Poslovni broj: Us I-585/2024-8
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ŠAS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Hrvoju Braliću, odvjetniku u Splitu, Lička 6 B, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zavod za socijalni rad, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi polaganja stručnog ispita, nakon javne rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice i opunomoćenika, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 15. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zavod za socijalni rad, KLASA: UP/I-133-02/23-01/244, URBROJ: 524-09- 01-02/6-24-3 od 26. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-133-02/23-01/244, URBROJ: 524- 09-01-02/6-24-3 od 26. siječnja 2024. utvrđeno je kako KAS, ovdje tužiteljica, magistar socijalnog rada, nije stekla pravo na polaganje stručnog ispita za odgojitelja u djelatnosti socijalne skrbi, uz obrazloženje u bitnom kako se pripravnički staž stečen prema Ugovoru o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu pripravnik – stručni radnik I. vrste odgojitelj, koji je sklopljen 28. listopada 2022. s Centrom za pružanje usluga u zajednici Split, ne može smatrati pripravničkim stažom, budući da tužiteljica nema rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, niti rješenje nadležne komore kojim se tužiteljici priznaje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada.
2. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je pred ovim sudom dana usmeno na zapisnik 29. veljače 2024., tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika kao nezakonito. Ističe kako se prijava za polaganje stručnog ispita odnosila na poslove odgajatelja koji poslovi da ne spadaju u regulirane profesije u sustavu socijalne skrbi, a ne za poslove socijalnog radnika za koje se nije niti osposobljavala. Nadalje, navodi kako joj je Agencija za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske priznala inozemnu obrazovnu kvalifikaciju (mag.soc.rada), pa je mišljenja kako je u pravima na polaganje stručnog ispita trebala biti izjednačena sa ostalim neregularnim profesijama (sociolozi, filozofi, kineziolozi, pedagozi itd.), kojima se vrednuje samo inozemna obrazovna kvalifikacija, a nezakonitim rješenjem tuženika kako je onemogućena u ustavnom pravu da se pod jednakim uvjetima zaposli na radnom mjestu odgajatelja u ustanovi socijalne skrbi. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.
3. U odgovoru na tužbu tuženik predlaže odbiti tužbu tužiteljice iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, koje navodi. Pojašnjava kako profesija socijalni radnik je regulirana profesija kod koje su pristup i obavljanje mogući samo u skladu s propisima kojima se uređuje djelatnost socijalnog rada. Stoga, da osobe koje su stekle odgovarajuće akademsko obrazovanje za socijalnog radnika izvan Republike Hrvatske trebaju zatražiti i ishoditi rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije od nadležne strukovne komore, u skladu sa Zakonom o djelatnosti socijalnog rada ("Narodne novine", broj 16/19 i 18/22), prema kojim odredbama je propisan opći sustav priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, sadržanima u Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija ("Narodne novine", broj 82/15, 70/19, 47/20 i 123/20). Nadalje, tuženik citira odredbu članka 21. stavak 2. točka 7. Pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga skrbi ("Narodne novine", broj 110/22), kojom je definiran pojam odgojitelja, te ističe kako s obzirom da tužiteljica nema rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, niti rješenje nadležne komore kojom joj se priznaje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada, pripravnički staž prema dostavljenom ugovoru na radu da se ne može smatrati pripravničkim stažom. Stoga je, a kako tužiteljica ne ispunjava uvjete iz članka 12. stavak 2. Pravilnika o pripravničkom stažu i polaganju stručnog ispita u djelatnosti socijalne skrbi ("Narodne novine", broj 148/22, dalje Pravilnik/22), utvrđeno kako ista nema pravo na polaganje stručnog ispita. U pogledu navoda tužiteljice kako se prijava odnosila na poslove odgojitelja, a ne za poslove socijalnog radnika, tuženik se poziva na odredbu članka 253. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23 i 156/23), prema kojoj stručne poslove u domu socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, među ostalima, obavlja i odgojitelj s položenim stručnim ispitom i odobrenjem nadležne komore za samostalan rad prema posebnim propisima. Stoga, a da bi tužiteljica obavljala poslove odgajatelja da mora imati odgovarajuću obrazovnu i stručnu kvalifikaciju. Zaključno navodi kako je tužiteljica stekla obrazovnu kvalifikaciju magistra socijalnog rada na Sveučilištu u Mostaru, Filozofskom fakultetu Mostar, Bosna i Hercegovina, nema rješenje nadležne komore kojom joj se priznaje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada, niti joj je priznata stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije - socijalnoj radnika u Republici Hrvatskoj.
4. Podneskom od 4. veljače 2025. tužiteljica je osporila navode tuženika iz odgovora na tužbu, u bitnom navodeći kako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje Pravilnik/22, na koji podzakonski akt se poziva tuženik, budući da je ona pripravnički staž započela 2. studenog 2022., odnosno, prije stupanja na snagu navedenog podzakonskog akta, pri čemu se poziva na odredbu članka 32. stavak 2. tog podzakonskog akta. Pri tome ističe kako je upravo tuženik u nizu svojih odluka, kao drugostupanjsko tijelo, zauzeo pravni stav da se na osobe, hrvatske državljane, koje su pripravnički staž odradili sukladno Pravilniku o pripravničkom stažu i polaganju stručnog ispita u djelatnosti socijalne skrbi ("Narodne novine" br. 66/15, 56/20, 18/22, 148/22, dalje Pravilnik/15), ne primjenjuje Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, a po izričitoj uputi tuženika iz ukidnih drugostupanjskih rješenja, Hrvatska komora socijalnih radnika je obustavila sve postupke priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija - socijalni radnik iz razloga što se Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija ne primjenjuje na hrvatske državljane koji su stekli obrazovnu kvalifikaciju u inozemstvu, a radno iskustvo u Republici Hrvatskoj, s obzirom da stručna kvalifikacija nije inozemna, već je stečena stručnim usavršavanjem i radom u Republici Hrvatskoj. Nastavno, ističe kako je tuženik, nakon što su tim osobama (kolegama tužiteljice) obustavljeni postupci priznavanja inozemne kvalifikacije pred Hrvatskom komorom socijalnih radnika, rješenjima priznao pravo na polaganje stručnog ispita. Stoga da se ovakvim različitom stajalištem tuženika, tužiteljicu diskriminira i stavlja u nejednak položaj u odnosu na njezine kolege koje su završile isti studij kao i tužiteljica, te odradile identičan pripravnički staž kao i tužiteljica. S tim u vezi tužiteljica predlaže da se od tuženika zatraže podaci je li osobama, hrvatskim državljanima, koje su kvalifikaciju Magistra socijalnog rada stekle na Sveučilištu u Mostaru, Filozofskom fakultetu, Mostar, Bosna i Hercegovina i kojima je Agencija za znanost i visoko obrazovanje priznala takvu kvalifikaciju te koje su odradile u Republici Hrvatskoj pripravnički staž prema Pravilniku/15 odobreno pravo na polaganje stručnog ispita iz djelatnosti socijalne skrbi, kao i da se od Hrvatske komore socijalnih radnika zatražiti podatak je li za osobe, hrvatske državljane, koje su kvalifikaciju Magistra socijalnog rada stekle na Sveučilištu u Mostaru, Filozofskom fakultetu, Mostar, Bosna i Hercegovina i kojima je Agencija za znanost i visoko obrazovanje priznala takvu kvalifikaciju te koje su odradile u Republici Hrvatskoj pripravnički staž Pravilniku/15 obustavila postupke priznavanja inozemnih kvalifikacija uz obrazloženje da se za navedene osobe ne treba priznavati inozemna kvalifikacija.
5. U sporu je održana rasprava 20. ožujka 2025. čime je strankama pozivom na odredbu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje ZUS), koji zakon je u konkretnom slučaju u primjeni sukladno odredbi članka 169. stavak 1. tog zakona, dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a, održana bez prisutnosti tuženika, kojom prilikom je opunomoćenik tužiteljice u bitnom istaknuo kako je tužiteljica imala legitimno očekivanje da će joj po uredno obavljenom pripravničkom stažu, sukladno Ugovoru o radu pripravnika u Ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, biti i omogućeno pravo na polaganje stručnog ispita, pa se osporenim rješenjem tuženika tužiteljici oduzima stečeno pravo na polaganje stručnog ispita, te se ista stavlja nejednak i diskriminatorni položaj u odnosu na kolege kojima je to pravo omogućeno. Zaključno je istaknuo kako se tuženik nije očitovao na podnesak tužiteljice od 4. veljače 2025., u kojem se upravo od tuženika zatražena dostava podataka o tome je li osobama koje se nalaze u istoj situaciji kao i tužiteljica omogućeno pravo na polaganje predmetnog stručnog ispita, te je dodatno predložio saslušati tužiteljicu.
6. Opunomoćenik tužiteljice je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava podneska od 4. veljače 2025., te zastupanja na raspravi od 5. veljače 2025. (odgođena) i 20. ožujka 2025., sve po 500 bodova, ukupno 1500 bodova, odnosno 3.000,00 eura, bez PDV-a.
7. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka pregledana je i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Ostale dokaze sud u skladu s odredbom članka 49. ZUS-a nije izvodio budući da je činjenično stanje utvrđeno tijekom upravnog postupka dostatno za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.
8. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
9. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno ima li tužiteljica uvjete za polaganje stručnog ispita za odgajatelja u djelatnosti socijalne skrbi.
10. Odredbom članka 15. točka 25. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je kako pripravnik je osoba koja se prvi put zapošljava u ustanovi socijalne skrbi, kod druge pravne osobe, kod obrtnika koji obavlja djelatnost socijalne skrbi i kod fizičke osobe koja profesionalno obavlja poslove socijalne skrbi i koja je stekla obrazovnu kvalifikaciju u Republici Hrvatskoj potrebnu za zapošljavanje u sustavu socijalne skrbi, ili je obrazovnu kvalifikaciju stekla izvan Republike Hrvatske, a ona joj je priznata od nadležnog tijela u skladu s posebnim propisima kojima se regulira priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija.
11. Odredbom članka 12. stavak 1. Pravilnika/22, koji podzakonski akt je za primijeniti u konkretnom slučaju sukladno odredbi članka 34. stavak 2. tog podzakonskog akta, budući da se radi o polaganju ispita, propisano je kako pravo na polaganje stručnog ispita ima: 1. osoba iz članka 2. stavak. 2. ovoga Pravilnika nakon završenog pripravničkog staža u trajanju od 12 mjeseci i 2. osoba koja ima radni staž u struci dulji od 12 mjeseci. Prema stavku 2. te podzakosnke odredbe osoba iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka u smislu ovoga Pravilnika je kandidat za polaganje stručnog ispita (u daljnjem tekstu kandidat).
12. Odredbom članka 2. stavak 2. Pravilnika/22 propisano je kako pripravnik u djelatnosti socijalne skrbi može biti osoba: 1. koja se prvi put zapošljava kod poslodavca iz stavka 1. ovoga članka i koja je stekla obrazovnu kvalifikaciju u Republici Hrvatskoj potrebnu za zapošljavanje u sustavu socijalne skrbi, ili je obrazovnu kvalifikaciju stekla izvan Republike Hrvatske, a ona joj je priznata od nadležnog tijela u skladu s posebnim propisima kojima se regulira priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, 2. koja ima pripravnički staž u odgovarajućoj struci kraći od 12 mjeseci.
13. Prema odredbi članka 7. Pravilnika/22 u slučaju kada osoba ima priznatu inozemnu stručnu kvalifikaciju uz određenu obvezu dodatnog osposobljavanja radi stjecanja odgovarajućih kompetencija pod nadzorom kvalificiranog stručnjaka, obveze određene rješenjem o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije mogu se izvršiti za vrijeme trajanja pripravničkog staža.
