Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1358/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, koju zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-573/2023-18 od 7. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-573/2023-18 od 7. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 198-50-3101377 od 18. listopada 2005. g. koji je zaključen između tužitelja ČO iz [adresa], S. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužene Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB 53056966535, u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke kreditora za devize važećem na dan dospijeća, tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu od 18. listopada 2005., te u navedenom dijelu predmetna odredba nema pravni učinak po ugovorne stranke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb da tužitelju ČO iz [adresa], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, izvrši isplatu novčanog iznosa od 1.567,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zz kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g. a na dalje po stopi od 14 % godišnje te počev od 1. srpnja 2011. po stopi zz kamata od 12 % godišnje i u slučaju promijene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te počev od 1. kolovoza 2015. g. pa na dalje po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose, kako slijedi:

Na iznos od 01,74 EUR počev od 30. studenoga 2005. g. do isplate,

Na iznos od 00,26 EUR počev od 31. prosinca 2005. g. do isplate,

Na iznos od 04,17 EUR počev od 31. listopada 2008. g. do isplate,

Na iznos od 06,74 EUR počev od 31. prosinca 2008. g. do isplate,

Na iznos od 08,59 EUR počev od 31. siječnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 09,43 EUR počev od 28. veljače 2009. g. do isplate,

Na iznos od 07,25 EUR počev od 31. ožujka 2009. g. do isplate,

Na iznos od 07,70 EUR počev od 30. travnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 04,11 EUR počev od 31. svibnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 01,46 EUR počev od 30. lipnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 02,16 EUR počev od 31. srpnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 03,56 EUR počev od 31. kolovoza 2009. g. do isplate,

Na iznos od 03,44 EUR počev od 30. rujna 2009. g. do isplate,

Na iznos od 02,03 EUR počev od 31. listopada 2009. g. do isplate,

Na iznos od 04,67 EUR počev od 30. studenoga 2009. g. do isplate,

Na iznos od 06,79 EUR počev od 31. prosinca 2009. g. do isplate,

Na iznos od 09,81 EUR počev od 31. siječnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 09,12 EUR počev od 28. veljače 2010. g. do isplate,

Na iznos od 13,21 EUR počev od 31. ožujka 2010. g. do isplate,

Na iznos od 12,43 EUR počev od 30. travnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 13,95 EUR počev od 31. svibnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 27,05 EUR počev od 30. lipnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 24,35 EUR počev od 31. srpnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 32,59 EUR počev od 31. kolovoza 2010. g. do isplate,

Na iznos od 29,74 EUR počev od 30. rujna 2010. g. do isplate,

Na iznos od 25,16 EUR počev od 31. listopada 2010. g. do isplate,

Na iznos od 34,82 EUR počev od 30. studenoga 2010. g. do isplate,

Na iznos od 47,11 EUR počev od 31. prosinca 2010. g. do isplate,

Na iznos od 38,41 EUR počev od 31. siječnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 41,46 EUR počev od 28. veljače 2011. g. do isplate,

Na iznos od 37,58 EUR počev od 31. ožujka 2011. g. do isplate,

Na iznos od 38,28 EUR počev od 30. travnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 54,75 EUR počev od 31. svibnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 56,36 EUR počev od 30. lipnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 70,00 EUR počev od 31. srpnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 62,94 EUR počev od 31. kolovoza 2011. g. do isplate,

Na iznos od 55,22 EUR počev od 30. rujna 2011. g. do isplate,

Na iznos od 54,15 EUR počev od 31. listopada 2011. g. do isplate,

Na iznos od 53,56 EUR počev od 30. studenoga 2011. g. do isplate,

Na iznos od 57,23 EUR počev od 31. prosinca 2011. g. do isplate,

Na iznos od 60,43 EUR počev od 31. siječnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 60,86 EUR počev od 29. veljače 2012. g. do isplate,

Na iznos od 58,64 EUR počev od 31. ožujka 2012. g. do isplate,

Na iznos od 60,14 EUR počev od 30. travnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 61,16 EUR počev od 31. svibnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 59,44 EUR počev od 30. lipnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 59,89 EUR počev od 31. srpnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 58,61 EUR počev od 31. kolovoza 2012. g. do isplate,

Na iznos od 55,82 EUR počev od 30. rujna 2012. g. do isplate,

Na iznos od 58,79 EUR počev od 31. listopada 2012. g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. [adresa], OIB 53056966535, da tužitelju ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.425,00 eura (slovima: tisućučetrstodvadesetipet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.veljače 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena pobijajući ju u cijelosti, zbog svih zakonskih razloga iz čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu parničnoga troška, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su, suprotno paušalnoj tvrdnji žaliteljice, u obrazloženju presude navedeni određeni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, neosnovan je žalbeni navod da "su zanemarene" njene tvrdnje o jasnoći pojedinih ugovornih odredbi i provedenom pojedinačnom pregovaranju.

5. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, tako je pravilno i utvrđenje da stranke nisu pojedinačno pregovarale o valuti iznosa kredita jer tužena, na kojoj je teret dokaza, nije tijekom postupka predložila dokaze na te okolnosti.

6. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, kojom je ugovorena glavnica kredita vezana za švicarski franak, tužitelj zahtijeva isplatu iznosa koje je uplatio temeljem ništetne odredbe.

