Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-748/2019-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnicima OD Rožman & Oredić iz Karlovca, protiv tuženika PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku iz Karlovca, radi vraćanja dara zbog povrede nužnog dijela, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 13. veljače 2025.godine u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice Hrvoja Rožmana, odvjetnika iz OD Rožman & Oredić iz Karlovca, te tuženika osobno uz punomoćnicu OŠ, odvjetničku vježbenicu u odvjetničkom uredu Darka Gojaka, odvjetnika iz Karlovca, po objavi 15. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"l. U ostavinsku imovinu iza pokojnog ZŠ sina M, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vraća se dar učinjen tuženiku Ugovorom o darovanju sklopljenim u Karlovcu, dana 26. 6. 2008. godine, između pokojnog ostavitelja MŠOO, sina M [adresa], rođ. **.**.1935. godine, JMBG: [jedinstveni matični broj građana] i tuženika SŠ iz [adresa], ovjerenim kod Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji Službe za opću upravu broj ovjere 1031/2008 dana 26.6. 2008. godine, radi namirenja nužnog dijela tužiteljice MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to u 5/84 dijela nekretnine koja dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao:

- kčbr. [katastarska čestica] put površine 42 čhv,

u 5/24 dijela, nekretnina koje dolaze upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao:

- kčbr. [katastarska čestica] LIVADA PERENSKA površine 613

- kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA U SMOČAK U BUDINU površine 68 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA U SMOČAK U BUDINU površine 35 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK U SMOČAK U BUDINU površine 45 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] VINOGRAD U SMOČAK U BUDINU površine 207 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA OBLOŽAC površine 165 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK OBLOŽAC U ANDRIČKI GORICI površine 57 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA OBLOŽAC površine 102 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] VRT OBLOŽAC U ANDRIČKI GORICI površine 198 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] KUĆA I DVORIŠTE površine 79 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] VOĆNJAK PRI KUĆI U [adresa] površine 91 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA OSOJA površine 230 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA NODHOJ površine 190 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] VINOGRAD NADHOJ površine 173 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA GAJ površine 51 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] VINOGRAD JAZVINA površine 193 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA POD VRTOM U ANDRIĆKI GORICI površine 97 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA JAZVINA površine 49 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] VOĆNJAK JAZVINA površine 40 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA OSOJA površine 348 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA OSOJA površine 311 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA OSOJA površine 375 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA GAJ površine 124 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA JEZERAC površine 200 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA NJIVICE površine 506 čhv,

u 4/216 dijela, nekretnina koje dolaze upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao:

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA U ŽELJAVINI površine 317 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] VINOGRAD U ŽELJAVINI površine 394 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK I KLET U ŽELJAVINI površine 115 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA U ŽELJAVINI površine 1 jutro i 1182 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA U ŽELJAVINI 207 čhv,

u 5/24 dijela, nekretnina koje dolaze upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao:

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA GALGE površine 1194 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] LIVADA POD BOROVLJE površine 119 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA POD BOROVLJE površine 676 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA POD BOROVLJE površine 340 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ORAMCA POD CESTOM površine 358 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA POD CESTOM površine 318 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA VEČERKA površine 790 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA VEČERKA površine 299 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA VEČERKA površine 252 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA VEČERKA površine 744 čhv.

