Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1486/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić, Bokan i partneri u Zadru, protiv tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1141/2020-40 od 8. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1141/2020-40 od 8. srpnja 2024. u točki II izreke.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se citirana presuda u točki III izreke i sudi:

Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.492,33 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 8. srpnja 2024. do isplate u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.329,68 eur/10.018,49 kn, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.149,76 eur/8.662,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose , za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke. Točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv navedene presude u točki II i III izreke žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev usvoji, uz naknadu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana, osim u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu ukupnog iznosa od 2.479,44 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) sadržane u Ugovoru o kreditu u CHF od 3. ožujka 2006.

6. Neosnovano se tužiteljica žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice i tuženika sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao odnosno povećavao te odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, kao i da je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika.

9. Bila je sporna ništetnost ugovora o kreditu i to odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te posljedično tome pravo tužiteljice na povrat preplaćenog iznosa, a sada u fazi žalbenog postupka je sporna zastara tražbine s osnove preplaćenog iznosa na ime kamatne stope.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužiteljica predmetni ugovor sklopila u svojstvu potrošača pa imajući u vidu da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu presudom poslovni broj P-1401/12 utvrđena nepoštenost odnosno ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao sa potrošačima u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., s time da tuženik u ovom postupku nije dokazao da su stranke prije sklapanja ugovora pojedinačno pregovarale na način da su tužiteljici pružene cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi mogla procijeniti da li ugovor odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima, pozivom na čl. 502.c ZPP-a, čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP/07) te čl. 81., čl.83. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., dalje: ZZP/03) zauzima pravno shvaćanje da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene, odnosno ništetne.

11. S obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), utvrđuje da bi tuženik bio dužan vratiti tužiteljici iznose koje je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

12. Stoga pored utvrđenja na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da preplaćena razlika na ime valutne klauzule iznosi 1.329,68 eura, prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu tog iznosa tužiteljici, sa zateznim kamatama pozivom na čl. 1115. ZOO-a na svaki pojedini mjesečni iznos od 15. u sljedećem mjesecu u kojem je došlo do preplate.

13. Odlučujući o prigovoru zastare, prvostupanjski sud cijeneći da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na utvrđenu ništetnost valutne klauzule pravomoćna 14. lipnja 2018., zaključuje da do podnošenja tužbe 26. lipnja 2020. nije protekao petogodišnji zastarni rok pa u odnosu na taj zahtjev otklanja prigovor zastare, ali isti prihvaća osnovanim u odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa na ime promjenjive kamatne stope te iz tog razloga isti odbija.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 4. ZPP-a pa odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove.

15. Prvostupanjski sud je protivno žalbenim navodima tužiteljice, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kod donošenja odluke u pobijanom dijelu kojim je zbog zastare tražbine odbio tužbeni zahtjev.

16. S obzirom na utvrđenu ništetnost odluke o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kada je zauzeo stav da tužiteljici pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa, obvezujući tuženika isplatiti tužiteljici iznos od 1.329,68 eur, dok zahtjev za isplatu iznosa od 1.149,76 eur odbija kao neosnovan, uz daljnju primjenu odredbi čl. 225. u vezi s čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a.

17. Vezano za prigovor zastare u odnosu na zahtjev tužiteljice s osnove promjenjive kamatne stope, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor ocijenio osnovanim. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a.

18. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a s obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a da je tužba u ovom postupku podnesena 26. lipnja 2020., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora zastare.

19. Kako je tužiteljica djelomično uspjela u sporu to je odluku o troškovima postupka valjalo donijeti primjenom odredbi iz čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa)

20. S obzirom na ovakav ishod postupka pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tužiteljici pripada trošak zastupanja sukladno postignutom uspjehu u sporu, a troškovi vještačenja kao neophodni u cijelosti. Tužiteljica je sa tužbenim zahtjevom uspjela po osnovi u cijelosti (tuženik je poricao osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti), a sa visinom 54% (100 + 54 = 154 : 2 = 77%), dok tuženik nije uspio sa osnovom već samo sa visinom i to u omjeru od 46% (0 + 46 = 46 : 2 = 23%). Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a kada stranke djelomično uspiju u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih te iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrsishodno vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojem su stranke uspjele u parnici. Omjeri uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, kada se sukladno citiranoj odredbi od postotka uspjeha tužiteljice oduzme postotak tuženika tada proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu sa 54%. S obzirom na vrijednost predmeta spora tužiteljici na ime sastava tužbe pripada zatraženi iznos od 200,00 eur, isti iznos na ime sastava podneska od 24. kolovoza 2020. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu te podneska od 8. siječnja 2023. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka i sukladno istom precizira tužbeni zahtjev po visini i tijeku zateznih kamata primjenom Tbr. 7. toč. 1. te Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Nadalje, na ime pristupa na ročište od 9. ožujka 2021. i 16. travnja 2024. pripada joj iznos od po 100,00 eur jer se na istima raspravljalo samo o procesnim pitanjima dok joj za pristup na ročišta od 2. rujna 2020., 30. ožujka 2021., 24. siječnja 2023. i 8. svibnja 2024. pripada iznos od po 200,00 eur primjenom Tbr. 9. toč. 1. i 2. Tarife. Dakle, tužiteljici na ime zastupanja za sve poduzete radnje po odvjetniku uz PDV pripada iznos od 2.000,00 eur te daljnji iznos od 26,54 eur na ime sudskih pristojbi na tužbu jer dokaz o plaćanju sudske pristojbe za preostali iznos nije dostavila, odnosno ukupan iznos od 2.026,54 eur. Međutim, prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a s obzirom na postignuti uspjeh valjalo joj je dosuditi iznos od 1.094,33 eur te kao neophodan zatraženi iznos na ime vještačenja od 398,00 eur, odnosno ukupno1.492,33 eur.

21. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužiteljice odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki II. izreke, a djelomičnim uvaženjem žalbe odluku o troškovima postupka preinačiti na način naveden u točki II izreke ove presude, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

22. Presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

23. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer je istim uspjela u neznatnom dijelu (samo u odnosu na troškove) zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

U Rijeci 15. travnja 2025.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak