REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4703/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ELEKTROPROMET d.d. iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 6, OIB 11253040204, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije u Zagrebu, Radnička cesta 80, OIB 5995199961, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HRVATSKE VODE u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 220, OIB 28921383001, radi obustave postupka ovrhe, 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, KLASA: UP/II-325-08/24-03/3, URBROJ: 517-09-2-2-24-2, od 13. rujna 2024.

II Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA:UP/I-363-03/16-015/686, URBROJ: 251-10-31-1/018-24-11, od 15. svibnja 2024.

III Obustavlja se postupak ovrhe pokrenut rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA:UP/I-363-03/2016-15/0686, URBROJ: 251-13-01/1-2016-1, od 18. studenoga 2016.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/16-015/686, URBROJ: 251-10-31-1/018-24-11, od 15. svibnja 2024. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), odbačen je zahtjev tužitelja za obustavom postupka ovrhe naknade za uređenje voda.

2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako je pravilan stav prvostupanjskog tijela da u situaciji u kojoj je već odbijen zahtjev za obustavom postupka ovrhe, ne postoje pravne pretpostavke za ponovno pokretanje istog, jer je takav postupak već pravomoćno okončan.

3. Osporavajući naprijed navedeni stav tužitelj, u svojoj tužbi, ukazuje na kronologiju događaja koji su prethodili osporenom rješenju te ističe kako je ono samo sebi kontradiktorno, posebno kada se navodi da je neosnovan zahtjev za obustavom postupka ovrhe, jer je isti već ranije okončan, a nastavno da se na takvu situaciju primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona koji takva ograničenja ne propisuje. Mišljenja je i kako je osporeno rješenje utemeljeno na pogrešnom stavu tuženika da donošenjem rješenja o ovrsi, kao i njegovom dostavom na provedbu, dolazi do prekida tijeka zastarnih rokova. Pozivajući se na odredbe Općeg poreznog zakona tužitelj navodi kako je zastara započela teći istekom godine u kojoj je nastala obveza te da je stoga, za sva potraživanja nastala do 31. prosinca 2016., ona nastupila i bez obzira primjenjuju li se u konkretnom odredbe o apsolutnoj ili relativnoj zastari. U odnosu na stav tuženika u kojem isti navodi da zbog načela ne bis in idem nema mogućnosti ponovno voditi postupak, ukazuje kako je materijalna pravomoćnost, normirana člankom 13. Zakona o općem upravnom postupku, ustanovljena zbog zaštite stečenih prava stranaka te da kada takvo stjecanje ne postoji, tada stranka može ponovno podnijeti isti zahtjev. Bez obzira na navedeno mišljenja je i kako je tuženik u obvezi na zastaru paziti po službenoj dužnosti. Predlaže sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje.

4. Tuženik u svom odgovoru u cijelosti ostaje kod sadržaja obrazloženja svog rješenja te ponavlja da u konkretnom nije bilo uvjeta za obustavom postupka ovrhe, jer je postupak završen i proslijeđen Financijskoj agenciji na daljnje postupanje. Bez obzira na ovu okolnost navodi kako u konkretnom nije proteklo šest godina od isteka godine u kojoj je obveza nastala, iz kojeg razloga se ne može utvrditi nastup zastare po službenoj dužnosti. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti pozivajući se na razloge iz pobijanog rješenja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. U ovoj upravnoj stvari sporna je primjena materijalnog prava, dok činjenice nisu sporne. Nadalje, stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave iz članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.) te je Sud na temelju citiranog članka Zakona spor riješio bez rasprave.

7. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izvršio uvid u spis tuženika i priložene isprave.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Prvotno i s obzirom na odlučan stav tuženika, a koji stav je i temelj Prvostupanjskog rješenja, Sud napominje kako postojanje ranije pravomoćno okončanog postupka u kojem stranka nije stekla neko pravo (i bez obzira da li je to postupak koji se vodi po službenoj dužnosti ili ne) istu ne prekludira u ponovnom podnošenju jednakog zahtjeva. Pri ovome Sud napominje i kako činjenična osnova konkretnog i ranije okončanog predmeta nije jednaka, jer je protek vremena između tih dvaju postupanja za određenje zastare pravno relevantna činjenica o kojoj ovisi njen nastup. Stoga je tuženik, kao i njegovo prvostupanjsko tijelo, morao ispitati da li postoje pretpostavke za daljnje vođenje postupka ovrhe utvrđene naknade za uređenje voda, odnosno da li je u tom predmetu nastupila zastara. Budući da tijekom postupka koji je prethodio osporenom rješenju takva ocjena nije provedena to će u sporu pune jurisdikcije učiniti Sud.

10. Člankom 16. stavkom 2. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva (Narodne novine, broj 153/09. - u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da se naknada za uređenje voda obračunava rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode. Rješenje o obračunu naknade može se donijeti i na neodređeno vrijeme. Rješenje o obračunu naknade mijenja se po zahtjevu stranke ili po službenoj dužnosti, ako se izmijeni obveznik, osnovica ili drugi obračunski elementi naknade.

11. Člankom 2. stavkom 1. točkom 3. i člankom 3. Uredbe o visini naknade za uređenje voda (Narodne novine, broj 82/10.), određeno je da se za potrebe obračuna naknade za uređenje voda, nekretnine se razvrstavaju u sljedeće tarifne razrede: tarifni razred 3. – Poslovne prostorije uprave, društvenih djelatnosti i drugih javnih službi; visine naknade 0,20 kn mjesečno.

12. Sukladno naprijed navedenim odredbama Sud zaključuje kako se obveze tužitelja i ovlasti javno pravnih tijela s osnova naknade za uređenje voda utvrđuju rješenjem koje se može donijeti na neodređeno vrijeme pa tada i za ubuduće i mjesečno periodično te sve dok za takvo terećenje postoje pretpostavke, odnosno sve dok doneseno rješenje ne bude zbog promijenjenih okolnosti ukinuto. Sukladno ovom, javno davanje nastaje istekom tekućeg mjeseca, sukladno već utvrđenim uvjetima, a što tada znači da je upravo mjesec obračunsko razdoblje, uz uvjet da je na snazi rješenje na kojem je obveza utemeljena.

13. Rješenjem Hrvatskih voda, Vodno gospodarskog odjela za gornju Savu, KLASA: UP/I-325-08/2012-07/1957, URBROJ: 374-25/251-2-2012-1, od 11. srpnja 2012., tužitelju se utvrđuje obveza za plaćanje naknade za uređenje voda u iznosu od 1.427,23 kune mjesečno, počevši od 1. svibnja 2011. Predmetno rješenje tužitelj je uredno zaprimio 24. kolovoza 2012. Između stranaka nije sporno da je to rješenje bilo na snazi u periodu od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015.

14. Iz ovog Sud zauzima stav kako je obveza tužitelja utvrđena te konkretno nastala istekom pojedinog mjeseca kao obračunskog razdoblja te je tako primjerice naknada za uređenje voda za mjesec siječanj 2014. (već utvrđena rješenjem Hrvatskih voda, Vodno gospodarskog odjela za gornju Savu, KLASA: UP/I-325-08/2012- 07/1957, URBROJ: 374-25/251-2-2012-1, od 11. srpnja 2012.) nastala istekom siječnja 2014., odnosno 1. veljače 2014.

15. Upravo iz navedenog, rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA:UP/I-363-03/2016-015/0686, URBROJ: 251-13-01/1-2016-1, od 18. studenoga 2016., pokrenuta je ovrha svih dospjelih periodičnih obveza koje se mjesečno razdvojene u vremenskom periodu od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015.

16. Člankom 74. stavkom 1. Zakona propisano je da se na zastaru obračuna i ovrhe vodnih naknada, osim naknada iz stavka 2. ovoga članka, primjenjuje se Opći porezni zakon.

17. Člankom 108. stavkom 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.), propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

18. Člankom 108. stavkom 4. Općeg poreznog zakona određeno je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

19. Podvodeći naprijed utvrđeno činjenično stanje pod citirane odredbe Općeg poreznog zakona, Sud nalazi kako su naprijed navedene periodične obveze naknade za uređenje voda dospijevale istekom razdoblja za koja je ta obveza već bila utvrđena, iz kojeg razloga je zastara za sva razdoblja u 2014. godini započela teći istekom te godine, odnosno 1. siječnja 2015. te je nastupila 1. siječnja 2021., dok je zastara za sva razdoblja u 2015. započela teći istekom te godine, dakle 1. siječnja 2016. i nastupila 1. siječnja 2022.

20. Budući da tuženik i njegovo prvostupanjsko tijelo nisu utvrdila nastup zastare posljedično su sačinila nezakonita rješenja, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki I i II izreke ove presude.

21. Člankom 109. stavkom 4. Općeg poreznog zakona propisano je da ako tijela iz stavaka 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara prava, na utvrđivanje trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak.

22. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

Zagreb, 15. travnja 2025.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. i čl. 70. ZUS-a).

DNA:

1. ELEKTROPROMET d.d., Zagreb, Avenija Dubrovnik 6,

2. Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80,

3. HRVATSKE VODE, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220

4. U spis