I.II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parničeni trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje Od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Tužiteljica je dužna tuženiku nadoknaditi trošak parničnoga postupka iznosu od 875,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Rješenjem ovog suda broj 0-715/17 od 30. listopada 2017. godine upućena u parnicu, radi utvrđivanja da se u ostavinsku imovinu iza pokojnog ČŠ vraća dar učinjen PŠ u visini nužnog dijela sunasljednice MŠ na osnovi ugovora o darovanju nekretnina od 26. lipnja 2008. godine, jer je tim ugovorom došlo do povrede nužnog dijela tužiteljice. Pobliže navodi da je protiv točke I. citiranog rješenja podnijela žalbu, ali je ista odbijena rješenjem zaprimljenim po njenom punomoćniku dana 10. 6. 2019. godine i obrazlaže da je već u ostavinskom postupku uložila prigovor jer joj je kao nužnom nasljedniku Ugovorom o darovanju od dana 26. 6. 2008. godine, sklopljenim između pokojnog ostavitelja i tuženika, povrijeđeno pravo na nužni dio, obzirom je dakle tim ugovorom pokojni ostavitelj svu imovinu koja je glasila na njega darovao tuženiku. Pri tom ističe da je kći pokojnog ostavitelja i da joj temeljem čl. 70. pripada pravo na nužni nasljedni dio, pa slijedom navedenog predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kao u odbijajućem dijelu izreke ove odluke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje navode koji se tiču upućivanja u parnicu i dr. navode izneseno u točki I. tužbe, dok navode iz točke I. i II. izreke smatra u potpunosti neistinitim i neosnovanim iz razloga koje iznosi u nastavku. Naime, tuženik se poziva na članak 89. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju i ističe da se tumačenjem istog vrijednost dara ne uračunava u nasljedni dio ako se iz okolnosti može zaključiti da je to bila ostaviteljeva volja, ako on to i nije izričito naveo u vrijeme darovanja ili kasnije, ili u oporuci. Pored toga iznosi da je tužiteljica imala saznanja o tome da je pok. MŠO sklopio predmetni Ugovor o darovanju nekretnina 26.06.2008.g., i da su njihovi međusobni odnosi bili narušeni. Napose ističe da je spomenuti ostavitelj cijelo vrijeme živio u zajedničkom domaćinstvu s tuženikom, koji je vodio cjelokupnu brigu i skrb o njemu i nekretninama koje su mu darovane, a od 2008. do 2019.g. je održavao predmetne nekretnine za koje tužiteljica potražuje nužni dio. Tuženik također dodaje da je pok. otac i ostavitelj bio teško bolestan i nepokretan, te se ona kao tužiteljica i zakonska nasljednica ogriješila o zakonsku obvezu pomoći roditelju koji nije u mogućnosti skrbiti o sebi. Uz to ističe da je osobno privređivao s pokojnim ocem te svojim radom i davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, pa da je na takav način već časom njegove smrti stekao pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegova imovina povećala dok su zajedno živjeli u takvoj zajednici. Tuženik također iznosi da je tužiteljica još za života oca namirena u nužnom dijelu, te se u cijelosti protivi predloženom vraćanju darovanih nekretnina u nužnom dijelu koji sada potražuje, obzirom je dakle tužiteljica za života roditelja FŠ i ČŠ namirena u nužnom dijelu koji sada potražuje u ostavini iza oca, ponavljajući da ista nije bila ni u kakvom kontaktu s ocem nego je on - tuženik skrbio o ocu i podmirivao sve troškove, a tako i troškove pogreba. Slijedom svega naprijed navedenog, tuženik u cijelosti ustraje u protivljenju tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže da sud isti nakon provedenog postupka odbije kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u očitovanje svjedoka KŠ na pozivu list 1-14 spisa, uvid u plaćeni predujam na listu 35 spisa i doplatu na listu 87 spisa, u podnesak pun. tužiteljice na listu 88 spisa i podnesak tuženika na listu 90 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu tuženika, iskaze svjedoka KŠ EŠ, FŠ i PŠ te iskaz tužitelja i tuženika osobno, s time da su potonji saslušani na završnom ročištu od 13.02.2025.godine, podnesak tužiteljice od 22.10.2020. uz priloženi Ugovor o darovanju nekretnina od 26.06.2008. s izvadcima iz zem. knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Nalaz i mišljenje građevinskog vještaka Petračić-projekt d.o.o., Domobranska 3, Karlovac, od 27. prosinca 2022..

4. U ovom predmetu je sporno je li osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži povrat darovanih nekretnina tuženiku u dijelu koji naznačuje u tužbenom zahtjevu, a za koji drži da je osnovan jer je kako navodi Ugovorom o darovanju od 26. 6. 2008. godine, sklopljenim između pokojnog ostavitelja i tuženika, povrijeđeno njeno pravo na nužni dio obzirom je Ugovorom pokojni ostavitelj svu imovinu koja je glasila na njega darovao tuženiku. Tužiteljica se pri tom poziva na članak 70. Zakona o nasljeđivanju a istim je propisano da je (1) pravo na nužni dio nasljedno pravo, a (2) raspolaganja za slučaj smrti koja su suprotna nečijem pravu na nužni dio su pobojna. Stavkom (3) id. članka je određeno da nužni dio potomaka, posvojčadi i - njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio ostalih nužnih nasljednika jednu trećinu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja, te (5) nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela). Nastavno članak 71. sadrži odredbu o utvrđivanju vrijednosti ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela, pri čemu se ista utvrđuje na način da:

1. Najprije treba popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nasljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative.

2. Od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u času smrti odbija se iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja.

3. Tako dobivenom ostatku pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

4. Tome se pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svoga života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova.

Prema stavku (2) istog članka u ovaj račun neće se uzimati i neće se pribrajati vrijednost darova učinjenih za postignuće općekorisnih svrha, kao ni darova koji se na temelju samoga zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

5. Nasuprot ovakvom stavu i tvrdnji tužiteljice, tuženik se poziva na članak 89. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju i posebno ističe tumačenje da se vrijednost dara ne uračunava u nasljedni dio ako se iz okolnosti može zaključiti da je isto darovanje bila ostaviteljeva volja, iako to nije izričito navedeno u vrijeme darovanja ili kasnije u oporuci. U prilog svog protivljenja tužbi i tužbenom zahtjevu, između ostalog uz sve navedeno u odgovoru na tužbu naročito ističe da je dakle cijelo vrijeme živio u zajedničkom domaćinstvu s ocem i vodio cjelokupnu brigu i skrb o njemu, koji je bio teško bolestan i nepokretan, a brinuo je i o njegovim nekretninama čiju je vrijednost povećao svojim radom i privređivanjem.

6. Tijekom postupka potonje navode tuženika u pravilu su potvrdili saslušani svjedoci EŠ, FŠ i ŽŠ, a o tome su svoja kontradiktorna očitovanja dali tužiteljica i tuženik osobno.

7. Svjedok EŠ, koji nije u rodu ni u zavadnji, propisno upozoren, iskazao je da tuženika poznaje od 1978. godine i da je u dobrim je odnosima s njim, a njegovu sestru ne poznaje dobro, no iz priče tuženika zna da tužiteljica traži od njega nužni dio nakon smrti oca. Potom na upit punom. tuženika potvrđuje da je pok MŠOO odnosno UŠ živio u kući s tuženim PŠ „od kada on poznaje PŠ“, a kasnije je došla i snaha kada se tuženik oženio, te je svjedok dolazio kod njih u kuću a pok. MŠOO je znao reći da ga kći MŠ ne pozna na cesti „a kudli drugo“. Također se svjedok očituje da sestra tuženika ima vikend kuću u istom mjestu 100 m dalje od kuće tuženika „ali nikada nije dolazila u kuću tuženika i pok. RŠ“, pa čak ni za vrijeme njegove bolesti, no svjedok nije pitao o tome niti ga je zanimalo zašto ista ne dolazi „jer se radi o privatnim stvarima“. Nadalje navodi da je tuženikov otac RŠ održavao zemlju do kada je mogao a poslije je to preuzeo tuženik koji je živio u kući s pok. RŠ, s time da je pok. RŠ bio bolestan možda 5 godina, pa čak i nepokretan, te je cijelo vrijeme bio u kuću izuzev par mjeseci kada je bio u staračkom domu.

