REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-3344/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 koga zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 15. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

1. I Utvrđuje se da su ništetne odredbe sadržane u čl. 7 st. 2 Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102404121 koji su dana 11. svibnja 2005. godine sklopili prednik tužitelja OH kao korisnik kredita i tuženik ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, da isplati tužitelju ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.329,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 1,01 eura od 2.9.2005. do isplate,

- 6,73 eura od 2.11.2008. do isplate,

- 9,38 eura od 2.1.2009. do isplate,

- 10,46 eura od 2.2.2009. do isplate,

- 11,56 eura od 2.3.2009. do isplate,

- 8,30 eura od 2.4.2009. do isplate,

- 8,32 eura od 2.5.2009. do isplate,

- 4,65 eura od 2.6.2009. do isplate,

- 3,65 eura od 17.7.2009. do isplate,

- 4,01 eura od 22.8.2009. do isplate,

- 3,45 eura od 30.9.2009. do isplate,

- 0,42 eura od 28.10.2009. do isplate,

- 3,97 eura od 17.11.2009. do isplate,

- 2,98 eura od 10.12.2009. do isplate,

- 8,40 eura od 2.1.2010. do isplate,

- 12,19 eura od 2.2.2010. do isplate,

- 11,27 eura od 2.3.2010. do isplate,

- 17,78 eura od 2.4.2010. do isplate,

- 16,37 eura od 2.5.2010. do isplate,

- 17,91 eura od 2.6.2010. do isplate,

- 35,23 eura od 2.7.2010. do isplate,

- 31,40 eura od 2.8.2010. do isplate,

- 6.099,72 eura od 31.8.2010. do isplate,

sa zakonskim zateznim kamatama utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, da isplati tužitelju ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška iznos od 1.750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

2. Odbija se tužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Nalaže se tužitelju da isplati tuženiku iznos od 1.125,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 14,34 eura od 2.8.2005. do isplate,

- 0,12 eura od 2.10.2005. do isplate,

- 1,20 eura od 2.11.2005. do isplate,

- 1,86 eura od 2.12.2005. do isplate,

- 1,26 eura od 2.1.2006. do isplate,

- 6,65 eura od 2.2.2006. do isplate,

- 15,74 eura od 2.3.2006. do isplate,

- 20,31 eura od 2.4.2006. do isplate,

- 18,58 eura od 2.5.2006. do isplate,

- 16,90 eura od 2.6.2006. do isplate,

- 20,23 eura od 2.7.2006. do isplate,

- 21,26 eura od 2.8.2006. do isplate,

- 15,42 eura od 2.9.2006. do isplate,

- 17,33 eura od 2.10.2006. do isplate,

- 16,36 eura od 2.11.2006. do isplate,

- 18,97 eura od 2.12.2006. do isplate,

- 26,40 eura od 2.1.2007. do isplate,

- 31,40 eura od 2.2.2007. do isplate,

- 29,08 eura od 2.3.2007. do isplate,

- 30,43 eura od 2.4.2007. do isplate,

- 43,08 eura od 2.5.2008. do isplate,

- 46,18 eura od 2.6.2008. do isplate,

- 50,28 eura od 2.7.2008. do isplate,

- 50,25 eura od 2.8.2007. do isplate,

- 44,64 eura od 2.9.2007. do isplate,

- 52,99 eura od 2.10.2007. do isplate,

- 53,20 eura od 2.11.2007. do isplate,

- 47,34 eura od 2.12.2007. do isplate,

- 47,98 eura od 2.1.2008. do isplate,

- 35,42 eura od 2.2.2008. do isplate,

- 27,09 eura od 2.3.2008. do isplate,

- 18,87 eura od 2.4.2008. do isplate,

- 39,77 eura od 2.5.2008. do isplate,

- 45,36 eura od 2.6.2008. do isplate,

- 39,26 eura od 2.7.2008. do isplate,

- 51,42 eura od 2.8.2008. do isplate,

- 48,68 eura od 2.9.2008. do isplate,

- 36,67 eura od 2.10.2008. do isplate,

- 23,07 eura od 2.12.2008. do isplate,

sa zakonskim zateznim kamatama utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zakonski nasljednik iza pok. AH, oca tužitelja, koji je umro **.**.2021., te je rješenjem o nasljeđivanju br. O-1082/2021 tužitelj iz ovog predmeta zakonski nasljednik u 1/3 dijela potraživanja temeljem Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102-404121 dana 11. svibnja 2005. na iznos od 186.000,00 CHF s namjenom kupnje nekretnine po prodajnom tečaju CHF važećem na dan korištenja kredita. Stranke su ugovorile otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu, uz kamatnu stopu u visini 5,49%, promjenjivu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora, za vrijeme otplate kredita u periodu od 300 mjeseci. Tužitelj u ovom predmetu utvrđuje ništetnost valutne klauzule te se poziva na presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:Pž-6632/17, te odluke Vrhovnog suda RH Revt 575/2016 i Rev-2221/2018, na Direktive Suda europske unije, iz kojih proizlazi da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i nisu ugovoreni egzaktni parametri i metoda izračuna koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate i nepoštenu odnosno ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovarao valutu uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Pravni prednik tužitelja je zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF preplatio dugovani iznos. U konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 10. listopada 2024. godine predlaže da mu sud dosudi 1/3 dijela preplaćenog iznosa u otplatnom periodu i to sveukupno 6.329,16 eura, iskazano po pojedinim anuitetima sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, pozivajući se na trogodišnji zastarni rok, prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodi da tužitelj nije potrošač u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, iz razloga što je pravni prednik tužitelja, a otac tužitelja, s tuženikom iz ovog predmeta sklopio Ugovor o kreditu. Navodi da se odredba čl. 502c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) odnosi na parnice radi naknade štete, što nije zahtjev tužitelja i stoga se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", pa je na njemu teret dokaza da postoji koji od razloga ništetnosti propisan mjerodavnim propisima odnosno da mu neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za tužitelja bio nepovoljan, da je potrebno utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja u smislu prava zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače, da se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo o valutnoj klauzuli jer je tužitelj imao mogućnost ugovoriti klauzulu vezanu uz CHF ili EUR, a isto je tako bio informiran o svim okolnostima vezanim uz valutu CHF, dok je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi lako uočljiva, jasna i razumljiva i on je u svemu postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, da se odluke na koje se tužitelj poziva ne odnose na kredite za kupnju stana te da je sporni ugovor potvrđen od strane javnog bilježnika, ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i u cijelosti je izvršen, slijedom čega se ništetnost u svakom slučaju ne može isticati jer se eventualno radilo o zabrani manjeg značaja, iako on smatra da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije bilo nikakve zabrane na sklapanje ugovora, kao i da se odluka iz predmeta "Franak" odnosila samo na buduća postupanja - zabrane. Tuženik prigovara tijeku zakonskih zateznih kamata. Tuženik je izjavio i prigovor radi prijeboja iz razloga što ima potraživanje prema pravnom predniku tužitelju i to vezano uz tražbinu s osnova preplaćenih i povlaštenih anuiteta vezanih uz valutnu klauzulu u iznosu od 6.329,16 eura, kako je to specificirao u podnesku od 10. listopada 2024., sve iznose zahtjeva s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju br. O-1082/2021 (list 18 do 19 spisa), Ugovor o kreditu (list 21 do 24 spisa), plan otplate (list 25 do 29 spisa), obavijest o promjeni kamatnih stopa (list 30 spisa), pregled prometa (list 32 do 40 spisa), nalaz vještaka Darfin d.o.o. (list 375 do 380 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tuženi zahtjev tužitelja iz podneska od 10. listopada 2024. u cijelosti osnovan a da tužbeni zahtjev tuženika iz podneska od 28. veljače 2025. nije osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da je tuženik u ponudi imao stambene kredite u CHF

- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen dana 11. svibnja 2025. Ugovor o kreditu s namjenom kupnje nekretnine, u kunskoj protuvrijednosti 186.000,00 CHF po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,49 %, uz rok otplate kredita 300 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima od 1.141,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu,

- da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja, uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

- da se u Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom pobliže obrazlažu kamate, naknade i troškovi,

- da se u Glasilu tuženika, pojašnjavaju naknade, metode obračuna kamata, definiranje kamatnih stopa, način obračuna i plaćanja te valutiranje

6. Iz nalaza i mišljenja vještaka Darfin d.o.o., koji je sačinjen u predmetu ovog suda br. P-1023/2023 a punomoćnici stranaka su bili suglasni da se kao dokaz koristi u ovom predmetu, proizlazi da razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi ukupno 18.987,46 eura, odnosno 1/3 razlike za koje je nalazom utvrđen više uplaćeni iznos je 6.329,16 eura.

