Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11321/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika IZT USLUGE j.d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenice FN, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19) i čl. 150. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj: 31. Pp-1440/2022, od 17. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,

r i j e š i o j e:

I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, a po službenoj dužnosti, prekršajni postupka protiv I okrivljenika IZT USLUGE j.d.o.o., zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19) i čl. 150. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19), se obustavlja.

II. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, ukida se pobijana presuda u odnosu na prekršaj iz točke II./ izreke pobijane presude i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u odnosu na II okrivljenicu.

p r e s u d i o j e:

III. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku I./b) izreke, tako da se protiv II okrivljenice FN, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19), činjenično opisanog u izreci pod točkom I./b), optužba odbija.

IV. Uslijed odluka pod točkom I. i III. žalba tužitelja je u tom dijelu bespredmetna.

V. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku I./a) izreke u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se za učinjeno djelo prekršaja iz izreke pobijane presude pod točkom I./a) iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) na temelju tog propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 15713, 110/15, 70/17, 118/18 – dalje u tekstu PZ), utvrđuje novčana kazna II okrivljenici FN u iznosu od 350,00 eura (tristopedeset eura).

VI. Uslijed odluka pod točkom II., III. i V. izreke, preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni II okrivljenici FN, tako da joj se za djelo pod točkom I./a) izreke izriče novčana kazna u iznosu od 350,00 eura (tristopedeset eura), koju je II okrivljenica dužna platiti u roku od 60 (šezdeset) dana, računajući od dana od primitka ove presude, a ako II okrivljenica u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u smislu odredbe čl. 152. st. 3. PZ, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjsko presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 kuna, I okrivljenik i od 1.600,00 kuna, II okrivljenica, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu i čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanih u izreci, pod točkom I./a) i I./b).

2. Istom presudom okrivljenici su na temelju čl. 182. t. 3. PZ oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 150. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanog u izreci pod točkom II./, u nedostatku dokaza.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o kazni.

4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati i okrivljenici kazne po zakonu.

5. Žalba je bespredmetna u odnosu I okrivljenika i na točku I./b) izreke i osnovana u odnosu na točku I./a) i II./ izreke.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud nalazi da u odnosu na točku I./b) izreke pobijane presude treba, primjenom načela ne bis in idem protiv II okrivljenice optužbu odbiti, na temelju čl. 181. t. 4. PZ., a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Naime, usmenim rješenjem više inspektorice rada, od 22. travnja 2022. I okrivljeniku je na temelju članka 171. Zakona o mirovinskom osiguranju zabranjeno obavljanje djelatnosti u predmetnom poslovnom prostoru, do otklanjanja utvrđenih nedostataka u poslovanju, a najkraće na rok od 15 dana, do 10. svibnja 2022., a iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 26.4.2022. i 11.5.2022., te službene zabilješke od 4.5.2022. proizlazi da je navedena mjera izvršena i trajala je od 26.4.2022. do 11.5.2022., kada je poslovni prostor otpečaćen. Slijedom navedenog, kako je poslodavac postupio po navedenom usmenom rješenju kojim mu je zabranjeno obavljanje djelatnosti do otklanjanja utvrđenih nedostataka u poslovanju, a najkraće na rok od 15 dana, to su okrivljenici već kažnjeni za prekršaj činjenično i pravno opisan u točki I./b) izreke pobijane presude.

8. Naime, čl. 4. st. 1. Protokola br. 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine“ broj 6/99), Pravo da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari, propisano je da se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno osuđen ili kažnjen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države, cilj koje je odredbe zabraniti ponavljanje kaznenog postupka koji je završen pravomoćnom odlukom, a ista se primjenjuje u slučaju pokretanja postupka nakon što je prethodna odluka stekla učinak res iudicata. Prema pravnom stajalištu sjednice Odjela gospodarstva i financija Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 19. svibnja 2016., načelo ne bis in idem primjenjuje se na prekršaje koji su obuhvaćeni rješenjem upravnog tijela, a iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je usmenim rješenjem inspektora rada okrivljenoj pravnoj osobi zabranjeno obavljanje djelatnosti i da su se te mjere okrivljenici pridržavali, koja mjera po ocjeni ovog suda ima kao svrhu odvraćanje i kažnjavanje, što provedeni postupak stavlja u kazneni postupak u smislu čl. 4. Protokola 7 Konvencije.

9. Nadalje, činjenice zbog kojih je poslodavcu izrečena i izvršena mjera zabrane obavljanja djelatnosti, istovjetne su činjenicama zbog kojih je protiv okrivljenika podnijet optužni prijedlog, jer se radi o radu radnice koja nije bila prijavljena tijelu mirovinskog osiguranja. Kako je predmetno usmeno rješenje izvršeno prije podnošenja optužnog prijedloga, u konkretnom slučaju radi se o presuđenoj stvari u smislu odredbe čl. 196. t. 3. Prekršajnog zakona, tako da je prvostupanjski sud pobijanom presudom u odnosu na taj prekršaj povrijedio materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika, uslijed čega je optužba protiv II okrivljenice za taj prekršaj, po službenoj dužnosti na temelju čl. 181. t. 4. PZ odbijena, kako je to navedeno u točki III. izreke.

10. Odlučujući dalje u odnosu na točku II./ izreke ovaj sud nalazi da nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, a na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.

11. Naime, odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe zbog prekršaja iz čl. 150. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, prvostupanjski su obrazlaže time da je navedenim rješenjem od 22.4.2022. I okrivljeniku zabranjeno obavljanje djelatnosti, a s obzirom da I okrivljenik nije iskoristio mogućnost uplate novčanog iznosa od 20.000,00 kuna, izvršeno je pečaćenje ugostiteljskog objekta, koje je otpečaćeno 11.5.2022., pa sud utvrđuje da okrivljenicima nije moguće staviti na teret počinjenje i tog prekršaja, jer prvim danom rada radnice nije istekao rok za ispunjenje obveze prijavljivanja na obvezno zdravstveno osiguranje, a nakon toga poslovni objekt bio je zapečaćen, te radnica nije radila niti ostvarivala kakva prava iz radnog odnosa.

12. Međutim, suprotno stavu prvostupanjskog suda, po mišljenju ovog suda, okolnost da je rok za prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje (osam dana od dana početka rada) navedene radnice koja je počela raditi 21. travnja 2022., istjecao u vrijeme trajanja zabrane obavljanja djelatnosti u predmetnom objektu, nije bila od utjecaja na obvezu poslodavca da u propisanom roku (do 29.4.2022.) dostavi prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje za navedenu radnicu.

13. Slijedom navedenog trebalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu u odnosu na točku II./ izreke ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sud na ponovno suđenje, time da će prvostupanjski sud utvrditi odlučne činjenice i donijeti novu na zakonu osnovanu presudu, u tom dijelu.

14. Odlučujući u odnosu na djelo pod točkom I./a) izreke, u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Nadalje, dana 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 151/22), kojim je za predmetni prekršaj pod točkom I./a) izreke u čl. 229. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu propisana blaža novčana kazna pravnoj osobi i odgovornoj osobi pravne osobe, pa je ovaj sud po službenoj dužnosti, sukladno čl. 3. PZ izmijenio pravnu kvalifikaciju djela pod točkom I./a) izreke i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o radu kao blažeg propisa, kao u izreci pod točkom V.

16. Za predmetni prekršaj pod točkom I./a) propisana je novčana kazna od 920,00 do 1.320,00 eura, odgovornoj osobi pravne osobe, pa iako na strani II okrivljenice prvostupanjski sud nije našao otegotnih okolnosti, a od olakotnih okolnosti uzeo je u obzir priznanje prekršaja, dosadašnju nekažnjavanosti za takvu vrstu prekršaja i okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja, ovaj sud je prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni II okrivljenici za djelo pod točkom I./a) izreke, smatrajući da u ovom slučaju ima osnove ima osnove za primjenu članka 37. PZ i ublažavanje kazne II okrivljenici, koja je bila odgovorna osoba pravne osobe koja je prestala postojati, ispod donje granice propisane kazne za prekršaj pod točkom I./a), ali ne i ispod iznosa novčane kazne izrečenog ovom presudom.

17. Kako iz podataka Sudskog registra Trgovačkog suda u Varaždinu, proizlazi da je u međuvremenu, rješenjem tog suda, broj: Tt-24/1162-2, dana 4.4.2024., I okrivljenik brisan, dakle da je prestao postojati, a nema pravnog slijednika, trebalo je protiv istog obustaviti prekršajni postupak, temeljem čl. 155. st. 1., 2. i 4. PZ.

18. Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 15. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 4 otpravka: za spis, II okrivljenicu i tužitelja.