7.1. Na upit punom. tužiteljice, svjedok navodi da je vjerojatno pok. RŠ sa svojom suprugom bio vlasnik kuće u kojoj stanuje tuženik, te ne zna je li tuženik plaćao pok. RŠ kakvu stanarinu ili dr. Ipak, iz iskustva može reći da nitko od roditelja nije svojoj djeci naplaćivao boravak u kući. Na daljnji upit odgovara da on – svjedok nije bio nazočan kod sklapanja darovnog ugovora niti mu je poznat sadržaj istoga, a ne zna ni dr. okolnosti vezane uz sklapanje darovnog ugovora. Štoviše, nema ni saznanja da bi postojao takav ugovor, već ima samo saznanja o onom što je govorio RŠ „a on je govorio da će ostaviti sinu PŠ i snahi PŠ svu imovinu koju ima“. Svjedok uz to odgovara da zna kako tužiteljica živi u [adresa] i osobno je jedan put posjetio pok. AŠ kada je bio u staračkom domu, dok nema saznanja je li tužiteljica posjećivala svojeg oca RŠ, zna samo da je snaha brinula o svekru AŠ dok je bio nepokretan.

8. Svjedoku FŠ su poznati tužiteljica i tuženik, jer stanujem blizu, pa zna da se tužiteljica mlada udala i otišla iz [adresa], ali je napravila kuću u [adresa] i dolazila često tamo u vremenu dok nisu narušeni njezini odnosi s tuženikom, a poslije toga je slabo dolazila. Svjedoku je poznato i da je tužiteljica još kao mlada tražila „nekakav svoj dio pa se njezina majka čudila što traži kada ionako nisu imali puno imovine te su vrlo teško živjeli“, kako doslovno navodi, s time da su pok. RŠ i njegova pok. supruga FŠ uspjeli napraviti kuću u kojoj su bili, a u kojoj je sada ostao ŽŠ. Misli da su od tada narušeni odnosi između njih, jer je vidjela da je od tada tužiteljica slabije dolazila, a da je tome razlog uglavnom je zaključila „jer je pok. FŠ to njoj pričala u čuđenju“. Nadalje navodi da je za vrijeme života RŠ održavao zemlju koliko je mogao, a sada je ta zemlja dosta zapuštena jer su kako navodi ŽŠ i njegova supruga zaposleni i rade po cijele dane, pa tuženik samo održava zemljište na način da ga kosi.

8.1. Također navodi da je kćerka MŠ slabo dolazila I nakon što se RŠ razbolio, a imao je moždani udar, te ga je možda „koji put posjetila, neposredno nakon moždanog udara“, ali ga u svakom slučaju nije zvala u svoju kuću, odnosno barem to ona (svjedok) nije vidjela, niti se brinula o ocu obzirom su brigu vodili tuženik i njegova supruga. Svjedoku nadalje nije poznato ni je li pok. RŠ darovao nekretnine svome sinu i tuženiku, ali joj je logično da je … to učinio „jer je tuženik živio s njime i vodio brigu o njemu, te obrađivao zemlju dok su mogli“.

8.2. Na upit punom. tužiteljice, svjedok navodi da je pok. RŠ bio bolestan možda 5 godina ili tako nešto, te je u tom vremenu možda svega 3 puta tužiteljica bila u posjeti kod njega, a saznanje o tome ima od snahe pok. RŠ i tuženikove žene PŠ koja će se, kako navodi, moći pobliže očitovati o tome.

9. Tuženikova supruga PŠ je najzad iskazala da se za supruga udala 2000.godine i došla živjeti „u njihovu kuću u kojoj je živio pok. svekar RŠ sa svojom suprugom“. Iznosi da su već tada bili narušeni odnosi između tužiteljice i pok. svekra RŠ, a majka je bila u kontaktu s tužiteljicom i odlazila kod nje, te je vjerojatno kako iznosi i P dolazila kod svoje majke u kuću dok nje i njenog supruga nije bilo kod kuće. Zapravo svjedok zna da je tužiteljica dolazila, te da su čak čuvali tužiteljičinog psa, ali se nisu sretali. Uz to navodi da je i pok. svekar znao prolaziti pored kuće tužiteljice, ali ga ona nije pozivala u kuću, već je vjerojatno samo pok. svekrva odlazila u tu kuću. Osobno pak napominje da u toj kući nije nikada bila niti ju je tužiteljica pozivala. Osobno također tvrdi da je brinula o pok. svekru koji je 5 godina bio nepokretan, te da je njena svekrva umrla 2002. a pok. RŠ 2017. i da je pok. svekar odlučio ostaviti svoju imovinu njenom suprugu, pa je tako napravio Darovni ugovor 2008.godine i tu imovinu ostavio njenom suprugu PŠ „koji dakle ima samo tužiteljicu za sestru i nema druge braće“.

9.1. Na upit punom. tuženika odgovara da su tužiteljica i tuženik razgovarali „samo nešto službeno kada je majka imala operaciju stavljanja pais majkera“, a na upit zašto su odnosi između tužiteljice s bratom i ocem bili narušeni, te jedno kraće vrijeme od par mjeseci i s majkom, svjedok odgovara da je tužiteljica tražila isplatu od roditelja i o tome ima saznanja prema „onome što je govorila njezina svekrva protiveći se takvom potraživanju tužiteljice“, kako doslovno ističe, te je njena „svekrva rekla da je tužiteljica isplaćena na način da joj je plaćena svadba i da nema što tražiti iz te kuće koja će ostati sinu PŠ“. Na daljnji upit odgovara da je zemlju obrađivao pok. RŠ, te su mu tuženik i ona pomagali, a sada tuženik i ona obrađuju zemlju koliko mogu, te održavaju kuću u kojoj žive i staru kuću s gospodarskim zgradama na imanju. Na daljnji upit je li pok. RŠ rekao tužiteljici da će darovnim ugovorom ostaviti svoju zemlju tuženiku, svjedok navodi: „Ne znam, meni to nije poznato, mogu reći da je samo 2007. imao moždani udar, a potom 2008.godine predložio da se napravi darovni ugovor“.

9.2. Na upit punom. tužiteljice u kakvim je odnosima ona osobno s tužiteljicom, svjedok navodi „ni dobri ni loši, niti razgovaraju, a znala je s njom popričati na putu ispred njezine kuće i na pogrebu, te zadnji puta razgovarala s njom na pogrebu pok. svekra“. Nadalje odgovara da je pročitala darovni ugovor kada je on napravljen ali ne zna detalje i ne sjeća niti bi mogla reći nešto o tome. Također odgovara da ne zna zašto je napravljen baš darovni ugovor, a ne neki dr. pravni posao, a zna da je Darovni ugovor napravljen od strane stručne osobe.

9.3. Na dodatni upit punom. tužene svjedok još navodi da su ona i njen suprug t.j. tuženik platili troškove sahrane pok. svekra RŠ, te vršili doplate dok je on kraće vrijeme bio u domu, s time da je prvi moždani udar imao 2007. a drugi 2017. i od tada pa do smrti bio nepokretan. Nadalje odgovara da je tužiteljica napravila svoju kuću u [adresa] na zemljištu koju je njezin suprug dobio od svog oca.

10. Tužiteljica pak iznosi da za vrijeme života nije bilo govora da će otac svu imovinu ostaviti bratu i tuženiku u ovome predmetu. Otac je, kako navodi, samo znao reći da se ona mora odreći svojega dijela koji ju pripada iza majke i prigovarao je što izvodi "jer je kćer i udala sam se u drugu obitelj". Međutim, često je kako navodi odlazila u vikendicu koja se nalazi u blizini očeve tj. roditeljske kuće te bi tvrdi odlazila kod oca kad brata nije bilo kod kuće. Znala mu je oprati mašinu robe i poskrivečki donijeti, a također mu je znala donijeti nešto od hrane. Kada je otišao u bolnicu nije znala, jer joj brat nije javio nego je to čula od drugih osoba te je čak od Centra za socijalnu skrb bila informirana u kojem domu je otac smješten, pa je nakon toga stupila u kontakt s osobom za koju su joj rekli, a radi se osobi LŠ. Potom je oca posjetila u domu i svakih mjesec dana dolazila kod njega u dom, a za vrijeme života bi svaki vikend dolazila u to selo u kojem je živio otac s bratom. Napose ističe da je otac započeo raditi kuću dok je ona još živjela u roditeljskoj kući pa je i ona osjećala taj teret, a kasnije se udala u dobi od 22 godine i otišla iz roditeljske kuće.

10.1. Na upit svojeg pun. tužiteljica odgovara da se kuća počela raditi 70-ih godina prošlog stoljeća dok se tuženik još nije ni rodio, te da je završena možda 2000. godine kada je majka bila još živa. Radilo se o velikoj kući na kat i ne zna u kojem je sada stanju ta kuća jer ne odlazi kod brata budući je brat znao biti neugodan prema njoj i njezinoj obitelji. Čak je dolazio ispod prozora i vikao na njezinu kćer zašto se nije udala, pa je na kraju i prodala tu kuću koja je u istom selu u kojem živi brat. Na daljnji upit odgovara da prilikom udaje nije dobila dotu niti nekakav dar od oca, niti je to tražila jer su roditelji bili dosta siromašni.

10.2. Na upit pun. tuženika da li je dobila drugu vrstu pomoći financijske ili dr. tužiteljica odgovara da nije dobivala nikakvu takvu pomoć, nadalje izrijekom odgovara da su tu kuću radili roditelji i drži da su je nastavili raditi i nakon njezinog odlaska, a da ju nije radio brat, koji je u to vrijeme nije bio oženjen. Imao je svega 10 godina kada je ona otišla iz roditeljske kuće, a kasnije se mama znala žaliti da ništa ne kupuje čak ni Wc papir za tu kuću i ukućane, te tužiteljica štoviše iznosi da je njezin suprug pomagao roditeljima da kvalitetnije žive u toj kući time što je postavio pločice u kupaoni, jer je majka željela imati kupaonu, te su zazidane štenge tj. stepenice da ne puše i da je zaštićeniji prostor. Nadalje navodi da je otac dobivao penziju, a u međuvremenu se 2000. godine brat oženio i zaposlio te su se tuženik i njegova žena "brinuli o ocu i uzimali mu sva novčana sredstva tj. sva primanja jer je štoviše on dao punomoć njima da raspolažu njegovim primanjima", kako navodi.

10.3. Na daljnji upit pun. tuženika, a konstatira se da je to spomenula u svojemu iskazu, odgovara da je prilikom posjećivanja oca prethodno morala dobiti dopuštenje od brata da može posjetiti oca, te je štoviše kod posjeta znala ostaviti ocu 100,00 ili 200,00 kuna da si kupi potrebne stvari, kreme ili dr. Nadalje odgovara da je otac znao doći u njezinu vikend kuću kad malo popije, te je znao govoriti da je ona- tužiteljica kriva što je umrla majka i da je bila (tužiteljica) crna ovca u obitelji, ali da otac nikada nije spomenuo da će zemlju darovati bratu, te je ona znala reći ocu da neka se on svega odrekne u korist brata.

11. Tuženik je u pravilu osporavao takve tvrdnje tužiteljice, osim što je naveo da je imao svega oko 9 - 10 godina kada se radila kuća. Opisao je da se zaposlio u dobi od 20 godina, prije 20 godina i ostao na toj zemlji te živio s ocem. Nastavno je doslovno naveo: „… čim sam počeo raditi sam sam ulagao u tu kuću te smo u tu kuću uselili 80-e godine možda 1982.-1983. ili najzad 1984. Kad sam išao u srednju školu ja sam se sam financirao dok je moja sestra otišla od kuće dosta mlada te je zapravo zajedno sa svojim suprugom terorizirala cijelo selo, posvadili su se sa cijelim selom, kad je otac prolazio pored njezine kuće nije mu rekla dobar dan dok je još bio u snazi te joj je majka znala govoriti da može dobiti samo komad zemlje a ne može dobiti ništa od kuće. Međutim, tužiteljica nije htjela zemlju već je htjela pola kuće a u toj kući sam dakle ja živio najprije s ocem i majkom, a nakon smrti (majke) samo s ocem te u toj kući sam sa svojom obitelji tj. sa suprugom i sinom. Moj otac je prije smrti 5 godina bio nepokretan i s pelenama te je moja supruga brinula o njemu, a u domu je bio prije toga oko godinu i poslije se oporavio i ponovno došao kući a moja sestra nije dolazila niti brinula o njemu a to šio je rekla da je ona prala robu njemu je čista laž, jer je očevu robu prala moja supruga i pomagala ocu. Štoviše, kada je otac bio u domu nije imao dovoljno od svoje mirovine pa sam ja doplaćivao njegov smještaj u domu socijalnoj skrb. Također sam ga za cijelo vrijeme bolesti vozio doktoru i kada je išao sa sanitetskim vozilom uvijek je netko od nas bio u pratnji, ja ili supruga. Zapravo bih istaknuo da je njezin suprug bio taj koji je terorizirao nas i cijelo selo za što postoje brojni svjedoci.

Osim toga, kada se tužiteljica udavala moj otac je platio pola svadbe na način da se zadužio da bi mogao platiti a sve darove koje su dobili su odnijeli i uložili u tu kuću u [adresa] koju su poslije prodali ali ne iz razloga kako je ona navela nego zato što su se zamjerili cijelom selu, radili su barikade i gradili put, nekoliko puta je bila i policija pa su dakle zbog toga na kraju prodali kuću i otišli iz sela. Ni jedan ni drugi ne razgovaraju s rodbinom, narušili su odnose a sada bi opet nešto htjeli, te sam joj ja i dalje voljan dati komad zemlje ali ne onu zemlju koju ja cijelo vrijeme obrađujem i ulažem u tu zemlju. Također sam nakon smrti platio troškove pogreba i izradu spomenika. Već nakon majčine smrti, prodao sam kravu i tele, nitko me nije pitao niti mi se tužiteljica ponudila niti pomagala. Uz to plaćam cijelo vrijeme troškove održavanja grobnoga mjesta i brinem o toj zemlji i kući."

11.1. Na upit pun. tužiteljice, tuženik je potom odgovorio kako je otac predložio da se sačini darovni ugovor i da njemu - tuženiku dade svu zemlju, te je taj ugovor napravio odvjetnik "s time da je on primio ono što mu je otac htio darovati a odvjetnik ih nije posebno upozoravao i govorio da će netko imati pravo na nužni dio a niti je on to pitao". Na daljnji upit odgovara da nije posebno imao saznanja o Ugovoru o doživotnom uzdržavanju ni kakve reference nosi takav ugovor sa sobom, a niti mu je to bilo bitno jer je otac izrazio tu želju pa je sačinjen ugovor o darovanju. Na daljnji upit odgovara da nije posebno kupovao nekakav stan ili drugu kuću već cijeli život živi u toj kući, najprije u staroj a poslije kada je napravljena ova nova u njoj. Također odgovara da roditeljima nije plaćao nikakav najam za stanovanje u kući već je povremeno plaćao samo režije.