14. Za istaći je kako je i odredbom članka 2.a ranijeg Pravilnika/15 bilo propisano kako stručni radnik hrvatski državljanin koji je stekao inozemnu obrazovnu kvalifikaciju provodi pripravnički staž nakon što mu je potvrđena kompetencija za obavljanje poslova stručnog radnika u djelatnosti socijalne skrbi (stavak 1.). Iznimno, stručni radnik iz stavka 1. ovoga članka može provoditi pripravnički staž i bez potvrđene kompetencije ako će se ona potvrditi tijekom trajanja pripravničkog staža, a najkasnije do podnošenja zahtjeva za polaganje stručnog ispita (stavak 2.). Kompetencije za obavljanje poslova stručnog radnika u djelatnosti socijalne skrbi utvrđuje nadležna strukovna organizacija općim aktom nadležne strukovne organizacije, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) (stavak 3.).
15. Odredbom članka 253. Zakona o socijalnoj skrbi u stavku 1. je propisano da stručne poslove u domu socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga obavljaju socijalni radnik, psiholog, socijalni pedagog, edukacijski rehabilitator, logoped, medicinska sestra, fizioterapeut, radni terapeut, kineziterapeut i odgojitelj s položenim stručnim ispitom i odobrenjem nadležne komore za samostalan rad prema posebnim propisima. Stavkom 2. te zakonske odredbe kako je propisano kako stručne poslove u domu socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga mogu obavljati i drugi stručni radnici s odgovarajućom kvalifikacijom, ovisno o djelatnosti doma socijalne skrbi ili drugog pružatelja socijalnih usluga.
16. Odredbom članka 21. stavak 1. Pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga propisano je kako socijalne usluge u sustavu socijalne skrbi pružaju stručni radnici s odgovarajućom kvalifikacijom i položenim stručnim ispitom, ovisno o djelatnosti ustanova socijalne skrbi ili drugog pružatelja socijalnih usluga, a prema stavku 2. točki 7. te podzakonske odredbe stručni radnik iz članka 1. ovoga Pravilnika je i odgojitelj - završen specijalistički diplomski stručni studij ili preddiplomski i/ili diplomski stručni studij ili preddiplomski i/ili diplomski sveučilišni studij odnosno integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij socijalnog rada, socijalne politike, psihologije, socijalne pedagogije, edukacijske rehabilitacije, logopedije, sociologije, filozofije, kineziologije, pedagogije, politologije, fonetike, teologije, ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, radne terapije ili završen studij odgovarajuće vrste za rad na radnom mjestu učitelja ili nastavnika u Republici Hrvatskoj ili mu je:
- za regulirane profesije - priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije u skladu s propisima kojima se regulira djelatnost i odobrenje za rad nadležne komore
- za neregulirane profesije - priznata inozemna obrazovna kvalifikacija u skladu s propisima kojima se uređuju način i postupci vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija.
17. Iz dokumentacije sadržane u spisu upravnog postupka proizlazi kako je Centar za pružanje usluga u zajednici Split (poslodavac tužiteljice) putem elektronske pošte 18. listopada 2023. tuženiku dostavio prijavu za polaganje stručnog ispita za pripravnicu KAS, kojoj prijavi je priložio slijedeću dokumentaciju:
- prijavu za polaganje stručnog ispita za pripravnika i stručnih radnika u djelatnosti socijalne skrbi za tužiteljicu, za stručnog radnika I. vrste – odgajatelj;
- vježbeničku knjižicu za tužiteljicu;
- Ugovor o radu pripravnika sklopljen 28. listopada 2022. između Centra za pružanje usluga u zajednici Split, kao poslodavca, te tužiteljice kao pripravnice, koji je sklopljen na određeno vrijeme radi osposobljavanja Pripravnice za samostalan rad u zanimanju za koje se školovala, te traje 12 mjeseci, te je istim utvrđeno kako će tužiteljica, kao pripravnica pod nadzorom glavnog stručnog voditelja (mentora) obavljati poslove stručnog radnika I. vrste – odgajatelja. Pri tome je u članku 7. Ugovora navedeno kako će se način osposobljavanja pripravnice za samostalno rad te način polaganja ispita provoditi sukladno odredbama Pravilnika/15;
- ovjerenu presliku diplome Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina, Filozofski fakultet, broj: 3613/19 "Mostar, 6. prosinca 2019.", kojom je tužiteljica stekla akademsku titulu i zvanje "Prvostupnik/bachelor socijalnog rada";
- ovjerenu presliku diplome Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina, Filozofski fakultet, broj: 2320-11/21 "Mostar, 30. kolovoza 2021.", kojom je tužiteljica stekla akademsku titulu i zvanje Magistar socijalnoga rada.
18. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako je tužiteljica putem elektronske pošte 6. studenog 2023. dostavila potvrdu o radnom stažu.
19. Postupajući po prijavi, tuženik je osporenim rješenjem utvrdio kako tužiteljica nije stekla pravo na polaganje stručnog ispita za odgojitelja u djelatnosti socijalne skrbi, jer da ne ispunjava uvjete iz članka 12. stavak 2. Pravilnika/22, uz obrazloženje u bitnom kako se pripravnički staž stečen prema Ugovoru o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu pripravnik - stručni radnik I. vrste odgojitelj, sklopljen 28. listopada 2022. s Centrom za pružanje usluga u zajednici Split, ne može smatrati pripravničkim stažom, budući da tužiteljica nema rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, niti rješenje nadležne komore kojim se tužiteljici priznaje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. Pri tome, tuženik pojašnjava kako osobe koje su stekle akademsko obrazovanje za socijalnog radnika izvan Republike Hrvatske trebaju zatražiti i ishoditi rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije od nadležne strukovne komore, u skladu sa Zakonom o djelatnosti socijalnoga rada, a prema odredbama kojima je propisan opći sustav priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, sadržanim u Zakonu o reguliranim profesijama i priznanju inozemnih stručnih kvalifikacija.
20. Sud je suglasan s obrazloženjem tuženika, budući da je utemeljeno na mjerodavnim zakonskim i podzakonskim odredbama, te na naprijed utvrđenom činjeničnom stanju, a iz kojeg nesporno proizlazi kako tužiteljica, koja je obrazovnu kvalifikaciju stekla u Bosni i Hercegovini, nema rješenje o priznanju inozemne stručne kvalifikacije od nadležnog tijela sukladno odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, niti rješenje nadležne komore kojim joj se priznaje pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada, a koja činjenica nije niti sporna među strankama, dok prigovori tužiteljice nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.
21. Naime, pozivanje tužiteljice na rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje KLASA: UP/I-602-06/19-01/1694, URBROJ: 355-03-01/24-19-0004 od 13. prosinca 2019. i KLASA: UP/I-602-06/21-01/1067, URBROJ: 355-03-01/24-21- 0004 od 9. rujna 2021., kojima su tužiteljici za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj priznate stečene inozemne kvalifikacije Prvostupnik/bachelor socijalnog rada i Magistar socijalnog rada, izdane od Sveučilišta u Mostaru, Filozofski fakultet, Bosna i Hercegovina, nije od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda, budući da se radi o rješenjima donesenima u drugom postupku i na temelju Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija ("Narodne novine", broj 158/03, 198/03, 138/06 i 45/11). Pri tome je za istaći kako je upravo u obrazloženju rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 9. rujna 2021. tužiteljica upućena kako je dužna obratiti se nadležnom tijelu koje odobrava pristup obavljanju određene regulirane profesije, ukoliko se želi zaposliti na temelju priznate inozemne visokoškolske kvalifikacije u reguliranoj profesiji u Republici Hrvatskoj.
22. Slijedom sveg navedenog, sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.
23. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Splitu, 15. travnja 2025.
S U T K I NJ A
Anđela Becka
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. ŠAS iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Hrvoju Braliću, odvjetniku u Splitu, Lička 6 B
2. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zavod za socijalni rad, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78
3. u spis
