Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1817/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Lidije Rostaš, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja B. d.d. h., t. d. d. u stečaju, D., kojeg zastupa opunomoćenik I. Ć., odvjetnik iz Odvjetničkog ureda V. i suradnici, Z., protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Z., radi registracije žiga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2757/20. od 22. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2757/20 od 22. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, klasa: UP/I-381-04/16-010/1022, urbroj: 559-04/3-20-029/MP od 2. travnja 2020., i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja na objavljenu prijavu za registraciju žiga br: … podnesen za verbalni žig R. B. podnositelja M. d.d.
3. Protiv označene presude žalbu je izjavio tužitelj iz svih žalbenih razloga. Tužitelj navodi kronologiju predmetnog upravnog postupka i spora te u bitnome ističe da Upravni sud u Zagrebu nije utvrdio sve činjenice relevantne za ovaj postupak, a posebno one koje se odnose na devastaciju hotela B. u Domovinskom ratu te objektivnu nemogućnost pružanja hotelskih usluga. Posebno napominje da su uz njegov prigovor priloženi dokazi o devastaciji hotela odnosno o drugim opravdanim razlozima zbog koji nije mogao pružati hotelske usluge. Također navodi kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir vrlo važno pravno pitanje odnosno pravnu razliku između tvrtke i žiga te postavlja pitanje može li neki podzakonski propis, u ovom slučaju Pravilnik o žigu, nositelju tvrtke nametati obvezu da njome označava proizvode ili usluge i to povrh obveza o upotrebi tvrtke iz Zakona o trgovačkim društvima. Navodi da je žig pravno i komercijalno potpuno odvojiv od nositelja, može se prenositi, dati u licencu, zalog i sl., a to znači da nositelj žiga koji je u stečaju može žig dati u licencu nekom drugom tko će proizvoditi proizvode ili označavati usluge pod tim imenom. Nositelj tvrtke to pravo ne može napraviti jer je tvrtka od njega neodvojiva, ne može se prenositi, davati u zalog niti može biti predmetnom licence. Prvostupanjski se sud u obrazloženju presude poziva isključivo na pravila o opravdanim ili neopravdanim razlozima za neupotrebu žiga, čime je njegovo obrazloženje u protivnosti s činjeničnim supstratom ovog predmeta i drugim dijelovima obrazloženja koja se odnose na neupotrebu tvrtke. Smatra kako prvostupanjski sud nije imao osnove za nekritičku primjenu prakse, uključujući i praksu Općeg suda u predmetu T-250/13, S. W., mjerodavnu za opravdanost ili neopravdanost razloga za neupotrebu žiga u ovom predmetu. Osim toga prvostupanjski sud uopće nije uzeo u obzir niti je vodio računa o suštinskim pravnim razlikama koje postoje između tih dviju vrsta prava. Tužitelj zaključno smatra da obrazloženje presude upućuje na bitne povrede pravila postupka koje se očituju prvenstveno u tome da je obrazloženje djela presude protivno samo sebi jer se u bitnom odnosi na upotrebu žiga, a ne na upotrebu tvrtke (kao različitog prava), a niti se prvostupanjski sud bavio tim pitanjem odnosno tom razlikom koju je morao vrednovati i kritički uzeti u obzir. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu te svojom presudom riješi stvar na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev kako u pogledu merituma, tako i u pogledu troškova spora.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da je žalba neosnovana jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo te u provedenom postupku nisu počinjene povrede pravila postupka koje su utjecale ili mogle utjecati na pravilnost donošenja presude. U odnosu na navod tužitelja da prvostupanjski sud nije uvažio razliku između žiga i tvrtke, tuženik navodi da Zakon o žigu sadrži jasne odredbe kojima regulira prava koja u postupku prigovora proizlaze iz žiga te prava koja proizlaze iz tvrtke. Pravilnikom o žigu propisano je da imatelj tvrtke mora dostaviti dokaz o aktivnostima u odnosu na koje se prigovor odnosi. Dakle, bez obzira na stav tužitelja i pozivanje na Zakon o trgovačkim društvima, postojanje ranije tvrtke kao prava temeljem kojeg se izjavljuje prigovor ili uvjeti koje nositelj tvrtke mora ispunjavati su regulirani propisima o zaštiti žiga – Zakonom o žigu i Pravilnikom o žigu. Stoga je postupanje vezano za imatelje tvrtke u postupcima prigovora određeno jasno i nedvosmisleno i ne daje prostor drugačijem tumačenju od onog kakvo je ispravno primijenio prvostupanjski sud odnosno tuženik u svojoj odluci. Iz navedenih razloga predlaže da se odbije žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu prvostupanjsku presudu u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski je sud na činjenično stanje primjenjujući mjerodavne odredbe članka 6. stavka 6. Zakona o žigu („Narodne novine“ 173/03., 76/07., 30/09., 49/11. i 46/18.- dalje Zakon) i članka 14. stavka 3. točke 2. Pravilnika o žigu („Narodne novine“ 117/07., 66/11., 125/13. i 43/17.- dalje Pravilnik ) ocijenio zakonitim rješenje tuženika, s kojim obrazloženjem prvostupanjskog suda je suglasan i ovaj Sud.
8. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je Državni zavod za intelektualno vlasništvo 23. rujna 2016. (dalje: Zavod) u Službenom glasniku Zavoda broj: 20/2016 objavio prijavu podnositelja M. d.d. za registraciju žiga broj: …, podnesenu za verbalni žig R. B. a na navedenu objavu tužitelj je izjavio prigovor temeljem razloga iz članka 6. stavka 5. Zakona. Tužitelj je u prigovoru naveo da prijava za verbalni žig R. B. obuhvaća usluge iz razreda 35, 39, 41, 43 i 44 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga slične njegovoj ranijoj tvrtki B. h. t. d. d. u stečaju te da prigovor podnosi u odnosu na sve usluge obuhvaćene registracijom kasnijeg znaka.
9. Odredbom članka 6. stavka 6. Zakona, propisano je da na temelju podnesenog prigovora znak neće biti registriran ako bi njegova uporaba vrijeđala pravo osobe koja je u vrijeme podnošenja prijave za registraciju žiga imala tvrtku, pod uvjetom da je ta tvrtka ili bitni dio tvrtke istovjetan s prijavljenim znakom ili sličan prijavljenom znaku i pod uvjetom da su istovjetni ili slični proizvodu ili usluge predmet djelatnosti te tvrtke, osim ako je podnositelj prijave u trenutku prijave imao istovjetnu ili sličnu tvrtku. Odredbom članka 14. stavka 3. točke 2. Pravilnika propisano je da ako se prigovor temelji na članku 6. stavku 6. Zakona o žigu, podnositelj prigovora mora na zahtjev podnositelja prijave za registraciju žiga, dokazati da je tijekom razdoblja od pet godina koji prethodi datumu objave prijave, proizvodio proizvode ili pružao usluge u odnosu na koji se podnosi prigovor.
10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je Zavod utvrdio da se relevantni razdoblje odnosi na vremenski period od 23. rujna 2011. do 23. rujna 2016., i da tužitelj nije dokazao uporabu ranije tvrtke u pružanju bilo kakvih usluga pa tako niti predmetnih usluga. Kako tužitelj u prigovoru nije dokazao da postoje opravdani razlozi za neuporabu (otvaranje stečajnog postupka) to je tuženik ocijenio neutemeljenim prigovor tužitelja. Pri tome je tuženik obrazložio da nije bilo potrebe ulaziti u ocjenu navoda vezanih za sličnosti ranije tvrtke i prijavljenog znaka kao ni sličnosti djelatnosti predmetne tvrtke i prijavljenih usluga, a na kojim navodima tužitelj i u ovoj žalbi ustraje. Slijedom svega navedenog proizlazi da je tuženik odbio prigovor dajući za svoju odluku jasne i na propisima utemeljene razloge te je prvostupanjski sud imao osnove prihvatiti takve zaključke tuženika.
11. Nadalje, iz osporavanog rješenja tuženika i obrazloženja presude proizlazi da je tužitelju dostatno odgovoreno da nije opravdano njegovo pozivanje na presudu Općeg suda T-250/13, jer financijske poteškoće s kojima se pravna osoba susreće zbog gospodarske recesije i vlastitih financijskih problema kao što su stečajni postupci, ne smatraju se ispravnim razlozima za neuporabu u smislu članka 29. stavka 2. Zakona budući da se radi o vrsti poteškoće koja je uobičajeni dio poslovanja.
12. Kako se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim trebalo je temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 9. studenog 2023.
Predsjednica vijeća mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.