12. Potonji navodi ocjenjuje se i nisu od bitne važnosti u uvjetima kada iz iskaza svjedoka, a onda i tuženika, jasno proizlazi da je očeva namjera doista bila da upravo tuženiku ostavi sve darovane nekretnine, jer je tuženik živio s ocem i brinuo o njemu, te privređivao s njim dok otac nije obolio, a kasnije je u cijelosti tuženik održavao kuću i nekretnine koje je ranije koristio zajedno s ocem, čuvajući i održavajući njihovu vrijednost. Uostalom, nedvojbeno proizlazi kako je otac stranaka smatrao tužiteljicu "namirenom" i štoviše govorio kako navodi svjedok EŠ „da će ostaviti sinu PŠ i snahi PŠ svu imovinu koju ima“. U primjeru iskaza svjedoka FŠ ističe se dio iskaza u kojem svjedok navodi kako se „njezina majka čudila“ (dakle majka tužiteljice čudila) što tužiteljica uopće potražuje „nekakav svoj dio“ kad ionako nisu imali puno imovine te su vrlo teško živjeli, a namjeru da predmetnu imovinu ostavitelj ostavi tuženiku pobliže je iskazala i tuženikova supruga, koja izrijekom potvrdila da je njezin pok. svekar godinu dana nakon moždanog udara, a moždani udar je imao 2007.godine, odlučio navedene nekretnine iz Darovnog ugovora ostaviti isključivo u nasljedstvo tuženiku. Sve to dakle uz sam Darovni ugovor i prikazano činjenično stanje ide u prilog utvrđenju kao naprijed da je darovanjem ostavitelj pokazao svoju volju i nedvojbenu namjeru da navedenu imovinu ostavi svojem sinu i tuženiku iz ovog predmeta, a neizravno proizlazi i da je namjera bila darovati id. nekretnine kako se iste upravo ne bi uračunale kao vrijednost dara u nasljedni dio, već darovati kako bi iste ostale u isključivom nasljedstvu i vlasništvu tuženika.

13. Slijedom toga nije bilo od meritorne važnosti utvrđenje građevinskog vještaka koji u Nalazu i mišljenju od 27. prosinca 2022. godine nakon sažetka važnih podataka vezanih uz predmet postupka, utvrđenja lokacije predmetnih nekretnina, pregleda općih vrijednosnih odnosa na tržištu dao procjenu stanja nekretnina prema geometrijskim podacima uz navođenje metode procjene i u skladu s činjenicama dao mišljenje da tržišna vrijednost ukupno procijenjenih nekretnina iznosi 72.500,00 eur , te da udio darovanih nekretnina tuženiku kada se pomnože suvlasnički udjeli s površinom čestica i njihovom jediničnom sijenom, te suvlasnički udio s vrijednošću građevina daje vrijednost suvlasničkog udjela od 50.000,00 eur.

14. Nakon ovako provedenog postupka i ocjene svih dokaza kao naprijed nije kao osnovan prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, već je donesena je odbijajuća odluka kao u točki I. izreke, te su tuženiku prema članku 154 ,ZPP-a dosuđeni troškovi postupka. Tuženiku je kao opravdan priznat trošak za sastav odgovora na tužbu i zastupanje na ročištu od 14.10.2020. i 13.02. 2024., sve u iznosu od po 200,00 eur. Za prvo ročište održano 05.03. 2020. na kojem se samo procesno raspravljalo i za ročište objave odluke dosuđen mu je iznos od po 100,00 eura t.j. 50%-tne naknade, pa je ukupno za navedene radnje tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 700,00 eura t.j. računajući pripadajući PDV iznos od 875,00 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom predloženom u Troškovniku a kako je to navedeno u točki II. izreke ove odluke. Tuženik je još potraživao trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eur, ali ista obveza tereti tužiteljicu, pa mu id. trošak nije priznat.

U Karlovcu 15. travnja 2025.

Sudac

Vesna Gračan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužiteljici po pun. iz OD Rožman & Oredić iz Kalrovca.

2. Tuženiku po pun. Darku Gojaku, odvjetniku iz Karlovca.