Poslovni broj: Pp-194/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U ZABOKU

Ul. Matije Gupca 22, Zabok

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu ovoga suda Mariji Bračun, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijaliste Tanje Babić, uz sudjelovanje Jasne Ivić kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RĆ, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 29/94., 114/22., 47/23., dalje: ZPJRM), povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Zabok br. Klasa: 211-07/24-5/34357, Urbroj; 511-17-05-25-1 od 10. siječnja 2025., nakon održane glavne rasprave dana 15. travnja 2025., u prisutnosti okrivljenika i odsutnosti urednog pozvanog tužitelja, u smislu čl. 179. st. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., 114/22 dalje: PZ), dana 15. travnja 2025. objavio i

presudio je

I/ Okrivljenik: OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i O r. Z, rođen **.**.1993. u [adresa], iz [adresa], ing. strojarstva, zaposlen, s mjesečnim primanjem od 1.300,00 eura, neoženjen, otac dvoje maloljetne djece, drž. RH, neosuđivan

kriv  je

što je:

dana 13. prosinca 2024. u 13,45 sati u Zaboku, Ulica Matije Gupca kbr. 53, putem e- maila upućenog s e- mail adrese [adresa elektroničke pošte] na e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] vrijeđao i omalovažavao djelatnicu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Zabok ZĆ, u vezi njezinog obavljanja službe riječima " Ti si arogantna, bezobrazna, neodgojena i sramota za javnu ustanovu",

dakle, vrijeđao službenu osobu u vezi njezinog obavljanja službe,

čime je počinio prekršaj iz čl. 17. ZPJRM-a, pa mu se zbog toga temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 37 st. 1 st. 2 st. 3 t. 1 PZ-a

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 600,00 eura (šestoeura). Okrivljenik je navedenu novčanu kaznu dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude putem priložene uplatnice. Ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne (400,00 eura), na temelju čl. 152. st. 3. PZ-a smatrati će se da je novčanu kaznu platio u cijelosti. Ukoliko pak okrivljenik u zadanom roku ne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, tada će se izrečena kazna u cijelosti naplatiti prisilno na novčanim sredstvima okrivljenika kod nadležnog tijela za ovrhu.

II/ Na temelju čl. 138 st. 1. i st. 1. 2. i 3. t. 3 u svezi čl. 139. st. 4 PZ-a okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eur, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Zabok, podnijela je ovome sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Sud je proveo glavnu raspravu na kojoj je ispitao okrivljenika, svjedokinju ZĆ, pročitao zapisnik o ispitivanju svjedokinje na listu 8-10 spisa, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika na listu 11-12. spisa, email korespodenciju na listu 13-16 spisa, te potvrdu iz PE za okrivljenika na listu 17-18. spisa.

3. U svojoj obrani okrivljenik je u porekao krivnju za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Naveo je da nije točno da bi kritične zgode nazvao putem telefona djelatnicu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Zabok, ZĆ te ju u vezi njezinog obavljanja službe vrijeđao i omalovažavao riječima " Ti si arogantna, bezobrazna, neodgojena i sramota za javnu ustanovu." Naveo je da je dana 13. prosinca 2024. uputio pritužbu na rad djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad ZĆ na mail adresu koju je dobio od zaštitara Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Priznao je da je u tom mailu u kojem je iznio svoje pritužbe na rad djelatnice ZĆ upotrijebio riječi navedene u optužnom prijedlogu. Naveo je da je predmetnu pritužbu uputio iz razloga što je djelatnica ZĆ tog istog dana kada ju je nazvao i pitao zašto poštu od njegove šogorice šalje na adresu njegovog prebivališta iako ona ne živi s njim niti boravi na toj adresi, ista odgovorila da što si on umišlja, da je ona službena osoba, a ne nekakva šuša i da može slati poštu kud god želi. Ističe da je isključivo iz prethodno navedenog uputio pritužbu na rad djelatnice ZĆ. Ističe da je u vezi predmetnog događaja uputio mail ravnateljici ŽĆ i Ministarstvu rada i socijalne skrbi

4. Svjedokinja ZĆ u svojem je iskazu navela da je kritične zgode okrivljenik nazvao fiksni telefon Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zabok, te ju verbalno agresivnim tonom prozivao kako je mogla poslati poštu na adresu njegovog prebivališta prije nego što je utvrdila tko zaista na toj adresi boravi, ne dozvoljavajući joj uopće da objasni kako se ne radi o pošiljci HZSR već o pozivu OGS Zagreb. Rekao joj je povišenim tonom da je bahata, na što mu je odgovorila da ne može tako razgovarati s njom jer je službena osoba, a on je nastavio dalje u istom tonu, nakon čega ga je upozorila da će njihov razgovor privesti kraju, što je i učinila. Odmah po završetku razgovora okrivljenik ju je ponovno nazvao i ponovno je povišenim tonom počeo govoriti, na što je ona prekinula razgovor. Treći put kada je nazvao javila se njezina kolegica RĆP, a okrivljenik ih je ponovno prozivao za predmetnu pošiljku, a kolegica mu je pokušala objasniti o čemu se radi, međutim on joj nije to dozvoljavao. Nakon toga okrivljenik je uputio nekoliko e mail poruka upraviteljici Zavoda ČĆ gdje je nju vrijeđao kao službenu osobu, ali i na osobnoj razini. Ističe da je okrivljenik uputio stegovni zahtjev Središnjici te tražio stegovni postupak, a zbog čega se morala i očitovati. Ističe da se sve prethodno navedeno dogodilo za vrijeme dok je u tijeku postupak izdavanja mišljenja o podobnosti i prikladnosti za posvojenje okrivljenika i njegove izvanbračne partnerice GĆ kao i dostave stručnog mišljenja područnom uredu Krapina za izdavanje dozvole za srodničko udomiteljstvo. Navodi da je okrivljenik u email poruci koju je uputio na email adresu Zavoda napisao da je "bezobrazna, arogantna, sramota za jednu ustanovu" zbog čega se osjećala povrijeđeno, poniženo, a što je kod nje izazvalo osjećaj uznemirenosti i osjećaj povrede dostojanstva.

5. Radnja prekršaja iz čl.17. ZPJRM-a sastoji se u izražavanju odnosa (govorom ili gestom) kojim se ponižava ili vrijeđa državno tijelo, odnosno službena osoba u obavljanju službene dužnosti.

6. Prije svega valja istaknuti kako je tijekom dokaznog postupka jasno utvrđeno kako je predmetni prekršaj počinjen putem elektroničke pošte, a ne telefonskim putem kako je to navedeno u optužnom aktu, slijedom čega je sud izmijenio činjenični opis optužbe ovlaštenog tužitelja u pogledu načina počinjenja djela.

7. Naime, okrivljenik je u obrani porekao počinjenje opisanog prekršaja, navodeći u bitnom da ne smatra da bi sadržaj koji je naveden u elektroničkoj pošti koju je uputio na službeni e-mail Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni [adresa elektroničke pošte], mogao shvatiti kao omalovažavanje odnosno vrijeđanje djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad ZĆ. Napominje da se radilo isključivo o pritužbi na rad navedene djelatnice iz razloga što je ona kada ju je nazvao telefonskim putem zbog pošte od njegove šogorice koja je poslana na adresu njegovog prebivališta, iako ona ne živi s njim niti boravi na toj adresi, odgovorila da što si on umišlja, da je ona službena osoba, a ne nekakva šuša i da ona može slati poštu kud god želi.

8. Ovdje treba napomenuti da je čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Protokolom br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz tu Konvenciju („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 14/02, 1/06, 13/17) propisano da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a koje je i zajamčeno odredbom članka 38. Ustava Republike Hrvatske, koje obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice, ali ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, pa stoga navedeno pravo može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. nesporno kako su sloboda mišljenja i izražavanja zagarantirani brojnim dokumentima, između ostalih i Ustavom Republike Hrvatske te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava. One predstavljaju temeljne ljudske slobode i osnove demokracije. Međutim, sloboda mišljenja i izražavanja ograničene su i to između ostalog i govorom vrijeđanja i omalovažavanja. Neprihvatljivo je ostvarivanje prava na slobodu izražavanja kad se ono ostvaruje izražavanjem ideja i misli, informacijama i njihovim širenjem na osobito ponižavajući i uvredljiv način. Upotrebu takvog jezika u ostvarivanju prava na slobodu izražavanja ne opravdava ni javni interes ni bilo koja stvar od općeg značaja. Dakle, svatko ima pravo na slobodu izražavanja, ali ne bezuvjetno i bez ikakvih ograničenja, nego to mora činiti na način da se, između ostalog, ne ponižava ili vrijeđa drugog; državno tijelo ili službena osoba u obavljanju službene dužnosti. Naime, treba postići pravičnu ravnotežu između zaštite slobode izražavanja kako je jamči čl. 10. st. 1, Konvencije s jedne strane, i zaštite ugleda drugih, s druge strane, kako to propisuje čl. 10. st. 2. Konvencije, a u demokratskom društvu pod načelom slobode izražavanja ne mogu se tolerirati uvredljivi i omalovažavajući izrazi.

9. Iz provedenog dokaznog postupka i obrane okrivljenika proizlazi da nije sporno da je okrivljenik napisao navedeni tekst u elektroničkoj poruci jer je to i sam priznao, međutim ne osjeća se krivim pozivajući se kako se radi isključivo o pritužbi na rad djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zabok ZĆ. Međutim, ukoliko okrivljenik i smatra da postoji činjenična osnova koja upućuje na nepravilan rad djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zabok, po ocjeni ovog suda, neosnovano smatra da je upotrebom izraza u navedenoj pritužbi, a koje su navedene u izreci ove presude, konzumirao svoja ustavna i konvencijska prava na slobodu izražavanja. Navedene riječi po ocjeni ovog suda predstavljaju omalovažavanje i vrijeđanje djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] u vezi obavljanja službenih poslova iz djelokruga njezinog rada te je u konkretnom slučaju radnja okrivljenika kao pravo na slobodu izražavanja u nerazmjeru u odnosu na interes zaštite ugleda i prava djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Ustavom je zajamčena sloboda izražavanja misli i govora, ali ne onih misli i govora koji u sebi sadrže omalovažavanje i vrijeđanje određenih osoba prilikom ili u vezi vršenja službenih radnji, a što je u predmetnom slučaju okrivljeni i činio upućivanjem elektroničke pošte na službeni e-mail Zavoda sadržaja navedenog u izreci ove presude. Naime, u demokratskom društvu pod načelom slobode izražavanja ne mogu se tolerirati uvredljivi i omalovažavajući izrazi.

10. Na temelju izloženih utvrđenih činjenica sud je utvrdio da je okrivljenik počinio sva bitna obilježja prekršajnog djela iz čl. 17. ZPJRM-a, a koje se sastoji u tome da je vrijeđao službenu osobu u vezi njezinog obavljanja službe.

11. Kako se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, proglašena je krivim ali mu je sud primijenivši odredbu čl. 37 st. 1, st. 2 i st. 3 t. 1 PZ-a umjesto propisane novčane kazne za ovakav prekršaj u iznosu od 700,00 do 4.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana, izrekao novčanu kaznu blažu od tog zakonom propisanog minimuma. Naime, odlučujući o vrsti i visini prekršajne sankcije koju će primijeniti, sud je vodio računa o svim okolnostima propisanim čl. 36 PZ-a. Okrivljeniku je olakotnim cijenio dosadašnju neosuđivanost za slične prekršaje, dok nekih otegotnih okolnosti kod njega nije pronašao. Mišljenje je suda će se i tom blažom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja u prometu na cestama. Na temelju čl. 152 st. 3 PZ-a valjalo je okrivljenika upozoriti da ako u roku za plaćanje novčane kazne, a koji je rok određen u izreci presude, plati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se propisima citiranim u izreci ove presude, a odnosi se na paušalni iznos sudu koji je odmjeren razmjerno trajanju i složenosti postupka te imovinskim prilikama okrivljenika.

13. Zbog svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zaboku 15. travnja 2025.

Sudac

Marija Bračun

Zapisničar

Viši sudski savjetnik-specijalist

Jasna Ivić

Tanja Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud RH.

Dostaviti:

1. Policijska postaja Zabok br. Klasa: 211-07/24-5/34357, Urbroj; 511-17-05-25-1

2. OĆ , [adresa]

3. MPU, Odjel prekršajne evidencije, po pravomoćnosti

4. spis