7. Nesporno je da su tužitelj i tužena sklopili dana 18. listopada 2005. ugovor o kreditu za kupnju osobnog automobila za iznos od 19.759,94 CHF u protuvrijednosti u kunama, po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca. U čl. 7. ugovorena je otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi, što tužena nije osporila dokazima, da su ga u tuženu banku radi realizacije kredita uputili u auto kući u kojoj je kupovao automobil, da je tipizirani tekst ugovora sastavila tužena, rečeno mu je da je to tada najpovoljniji kredit, nitko mu nije dao informacije o rizicima tečaja valutne klauzule u CHF niti se o pojedinim odredbama pregovaralo.

9. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/18 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod t.1., 2., 3., 4., 5. 6. i 7. izreke kojim je utvrđeno da su tužene, među njima i ovdje tužena, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zakljućujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Prema pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Tako iz pravnih utvrđenja proizlazi da su banke, među njima i tužena, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača a unatoč tomu su ih poticale na sklapanje ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za Eur) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo.

11. Odredbom čl. 81. st. 2. i st. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 - dalje: ZZP 03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između stranaka u ovome sporu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. I odredba čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, dalje:ZZP 07) uređuje pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.

13. Tužitelj se u tužbi poziva na sadržaj navedenih sudskih odluka a iz ovdje utvrđenih i nespornih činjenica o sadržaju odredbi o valuti glavnice i okolnostima njegovog sklapanja, proizlazi da se te sudske presude odnose i na predmetni ugovor stranaka o kreditu.

14. Iako su ugovorne odredbe za tužitelja mogle biti jasne i razumljive u jezičnom i gramatičkom smislu, ne znači da su mu bile načelno jasne obveze koje njime preuzima. Naime, zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi za tužitelja kao prosječnog potrošača ne svodi se samo na jezičnu i formalnu razumljivost ugovora već i na razumljive i precizne informacije temeljem kojih može procijeniti ekonomske posljedice i rizike koje određene ugovorne odredbe mogu imati na njegove financijske obveze, tužena nije predložila dokaze da je takve informacije dala tužitelju prije sklapanja ugovora. Stoga u žalbi neutemeljno tvrdi da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo dok je, obzirom na utvrđene okolnosti sklapanja ugovora, neodlučno da tužitelj nije prigovorio sadržaju odredbi, da je ugovor solemniziran i ispunjen.

15. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 57/11), stupila je na snagu danom prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju, dakle 1. srpnja 2013. te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 14. lipnja 2023.

17. Kako tužena nije dokazala da je tužitelja informirala o rizičnosti valute CHF odnosno da se o ugovoru na taj način pregovaralo, pravomoćna odluka o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF veže sud i u ovom sporu stranaka.

18. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe, ona je ništava od svog početka (ex tunc).

19. Institut ništetnosti, kao i sam ugovor o kreditu, reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 - dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 323. toga Zakona, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

20. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, ono ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora, temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, dakle sve što je naplaćeno povrh iznosa glavnice utvrđene u trenutku sklapanja ugovora.

21. Okolnost da je predmetni ugovor o kreditu ispunjen otplatom ugovorenog iznosa nije od utjecaja na postojanje pravnog interesa tužitelja za isticanje ništetnosti jer se prema odredbi čl. 328. ZOO-a važećoj u vrijeme njegovog sklapanja, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Smisao odredbe je efikasna pravna zaštita savjesne ugovorne strane koja je u izvršavanju ništetnog ugovora kao pravnog posla protivnog odredbama pravnog poretka ili morala, drugoj ugovornoj strani nešto dala. Zaštita se u takvom slučaju ostvaruje kondemnatornim zahtjevom koji ima za cilj uspostavu pravne i činjenične situacije za stranu koja je izvršila obvezu kao da ništavog ugovora (ili pojedine njegove odredbe) nije bilo, u ovom slučaju isplatom novčanog iznosa.

22. Pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen je kao neosnovan prigovor zastare.

23. Budući da je tužena ovdje sporni iznos glavnice i ugovorene kamate primila temeljem ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, njena obveza vraćanja proizlazi i iz odredbe čl. 1111. ZOO koja regulira institut stjecanja bez osnove, a zastara potraživanja stečenog bez osnove nastupa u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO).

24. Pokretanjem parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, u ovom slučaju 14. lipnja 2018. za valutu. Kako je tužitelj podnio tužbu 14. lipnja 2023. zastara nije nastupila.

25. Iznos preplate pojedinih anuiteta pravilno je utvrđen primjenom tečaja u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kao takav sada nije sporan.

26. Obzirom na prethodno izložene razloge, pravilnom primjenom materijalnoga prava utvrđena je ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i prihvaćen restitucijski zahtjev za isplatu iznosa utvrđenog temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

27. Budući da je tužena prema pravnim utvrđenjima u postupku kolektivne zaštite nepošten stjecatelj, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO dužna je platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pojedinih iznosa.

28. Odluka o naknadi parničnoga troška tužitelju zakonita je i pravilna u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, žaliteljica ju ne osporava ikakvim konkretnim razlozima.

29. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

30. Imajući u vidu ishod ovoga spora, neosnovan je zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 15. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić