Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-22/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Dom zdravlja Karlovačke županije, Karlovac, Dr. Vladka Mačeka 48, OIB: 81499488050, zastupan po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Karlovačke županije, Karlovac, Dr. Vladka Mačeka 48, OIB: 81499488050, da tužitelju ZD iz [adresa], Inzl 1., OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 792,75 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 55,17 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 59,09 EUR od 16. veljače 2016. do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 59,09 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 63,93 EUR od 16. travnja 2016. do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 64,25 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,21 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 61,66 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 63,61 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,12 EUR od 16. rujna 2016. do isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 59,24 EUR od 16. listopada 2016. do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,53 EUR od 16. studenog 2016. do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 58,67 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 61,18 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 51,47 EUR od 16. veljače 2017. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao neosnovan.

III. Nalaže se Dom zdravlja Karlovačke županije, Karlovac, Dr. Vladka Mačeka 48, OIB: 81499488050, da tužitelju ZD iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.283,81 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 15. veljače 2022.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 05. siječnja 2021. tužitelj navodi da je u razdoblju iz tužbe bio zaposlenik tuženika, kao javne ustanove, te se na radni odnos primjenjuju Zakon o plaćama u javnim službama, NN 27/01 39/09, te odredbe Kolektivnog ugovora za javne službe, kao i sporazumi o plaći, koji su sklopili nadležni sindikati i Vlada RH. Navodi da je 23. studenog 2006. sklopljen je sporazum između Vlade RH i Sindikata javnih službi, o osnovici plaće u javnim službama, te je ugovoreno povećanja osnovice za izračun plaća za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Međutim, zbog nastupa krize, dana 13. 5.2009. ugovorne strane sklopile su Dodatak sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, i tim dodatkom zamrznuta je osnovica plaća na razini iz 2008. i iznosila je 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka sporazuma. Dana 26. listopada 2011. sklopljene su nove izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, koje su usvojene i u obliku arbitražne odluke od 7.prosinca 2011. Navedene izmjene i dopune dodatka sporazuma od 26. listopada 2011., predstavljaju kolektivni ugovor, i on se ima primjenjivati do 26. siječnja 2017. kada prestaje njegovo postojane. Odredba čl. III. Izmjene Dodatka Sporazumu od 26. studenog 2011. glase: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dviju stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. ”Državni zavod za statistiku (u daljnjem tekstu: DZS) objavio je dana 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. prema kojem je on realno veći za 1,2%, u odnosu na isto tromjesečje 2014. DZS objavilo je dana 27. studenog 2015. podatke i za treće tromjesečje 2015. u odnosu na isto razdoblje 2014. BRP je realno veći 2,8%. Isti podaci objavljeni su i dana 4. prosinca 2015. iz čega proizlazi da je aritmetička sredina navedenih dviju stopa rasta BRP prosječno veća od 2%., i u četvrtom tromjesečju 2015. BDP je porasta za 1,9 % (podaci DSZ od 4. ožujka 2016.) u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz revidiranih podataka proizlazi da su ostvareni uvjeti za povećanje osnovice, a kako je to propisano u citiranom čl. III Izmjena Dodatka sporazuma od 26. studenog 2011. te da je poslodavac od mjeseca prosinca 2015. pa nadalje, bio dužan obračunavati plaću primjenom osnovice 5.415,37. Međutim, tuženik nije postupio sukladno navedenim sporazumima, stoga je za utuženi period primjenjivao manju osnovicu, tj. 5.108,84, uslijed čega je isplaćena manja plaća od pripadajuće, i koju razliku potražuje ovom tužbom, prema specifikaciji navedenoj u tužbenom zahtjevu. Navodi da je o visini osnovice svoj stav iznio je i Vrhovni sud RH u presudi Rev-1111/20 od 1. prosinca 2020.: 1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja). 2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Na uskraćene dijelove plaće, tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata od dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa, pa sve do konačne isplate. Ovom tužbom tužiteljica zahtijeva razliku plaće koja mu je isplaćena i koja bi mu pripala uvećanjem osnovice za obračun plaće od 6%, i to za period od prosinca 2015. i u cijeloj 2016.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da je tužba trebala biti upravljena protiv Republike Hrvatske, navodi da novčana sredstva za isplatu utuženih iznosa nisu predviđena u financijskom planu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2021. niti ugovorima o provođenju zdravstvene zaštite, a koji su sklopljeni između zdravstvenih ustanova i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a kojima je valjanost produžena do 30. lipnja 2021.. Navodi da zdravstvene ustanove odnosno njihovi ravnatelji pa tako i tuženik nisu potpisnici akata kojima se utvrđuje osnovica za izračun plaće u javnim službama već takve akte potpisuje Vlada RH. Protivi se tužbi u cijelosti.

3. Podneskom od 15. veljače 2022. tužitelj je proširio tužbeni zahtjev i za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 26. siječnja 2017., a koju preinaku tužbe je sud unatoč protivljenju tuženika dopustio raspravnim rješenjem donesenim na zapisnik dana 20. studenog 2024. iz razloga što je smatrao da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

4. U odnosu na potraživanja koja su obuhvaćena preinačenim tužbenim zahtjevom, dakle u odnosu na razdoblje od 01. siječnja 2017. do 26. siječnja 2017. tuženik je istaknuo prigovor zastare obzirom da je tužitelj predmetno potraživanje utužio tek podneskom od 15. veljače 2022.

5. Podneskom od 14. veljače 2025., tužitelj je postavio konačan tužbeni zahtjev u iznosima kako je to navedeno u izreci, a tuženik je na ročištu održanom dana 25. ožujka 2025. izjavio da se spori visinu tako postavljenog zahtjeva tužitelja.

6. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu.

7. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., time da je sporna osnova zahtjeva, dok sama visina zahtjeva nije sporna, a koju visinu zahtjeva je tuženik učinio nespornim na ročištu održanom 05. rujna 2023.

9. Nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika i da mu je tuženik isplaćivao plaću u utuženom razdoblju temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

10. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva kao i je li tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku te je li u odnosu na potraživanje za razdoblje od 01. siječnja 2017. do

26. siječnja 2017. nastupila zastara.

11. Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tuženik nesporno poslodavac tužitelja koji mu je sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022; dalje – ZR) u obvezi isplatiti plaću za obavljeni rad, bez obzira što tuženik sredstva za isplatu plaće osigurava iz državnog proračuna pri čemu sam ne određuje visinu plaće.

12. U odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio sljedeće:

- tužitelj je u utuženom periodu bio zaposlenik tuženika, a što između stranaka i nije sporno,

- Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007. od 21. prosinca 2006., kojom se osnovica utvrđuje u iznosu od 4.819,66 kuna bruto s primjenom od 1. siječnja 2007. (Narodne novine, broj 142/06), a koja se odluka u uvodu izrijekom poziva na navedeni Sporazum,

- Zakonom o osnovicama plaće u javnim službama (Narodne novine, broj 39/09), koji je stupio na snagu 1. travnja 2009., a prema čl. 2., osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom dok prema čl. 3., danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju važiti odredbe čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, broj 27/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanje, a koje su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju,

- Vlada Republike Hrvatske te sindikat javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., kojim je, među ostalim ugovoreno da se s danom potpisa ovog Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaće za službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kune bruto (čl. II) te je točkom III. reguliran način povrata osnovice: "U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto, a točkom IV. reguliran je način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj te su u točci VII. određeni i uvjeti za ostvarivanje odredbi Sporazuma,

- Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine, broj 124/09) od 2. listopada 2009., izmijenjen je članak 2. na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom te je člankom 3. propisano da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovog Zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009.,

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama sklopljenim 4. listopada 2010. godine (Narodne novine broj 115/10) čl. 51. st. 4 .određeno je : "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.",

- Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji se u uvodu izrijekom poziva na osnovu iz čl. 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne broj 115/10) i kojim je, među ostalim promijenjen članak III. tako da glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.", a promijenjene su i odredbe čl. VII. tako da se, među ostalim u točci 1. određuje: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V ovih izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

- 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem sporazuma o arbitraži donijela je Arbitražnu odluku kojom se utvrđuje sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., na način kako je to prethodno opisano i kojom dakle nisu promijenjene odredbe čl. III. i čl. VII. točke 1.,

- Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (Narodne novine, broj 141/12), u članku 51. st. 3. određuje: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.",

- Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje su 28. prosinca 2012. donijeli Vlada Republike Hrvatske te samo navedeni sindikati javnih službi, koje u članku 1. navodi da je među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 7. prosinca 2011. "jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kako slijedi…", a u članku 2. se navodi: "Sporazumne strane utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31. 12. 2013.", dok o primjene odredbe čl. III. nema niti riječi,

- negativni rast BDP-a je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- u drugom tromjesečju 2015. je zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- Vlada Republike Hrvatske je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

13. Razmatrajući sve naprijed navedeno, a imajući u vidu tijek i sadržaj prethodno navedenih pravnih izvora sud ocjenjuje nelogičnim i neargumentiranima tvrdnje tuženika u pogledu pravne nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao i ostalih akata na koje tužena, kao na pravno nevaljane, ukazuje u odgovoru na tužbu.

14. Navedeno iz razloga što je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik tih Izmjena i dopuna, izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. kao i Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama; niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, kao što nikada nije u odgovarajućem sudskom postupka tražila utvrđenje njihove ništavosti.

15. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine obvezuju kako Republiku Hrvatsku tako i tuženika u čije ih je ime i za čiji račun Vlada Republike Hrvatska sa sindikatima javnih službi sklopila.

16. Što se tiče odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće od 26. listopada 2011., ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da se iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV. dok je članka III. (do V.) samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

17. Slijedom navedenog, nije došlo od odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice, a o čemu je stav zauzet i u odluci VSRH br. Rev-1111/2020 od 22. travnja 2020., a u kojoj je VSRH odgovarajući na postavljena pitanja povodom revizije umješača RH odgovorio:

"1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja).

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS)."

18. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se čl. III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isti tromjesečje 2014., godine, a da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.

19. Kako iz navedenog proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako su krajem studenoga 2015. godine ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

20. Razmatrajući sam način primjene osnovice, a uzevši u obzir da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna, odnosno da ih tuženik sam niti ne obračunava već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom" međutim propust Vlade Republike Hrvatske koji se sastoji u tome da nije donesena odluka o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama u svakom slučaju ne može ići na štetu tužitelja. Naime, Vlada Republike Hrvatske je sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi slijedom čega je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad su se zato ostvarili uvjeti.

21. Zaključno se navodi da se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

22. Slijedom svega navedenog sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite te pravno valjane iz kojih razloga i proizvode određene pravne učinke, a koje stajalište proizlazi i iz Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao što su odluke Revr 408/12-2 od 3.4.2013., Revr 847/2010-2 od 7.12.2011., Revr-1797/2009-2 od 7.2.2012. kao i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UIII/3535/2013 od 5.3.2015.

23. Također navedene izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012. -čl. 51. st. 4. (Narodne novine broj 141/12-dalje TKU/12), koji su socijalni partneri uredno potpisali.

24. Stoga po ocjeni ovoga suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

25. Ujedno se napominje da je činjenica da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine broj 27/01, 39/09), međutim prema odredbi iz čl. 192. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14 i 127/17 - dalje ZR), Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se dakle upravo u čl. 51. TKU/12 i uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama.

26. Kako je visina tužbenog zahtjeva po tuženiku učinjena nespornom, pa dakle sama visina zahtjeva nije sporna, to je nakon ocjene svih dokaza koji predstavljaju pravni temelj potraživanja ovaj sud tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

27. Zaključno se ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1111/2020 od 22. travnja 2020. u kojoj je isti sud odgovorio na sva sporna pitanja vezana uz primjenu akata na kojima se temelji ova tužba, a iz kojih stavova proizlazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

28. Kada se radi o potraživanju zateznih kamata sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

29. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

30. U odnosu na prigovor zastre potraživanja tužitelja za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 26. siječnja 2017. sud je isti ocijenio neosnovanim.

31. Naime odredbom čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14 127/17, 98/19; dalje ZR) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ukoliko zakonom nije što drugo određeno.

32. Tužba u ovom predmetu u odnosu na razdoblje od 01. siječnja 2017. do 26. siječnja 2017. podnesena je dana 15. veljače 2022., a odnosi se na plaću za siječanj 2017.

33. Uvidom u obračunsku ispravu za isplatu plaće – naknade za razdoblje siječanj 2017. (list 64 spisa) utvrđeno je da je kao datum isplate naznačen dan 13. veljače 2017.

34. Kako je dakle tražbina tužitelja s osnove plaće za siječanj 2017. dospjela dana 13. veljače 2017., a tužba je u odnosu na navedenu tražbinu podnesena dana 15. veljače 2021., to je u odnosu na navedeno potraživanje tužitelja nastupila zastara.

35. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u toč. I. i toč. II. izreke.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.) te tužitelju koji u sporu nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a povodom kojeg nisu nastali posebni troškovi, pripada naknada parničnog troška koji se sastoji od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje – Tarifa) kako slijedi.

30. Trošak zastupanja tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 01. ožujka 2021. u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 15. veljače 2022. u iznosu od 37,35 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, trošak sastava podneska od 20. studenog 2024. u iznosu od 37,35 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, trošak sastava podneska od 14. veljače 2025. u iznosu od 37,35 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, trošak zastupana na ročištima održanim dana 20. studenog 2024. i 25. ožujka 2025. u iznosu od 150,00 EUR za svako sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife te trošak pristupa na ročište radi objave odluke u iznosu od 75,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife. Tužitelju pripada i trošak PDV – a u iznosu od 196,76 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR.

31. Dakle tužitelju pripada trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.283,81 EUR kako je odlučeno u toč. II. izreke.

U Karlovcu, 15. travnja 2025.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).Ova Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. t.3.) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu

2. Željko Štapek, odvjetniku u Karlovcu