REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj Gž-1805/2024-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Antonia Varkaš, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jere Matić, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-62/2019 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-62/2019 od 17. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., utvrđeno je da je tuženica dužna naknaditi tužiteljici iznos od 2.105,81 eura na ime građevinskog dijela radova potrebnog za nadoknadu štete sa zakonskim zateznim kamatama od 5. lipnja 2018. do isplate; iznos od 779,59 eura na ime radova brušenja i lakiranja parketa sa zakonskim zateznim kamatama od 15. siječnja 2019. do isplate; iznos od 265,44 eura na ime namještaja – komode sa zakonskim zateznim kamata od 25. travnja 2018. do isplate; iznos od 212,56 eura na ime nadmadraca sa zakonskim zateznim kamata od 13. svibnja 2018. do isplate; iznos od 147,26 eura na ime izmakle koristi protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan 7. travnja 2018. sa zakonskim zateznim kamata od 8. travnja 2018. do isplate; iznos od 98,16 eura na ime izmakle koristi protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan 12. travnja 2018. sa zakonskim zateznim kamata od 13. travnja 2018. do isplate; iznos od 335,75 eura na ime izmakle koristi protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan 23. travnja 2018. sa zakonskim zateznim kamata od 24. travnja 2018. do isplate; iznos od 173,07 eura na ime izmakle koristi protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan 29. travnja 2018. sa zakonskim zateznim kamata od 30. travnja 2018. do isplate; iznos od 148,23 eura na ime izmakle koristi protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB- a na dan 5. svibnja 2018. sa zakonskim zateznim kamata od 6. svibnja 2018. do isplate te iznos od 170,36 eura na ime izmakle koristi protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan 9. svibnja 2018. sa zakonskim zateznim kamata od 10. svibnja 2018. do isplate. Točkom II. utvrđeno je da je tuženica dužna naknaditi tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nastali parnični trošak u iznosu od 2.956,88 eura sa zakonskim zateznim kamata od 17. listopada 2024. do isplate po propisanoj stopi.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Pogrešno primjenjuje i načelo slobodne ocjene dokaza iz odredbe čl. 8. ZPP-a i odredbu čl. 338. ZPP-a jer se nije izjasnio o traženom po toj odredbi. Tužiteljica nije dokazala ni jedan element potreban za naknadu štete (štetu, uzročno-posljedičnu vezu i visinu naknade štete), a prvostupanjski sud nije obrazložio svoje zaključke niti se osvrnuo na prigovore tuženice. Ne navodi koje iskaze ocjenjuje istinitim i vjerodostojnim te iz kojih dokaza proizlazi da je štetni događaj nastao isključivom odgovornošću tuženice, na koji način je dokazana uzročno-posljedična veza i zašto nije uzeo u obzir prigovor promašene pasivne legitimacije jer je šteta nastala odgovornošću tvrtke Plavi oblutak d.o.o. i Republike Hrvatske. Iz iskaza svjedoka TI proizlazi da je većina grubih radova završena još 2017., vodoinstalaterski gotovo tri mjeseca prije štetnog događaja, a u utuženom razdoblju su se vršili radovi adaptacije, postavljanja knaufa, bojanja, brušenja i fine montaže elektrike. Njegov iskaz je u suglasnosti s nalazom i mišljenjem vještaka Darka Malenice koji utvrđuje da je stan bio u fazi izvođenja završnih radova (zanatsko-instalaterskih radova). Zato je nelogično da bi tri mjeseca nakon što su izvršeni vodoinstalaterski radovi u stan tužiteljice prodrla voda zbog navodno loše izvedenih radova, s time da se vještak nije očitovao o nestručnim radovima. Tužiteljica ističe da je do prodora vode u stan došlo jer su stanari iznad nje imali građevinske radove, a u odnosu na taj dio iskaza tužiteljice sud je punomoćniku tuženice zabranio postavljati pitanja svjedoku TI na ročištu 18. travnja 2024., kao stručnoj osobi, dipl. ing. građevine. Čak i sam vještak u svom nalazu i mišljenju prodor kišnice nije tako rezolutno isključio kao potencijalni uzrok štete, već za takav ishod tvrdi da se eventualno moglo provjeriti u momentu mogućeg slijevanja. Toga je bila svjesna i sama tužiteljica jer je u postupku osiguranja dokaza kao predloženike označila i tvrtku koja je izvodila radove na susjednoj građevini, Plavi oblutak d.o.o. te Republiku Hrvatsku kao naručitelje tih radova. U ovom postupku je bilo svrsishodno da vještak obrazloži nestručnost radova i fokus usmjeri na utjecaj koji su oborine mogle imati na nastup štete. Najlakše je bilo sve paušalno pripisati radovima u stanu tuženice, a ne mogu se kao uzrok isključiti ni propusnost fasade, pukotine u zidovima, oko prozora ili na krovu koje bi omogućile kišnici da prodre u domove stranaka, a isključenje tog uzroka nužno je da bi sud bez dileme mogao prihvatiti tužbeni zahtjev. Postoji i kontradiktornost u iskazima svjedoka LI, voditelja radova na susjednom objektu u spornom razdoblju, koji je izjavio da ne postoji mogućnost da se voda slijevala preko prozora preko skele koja je bila odmaknuta 10 do 15 cm od zida do prozora tuženice i iskaza svjedoka GI koji navodi da je skela postavljena prije tri do četiri godine od utuženog razdoblja jer su se radovi izvodili u etapama i da je bila odmaknuta od zidova približno pola metra. Malo je zato vjerojatno da se ti svjedoci nepogrešivo sjećaju na koji je način bila postavljena i zaštićena skela, a motivirani su i zainteresirani otklanjati odgovornost od sebe samih. Tužiteljica nije dokazala osnovanost ni visinu tužbenog zahtjeva, a prvostupanjski sud je manjkavo obrazložio prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Predlaže prihvaćanje žalbe i odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice uz dosudu naknade troška tuženici. Traži naknadu troška žalbe.

