Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-26/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu po sucu Mariji Mesić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po OD Vujasin i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Opće bolnice Karlovac, Dr. Andrije Štampara 3, Karlovac, OIB: 95156346215, zastupane po ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 26. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICE KARLOVAC, Dr. Andrije Štampara 3, Karlovac, OIB: 95156346215, da tužiteljici MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 154,36 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom:

za listopad 2015. na iznos od 20,72 EUR od 16.11.2015.

za prosinac 2015. na iznos od 2,70 EUR od 16.01.2016.

za siječanj 2016. na iznos od 3,35 EUR od 16.02.2016.

za travanj 2016. na iznos od 0,11 EUR od 16.05.2016.

za srpanj 2016. na iznos od 12,64 EUR od 16.08.2016.

za kolovoz 2016. na iznos od 2,93 EUR od 16.09.2016.

za studeni 2016. na iznos od 0,31 EUR od 16.12.2016.

za prosinac 2016. na iznos od 0,01 EUR od 16.01.2017.

za veljaču 2017. na iznos od 47,39 EUR od 16.03.2017.

za ožujak 2017. na iznos od 35,32 EUR od 16.04.2017.

za svibanj 2017. na iznos od 10,79 EUR od 16.06.2017.

za srpanj 2017. na iznos od 0,34 EUR od 16.08.2017.

za kolovoz 2017. na iznos od 1,77 EUR od 16.09.2017.

za rujan 2017. na iznos od 0,30 EUR od 16.10.2017.

za listopad 2017. na iznos od 0,11 EUR od 16.11.2017.

za siječanj 2018. na iznos od 0,01 EUR od 16.02.2018.

za veljaču 2018. na iznos od 5,31 EUR od 16.03.2018.

za ožujak 2018. na iznos od 0,14 EUR od 16.04.2018.

za svibanj 2018. na iznos od 0,71 EUR od 16.06.2018.

za kolovoz 2018. na iznos od 0,14 EUR od 16.09.2018.

za listopad 2018. na iznos od 0,01 EUR od 16.11.2018.

za studeni 2018. na iznos od 0,02 EUR od 16.12.2018.

za prosinac 2018. na iznos od 8,46 EUR od 16.01.2019.

za ožujak 2019. na iznos od 0,67 EUR od 16.04.2019.

za travanj 2019. na iznos od 0,02 EUR od 16.05.2019.

za svibanj 2019. na iznos od 0,01 EUR od 16.06.2019.

za lipanj 2019. na iznos od 0,05 EUR od 16.07.2019.

za kolovoz 2019. na iznos od 0,02 EUR od 16.09.2019.

do 31.12.2022. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanim u gore navedenim iznosima, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Tužba tužiteljice kojom traži da se tuženiku Općoj bolnici Karlovac naloži da tužiteljici MŠ isplati razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 948,37 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom:

za siječanj 2016. na iznos od 43,56 EUR od 16.02.2016.

za veljača 2016. na iznos od 80,16 EUR od 16.03.2016.

za ožujak 2016. na iznos od 77,66 EUR od 16.04.2016.

za travanj 2016. na iznos od 79,65 EUR od 16.05.2016.

za svibanj 2016. na iznos od 86,11 EUR od 16.06.2016.

za lipanj 2016. na iznos od 79,82 EUR od 16.07.2016.

za srpanj 2016. na iznos od 86,39 EUR od 16.08.2016.

za kolovoz 2016. na iznos od 88,94 EUR od 16.09.2016.

za rujan 2016. na iznos od 79,15 EUR od 16.10.2016.

za listopad 2016. na iznos od 79,76 EUR od 16.11.2016.

za studeni 2016. na iznos od 81,63 EUR od 16.12.2016.

za prosinac 2016. na iznos od 85,54 EUR od 16.01.2017.

do 31.12.2022. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima,

se o d b a c u j e.

II. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICE KARLOVAC, Dr. Andrije Štampara 3, Karlovac, OIB: 95156346215, da tužiteljici MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak postupka u iznosu od 331,81 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 15. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara, a radni odnos tužitelja reguliran je Ugovorom o radu, Rješenjem o plaći za tužitelja, internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Rad tužitelja je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila veliki broj prekovremenih sati.

Tužiteljičina je plaća regulirana odredbama čl. 47. KU/13 i čl. 45. KU/18 te Dodatkom I KU/18 i Izmjenom Dodatka I KU/18 i to na način da: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Osim potonjeg i mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u čl. 50. definira na identičan način kako je opisano navedenim kolektivnim ugovorima. Također, navedena odredba o plaći istovjetna je i u čl. 51. TKU 24/17, odnosno u TKU 141/12. U odredbama čl. 51., 57. i 60. KU 143/13 te odredbi čl. 5. Dodatku I KU/13 (kojim se KU/13 dodaje čl. 59a) odnosno čl. 49., 55. i 58. KU 29/18, 35/19, 78/19 te u odredbi čl. 53. i 54. TKU 128/17, 47/18, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuju ugovoreni dodaci. Zakonom o radu je čl. 94. propisano da: „Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.“

Tužitelj je od 01. listopada 2015. pa nadalje kao medicinski tehničar ostvario pravo na povećanu plaću jer je radio u posebnim (otežanim) uvjetima, što je bilo propisano i odredbom čl. 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR- a, u čl. 94. (NN 91/14 i 127/17). Odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13), u primjeni od 01. prosinca 2013.) propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću od 25% za radna mjesta II vrste.“ Čl. 21. Dodatka II KU/18 (NN 92/19 koji je na snazi od 01. rujna 2019. nadalje) čl. 55. KU/18 se mijenja te je istim propisano da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po osnovi posebnih uvjeta rada uvećava za 28%. Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužitelju isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada od 25%, a kasnije 28%, za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio u redovnom i prekovremenom radu.

Tužitelj u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU/13 zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015.) te temeljem čl. 58. KU/18 ostvaruje i pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Čl. 59.a Dodatka I KU/13 (NN 96/15) i čl. propisuje se: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Odredbom čl. 24. Dodatka II KU/18 (NN 92/19) propisano je: „U članku 58. brojka: „4%“ zamjenjuje se brojkom 8%“. Tuženik od 01. listopada 2015. nadalje tužitelju nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio u redovnom i prekovremenom radu. U navedenom razdoblju od 01. listopada 2015. pa nadalje, tuženik je tužitelju navedene dodatke na plaću isplaćivao samo na dio sati koje je tužitelj odradio, a ne na sve efektivno odrađene sate. Tužitelj je, naime, sve efektivno odrađene sate rada odradio u istim uvjetima, pa ima pravo na isplatu istih dodataka za sve odrađene sate rada. Tužitelju opisani dodaci pripadaju temeljem navedenih odredbi kolektivnih ugorova, ali i temeljem čl. 94. ZOR-a. Stav tužitelja u skladu je i sa zauzetim Pravnih shvaćanjem Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., objavljenoj pod brojem SuIV-56/19-18.

Tužiteljica dalje ističe da je tuženik pogrešno obračunavao prekovremeni rad ostvaren blagdanom, neradnim danima i na dane državnih praznika, ne primjenjujući kogentne odredbe Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN broj: 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11; dalje u tekstu: Zakon o blagdanima) te i u tom smislu pogrešno obračunao plaću tužiteljice. Tužitelj smatra da je prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, odnosno na bazi 40-satnog radnog tjedna, s time da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Dakle, redovni mjesečni fond sati predstavlja umnožak radnih dana u mjesecu sa 8, iz čega slijedi da se u taj fond sati ne ubrajaju dani blagdana, jer to nisu radni dani u smislu odredbe čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima. Dakle, prekovremeni rad predstavlja ostvareni rad tužitelja iznad efektivnog mjesečnog fonda sati u koji ne ulaze dani blagdana, koji stav, osim navedenih odredbi Zakona o blagdanima, ima uporište i u odredbi čl. 51. st. 9. i st. 10. KU/13 odnosno čl. 49. st. 9. i 10. KU/18. Tuženik rad na blagdan i neradne dane evidentira kao redovan rad i ubraja u redovnu satnicu, čime krši kogentnu normu Zakona o blagdanima i pogrešno obračunava sate koje je tužiteljica odradila, a posljedično onda, pogrešno isplaćuje plaću tužiteljici.

Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužitelja po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja jer je pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno, naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Odredbom članka 34. st. 1. KU/18 te Dodataka istome (NN 35/19 i 78/19), propisano je da: „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.“, a st. 2. istoga članka je navedeno da: „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na 5 naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“ (u KU 29/18 i KU 143/13, potonja odredba sadržana je u čl. 36.) U čl. 13. Dodatka II KU/18 (NN 92/19) propisano je: „Čl. 34. mijenja se i glasi: Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.“ Odredbom čl. 58. st. 1. TKU 128/17 i 47/18 propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“, a u st. 2. istoga članka: „Naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.“ (potonja odredba je u TKU 24/17 i TKU 141/12 sadržana u čl. 59.). Tuženik je u utuženom razdoblju obračun naknade plaće za godišnji odmor izvršio s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaće koja čini prosjek), pa je na taj način tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju od 01. listopada 2015. nadalje. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u cijelom utuženom razdoblju tuženik nije izračunavao kao prosječnu vrijednost plaće, pa je i na taj način oštetio tužitelja.

Podaci o rasporedu i obliku rada tužitelja su vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tuženik i obzirom da tužitelj ne raspolaže svim svojim platnim listama za sporno razdoblje te je riječ o dokumentaciji koja se može smatrati zajedničkom, tužitelj nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, stoga temeljem članka 186.b. st. 1. i 2. ZPP-a predlaže da sud rješenjem naloži tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi: - evidenciju rada tužiteljice za period od 01. listopada 2015. do dana dostave, - platne liste tužiteljice za period od 01. listopada 2015. do dana dostave. Tužitelj će, po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog financijskog vještačenja, sukladno odredbi članka 186.b. st. 4. ZPP-a urediti tužbeni zahtjev, te predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće, isplati mjesečne iznose, čija se točna visina ima utvrditi provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od svakog 16-og u mjesecu za prethodni mjesec.

1.1. Prije zaključenja prethodnog postupka tužiteljica je podneskom od 29.10.2020. dopunila i proširila tužbu tako da traži isplatu razlike plaće i s osnova razlike u osnovici te navodi da je je od 01. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. ostvarila pravo na povećanu plaću i zbog povećanja osnovice za obračun plaće od siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.

Navodi da će tužitelj će, po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog financijskog vještačenja, sukladno odredbi članka 186.b. st. 4.ZPP-a, te predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće, isplati mjesečne iznose, čija se točna visina ima utvrditi provođenjem financijsko- knjigovodstvenog vještačenja uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od svakog 16- og u mjesecu za prethodni mjesec.

1.3. Nakon provedenog vještačenja u ovom predmetu tužiteljica je određeno postavila i specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 2.5.2024. na način da:

-potražuje na ime manje isplaćenih plaća iznos od 154,36 EUR bruto sa zz kamatama na pojedine iznose od dospijeća pa do isplate (s osnova dodataka za posebne uvjete rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi, dodatka za prekovremeni rad –blagdan, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad),

-potražuje na ime manje isplaćenih plaća iznos od 948,37 EUR bruto sa zz kamatama na pojedine iznose od dospijeća pa do isplate (s osnova razlike plaće zbog osnovice).

1.4. Podneskom od 4.2.2025. (str. 548 do 550 spisa), a nakon ukidne drugostupanjske odluke, tužiteljica navodi obzirom iz drugostupanjske odluke proizlazi da je zahtjev za isplatu razlike plaće s osnova pogrešno obračunate osnovice već presuđen, da postavlja tužbeni zahtjev tako da je ostaje kod zahtjeva za isplatom neisplaćenih bruto plaća u iznosu od 154,36 EUR sa zz kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća pa do isplate (dok je odustala je od potraživanja iznosa od 948,37 EUR bruto sa zz kamatama na pojedine iznose od dospijeća pa do isplate).

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare dijela potraživanja tužitelja

– naime, dio potraživanja tužitelja prelazi petogodišnji rok u kojemu potraživanja zastaruju sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu.

Navodi da je točno je da tužitelju kao medicinskom tehničaru temeljem čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13), odnosno kasnije temeljem čl. 55. Kolektivnog ugovora (NN 29/18, dalje KU/18), kao i Dodatka II. tog Kolektivnog ugovora (NN 92/19), pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću s osnova posebnih (otežanih) uvjeta rada u određenoj visini, odnosno postotku. Isto tako, točno je da tužitelju temeljem čl. 59.a Dodatka I. KU/13 (NN 29/2015), odnosno kasnije temeljem čl. 57.a KU/18, kao i Dodatka II. KU/18 (NN 92/19), pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u određenoj visini, odnosno postotku. Povrh toga, točno je da tužitelju temeljem čl. 51. st. 9. KU/13, kasnije čl. 49. st. 9. KU/18, pripada pravo na uvećanje plaće s osnova rada na blagdan za 150% za sate rada ostvarene na blagdan. Nadalje, točno je da je tuženik za utuženi period tužitelju obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću iz čl. 51. st. 9., 57. i 59.a KU/13, odnosno čl. 49. st. 9., čl. 55. i 57.a KU/18 za sate koji se odnose na redovan rad, a da je za sav rad preko redovnog fonda sati, odnosno za prekovremeni rad, tužitelju isplaćena plaća sukladno odredbama čl. 51. KU/13, a od 01.03.2018.g. nadalje sukladno odredbama čl. 49. KU/18, koje se odnose na uvećanje plaće za prekovremeni rad. Nisu točni navodi tužitelja iz tužbe da je tuženik isplatio tužitelju manju plaću pa da bi s tog osnova tužitelju pripadalo pravo na isplatu razlike plaće za period kako je to utuženo, kao niti posljedično pravo na isplatu razlike naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

Navodi da je je u sporu osnovno pravno pitanje ima li tužitelj pravo na kumuliranje četiri, odnosno pet vrsta različitih dodataka na osnovnu plaću. Navodi da je čl. 47. Kolektivnog ugovora NN 143/13, odnosno čl. 45. Kolektivnog ugovora NN 29/18, određeno je što čini plaću radnika, a što čini osnovnu plaću. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. U stavku 2. istog članka određeno je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. istog članka određeno je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Dalje u tekstu Kolektivnog ugovora definirani su svi zasebni dodaci na osnovnu plaću iz čl. 47. st. 3./čl. 45. st. 3. KU – konkretno, ovi koji su predmet spora: prekovremeni rad u čl. 51. i 53./čl. 49. i čl. 51. (uvećanje plaće), zatim uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada u čl. 57./čl. 55. (otežani uvjeti rada) i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u čl. 59.a/čl. 57.a (dodaci). Dakle, potpuno je razvidno kako Kolektivni ugovor jasno razlikuje kategoriju osnovne plaće i kategoriju dodataka na osnovnu plaću, u kojoj kategoriji pak jasno razlikuje svaki od pojedinih dodataka na osnovnu plaću. Svi navedeni dodaci odmjereni su u postotku od osnovne plaće, a u odredbama čl. 57. st. 3, čl. 58. st. 3. i ostalih isključene su mogućnosti kumulacije određenih dodataka, odnosno način obračuna kad postoji više dodataka. Navodi da posebice u čl. 57. i 59.a Kolektivnog ugovora NN 143/13, odnosno čl. 55. i 57. Kolektivnog ugovora NN 29/18, na kojima se temelji tužba, izrijekom ugovoreno kako će se uvećati „osnovna plaća“, a ne, kako to pogrešno smatra tužitelj, plaća u kojoj bi već bio uključen neki dodatak na osnovnu plaću. Tuženik je svom zaposleniku sate prekovremenog rada obračunavao sukladno čl. 51./čl. 49. Kolektivnog ugovora, a koji određuje da se osnovna plaća radnika uvećava za prekovremeni rad za 50%. Također, sukladno čl. 57./55. Kolektivnog ugovora uvećao mu je plaću s osnova posebnih (otežanih) uvjeta rada na način kako je to ugovoreno tim člankom – uvećanjem osnovne plaće za određeni postotak, a sukladno čl. 59.a/čl. 57.a obračunao mu je dodatak na osnovnu plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u određenom postotku.. Niti navedenim člancima, a niti igdje u cijelom Kolektivnom ugovoru nije ugovoreno da se predmetni dodaci na osnovnu plaću mogu kumulirati, točnije da se uvećanje osnovne plaće za dodatak za prekovremeni rad (jedna vrsta dodatka na osnovnu plaću) može kumulirati još i sa drugom vrstom/vrstama dodatka na osnovnu plaću (uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi), a jasno je kako to mora biti ugovoreno i ne predmnijeva se. Navodi Ugovorne strane Kolektivnog ugovora osnovale su zajedničko povjerenstvo za tumačenje tog Ugovora, a Povjerenstvo daje obvezujuća tumačenja odredbi Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane, prati izvršavanje Ugovora i izvještava obje ugovorne strane o kršenju Ugovora. Tumačenja povjerenstva obvezna su, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu tog Ugovora. Zajedničko povjerenstvo višekratno je izrijekom utvrdilo kako se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka. Tako se ukazuje na zaključak Povjerenstva donesen na 15. sjednici održanoj 16.04.2014.g. pod brojem 106.a) koji glasi: „a) Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću.“. Ukazuje se i na zaključak Povjerenstva donesen na 11. sjednici od 07.03.2014.g. pod brojem 58. koji glasi: „Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno čl. 51. st. 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka.“ I zaključak Povjerenstva donesen na 19. sjednici od 18.02.2015.g. pod brojem 134. (kasnije ispravljen) potvrđuje: „Svi liječnici imaju pravo na dodatak na osnovnu plaću od 10%, a isti im se obračunava na osnovnu plaću.“ Ističe i zaključak Povjerenstva donesen dana 12.04.2017.g na 30. sjednici pod brojem 169. koji glasi: „Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora. Nadalje navodi da u odnosu na drugo pravno pitanje koje se postavlja u ovom predmetu, a koje se odnosi na rad ostvaren u dane blagdana/neradnih dana sukladno odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj. Tuženik ponovno ističe kako se tužitelj proizvoljno i neosnovano samostalno tumači odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, i to na potpuno pogrešan način. Naime, odredba čl. 52. KU/13/čl. 50. KU/18 jasno i izričito navodi: „Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.“ Navodi da tužitelj ukazuje na odredbu čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima (NN 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11). Međutim, istim tim zakonom, u odredbi čl. 6., jasno stoji: „Vlada Republike Hrvatske može odrediti koja su državna i druga javna tijela te druge pravne i fizičke osobe dužne raditi u dane blagdana u Republici Hrvatskoj.“ Dakle, zakonski je predviđeno uvođenje obveze organiziranja rada na blagdan ili drugi neradni dan prema odluci Vlade RH. Sve ovo govori u prilog opravdanosti stava tuženika koji se ističe tijekom cijelog prvostupanjskog postupka – svaki sat rada na blagdan ili drugi neradni dan po svojoj prirodi ne može biti prekovremeni rad. Svaki mjesec radnik ima 40 radnih sati po tjednu, i nijedan sat prije 41. sata po tjednu na mjesečnoj bazi nije i ne može biti prekovremeni rad. Nadalje, i samo Povjerenstvo je na svojoj 23. sjednici održanoj 01.07.2015.g. donijelo Zaključak br. 148. koji utvrđuje, između ostaloga, sljedeće: „Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“ Povjerenstvo je u nastavku istog Zaključka dalo i primjer: u listopadu 2015.g. 22 dana su bili „radni dani“, dakle, nisu bili subota ili nedjelja. Međutim, 08. listopada je Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj utvrđen kao blagdan – Dan neovisnosti. Taj dan je 2015.g. padao u četvrtak, što znači da je 21 preostali dan od ponedjeljka do petka činio bazu za izračun redovnog mjesečnog fonda sati, a Povjerenstvo je utvrdilo kako svaki sat koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Međutim, Povjerenstvo je Zaključak br. 148. Zaključkom br. 153 stavilo van snage. Zaključkom br. 153. Povjerenstvo je utvrdilo kako se, sukladno KU, sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. (...) Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana ili dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. U odnosu na osnovicu navodi sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Pritom se ističe kako tuženik nije ovlašten sam utvrđivati osnovicu za izračun plaće – to je pravo pridržano samo i isključivo za Vladu Republike Hrvatske, koja svojom odlukom određuje osnovicu za izračun plaće, a što navodi i tužitelj. Prema tome, radi se o promašenoj pasivnoj legitimaciji obzirom da tuženik ni na koji način nije i ne može biti odgovoran za eventualan propust Vlade RH. S druge strane, u odredbi čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011.g. navedeno je: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama". Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, izračunom na najmanje pet decimala, aritmetička sredina manja je od minimalno propisanih 2% te posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. godine iznosi 1,99948 %. Naime, stopa rasta u drugom tromjesečju iznosi 1,15880 %, a u trećem 2,84015 %, što u prosjeku daje broj manji minimalno propisanih 2% realnog rasta BDP-a. Slijedom navedenog, nisu se ostvarile pretpostavke ugovorene točkom III navedenog sporazuma te se osnovica za obračun plaće nije trebala uvećati za 6% kako u tužbi navodi tužitelj.

2.1. Na ročištu 26. veljače 2025. tužena navodi da podnesak tužiteljice od 4.2.2025. predstavlja djelomično povlačenje tužbe, te da se protivi povlačenju jer je tužiteljice već ranije bilo poznato da je namireni novčani iznos za koji je sada povukla tužbu.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, također je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku iz Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb i izvršne uvid u nalaz i mišljenje od 23.2.2024. na str. 474 do 484 spisa.

3.1. Ocjenjujući izvedene dokaza sud je donio presudu kao u izreci.

4. U odnosu na proširenje tj. preinačenje tužbe – podneskom od 29.10.2020. (u odnosu na osnovicu) preinaka je dopuštena u smislu odredbe čl. 190. st.1. ZPP-a, jer je tužba preinačena prije zaključenja prethodnog postupka.

5. U odnosu na podnesak tužiteljice od 4.2.2025., kojim je ista odustala od potraživanja iznosa od 948,37 EUR sa zz kamatama (razlika plaće zbog osnovice), a ostala kod zahtjeva za isplatu iznosa od 154,36 EUR sa zz kamatom, radi se o smanjenju tužbenog zahtjeva, a prema pravnom shvaćanju VSRH broj: Su-IV- 16/2021-8 od 26. travnja 2021. „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika".

5.1. Kako se tužena protivila sniženju odnosno djelomičnom povlačenju tužbe, to nije bilo mjesta donošenju rješenja o djelomičnom povlačenju tužbe.

6. Dakle, potrebno je odlučiti o cjelokupnom tužbenom zahtjevu tužiteljice.

7. Obzirom na vrijednost predmeta spora konačno određenog i postavljenog tužbenog zahtjeva, radi se o sporu male vrijednosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao zdravstvena radnik, medicinske sestre, za isplatu kako slijedi:

a) - razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., za period od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. (osnovica) - potražuje 948,37 EUR sa zz kamatama,

b)-dodatka za posebne ( otežane) uvjete rada

-dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi

za sve odrađene sate tj. i za redovni i prekovremeni rad jer tvrdi da mu ti dodaci nisu isplaćeni ni za redovni ni za prekovremeni rad

-razlike plaće s osnova naknade plaće za godišnji odmor, i bolovanja, te naknadu za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na radni dan jer tužitelj tvrdi da mu je posljedično pogrešno obračunata naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, i prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neredni dan padao na radni dan

sve za utuženi period od 1.10.2015. pa do 31. 12.2020. (za koji period je tuženik dostavio dokumentaciju tj. evidenciju radnog vremena i obračunske liste) - 154,36 EUR sa zz kamatom.

9. U predmetu je već bila donijeta prvostupanjska presuda (18. lipnja 2024.) kojom je u cijelosti udovoljeno tužbenom zahtjevu tužiteljice, međutim po žalbi tužene presuda je odlukom Županijskog suda u zadru broj: Gž R-98/2024 od 14. siječnja 2025. ukinuta uz obrazloženje da je tužiteljica pred istim sudom podnijela tužbu 12. veljače 2021. protiv istog tuženika radi isplate razlike plaće s osnova primjene osnovice od 5.415,37 kn, a u kojom je predmetu prvostupanjski sud donio pravomoćnu i ovršnu presudu zbog ogluhe od 28. siječnja 2022., pa kako je u konkretnom slučaju djelomično odlučeno o zahtjevu tužiteljice to je ranija presuda u ovom predmetu od 18. lipnja 2024. ukinuta, i premet vraćen na novu glavnu raspravu uz uputu da će sud ukloniti navedenu bitnu povredu i razlučiti o čemu je već prije pravomoćno presuđeno u odnosu na predmetni zahtjev.

10. Nema spora da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tužene kao medicinska sestra na odjelu za anesteziologiju, reanimatologiju intezivnu medicinu.

U odnosu na razliku plaće u pogledu osnovice.

11. Dakle, tužiteljica za period od 01. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. (1/2016 do 12/2016) potražuje na ime manje isplaćenih plaća iznos od 948,37 EUR bruto sa zz kamatama na pojedine iznose od dospijeća pa do isplate s osnova razlike plaće zbog primjene u tom periodu manje osnovice (od 5.415,37 kn) od one koja je pripadala.

11.1. Međutim, tužiteljica je u pogledu razlike plaće s osnova primjene manje osnovice podnijela protiv istog tuženika tužbu (12.2.2021.) kod ovoga suda u predmetu Pr-703/2021 (priložen na ovaj spis) u kojem je donijeta pravomoćna presuda zbog ogluhe od 28. siječnja 2022. (pravomoćna 1.3.2022.) kojom je:

-tuženiku Općoj bolnici Karlovac naloženo da tužiteljici MŠ isplati iznos od 8.057,83 kn ( 1.069,46 EUR), sa zz kamatama na pojedine iznos počam od 16.1.2016. ( za prosinac 2015.), pa tako sve dalje sa zadnjom kamatom tekućom od 16.1.2017. (za prosinac 2016.),

-dakle navedenom presudom tužiteljica je uspjela s tužbenim zahtjevom za isplatom s osnova razlike plaće zbog primjene manje osnovice, a utuženi period je bio od prosinca 2015. do prosinca 2016. (12/2015 do 12/2016).

11.2. Ovdje u ovom predmetu je utuženi period od siječnja 2016. do prosinca 2016. (1/2016 do 12/2016), pa je dakle taj period obuhvaćen citiranom pravomoćnom presudom.

11.3. Dakle, radi se o pravomoćno presuđenoj stvari u smislu odredbe čl. 333. st.2. ZPP-a kojom je propisano da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

11.4. Dakle kako je tužiteljica u predmetu P-703/2021 na temelju iste činjenične i pravne osnove uspjela s tužbenim zahtjevom za isplatu razlike plaće s osnova primjene manje osnovice i u kojoj presudi je obuhvaćen ovdje utuženi period (od 1/2016 do 12/2016), to je u ovom dijelu tužbu tužiteljice valjalo odbaci i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

U odnosu na dodatke za posebne (otežane) uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

12. Obzirom na utuženi period primjenjuju se i relevantni su slijedeći Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja:

- Kolektivni ugovor NN 143/2013, dalje: KU/2013 (koji se primjenjuje od 1. 12. 2013. do 28.2.2018.),

-Dodatak I. (naprijed citiranom) Kolektivnom ugovoru NN 96/2015 koji se primjenjuje od 1.10.2015.,

- Kolektivni ugovor NN 29/2018, dalje: KU/2018 koji se primjenjuje od 1.3.2018.,

- te Dodatak II. (tom) Kolektivnom ugovoru NN 92/2019, koji se primjenjuje od 1.9.2019.

-Zakon o radu /NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), dalje: ZR/09 koji se primjenjivao do 6.8.2014.,

-Zakon o radu (NN 93/14 i 127/179), dalje: ZR/14,

- Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), dalje: TKU/12

- Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19), dalje: TKU/17.

13. Prema odredbama čl. 47. KUZZO-a 143/2013. i čl. 45. KUZZO-a 29/2018 plaću radnika čini osnovna plaća i dodatci na osnovnu plaću.

Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Dodatci na osnovnu plaću su stimulacija, dodatci za posebne uvjete rada, položajni dodatci i uvećanja plaća.

14. Prema čl. 51. KUZZO-a 143/2013. i čl. 49. KUZZO-a 29/2018 osnovna plaća uvećava se: za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, Navedeni dodatci međusobno se ne isključuju.

Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnik dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st.9.).

15. Nadalje proizlazi u odnosu na dodatak za posebne uvjete rada proizlazi da djelatniku zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak –čl. 57 KU/13, Dodatak I KU NN 96/15, čl. 58. KU/18, te čl. 24. Dodatka II KU NN 29/18.

16. Nadalje proizlazi u odnosu na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi:

-dodatkom I Kolektivnom ugovoru (NN 96/15) koji se primjenjuje od 1. 10. 2015. dodan je čl. 59. a koji propisuje da dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostvaruju i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, i ostvaruju taj dodatak u iznosu od 4% od osnovne plaće,

-KU/18 također u čl. 58. propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja

17. Temeljem citiranih odredbi kolektivnih ugovora, proizlazi da zdravstveni radnik ima pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad za svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i za svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, u odnosu na dodatke za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi proizlazi da tužitelj kao zdravstveni radnik-medicinska sestra ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada i na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi jer tužitelj kao zdravstveni radnik nedvojbeno kao takav sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja, pa mu dakle ti dodaci pripadaju kako za redovni tako i za prekovremeni rad.

18. Kod toga odredba članka 51. stavka 1. KUZZO/2013., i čl. 49. st. 1. KUZZO /2018 kojom je propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za 50% za prekovremeni rad, ne isključuje pravo na obračun i isplatu utuženih dodataka na plaću za posebne (otežane) uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za ostvarene prekovremene sate.

19. Naime, KUZZO 143/2013 i KUZZO/2018 daje tužitelju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka koji se međusobno ne isključuju pa tužitelju pripada pravo na isplatu svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, odnosno pripada mu dodatak s osnova posebnih uvjeta rada, i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

20. Naime, niti iz jedne odredbe navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku utuženi dodaci po čl. 57. KUZZO/2013 i čl. 55. KU/2018 i čl. 59.a Dodatka I Kolektivnom ugovoru NN 96/2015 i čl. 58. KU/2018. i Dodatka II Kolektivnom ugovoru NN 92/19. pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih tj. posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi međusobno isključuju.

21. Osim toga, isplata uvećane plaće za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka i za prekovremene sate rada jer tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim tj. posebnim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU 143/13 i čl. 55. KU/2018 te u svojstvu radnika sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi u smislu odredbe čl. 59.a Dodatka I Kolektivnom ugovoru NN 96/2015 .

22. Također se ističe da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 9. prosinca 2019., VSRH zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

U situaciji kada je Vrhovni sud RH zauzeo izričito pravno shvaćanje da zdravstveni radnici, a dakle tužitelj je zdravstveni radnik, imaju pravo kumulativno na uvećanje plaće za otežane tj. posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje i pravo na te dodatke za sate ostvarene u prekovremenom ovo pravno shvaćanje VSRH primjenjivo je na ovaj predmetni spor jer je tužitelj zdravstveni djelatnik i na njega se primjenjuju odredbe KU/2013 i Dodatka KU/2015, kao i KU/18 koji na identični način, kao i KU/2013 i Dodatak KU/2015, regulira pravo na ove dodatke.

U odnosu na naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, blagdane i neradne dane.

23. Kao što je rečeno tužiteljica potražuje razliku plaće s osnova naknade plaće za godišnji odmor, i bolovanja, te naknadu za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na radni dan i tvrdi da joj je posljedično, zbog neisplate dodataka na plaću i pogrešne primjene osnovice, pogrešno obračunata i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, i prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neredni dan padao na radni dan

24. KU/13 u čl. 36. st.2. kao i KU/18 u čl. 34. st. 2. propisano je da radniku čija narav posla je takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

24.1. Nadalje i Zakon o radu (NN 149/09) u čl. 60. st.1. i Zakon o radu (NN 93/14) u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječene mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

24.2. Temeljem naprijed citiranih odredbi tužitelj ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, a koju plaću čini sve što je tužitelju isplaćeno tj. trebalo biti isplaćeno tj. i dodaci na plaću (za posebne uvjete rada, za iznimni odgovornost za život i zdravlje ljudi, za prekovremeni rad).

24.3. U odnosu na naknadu plaće za vrijeme bolovanja čl. 59. TKU/12 i čl. 58. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

25. Na okolnost visine tužbenog zahjeva provedeno je knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb (kojem je dat zadatak sukladno naprijed izloženoj prvnoj ocjeni ovoga suda), te iz nalaza vještaka, koji je nalaz dao temejem dokumentacije u spisu dostavljene po tuženiku, proizlazi:

-da visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice za razdoblje od listopada 2015. do prosinca 2020. s osnova dodataka na plaću iznosi ukupno 154,36 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi u stupcu 'x' Tabele 1 iz nalaza a odnosi se na:

109,12 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi dodatka za posebne uvjete rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a pojedini mjesečni iznosi dani su te u stupcu 'q' Tabele 1 iz nalaza,

20,72 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi dodatka za prekovremeni rad (na prekovremene sate rada ostvarene radom na blagdan koji je padao od pon do pet, u razdoblju do prosinca 2015., Zaključak broj 148), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 's' Tabele 1 iz nalaza, 24,52 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad (zbog prethodno neisplaćenih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi dani u stupcu 'u' Tabele 1 iz nalaza,

26. Stranke, pa tako ni tuženik, nisu prigovarale matematičkom izračunu vještaka, a sud je nalaz vještak prihvatio u cijelosti ocjenjujući ga objektivnim i stručnim obzirom se radi o vještaku mjerodavnom i stručnom za upravo ovakvu vrstu vještačenja, a vještak je nalaz dao sukladno zadatku i izloženoj pravnoj ocjeni spora ovoga suda.

O prigovoru zastare.

27. Prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan.

27.1. Naime, u smislu odredbe iz čl. 139. Zakona o radu (NN 93/14 i dr.) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

27.2. Tužba u ovom predmetu je podnijeta 27. 10. 2020., te obzirom na utuženi period prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu utužene tražbine nisu u zastari jer od dospijeća pa do utuženja nije proteklo 5 godina.

28. I konačno u odnosu na navode tužene na podnesku od 20.5.2024.(a nakon što je tužiteljica nakon provedenog vještačenja određeno postavila tužbeni zahtjev) u kojem navodi da se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva u odnosu na vrijednost predmeta spora u tužbi, valja reći da se ne radi o nikakvom sniženju tužbenog zahtjeva, jer je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu u smislu odredbe čl. 186.b st.1. ZPP-a, a nakon provedenog vještačenja je samo određeno, sukladno nalazu vještaka, postavila tužbeni zahtjev.

29. Slijedom svega navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.

O troškovima postupka.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19).

30.1. Naime, ovaj sud nalazi da su stranke djelomično i to svaka u polovici uspjele u postupku, a imajući u vidu kako osnov tako i visinu zahtjeva, te imajući u vidu da je tužiteljica uspjela s jednim tužbenim zahtjevom u odnosu na utužene dodatke na plaću (za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi), utuženu razliku plaće s osnova prekovremenog rada, i naknade za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, a da je tuženik uspio u odnosu na utuženu tražbinu s osnova manje obračunate osnovice jer je u tom dijelu tužba odbačena.

30.2. Stoga kako su stranke jednako uspjele u postupku nije bilo mjesta u odnosu na troškove postupka koji se sastoje od zastupanja stranka po punomoćnicima odvjetnicima, i u odnosu na pristojbe, obvezivanja stranka na plaćanje ovih troškova postupka.

31. Međutim, u odnosu na trošak tužiteljice koji se sastoji od plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 EUR odlučeno je da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi taj trošak jer je bio neophodan za postupak zbog utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, i jer bi u protivnom kada tužiteljica ne bi imala pravo na taj trošak bilo povrijeđeno tužiteljičino pravo na pošteno suđenje tj. pravo na njen pristup sudu zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (upućuje se na odluku ESLJP Čolić protiv Republike Hrvatske od 18. studenog 2021.) .

U Karlovcu 15. travnja 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Ova Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. t.3.) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostavljeno:

1. OD Vujasin i partneri j.t.d. iz Zagreba

2. ZOU RŠ i ŽŠ [adresa]