Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-286/2022-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Milorad Stanić i Siniša Baričević, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika POLIKLINIKE RIDENT d.o.o. Rijeka, Franje Čandeka 39, OIB 57260863791, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD KOVAČEVIĆ, KOREN I PARTNERI d.o.o. Rijeka, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB 52848403362, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD ILIJEVSKI I CIBRALIĆ j.t.d. Pula, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pn-260/2018-59 od 24. siječnja 2022. godine i rješenja istog suda broj Pn- 260/18-40 od 15. veljače 2021. godine, u sjednici održanoj 15. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e i  r i j e š i o

I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i u pobijanom dijelu u točci III. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pn-260/2018-59 od 24. siječnja 2022. godine.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i u pobijanom dijelu u točci II. izreke potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci broj Pn-260/18-40 od 15. veljače 2021. godine.

III. Uvažava se djelomično žalba tužiteljice i u pobijanom odbijajućem dijelu, točka II. izreke i u odluci o troškovima postupka, točka IV. izreke ukida presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pn-260/2018-59 od 24. siječnja 2022. godine i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

IV. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati (s osnove naknade štete) iznos od 50.650,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku na iznos od 35.000,00 kuna od 18. lipnja 2018. godine, a na iznos od 15.650,00 kuna od 15. listopada 2016. godine pa sve do isplate (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom štete u iznosu od 33.496,86 kuna s kamatama (točka II. izreke), nadalje odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade štete u eurima kako je zahtijevala u točci I. glavnog tužbenog zahtjeva (točka III. izreke) te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 9.962,00 kuna dok je u preostalom dijelu odbijena tužiteljica sa zahtjevom za naknadom troška (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude u odbijajućem dijelu (točke II. i III. izreke) i u odluci o troškovima postupka (točka IV. izreke) žalbu je izjavila tužiteljica zbog žalbenih razloga bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu u tom dijelu preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjev tužiteljice u cijelosti ili pak u tom dijelu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.

3. Prvostupanjskim rješenjem broj Pn-260/18-40 od 15. veljače 2021. godine određena je naknada vještaku Darku Macanu u iznosu od 1.820,00 kuna (točka I. izreke) i naloženo je strankama da svaka u roku od 15 dana isplati vještaku uplatom na račun iznos od po 910,00 kuna (točka II. izreke).

3.1. Protiv tog rješenja u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici da naknadi trošak vještaku (dio točke II. izreke) žalbu je izjavila tužiteljica zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud u tom dijelu rješenje preinači i naloži tuženiku da vještaku naknadi ukupan trošak od 1.820,00 kuna, zahtijevajući i naknadu troška za sastav te žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice izjavljena protiv presude djelomično je osnovana, dok žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja nije osnovana.

6. U odnosu na žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja broj Pn-260/18-40 od 15. veljače 2021. godine valja istaći da nije u pravu tužiteljica kada u žalbi u bitnome ističe da je tuženik prigovorio pisanom nalazu vještaka te da je zbog toga vještak pozvan na ročište kako bi dao usmeni iskaz u kojoj situaciji da bi tuženik trebao u cijelosti snositi trošak vještaka. To iz razloga što je dokaz vještačenjem izveden po prijedlogu tužiteljice koja je prema odredbi članka 153. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) bila dužna položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja tog dokaza, pa u situaciji kada položeni iznos nije bio dostatan za namirenje troška vještaka, prema odredbi stavka 4. istog članka valjalo je naložiti tužiteljici da plati taj trošak vještaku, jer se radi o trošku nastalom izvođenjem dokaza vještačenjem, pa je pogrešno prvostupanjski sud naložio strankama da taj trošak plate po pola, kao da su obje stranke predložile izvođenje tog dokaza, a ne tužiteljica, pa je o tom trošku, a temeljem citiranih odredbi ZPP uz primjenu članka 256. stavak 2. u svezi članka 249. stavak 2. i 3. ZPP valjalo odlučiti na način da se naloži tužiteljici da plati vještaku taj iznos, a ne strankama po pola, kako je odlučio prvostupanjski sud. Stoga, a kako se protiv tog rješenja žali tužiteljica to je njenu žalbu kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu na način kako je to odlučeno točkom II. izreke ovog rješenje, dok u nepobijanom dijelu, točka I. izreke i dio točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku plaćanje vještaka, prvostupanjsko rješenje ostaje nepromijenjeno.

7. Neosnovano tužiteljica prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu (točke II. i III. izreke) pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer ovaj sud ne nalazi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa kako nije počinjena navedena bitna postupovna povreda, a niti koja druga povreda na koje ovaj sud temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti to se žalba tužiteljice izjavljena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje neosnovanom.

8. Nije u pravu tužiteljica niti kada prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen njen zahtjev za isplatom naknade štete u eurima (točka III. izreke prvostupanjske presude) pobija zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, predmetni prvostupanjski postupak je vođen u vrijeme kada je sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj bila hrvatska kuna, te kako je predmetom zahtjeva naknada neimovinske i imovinske štete, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je tužiteljici dosudio naknadu u kunama, kako je to i zahtijevala podredno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 20. srpnja 2021. godine (list 176-178 spisa) odnosno odbio prvotno postavljeni zahtjev za isplatom te iste štete, i u istom opsegu ali u eurima, a što bi bilo moguće jedino da je tužiteljica zahtijevala povrat danog, a ne kako je već ranije rečeno naknadu štete.

8.1. Stoga nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude u tom dijelu navodi tužiteljice da je „ona strani državljanin te da prebiva u državi Italiji čija valuta plaćanja je euro“, već je bitno da je postupak vođen u Republici Hrvatskoj iz štetnog događaja koji je također nastao u Republici Hrvatskoj i uz primjenu domicilnog prava, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbio, s tim da je ovaj zahtjev tužiteljice u odnosu na preostali dio zahtjeva otklonjen uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj s danom 1. siječnja 2023. godine.

9. S pravom tužiteljica u žalbi ističe da je u odnosu na odbijajući dio zahtjeva - naknada štete u iznosu od 33.496,86 kuna s kamatama (točka II. izreke prvostupanjske presude) u tom dijelu ista donesena uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje što je za posljedicu imalo i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

10. U ovoj fazi postupka, kod pravomoćno presuđene točke I. izreke, nedvojbeno je da je tuženik odgovoran naknaditi tužiteljici štetu koja je nastala tužiteljici zbog nestručnog zahvata tuženika od dana 8. studenog 2014. godine.

10.1. Kada se radi o naknadi štete u slučaju tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja tada po odredi članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) štetnik je dužan naknaditi oštećeniku i troškove liječenja kao i druge potrebne troškove s tim u vezi.

11. U predmetnom slučaju vještak Darko Macan je na ročištu od 12. veljače 2021. godine (list 115 spisa) iskazao „…za pitanje tko je „odgovoran“ za nastanak peri- implatitisa, ako peri-implatitis nastaje dok je implantat pokriven sa sluznicom i nije otkriven ide „u dušu“ operatera bez obzira dogodi li se to nakon 3 mjeseca ili 3 godine…“ , a tužiteljica zahtijeva i naknadu štete koja joj je nastala naknadno, u Italiji, plaćanjem pregleda ortodonta upravo kao posljedica štetnog događaja, a sve radi uklanjanja implatata u području 46 uslijed peri-implatitisa.

12. Prvostupanjski sud odbija taj zahtjev tužiteljice navodeći kao razloge da to liječenje (naknadno u Italiji) „nije utjecalo na već postojeće trajne posljedice kod tužiteljice niti da je vađenje implantata na poziciji 46 od strane talijanskog kirurga zbog peri-implatitisa nužno bilo u uzročno posljedičnoj vezi sa zahvatom tuženika, pa k tomu da kad je prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadom materijalnog troška zbog plaćenih računa tuženiku, a radi zahvata na donjoj čeljusti to da je onda neprihvatljivo da opet obveže tuženika na plaćanja zahvata na istom dijelu učinjenih po talijanskim liječnicima a koji opet nisu sanirali postojeće stanje već je tužiteljica i dalje bezuba kao i prije zahvata“.

12.1. Ovaj sud bar za sada ne može prihvatiti kao pravilan takav zaključak prvostupanjskog suda koji se temelji na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer iskaz vještaka upućuje na to da je peri-implatitis u području implantata na poziciji 46 kod tužiteljice nastao krivnjom „operatera“, dakle osobe koja je ugradila „implantat“ čime je, za sada pogrešan zaključak da nema uzročno posljedične veze između štetnog događaja i vađenja implantata, već po stavu ovog suda u pogledu troškova nastalih tužiteljici kod liječnika u Italiji treba po ovlaštenoj osobi, vještaku utvrditi na što se ti troškovi odnose i da li je to liječenje bilo potrebno radi otklanjanja posljedica štetnog događaja i u vezi s njima.

13. Slijedom navedenog s pravom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen njen zahtjev za naknadom štete u vidu tih troškova a u iznosu od 33.496,86 kuna, u kojem je dijelu odbijen zahtjev tužiteljice točkom II. izreke prvostupanjske presude a zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, posljedično i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Kod takvog stanja stvari žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu je valjalo odbiti i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točci I. izreke ove odluke, te žalbu kao djelomično osnovanu uvažiti i temeljem odredbe članka 370. ZPP djelomično ukinuti prvostupanjsku presudu, posljedično i odluku o troškovima postupka i predmet vratiti u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovni postupak odnosno riješiti kao u točci III. izreke ove odluke.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud sa strankama raspraviti sporna pitanja i utvrditi činjenice na koje mu se ukazuje ovom odlukom, te će uz pravilnu primjenu materijalnog prava i o tom zahtjevu tužiteljice donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

17. U nepobijanom dosuđenom dijelu, točka I. izreke prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.

U Šibeniku, 15. travnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić