 000 Zagreb, da tužiteljici MĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izvrši povrat sredstava stečenih nedopuštenom pljenidbom i prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava temeljem zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Marije Baković pod poslovnim brojem OV-28462/09 zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana stjecanja sredstava pa do isplate. III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročen parnični trošak u iznosu od 209,73 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2025.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 10. veljače 2025. navodi da je rješenjem, odnosno zaključkom suda od 07. siječnja 2025.god., posl.br. Ovr-4259/2024, tužiteljica je upućena u roku od 15 dana od dostave citiranog rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužiteljica ovu tužbu podiže s ciljem pružanja pravne zaštite od strane Naslovnog suda, smatrajući da su se prema utvrđenom činjeničnom stanju stekli uvjeti za proglašenje ovrhe nedopuštenom primarno iz razloga zastare, ali i ostalih razloga predviđenih ovršnim zakonom. Sukladno citiranom rješenju sud je donio je zaključak kojim se tužitelj kao ovršenik upućuje, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa istog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja/ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Marije Baković pod poslovnim brojem OV-28462/09, zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a i članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a. Tužitelj je u postupku pred ovim sudom poslovni broj Ovr-4259/2024, sukladno članku 210. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 06/202-nastavno OZ), podnio prijedlog za donošenje
rješenja kojim će se pljenidba i prijenos temeljem isprave Zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Marije Baković, Zagreb, ovjerene dana 11.11.2009.g. pod brojem ovjere OV-28462/09 proglasiti nedopuštenom, rješenja kojim će naložiti Financijskoj agenciji (u daljnjem tekstu „Agencija“) da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem Zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Marije Baković, Zagreb, ovjerene dana 11.11.2009.g. pod brojem ovjere OV-28462/09.
Člankom 210. stavkom 1. OZ-a je propisano da nakon što ovršenik primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Tužitelj je saznao da je tuženik kao ovrhovoditelj dana 11.11.2024. Agenciji dostavio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju Zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Marije Baković, Zagreb, dana 11.11.2009.g. pod brojem ovjere OV-28462/09.
Nadalje navodi da je člankom 210. stavak 2. OZ-a je propisano da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz članka 210. stavka 1. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). S tim u vezi, Prijedlog je podnesen na odgovarajući način radi postojanja razloga iz članka 50. stavak 1. točke 3., 5., 7., 9., i 11. OZ – a u smislu članka 52. OZ – a (tj. članka 50. OZ – a), odnosno iz članka 53. OZ – a. Tuženik je protiv ovdje tužiteljice dana 11.11.2024.g. pokrenuo ovrhu posredstvom Financijske agencije, temeljem zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Marije Baković, Zagreb, dana 11.11.2009.g. pod brojem ovjere OV-28462/09, a radi naplate iznosa u visini od 36.074,66 Eura, od čega 18.842,81 Eura s osnova navodne glavnice, te 17.231,85 Eura s osnova navodnih kamata. Tužitelj prvenstveno ističe da je došlo do zastare navedene tražbine, odnosno zastare mogućnosti naplate po navedenoj zadužnici ovjerenoj od strane javnog bilježnika Marije Baković, Zagreb, ovjerene dana 11.11.2009.g. pod brojem ovjere OV-28462/09. Naime predmetna zadužnica nije solemnizirana, već je na njoj samo ovjeren potpis. Takva zadužnica nije javnobilježnički akt, ni privatna isprava potvrđena po javnom bilježniku, stoga se primjenjuje opći rok zastare od pet godina. Nadalje napominje kako je iz dostavljenog očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje za osnovu Zadužnica OV- 28462/09 od 11.11.2009.g., razvidno da je raniji ovrhovoditelj Zagrebačka banka d.d. predala zahtjev za izravnu naplatu FINA-i još 28.03.2014., međutim po navedenoj osnovi je zbog nemogućnosti naplate, na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, FINA prestala s izvršenjem osnove za plaćanje 04.08.2018. te naglašava kako je predmetna zadužnica izdana 2009. te je zadužnica koja nije kod javnog bilježnika solemnizirana, već je samo ovjeren potpis ovršenika. Zadužnica, na kojoj je tek ovjeren potpis dužnika, nema značaj sudske odluke i za istu se primjenjuje petogodišnji zastarni rok. Stoga je razvidno iz dokumentacije da je nastupila zastara budući da je zadužnica iz 2009., te da je u trenutku ponovnog podnošenja na naplatu 11.11.2024. potekao zastarni rok od pet godina. Zadužnica, na kojoj je tek ovjeren potpis dužnika, nema značaj sudske odluke i za istu se primjenjuje petogodišnji zastarni rok. Stoga je razvidno iz dokumentacije da je nastupila zastara budući da je Zadužnica iz 2009.g., te da je u trenutku ponovnog podnošenja na naplatu 11.11.2024.g. potekao zastarni rok od 5 godina. Tužiteljica ističe kako je nedvojbeno ispunjena pretpostavka iz odredbe sadržane u čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona, prema kojoj je nastupila zastara.
Opreza radi, podredno tužitelj ističe da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne isprave jer se isti nije legitimirao kao ovršenikov ovrhovoditelj te mu nije predočio ugovor o cesiji između ovršenikovog vjerovnika (prijašnjeg ovrhovoditelja) i tuženika koji se pojavljuje s novim zahtjevom za naplatu, odnosno da ista isprava nije izdana za korist ovrhovoditelja u ovom postupku, to tužiteljica smatra kako u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni i odredbe iz čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona budući da u predmetnoj pravnoj stvari nedostaje isprava (u vidu kauzalnog pravnog posla) iz koje ima biti vidljiva pravna osnova iz koje je proizašlo sporno potraživanje, kao i isprava iz koje ima biti vidljivo da je isto potraživanje temeljem valjane pravne osnove prešlo s vjerovnika iz iste ovršne isprave (zadužnice) na ovdje tuženika, stoga tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika, Nadalje, tužiteljica ističe kako je u svakom slučaju ispunjena pretpostavka iz odredbe sadržane u čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a, budući da u svakom slučaju nastupila zastara tražbine iz predmetne ovršne isprave. Naime, predmetna ovršna isprava je izdana dana 11.11.2009., dok je ovrha temeljem iste pokrenuta od strane ovdje ovrhovoditelja 11.11.2024.g. Opisano stanje stvari nesumnjivo upućuje na zaključak kako je u predmetnom slučaju nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave. Osim navedenog podredno tužiteljica smatra kako postoje i pretpostavke sadržane u čl. 50. st. 1. t., 9. OZ-a, prema kojima postoje razlozi, ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud sukladno zakonu predmetnu ovrhu, pljenidbu i prijenos proglasi nedopuštenim. Opisano stanje stvari ima za posljedicu da su ostvareni razlozi iz čl. 50. Ovršnog zakona na koje se poziva tužitelj, a zbog čega ovrha u predmetnoj pravnoj stvari nije dopuštena. Shodno navedenom, tužiteljica ističe kako tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužiteljice kao ovršenika, budući da između istih ne postoji takav vjerovničko-dužnički odnos te predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev.
2. Tuženik je podneskom od 7. ožujka 2025. naveo da u cijelosti priznaje tužbeni zahtjev.
3. Kako je tuženik priznao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a isto je u skladu s odredbom čl. 331 ZPP-a, stoga je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u točci I i II izreke presude.
4. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.
5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP- a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku-odvjetniku i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).
5.1. Trošak tužitelja sastoji se od troška , sastava tužbe po tbr.7 toč.1 od 75 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 150,00 eur uz trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eur i na presudu na temelju priznanja u iznosu od 19,91 eur, sveukupno iznosi i čini trošak tužitelja od 209,73 eur.
6. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 15. travnja 2025.
Sudac:
Helena Frigo Bomeštar
PRAVNA POUKA :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pisano u četiri istovjetna primjerka.
Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl.353 st.3 ZPP)
Dna:
1. Punomoć. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eur i na presudu na temelju priznanja u iznosu od 19,91 eur i uz dostavu podneska tuženika od 7.3.2025.
2. Punomoć. tuženika
