REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž R-190/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama PI i JI, dipl. pravnicama zaposlenim u Novom sindikatu sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-2023/2022-32 od 25. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-2023/2022-32 od 25. listopada 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Utvrđuje se nedopuštenim otkaz ugovora o radu koji je tuženik Zagrebački holding d.o.o. dao tužitelju RI Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26.8.2022. i da radni odnos nije prestao, te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na poslove radnog mjesta voditelja prodavaonice sukladno Ugovoru o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme od 18.1.2019., sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je pobijana presuda nezakonita jer je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito što je izreka presude nerazumljiva, što proturječi razlozima presude i što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, jer je sud počinio bitne povrede odredbi članka 5. stavka 4., članka 8., članka 154. stavka 1. i članka 348. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude, jer je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pogrešno primijenio materijalno pravo; da tužitelju Ugovor o radu nije otkazan zbog prijenosa poslovanja poduzeća niti dijela poduzeća niti je kod tuženika došlo do takvog prijenosa već je isti otkazan iz razloga centralizacije potpornih funkcija i s time povezanog smanjenja broja izvršitelja, a što je izrijekom navedeno u pobijanoj odluci o otkazu; da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da su poslovi radnog mjesta na kojem je tužitelj bio zaposlen operativne prirode i da „poslovi tužitelja i dalje postoje u istim poslovnicama“, uzimljući u obzir da je u postupka utvrđeno je da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu voditelja poslovnice / prodavaonice u podružnici AGM, a što proizlazi iz Ugovora o radu, tužiteljeva iskaza, iskaza svjedokinja RIF, SI i EI pa je tako iz tužiteljeva iskaza te iskaza svjedokinje EI razvidno da su poslovi tog radnog mjesta organizacija i unapređenje rada poslovnice, vođenje politike prodaje i nabave, izrada plana prodaje cjenika sniženja cijena, odgovornost za blagajničko poslovanje poslovnice i provođenje fiskalnih propisa te kadrovski poslovi, a koji opis poslova nedvojbeno dokazuje da se radi o radnom mjestu administrativne prirode, a ne o radnom mjestu operativne prirode; da činjenica da se poslovi marketinga i prodaje, koje poslove je obavljao tužitelj kao voditelj prodavaonice, i dalje obavljaju kod tuženika (ali centralizirano) ne čini odluku o otkazu Ugovora o radu nedopuštenom iz razloga što razlog za otkaz tužitelju nije bilo ukidanje poslova njegovog radnog mjesta u cijelosti već ukidanje obavljanja poslova tog radnog mjesta u prodavaonicama/poslovnicama, što je povezano sa smanjenjem broja izvršitelja; da smanjenje broja izvršitelja podrazumijeva da se poslovi i dalje obavljaju (u konkretnomu slučaju samo centralizirano jer je smanjenje broja izvršitelja i bilo posljedica centralizacije), ali u širem obimu pa manji broj izvršitelja (12) obavlja širi opseg poslova nego prije, jer u suprotnomu, da manji broj radnika nije preuzeo obavljanje većeg opsega poslova, tuženik ne bi bio u mogućnosti smanjiti broj izvršitelja pa je stoga pogrešno je utvrđenje suda prvog stupnja da se poslovi tužitelja i dalje obavljaju u istomu obimu; da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je broj izvršitelja sa visokom stručnom spremom zaposlenih na administrativnim radnim mjestima iz funkcionalne grupe marketing i prodaja smanjen s 24 na 12, odnosno da je faktično provedeno smanjenje broja izvršitelja – što je posljedica centralizacije administrativnih poslova, a što je kao organizacijski razlog predstavljalo razlog otkazivanja Ugovora o radu tužitelju; da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i u dijelu ispunjenja tuženikove zakonske obveze uspoređivanja tužitelja s usporednim radnicima; da se sud prvog stupnja upustio u ispitivanje je li za radom tužitelja prestala potreba iako isto ne može biti predmetom sudske ocjene obzirom se radi o autonomnoj odluci poslodavca da procijeni koliko mu je radnika potrebno na pojedinim poslovima, smanji broj radnika i ukine radna mjesta; da je odredbom članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a tuženik je dokazao postojanje organizacijskih razloga zbog kojih je prestala potreba za radom tužitelja; da je normativno (donošenjem Pravilnika iz svibnja 2022. godine) i faktično (provedbom navedenih pravilnika) ukinuto obavljanje administrativnih poslova u podružnicama, uključivo i poslova radnog mjesta voditelja poslovnice / prodavaonice na kojem je zaposlen tužitelj te je izvršena centralizacija tih poslova u Korporativnim servisima tuženika, a obzirom da je tužitelj uspoređivanjem s komparativnim radnicima utvrđen kolektivnim viškom (21. od ukupno 24 radnika, 9. ispod crte), to je za njegovim radom kod tuženika prestala potreba; da je, posljedično tomu, prvostupanjski sud neprimjenom navedene odredbe člana 115. stavka 1. točke 1. ZR pogrešno primijenio materijalno pravo; da predmetna reorganizacija nema uporište u statusnoj promjeni niti pravnom poslu već autonomnoj odluci tuženika kao poslodavca izraženoj kroz postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika i pravilnike donesene u svibnju 2022. godine pa stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu članka 137. ZR pa je sud primjenom istog pogrešno primijenio materijalno pravo; da je odluka o troškovima postupka nezakonita iz istih razloga zbog kojih je nezakonita odluka o glavnoj stvari jer je sud prvog stupnja bio dužan odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te ga obvezati na naknadu troškova postupka tuženiku, a dosuđivanjem parničnih troškova tužitelju prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvati kao osnovan uz naknadu troškova prvostupanjskog postupka uvećanih za troškove žalbenog postupka odnosno, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena odluka tuženika od 26. kolovoza 2022. o poslovnom uvjetovanom otkazu njegovog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 18. siječnja 2019. i da taj radni odnos nije prestao te obvezivanje tuženika da tužitelja vrati na posao, na radno mjesto voditelja prodavaonice, u roku od 15 dana.

7. U ovomu postupku nije sporno: da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu voditelja prodavaonice temeljem Ugovora o radu sklopljenim 18. siječnja 2019. s poslodavcem AGM d.o.o. za izdavaštvo i usluge sa sjedištem u [adresa] (dalje: AGM d.o.o.), koji je tijekom listopada 2021. (ponovo) postao podružnica tuženika; da je tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovoru o radu od 26. kolovoza 2022. tužitelju otkazao njegov Ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga budući je kod tuženika došlo do prestanka potrebe za radom tužitelja uslijed centralizacije tzv. „korporativnih funkcija“ odnosno „korporativnih servisa“ te ukidanja nepotrebnih (suvišnih) organizacijskih jedinica (članak 115. stavak 1. točka 1. ZR); da je tužitelj nastavno pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio.

8. Sporno je, jesu li u ovom postupku ispunjeni uvjeti za otkaz tužiteljeva Ugovora o radu utemeljenom na odredbi članka 115. stavka 1. točke 1. ZR.

9. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je prihvatio kao osnovan takav tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak, u bitnomu: da u konkretnomu slučaju nije postojala osnova za poslovno uvjetovani otkaz tužitelju na koju se tuženik, kao poslodavac, pozvao u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu, obzirom da je iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka razvidno kako poslovi na kojima je radio tužitelj i dalje postoje u istim poslovnicama; da je točno da su se Sindikati usuglasili sa ukidanjem ureda voditelja podružnice, no vezano za otkaze radnika na operativnim poslovima i to konkretno tužitelja, Sindikat je izričito naznačio kako ne postoji poslovna odluka o zatvaranju poslovnice, a time ne postoji niti osnova za reorganizaciju, kao niti izmjena postojeće Sistematizacije radnih mjesta, a niti odgovarajuće izmjene akata; da je načelni stav zakonodavca da reorganizacija u smislu transfera postojećih poslova tj. prijenos poslovanja, ne smije biti jedini razlog otkazivanja radnicima, a posebno ako poslovna jedinica čini stabilnu ekonomsku cjelinu; da je ovakav stav načelno izražen u odredbi članka 137. ZR, a usvojen je temeljem Direktive 2001/23 EU, koja je uvedena u zakonodavstvo Republike Hrvatske; da tomu u prilog „govori“ činjenica na koju svi svjedoci ukazuju, kako u trenutku otkaza Ugovora o radu tužitelju nije bila donesena nova Sistematizacija, a koja bi bila pravna osnova za ovakav otkaz; da poslovi koje je obavljao tužitelj u istomu obimu i dan danas postoje kao gospodarska cjelina; da iako su kao razlog kolektivnoga viška radnika navedeni reorganizacija i centralizacija poslovanja tuženik vezu sa poslovima tužitelja i centralizaciju poslovanja te ekonomsku opravdanost otkaza, nije dokazao.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno – po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

11. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženika u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno ni nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

11.1. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbe članka 8. ZPP na koju žalitelj ukazuje, jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o tomu koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svomu uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe i učinio i za što je dao ovomu sudu u svemu pravilne, jasne i napose uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a uvjerljivost kojih niti žalitelj nije uspio dovesti u dvojbu.

11.2. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbe članka 5. stavka 4. ZPP, jer je sud prvog stupnja svoju odluku, u bitnomu, utemeljio na zaključku da tuženik tijekom postupka nije dokazao opstojnost opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu tužitelju utemeljenom na odredbi članka 115. stavka 1. točke 1. ZR.

11.3. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbe članka 348. stavka 1. ZPP, jer pogrešna uputa o pravnom lijeku u konkretnomu slučaju (od osam umjesto, ispravno, petnaest dana) nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, obzirom da žalitelj zbog opstojnosti pogrešne upute o pravnom lijeku u konkretnomu slučaju ni u čemu nije bio niti je mogao bit prekludiran, jer pogrešna uputa u odnosu na rok za žalbu ne može ići na štetu stranke - žalitelja. Naime, bez obzira na uputu o pravnom lijeku sud je dužan postupati po zakonskim rokovima i sa žalbom postupati u skladu sa zakonskim rokom.

11.4. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP pa je žalba žalitelja u ovomu dijelu, u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, u cijelosti neosnovana.

12. Žalba tuženika nije osnovana niti u dijelu u kojem ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (članak 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovomu sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u ovomu postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

14. Na temelju odredbe članka 115. stavka 1. točke 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

14.1. Prema odredbi članka 135. stavka 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, iz sadržaja u postupku provedenih dokaza jasno proizlazi da tuženikova podružnica AGM ima tri prodavaonice (knjižare- papirnice) u Zagrebu i to u Gundulićevoj 21, Importanne Centru i Teslinoj 7 i u vrijeme spornog otkazivanja Ugovora o radu tužitelju, sve tri prodavaonice su imale zaposlene voditelje prodavaonice pa je stoga tuženik nedosljedan kada u spornoj odluci o otkazu Ugovora o radu tužitelju tvrdi da je prestala potreba za obavljanjem poslova njegovog radnog mjesta (voditelja prodavaonice) zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, iako su preostala dva voditelja prodavaonica tuženikove podružnica AGM i dalje nastavili obavljati poslove svog radnog mjesta (voditelja prodavaonice), a što je razvidno i iz iskaza svjedokinje CI, koja je na radnom mjestu voditelja prodavaonice Importanne Centra radila sve do odlaska u mirovinu 1. kolovoza 2023. te je u svomu iskazu jasno potvrdila da su poslovi koje je obavljao tužitelj istovjetni poslovima koje je ona bila obavljala, a iz iskaza svjedokinje SI, voditeljice podružnice AGM, proizlazi da se i danas obavljaju isti poslovi u tim prodavaonicama kao i ranije, a radi se o poslovima maloprodaje.

16. Naime, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, autonomno je pravo poslodavca da, u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja, izvrši reorganizaciju rada i smanji broj radnika odnosno iste preraspodjeli na druge poslove prema njihovim radnim sposobnostima, međutim, u konkretnomu slučaju, prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja, u vrijeme donošenja sporne odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju nije bila prestala potreba za njegovim radom „uslijed centralizacije tzv. „korporativnih funkcija“ i, posljedično tomu, tuženik nije imao opravdan razlog otkazati tužitelju Ugovor o radu uz primjenu odredbe članka 115. stavka 1. točke 1. ZR.

16.1. Povratno, tek bi u bi u slučaju da je za radom koji je tužitelj obavljao kod tuženika prije otkazivanja prestala potreba, što je pretpostavka iz članka 115. stavka 1. ZR, postojao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu tužitelju (tako i Rev 1821/2019 od 8. veljače 2023.), međutim, tuženik isto u postupku nije dokazao (članak 135. stavak 3. ZR) pa je, posljedično tomu, žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i ovomu dijelu.

17. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP pravilno odlučio i o troškovima postupka (u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP), a za što je ovom sudu dao dovoljno jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom („da je odluka o troškovima postupka nezakonita iz istih razloga zbog kojih je nezakonita i odluka o glavnoj stvari“) pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovomu dijelu.

18. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tomu nije počinio one bitne povrede parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivala tuženik, a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I ove presude.

19. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je kao neosnovan zahtjev toga žalitelja za naknadu troška sastava žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP) i odlučeno kao u izreci pod točkom II ove presude.

U Puli – Pola 15. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan