Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2738/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika - specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja D. Z. iz I. R., kojeg zastupa A. H., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Višeg službeničkog suda Republike Hrvatske, Z., radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-541/23-3 od 28. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. studenoga 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-541/23-3 od 28. srpnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog tijela. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 8. studenog 2021. kojim je utvrđeno da je tužitelj odgovoran što je dana 23. travnja 2020. za vrijeme radnog vremena obavljajući poslove stražara u objektu na adresi …. (Hrvatski sabor) bio u alkoholiziranom stanju, odnosno imao prisutnost alkohola u organizmu od 1,33 promila čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 17. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19. i 98/19. – dalje: ZDS) te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem mu je kazna izrečena na vrijeme od dva mjeseca.
2. Protiv navedene odluke tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu (članak 66. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS).
U žalbi u bitnome navodi da je sud propustio utvrditi da je visina novčane kazne određena u previsokom iznosu 2x10% od isplaćene plaće s obzirom na težinu djela za koje je tužitelj proglašen odgovornim. Takav ustegnuti iznos od plaće tužitelja bi mogao dovesti do ugrožavanja materijalne egzistencije njega i njegove obitelji. Smatra da je sud propustio utvrditi da je njegova plaća opterećena kreditima i ovrhom te mu se s te osnove već usteže značajni iznos plaće. Navodi da plaća alimentaciju i brine o bolesnoj majci. Isto tako ističe da je lošeg zdravstvenog stanja te ima pojačane troškove s te osnove. Smatra da mu je trebalo odrediti minimalnu zakonsku kaznu, jedan mjesec 10% od plaće. Smatra da ga je trebalo saslušati jer bi u svojem iskazu razjasnio okolnosti u kojima živi. Predlaže da Visoki upravni sud otkloni nedostatke i presudom riješi stvar, usvoji tužbeni zahtjev i prizna troškove postupka.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno tužiteljevoj tvrdnji upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Iz obrazloženja presude je razvidno da je obrazloženo iz kojih razloga se ne prihvaća dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja. Naime, u konkretnom slučaju nije bilo potrebe za provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja budući da je za ovaj spor jedino odlučno, a što tužitelj ne spori, da je na svom radnom mjestu straža u stručnoj službi Hrvatskog sabora bio pod utjecajem alkohola iznad 0,50 g/k i to 1,33 promila. Dakle, uopće nije sporno da je tužitelj dana 23. travnja 2020., za vrijeme radnog vremena, dok je obavljao poslove stražara u Stručnoj službi Hrvatskog sabora bio u alkoholiziranom stanju, a prisutnost alkohola u njegovom organizmu je bila 1,33 promila. Za tužitelja je sporna odluka o kazni te smatra da nije vođeno računa o njegovom financijskom i zdravstvenom stanju. Prilikom donošenja odluke o kazni Službenički sud je uzeo u obzir tužiteljevo priznanje, čime je pokazao kritičnost spram vlastitog protupravnog postupanja, da je razveden i otac jednog punoljetnog djeteta i da ostvaruje mjesečna primanja prema njegovom navodu u iznosu od 7.000,00 kn te mu je s obzirom na te okolnosti izrečena novčana kazna u kazna u iznosu od 10% plaće na vrijeme od 2 mjeseca s obrazloženjem da se to kaznom neće dovesti u pitanje tužiteljeva egzistencija, ali će se ostvariti individualna prevencija odnosno ista će na službenike djelovati korektivno da se u buduće kloni takvog ponašanja. Viši službenički sud je prilikom potvrđivanja odluke o kazni Službeničkog suda cijenio kao olakotne okolnosti da je tužitelj pokazao svijest o nedopuštenosti ponašanja koje predstavlja tešku povredu službene dužnosti i da je tužiteljeva plaća opterećena kreditima i alimentacijom, odnosno da tužitelju prema dostavljenoj obračunskoj listi od njegove plaće u iznosu od 9.549,89 kn nakon što plati alimentaciju, dio iznosa ovrhe za dug iznos mjesečne rate za kredit, dvije sindikalne članarine i mjesečnu premiju dopunskog zdravstvenog osiguranja, ostane iznos od 4.317,18 kn. Međutim, pored navedenih olakotnih okolnosti, Viši službenički sud je cijenio posao koji je obavljao tužitelj, a to je posao stražara u Stručnoj službi Hrvatskog sabora na kojem radnom mjestu se obavlja nadzor ulaska osoba, robe i vozila te poslovi održavanja reda i mira u objektima i drugi poslovi od značaja za sigurnost osoba i imovine u objektima pa se radi toga od službenika koji je obavljao poslove tog radnog mjesta očekuje pojačana pažnja koja je bitno smanjenja pod utjecajem alkohola, a tužitelj je u organizmu imao i dvostruko više od propisane količine alkohola u organizmu iz članka 99. stavak 2. ZDS-a. Stoga je Viši službenici sud ocijenio da izricanje niže kazne, 10% plaće na vrijeme od jednog mjesta, što je minimalna kazna koja se može izreći za teške povrede službene dužnosti, ne bilo primjereno počinjenoj povredi kao i društvenoj opasnosti počinjene povrede. Prema ocjeni prvostupanjskog suda s kojom se u cijelosti slaže i ovaj Sud tuženik je valjano obrazložio svoju odluku o kazni. Stoga i ovaj Sud cijeni da je s obzirom na težinu povrede izrečena primjerena kazna, budući da je svrha kazna da državni službenik ubuduće ne čini takve povrede, radi čega kazna mora imati određene otegotne posljedice za državnog službenika, u konkretnom slučaju utjecaj na materijalna primanja tužitelja. Pri tome su pogrešni navodi tužitelja iz žalbe da su tuženik i prvostupanjsko tijelo ignorirali obračunsku ispravu za isplatu plaće koju je dostavio jer je iz obrazloženja rješenja razvidno da je tuženik izvršio uvid u tu obračunsku listu i da je cijenio okolnosti da tužitelju nakon odbitka svih obustava plaće ostane iznos od 4.317,18 kn.
6. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i prigovore te je na osnovi svih izvedenih dokaza i njihovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
7. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te je odbio tužbeni zahtjev. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a) na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
8. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 9. studenog 2023.
Predsjednica vijeća
Lidija Rostaš, v.r.