7. Tuženik nije prigovorio na matematički dio nalaza i mišljenja vještaka, a tužitelj je uredio tužbeni zahtjev prema tom nalazu, koji je sud u cijelosti prihvatio jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije.

8. U odnosu na prigovor tuženika da je na tužitelju teret dokaza da mu neke od odredaba Ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za nju bio nepovoljan odnosno da se odredba čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) odnosi na parnice radi naknade štete, što nije zahtjev tužitelja i stoga se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Tuženik u ovoj pravnoj stvari ističe neosnovani prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Nesporno je tužitelj iz ovog predmeta zakonski nasljednik svoga oca odnosno ugovorne stranke iz predmetnog kredita sklopljenog s tuženikom. Činjenica da je u ime i za račun pravnog prednika tužitelja podmiren kredit između ostalog od strane Zagrebačke banke i SH je predmet odnosa između tih trećih osoba i pravnog prednika tužitelja odnosno tužitelja a ne između tuženika iz ovog predmeta i pravnog prednika tužitelja. Tuženik je primao predmetne uplate, knjižio ih i vodio u poslovnoj evidenciji kao redovno izvršenje kreditne obveze od strane pravnog prednika tužitelja. Dakle, odnos između tužitelja i trećih osoba nije predmet ovog postupka.

10. Nije osnovan prigovor zastare koju ističe tuženik u ovom predmetu. Najstarija tražbina tužitelja dospijeva 2. rujna 2005. godine a podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. je prekinuta zastara u smislu čl. 241 ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći tj. 14. lipnja 2018. (u odnosu na tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj Pž-6632/2017). Tužitelj je u ovom predmetu podnio tužbu dana 9. svibnja 2023. godine. Kako je tuženik dužan isplatiti tužitelju dosuđene iznose temeljem odredbe čl. 1111 st. 1 ZOO-a, dakle temeljem stečenog bez osnove, vrijeme potrebno za zastaru određuje se prema odredbi čl. 225 ZOO-a te tražbine zastarijevaju za 5 godina.

11. Treba navesti da se tuženik neosnovano poziva na činjenicu da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran i ispunjen, te činjenice ne otklanjaju pravo tužitelja da u ovom predmetu traži pravnu zaštitu u smislu odredbe čl. čl.1111.st.1. i čl.1115. ZOO-a u vezi s čl.323 st.1 ZOO-a, a kako se radi o povredi u pravcu ništetnosti odredaba koje su bitan element ugovora - cijena i kamata - to nema mjesta niti zaključku, kako to tuženik smatra, da bi se radilo o povredi manjeg značaja odnosno da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije bilo nikakve zabrane na sklapanje ugovora.

12. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenje iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, tužbeni zahtjev je osnovan te je odlučeno kao u stavku 1. I izreke presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te čl.502. a i c ZPP-a.

13. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja, jer se smatra nepoštenim stjecateljem, sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos kako je to uređeno u podnesku od 10. listopada 2024. godine i to sa zakonskom zateznom kamatom od datuma plaćanja odnosno od datuma dospijeća pa do isplate pojedinih anuiteta pa je sud tužbeni zahtjev tužitelja usvojio i odlučio kao pod 1. II izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.

14. Nije osnovan prigovor prijeboja koji je tuženik istakao u podnesku od 28. veljače 2025. godine.

15. Tuženik se neosnovano poziva na odredbu čl. 323 ZOO-a koja propisuje da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvog ugovora. Tuženik je kao pravna osoba određivao kretanje valute na tržištu na koje tužitelj nije utjecao i nije ništa stekao bez pravne osnove te je sud mišljenja da tužitelj nije u obvezi vratiti tuženiku zatraženi iznos. Zahtjev tuženika je u zastari i to prema općem zastarnom roku propisanim odredbom čl. 225 ZOO-a a to je 5 godina. Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tuženika te je odlučio kao pod 2. izreke presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

17. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podneska 4.10.2023., 6.9.02024., 10.10.2024., 21.2.2025. prema tbr. 8 točka 1 po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 9.10.2024., 4.3.2025. prema tbr. 9 točka 1 po 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.400,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 350,00 eura, pa priznati trošak tužitelju iznosi 1.750,00 eura Sud je tužitelju na parnični trošak priznao kamatu od presuđenja prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakon te je odlučeno kao u izreci pod 1. III.

U Zagrebu, 15. travnja 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.