REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1648/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Rijeci, Slogin kula b.b., OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Podružnica Varaždin, Zagrebačka 63, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, Pisarnica Rijeka, Riva 8, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-640/2023-92 od 28. ožujka 2025., 15. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-640/2023-92 od 28. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan tužiteljev prigovor i potvrđeno je rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj P-640/2023-90 od 26. ožujka 2025.
2. U obrazloženju navedenog rješenja prvostupanjski sud je utvrdio da je taj sud pozvao tužitelja na plaćanje sudskih pristojbi na presudu i na žalbu protiv presude. Tužiteljev prigovor da je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi prvostupanjski sud je odbio uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju radi o sporu radi naknade štete tužitelju, koja se temelji na odgovornosti tuženika kao osiguratelja, za naknadu štete prouzročenu tužitelju od strane tuženikovog osiguranika, a u smislu odredbe članka 164. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZOMO/13) odnosno članka 163. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13 i 157/13; dalje: ZOMO/98). U tom slučaju, tužitelj ne obavlja javnu ovlast, a nije relevantno za postojanje obveze plaćanja pristojbe da tužitelj štetu potražuje u korist prihoda Državnog proračuna.
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi jer je javna ustanova koja je nadležna za ostvarivanje prava na temelju generacijske solidarnosti odnosno isplatu mirovine iz I. stupa mirovinskog osiguranja. Ističe da tužitelj kao javna ustanova odlučuje o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, ima pravo potraživanja štete s osnove isplaćene mirovine i radi se o djelatnosti koja je proizašla iz javnih ovlasti. Zbog toga smatra da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i osnovano na zakonu.
6. Obveznik na plaćanje sudske pristojbe je stranka na čiji zahtjev ili u čijem interesu se poduzimaju radnje (članak 3. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23). To je osnova tužiteljeve obveze na plaćanje ove pristojbe.
7. Obveze plaćanja sudskih pristojbi oslobođena su, među ostalima, tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti (članak 11. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama).
8. Tužitelj doista na temelju odredaba članka 161. u vezi s člankom 164. ZOMO/13 odnosno članka 160. u vezi s člankom 163. ZOMO/98 ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja.
9. Međutim, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da se prilikom ostvarivanja tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete, na temelju navedenih zakonskih odredaba, ne radi o obavljanju javnih ovlasti tužitelja u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja (u smislu članka 145. stavka 1. ZOMO/13 odnosno članka 127. stavka 2. ZOMO/98) pa u konkretnom sporu nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje tužitelja od plaćanja sudskih pristojbi. Ovakvo pravno shvaćanje već je prihvaćeno u praksi ovog suda u predmetima poslovni broj Pž-1465/2022, Pž-3278/2022, Pž-3810/2021, Pž-455/2023 i Pž-88/2024 i brojnim drugim predmetima.
10. Stoga ovaj sud pobijano rješenje ocjenjuje pravilnim i zakonitim, a tužiteljevu žalbu neosnovanom, pa je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 15. travnja 2025.
Sudac
Radovan Raduka