3. Sud prvog stupnja je s a žalbom tuženice postupio prema odredbi čl. 359. st. 1. ZPP-a.

4. Tužiteljica nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuje tuženica iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, u njoj su navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama. Ne postoji ni proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.1. Također, prvostupanjski sud je, ocjenom dokaza prema svom slobodnom uvjerenju, pravilno uzeo dokazanima odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari. Iako nije podrobno ocijenio iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice, iz sadržaja presude proizlazi kako prihvaća, u bitnim dijelovima, iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice. Pravilno nije dopustio saslušanje svjedoka TI na okolnost razjašnjenja činjenice za koju je potrebno stručno znanje (čl. 250. ZPP-a), pitanja razloga prodora vode u stan tužiteljice u građevinskom smislu, budući da on (iako po struci ing. građevinarstva) nije u predmetu bio imenovan vještakom (niti je to mogao biti s obzirom na činjenicu da je suprug tuženice), nego je davao iskaz kao svjedok pa je mogao svjedočiti samo o okolnostima koje se dokazuju (235. st. 2. ZPP-a), a koje je mogao spoznati kao svjedok. Zato prvostupanjski sud nije postupao protivno odredbi čl. 8. ZPP-a. Osim toga, protivno žalbi tuženice, nije postupio ni protivno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a. Iako tuženica tvrdi da sud nije odgovorio na njene prigovore, valja reći kako sud izrijekom to nije učinio, ali iz sadržaja obrazloženja presude proizlazi kako ne prihvaća prigovore tuženice u pogledu promašene pasivne legitimacije tuženice, odgovornosti treće osobe i, s time u vezi, o načinu prodora vode u stan tuženice kroz prozor njenog stana, preko skela postavljenih po radnicima društva Plavi oblutak d.o.o.

7. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da su tužiteljicu o štetnom događaju izvijestili VI i radnik koji radi pripreme za turističku sezonu, a koji su njen stan, u koji su pristupili radi priprema, 21. ožujka 2018., zatekli pun vode koja je prodirala preko stropa iz stana tuženice, nakon čega je i ona pristupila u stan i pokušala spasiti stvari iz stana;

- da je tuženica u svom stanu, a koji se nalazi iznad stana tuženice, nekoliko mjeseci prije štetnog događaja vršila građevinske radove radi kompletne renovacije stana, a zanatsko-instalaterske nesporno i u vrijeme štetnog događaja;

- da je tužiteljica u vezi s predmetnim događajem (do kojeg je došlo neposredno prije ulaska VI u stan) pred sudom pokrenula postupak osiguranja dokaza poslovni broj R1-198/2018 u kojem je vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina ing. Darko Malenica očevidom dokumentirao sva oštećenja u stanu u vlasništvu tužiteljice te je u pogledu nastalih oštećenja sačinio i troškovnik, prema kojem je potrebno izvršiti: demontažu spuštenog stropa od gips-kartonskih ploča, staklene vune i PVC folije u ulaznom dijelu s kuhinjom i blagovaonicom, te u spavaćoj sobi u iznosu od 858,25 kuna; skidanje dijelova oštećenih parketa u spavaćoj sobi te u ulaznom dijelu s kuhinjom i blagovaonicom u iznosu od 275,00 kuna; izradu dijela spuštenog stropa i to dobavu i postavu PVC folije, staklene vune debljine 5 cm i gips-kartonskih ploča debljine 1,25 cm u ulaznom dijelu s kuhinjom i blagovaonicom te u spavaćoj sobi u iznosu od 4.119,60 kuna; dobavu i montažu novog parketa u spavaćoj sobi te u ulaznom dijelu s kuhinjom i blagovaonicom u iznosu od 2.000,00 kuna; bojanje plafona od gips-kartonskih ploča u dva sloja uz prethodno brušenje istog, gletanje spojeva od gips-kartonskih ploča i postavu mrežnice na spojevima i to u ulaznom dijelu s kuhinjom te spavaćoj sobi, a što obuhvaća kompletan rad i materijal u iznosu od 617,94 kuna; bojanje zidova u spavaćoj sobi i kuhinje s blagavaonicom i ulaznim dijelom u stan u dva sloja uz prethodno struganje i krpanje pozicija u spavaćoj sobi te impregniranje tih pozicija u iznosu od 1.120,32 kune; zaštitu namještaja i podova za vrijeme izvođenja radova u iznosu od 240,31 kuna; odvoz otpadnog materijala na deponij, plaćanje pristojbi za deponij te kompletno čišćenje stana nakon završenih radova u iznosu od 800,00 kuna. ukupno 12.539,28 kuna, s time da u troškovniku nije naveo visinu štete u vezi oštećenja na komodi ispod televizora i na madracu u spavaćoj sobi jer to nije njegova domena;

- da je navedene radove za sanaciju oštećenja tužiteljica platila 15.866,25 kuna, po računu Munja trade d.o.o. br.28-PP1-1 od 4. lipnja 2018., uz radove brušenja i lakiranja parketa u iznosu od 5.873,75 kuna;

- da je razlika između visine štete koju je tužiteljica platila po računima izvođača Munja trade d.o.o. i visine štete koju je vještak naznačio u svom vještvu prema iskazu vještaka rezultat toga što je troškovnik dan na temelju zatečenog stanja na licu mjesta za vrijeme obavljenih očevida, a da iz računa proizlazi veća količina pojedinih stavki, ali i činjenice da je izvršeno kompletno brušenje i lakiranje parketa, a vještak je u svom nalazu i mišljenju predvidio skidanje samo oštećenog dijela parketa te dobavu i ugradnju istoga i tu se stvara najveća razlika, ali i da se analizom svake pojedine stavke vezano za pojedinačnu cijenu za svaku stavku, s obzirom na lokaciju stana i pribavljanja više ponuda izvođača, može doći do različitih troškova, time i jediničnih cijena;

- da je vještak u trenutku zadnjeg izlaska na lice mjesta, 16. travnja 2018., zatekao demontiranu plafonsku konstrukciju u ulaznom dijelu s kuhinjom i blagovaonicom te vlaženje na drvenim gredama i OSB pločama, naročito u sredini plafona, zbog čega smatra da se na sanaciju plafona nije moglo krenuti prije nego što su grede i OSB ploče bile potpuno suhe;

- da i iz priloženih fotografija proizlazi kako su na komodi ispod televizora i na madracu nastala oštećenja;

- da je tužiteljica zamijenila komodu koju je prema računu društva Fliba d.o.o. (Emmezeta) od 24. travnja 2018. platila 1.999,99 kuna, a prema računu društva JYSK d.o.o. za nadmadrac 1.600,00 kuna;

- da je tužiteljica u stanu pružala usluge smještaja, ugostiteljske usluge prema Rješenju Splitsko-dalmatinske županije od 26. srpnja 2017. (apartman naziva Temple Luxury Apartmants&Rooms u Adamovoj 5 u Splitu), a zbog nastale štete stan nije bio u uporabnoj funkciji (zbog radova na adaptaciji stana), zbog čega je tužiteljici izmakla korist jer je imala rezervacije gostiju koje je morala otkazati zbog nefunkcionalnosti stana uslijed štete, zbog čega na ime izmakle koristi potražuje iznos od 1.072,83 EUR- a (rezervacije od 4. do 7. travnja 2018., iznos od 147,26 EUR-a, gost EI, od 10. do 12. travnja 2018., iznos od 98,18 EUR-a, gost Kent Kuma, od 26. do 29. travnja 2018., iznos od 173,08 EUR-a, gost SI, od 3. do 5. svibnja 2018., iznos od 148,23 EUR-a, gost ĆI, od 7. do 9. svibnja 2018., iznos od 170,00 EUR-a, gost Erum Zuberi).

8. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da proizlazi iz provedenih dokaza i razloga o njima.

9. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog odlučnog činjeničnog stanja pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice prema odredbama čl. 1045., 1046., 1048., 1085. i 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO).

10. Protivno žalbi, tužiteljica je dokazala nastanak predmetnog štetnog događaja, prvenstveno uviđajem na licu mjesta i na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, ali i iz iskaza saslušanih svjedoka VI i tužiteljice (o tome svjedoči i svjedok TI, iako smatra da ne postoji odgovornost tuženice za tu štetu). Šteta je nastala prodorom vode u stan tužiteljice iz stana tuženice, što je uzrokovalo utvrđena oštećenja, uslijed čega je tužiteljica morala otkazati rezervacije svog apartmana. Okolnost da se je voda slijevala s plafona tuženičinog stana u kojem su se vršili zanatsko-instalaterski radovi (ranije i vodoinstalaterski radovi) upravo govori o tome da je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako se radi o prodoru vode uslijed radova koji su se obavljali u stanu tuženice. Tvrdnja svjedoka TI da je kroz stari prozor sa sjeverne strane stana tuženice prodirala voda zbog koje je prozor bio predviđen za zamjenu i dodatno pokriven najlonom također podržava zaključak prvostupanjskog suda kako je do prodora vode (čak da je do nje došlo na način koji spominje svjedok TI), došlo zbog radova koji su vršeni po tuženici na njenom stanu. Upravo pozicija s koje je prodirala voda, plafon stana i njegova sredina, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka i iz priloženih fotografija, isključuje tvrdnju o mogućem drugom uzroku nastanka štete na stanu tužiteljice, odgovornosti za štetu Republike Hrvatske ili društva Plavi oblutak d.o.o. i, u konačnici, o pravilno prihvaćenim iskazima svjedoka LI i GI. Skela je nesporno bila udaljena od zgrade stranaka barem 15 cm, a preciznost udaljenosti skele do zgrade nije takvog značaja da bi diskreditirala iskaze bilo kojeg od tih svjedoka, pogotovo pri utvrđenjima koji su doveli do zaključka da šteta nije nastala uslijed njihove djelatnosti.

10.1. Iz navedenog proizlazi i uzročno posljedična veza između djelatnosti tuženice u stanu i nastale štete, a visina je pravilno utvrđena priloženim računima koji se odnose na sanaciju nekretnine tuženice u navedenom razdoblju i odgovara utvrđenim oštećenjima po vještaku, na kupljenu komodu i madrac i njihovu cijenu te rezervacijama noćenja turista u apartmanu tužitejice.

11. Protivno žalbi tuženice, pravilno je utvrđeno i da je zbog nastale štete, za koju je, kako to i vještak navodi, trebalo određeno vrijeme za njenu sanaciju (zbog sušenja greda i ploča), posljedično prouzročila štetu tužiteljici i u vidu izmakle koristi prema odredbi čl. 1089. ZOO-a. Naime, pri činjenici da je tužiteljica iznajmljivala predmetni stan, za što je imala i odobrenu kategorizaciju izdanu po nadležnom tijelu, da je dokazala kako su turisti već rezervirali njen stan za boravke u travnju i svibnju, a ona nije mogla osposobiti stan za korištenje u to vrijeme, pravilan je zaključak suda kako je i tu štetu pretrpjela u navedenoj visini jer je dobitak od iznajmljivanja mogla osnovano očekivatiprema redovitom tijeku stvari, a to je spriječeno štetnikovom radnjom. Paušalnim navodima o manjoj šteti tuženica nije dovela u pitanje iskazanu visinu štete prema postojećim rezervacijama. Tužiteljici su pravilno dosuđene i zatezne kamate prema odredbi čl. 29. ZOO-a.

12. Slijedom svega navedenog, odbijena je žalba tuženice i potvrđena presuda suda prvog stupnja, sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Puli 15. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić