Poslovni broj: Us I-2410/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PANSIONI NIKOLA j.d.o.o., OIB: 40849254089, [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku MB, direktoru trgovačkog društva, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, OIB: 76767369197, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, P.P. 1034, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, nakon javne i usmene rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320-02/22-21/132, URBROJ: 525- 06/195-24-2 od 16. rujna 2024.

II. Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu, ribarstvo i EU fondove, Odsjeka za vodno gospodarstvo, lovstvo i šumarstvo, KLASA: UP/I-320-02/19-01/640, URBROJ: 2198-14- 02/4-22-4 od 21. studenog 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 10. listopada 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320-02/22- 21/132, URBROJ: 525-06/195-24-2 od 16. rujna 2024., tužitelj u bitnom navodi kako tužbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nakon čega reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, pa citira odredbu članka 25. stavak 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 20/18, 115/18, 98/19 i 57/22), u svezi s kojom navodi kako je Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja Zadarske županije dostavio 27. veljače 2019. Uredu državne uprave u Zadarskoj županiji građevinsku dozvolu na temelju koje je utvrđena naknada za prenamjenu zemljišta, pa da se stoga tužitelj pozvao na zastaru. Nadalje, na zahtjev tužitelja da je [adresa], sjedište [adresa], izdao pravomoćnu i izvršnu građevinsku dozvolu Klasa: UP/I- 361-03/17-01/000249, Urbroj: 2198/1-11/8-17-0007 od 19. lipnja 2017., dok je investitor ČB, [adresa], zatražio podneskom 12. travnja 2019. izdavanje izmjena i dopuna građevinske dozvole (Klasa: UP/I-361-03/17- 01/000249, Urbroj: 2198/1-11/8-17-0007 od 19. lipnja 2017.) izdanu po Upravnom odjelu za provedbu dokumenata prostornog uređenja Zadarske županija. OB, kao odgovorna osoba tužitelja je 23. kolovoza 2019. izjavio na zapisnik da je suglasan za zahtjevom za izdavanje izmjene i dopune građevinske dozvole na njegovog oca ČB kao podnositelja zahtjeva. [adresa], sjedište [adresa], izdao je pravomoćno i izvršno rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole Klasa: UP/I-361- 03/19-01/001118, Urbroj: 2198/1-07/28-19-0006 od 20. rujna 2019., kojim se građevinska dozvola Klasa: UP/I-361-03/17-01/000249, Urbroj: 2198/1-11/8-17-0007 od 19. lipnja 2017. mijenja i glasi: "Dozvoljava se investitoru ČB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]: građenje građevine stambene namjene, 2. skupine, na postojećoj čestici 356/15 k. o. [katastarska općina]." Na navedenoj čestici 356/15 k. o. [katastarska općina] izgrađena je građevina stambene namjene u vremenu 2019.-2020. Novi investitor ČB, da je ujedno hrvatski branitelj i ima status hrvatskog vojnog invalida iz Domovinskog rata VII skupine, sa 50% oštećenje organizma, za stalno. Na ovaj način pobijana rješenja ne odgovaraju stvarnom stanju stvari budući da je došlo do izmjene i dopune građevinske dozvole i da je izgrađena građevina stambene namjene, a ne gospodarske namjene i da je time došlo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nesporno je kako je došlo do promjene namjene poljoprivrednog zemljišta i nije sporno da je izmjenom građevinske dozvole došlo ne samo do promjene investitora već i do promjene predmeta izgradnje iz izgradnje građevine gospodarske namjene, pretežno ugostiteljsko turističke djelatnosti pansion 2. skupine u građevinu stambene namjene, 2. skupine, iz poslovne u stambenu namjenu, što je u stvarnosti tako i izgrađeno. Građevina stambene namjene je izgrađena u bruto građevinskoj površini od 50,63 m2, pa bi time po zakonu bila oslobođena plaćanja ove naknade. Upravno tijelo za izdavanje akata gradnje - Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja Zadarske županije, dozvolio je izmjenom građevinske dozvole promjenu investitora i predmeta gradnje, a tijelo koje utvrđuje naknadu za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta - Upravni odjel za poljoprivredu, ribarstvo i EU fondove, Odsjek za vodno gospodarstvo, lovstvo i šumarstvo, Zadarske županije, to ne priznaje. Buduće da je novi investitor - ČB izgradio stambeni objekt ne priznaje se stvarno stanje, pa se tužitelj poziva na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u trenutku donošenja rješenja. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako u cijelosti ostaje kod navoda obrazloženja osporenog akta, te je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 20. ožujka 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev je osnovan iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku obrazloženja ove presude.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu, ribarstvo i EU fondove, Odsjeka za vodno gospodarstvo, lovstvo i šumarstvo, KLASA: UP/I-320-02/19-01/640, URBROJ: 2198-14-02/4-22-4 od 21. studenog 2022., tužitelju iz ovog spora je kao investitoru izgradnje građevine gospodarske namjene, pretežito ugostiteljsko-turističke djelatnosti-pansion, 2. skupine, na poljoprivrednom zemljištu, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (novoformirana čestica u geodetskom projektu označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), u Dračeveu Ninskom, površine 1076 m2, katastarske kulture pašnjak, određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u iznosu od 8.070,00 kn/1.071,07 eura (fiksni tečaj konverzije 1 eur 7,53450 kuna), u bitnom iz razloga što je tijelo prvog stupnja smatralo da su za utvrđenje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko ispunjene pretpostavke propisane Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 39/13 i 48/15), te je isto donijeto pozivom na odredbu čl. 23. st. 1. navedenog Zakona.

9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište KLASA: UP/II-320-02/22-21/132, URBROJ: 525-06/195-24-2 od 16. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja, u bitnom iz razloga što je i tuženik bio stajališta da su za utvrđivanje obveze plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko ispunjene pretpostavke propisane Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, te da je visina naknade pravilno utvrđena, uslijed čega je to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

10.Iz podataka spisa upravnog tijela kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, proizlazi kako je [adresa], Sjedišta [adresa], dostavio Uredu državne uprave u Zadarskoj županiji, dana 27. veljače 2019. pravomoćnu i izvršnu građevinsku dozvolu Klasa: UP/I-361-03/17-01/000249, Urbroj: 2198/1-11/8-17-0007 od 19. lipnja 2017., radi utvrđivanja visine jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, investitora Pansioni Nikola j.d.o.o., koji namjerava izgraditi građevinu gospodarske namjene, pretežito ugostiteljsko-turističke djelatnosti pansion, 2. skupine, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (novoformirana čestica u geodetskom projektu označena kao 356/15 k. o. [katastarska općina]) u [adresa], katastarske kulture pašnjak, površine 1076,00 m², unutar granica građevinskog područja naselja. Prema podacima spisa nadalje proizlazi da je prema prijepisu posjedovnog lista: broj 255 za k. o. [katastarska općina], Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, sa stanjem na dan 25. veljače 2021. kat. čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po načinu uporabe pašnjak - površine 1076,00 m², dok je prema procjeni Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Zadar, Klasa: 410-20/17-04/16 Urbroj: 513-07-29/11-2017-03 od 7. lipnja 2017., tržišna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja na području katastarske općine [katastarska općina], za nekretnine površine 1.001,01 do 3.000,00 m², iznosi 300,00 kn/m². S obzirom da je poljoprivredno zemljište označeno kao k.č.z. broj 356/15 k. o. [katastarska općina], katastarske kulture pašnjak, površine 1076,00 m², procijenjenog iznosa od 322.800,00 kn, na propisanu visinu naknade od 2,5% tržišne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja, prvostupanjsko tijelo odredilo je svojim rješenjem visinu naknade u iznosu od: 8.070,00 kuna/1.071,07 eura (fiksni tečaj konverzije: 1eur=7,53450 kuna), protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

11.Među strankama ovog spora nije sporno da je [adresa], Sjedište [adresa], u smislu odredbe čl. 23. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a radi određivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko dostavio prvostupanjskom tijelu naprijed citiranu izvršnu i pravomoćnu građevinsku dozvolu.

12.Međutim, među strankama se prijepornim ukazuje je li u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj uopće u obvezi plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, kao i je li nastupila zastara utvrđivanja takve obveze, te je li visina naknade pravilno utvrđena, slijedom čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

13.Odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 39/13 i 48/15) propisano je da se jednokratna naknada za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno po primitku potvrde glavnog projekta, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

Odredbom čl. 3. st. 1. istog Zakona propisano je da se poljoprivrednim zemljištem u smislu ovoga Zakona smatraju poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.

Odredbom čl. 22. st. 3. istog Zakona propisano je da se za poljoprivredno zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja i na kojem je dopuštena gradnja visina naknade određuje u iznosu od 2,5% tržišne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja.

Odredbom čl. 23. st. 1. istog Zakona propisano je da rješenje o naknadi donosi nadležni ured državne uprave u županiji ili upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poljoprivredu, na temelju podataka nadležne porezne uprave o tržišnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja.

14.Prije iznošenja razloga zbog kojih sud smatra osporena rješenja nezakonitima, sud nalazi potrebnim istaknuti kako su neutemeljeni tužbeni navodi tužitelja u kojima ističe da u konkretnom slučaju on nije mogao biti pasivno legitimiran, odnosno obvezan na plaćanje predmetne naknade jer da je Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja [adresa], sjedište [adresa], izdao pravomoćno i izvršno rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole Klasa: UP/I-361- 03/19-01/001118, Urbroj: 2198/1-07/28-19-0006 od 20. rujna 2019., kojim se građevinska dozvola Klasa: UP/I-361-03/17-01/000249, Urbroj: 2198/1-11/8-17-0007 od 19. lipnja 2017. mijenja i glasi: "Dozvoljava se investitoru ČB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]: građenje građevine stambene namjene, 2. skupine, na postojećoj čestici 356/15 k. o. [katastarska općina].", slijedom čega da je promijenjen investitor. No, imajući u vidu da je upravo tužitelj ishodio naprijed citirani akt kojim se odobrava građenje, te je upravo izvršnošću tog akta došlo do promjene namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, a kada je i nastala obveza plaćanja naknade, stajalište je i ovog suda da je upravo iz ovih neprijepornih razloga tužitelj obveznik plaćanja predmetne naknade bez obzira što je naknadno došlo do promjene investitora, to kod stanja stvari da je izvršnošću akta za građenje namjena zemljišta promijenjena te je u tom trenutku i nastala obveza plaćanja naknade, uslijed čega su tužbeni navodi tužitelja u kojima tvrdi suprotno neosnovani.

15.Također, neutemeljen je i prigovor tužitelja da je u konkretnoj upravnoj stvari nastupila zastara utvrđenja obveze plaćanja naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, to pak stoga što za predmetnu upravnu stvar mjerodavnim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 39/13 i 48/15) nije propisan nikakav prekluzivni rok u kojem bi nadležno tijelo bilo u obvezi donijeti rješenje kojim se utvrđuje obveza plaćanja takve naknade, što pak znači da nije nastupila zastara utvrđenja obveze plaćanja naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, a kako to tužitelj neosnovano navodi.

16.Međutim, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ovaj sud nalazi kako u konkretnom slučaju u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu od strane nadležnih upravnih tijela nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i to u pogledu odlučne činjenice, konkretno nije pravilno utvrđena tržišna vrijednost poljoprivrednog zemljišta, što je potom rezultiralo pogrešnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, uslijed čega sud upravne akte čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora ne može ocijeniti pravilnima ni zakonitima, pa ih je stoga valjalo poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

17.Prije svega potrebno je istaknuti kako se prema pravnom shvaćanju ovoga suda obveza i visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta cijeni na temelju propisa koji su važili u trenutku nastanka obveze, odnosno u trenutku kada se poljoprivredno zemljište privodi namjeni u skladu s propisima iz oblasti prostornog planiranja izdavanjem konačnog odobrenja za građenje, ako posebnim zakonom nije propisano drukčije, a ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u zaključku broj 6 Su- 387/2016-2 sa sjednice Imovinsko – pravnog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 20. rujna 2016. godine.

18.Imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje kao i činjenicu da je građevinska dozvola Klasa: UP/I-361-03/17-01/000249, Urbroj: 2198/1-11/8-17-0007 od 19. lipnja 2017., postala pravomoćna i izvršna 14. srpnja 2017., a kojom je investitoru gradnje tužitelju iz ovog spora dozvoljena gradnja građevine pobliže opisane u izreci tog akta, to je nedvojbeno da se u predmetnoj upravnoj stvari imaju primijeniti odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 39/13 i 48/15) koji je tada bio na snazi, što pravilno utvrđuju i upravna tijela.

19.Međutim, sud nalazi da se nezakonitost osporenih rješenja ogleda u tome što iz spisa upravnog tijela proizlazi da je nakon izdane izvršne i pravomoćne građevinske dozvole, kojim je predmetnoj nekretnini promijenjena namjena, prvostupanjsko tijelo tržišnu vrijednost poljoprivrednog zemljišta sukladno članku 22. stavku 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu procijenilo na temelju dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Zadar, Klasa: 410-20/17-04/16 Urbroj: 513-07-29/11-2017-03 od 7. lipnja 2017., nakon čega je to tijelo 21. studenog 2022. donijelo rješenje kojim je tužitelju odredilo obvezu plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 8.070,00 kuna/1.071,07 eura, a kakvo stajalište je zauzeo i tuženik u osporenom rješenju kada je postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, no u tom smislu ovakvo rješenje tuženika kojim prihvaća citirano stajalište tijela prvog stupnja nije zakonito niti pravilno.

20.Dakle, nezakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u predmetnoj upravnoj stvari ogleda se u tome što u konkretnom slučaju nije pravilno utvrđena tržišna vrijednost poljoprivrednog zemljišta sukladno članku 22. stavku 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Naime, neprijeporno je kako je ova upravna stvar riješena na temelju dopisa nadležne Porezne uprave, konkretno Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Zadar, Klasa: 410-20/17- 04/16, Urbroj: 513-07-29/11-2017-03 od 7. lipnja 2017., kojim je ovo tijelo procijenilo tržišnu vrijednost poljoprivrednog zemljišta, međutim s tim u vezi sud najprije primjećuje kako je dopis na kojem prvostupanjsko tijelo temelji svoje rješenje datiran s datumom 7. lipnja 2017., koji datum je raniji od datuma pravomoćnosti i izvršnosti građevinske dozvole (14. srpnja 2017.), pa kao takav nije mogao biti podoban za izračun vrijednosti predmetnog prenamijenjenog zemljišta, a pored toga nadležna Porezna uprava nije navela niti jedan relevantan podatak na temelju čega bi se moglo zaključiti da je tržišna vrijednost poljoprivrednog zemljišta upravo ta koja se navodi (300,00 kn/m2), niti taj dopis Porezne uprave sadrži razloge i obrazloženja za tako utvrđenu tržišnu vrijednost poljoprivrednog zemljišta. Također, sud primjećuje i da je na dan donošenja rješenja prvostupanjskog tijela (21. studenog 2022.) obveznik plaćanja predmetne naknade prestao postojati s obzirom da iz podataka Sudskog registra proizlazi da je Trgovački sud u Zadru brisao subjekt pod nazivom PANSIONI NIKOLA j.d.o.o. za turizam u likvidaciji dana 6. lipnja 2019. rješenjem Tt-19/1187-4, što pak znači da tužitelj ni iz tog razloga nije mogao biti utvrđen obveznikom plaćanja predmetne naknade na dan donošenja prvostupanjskog rješenja.

21.Ujedno, za nadodati je kako je identično pravno stajalište u pogledu istovrsne upravne stvari već zauzeo Upravni sud u Splitu u većem broju svojih odluka, primjerice u presudi poslovni broj: UsIsav-245/17-11 od 26. ožujka 2018., a koje stajalište je sukladno i pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iz njegove odluke poslovni broj: U-III-3759/2018 od 12. prosinca 2019., kojom su ukinute presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-3762/17-3 od 4. svibnja 2018. i Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 15 UsIgr-75/16-9 od 28. lipnja 2017., a u kojim odlukama je bilo zauzeto pogrešno pravno shvaćanje i to da je naknadu za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta moguće utemeljiti na dopisu Ministarstva financija, Porezne uprave koji ne sadrži niti jedan relevantan podatak na temelju čega bi se moglo zaključiti da je tržišna vrijednost poljoprivrednog zemljišta upravo ta koja se u istom navodi, koji također ne sadrži razloge i obrazloženja za na takav način utvrđenu tržišnu vrijednost poljoprivrednog zemljišta.

22.Slijedom iznijetog, kako sud nije vezan tužbenim navodima tužbe, već isključivo tužbenim zahtjevom, na temelju odredbe članka 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a valjalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, pri čemu je prvostupanjsko tijelo vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a), u kojem će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku, uslijed čega je presuđeno kao pod točkama I. i II. u izreci presude.

23.S tim u vezi, u ponovnom postupku koji će uslijediti nakon ove presude, potrebno je pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, odnosno utvrditi tržišnu vrijednost predmetnog zemljišta pri čemu će prvostupanjsko tijelo od nadležnog Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Zadar, zatražiti podatak o tržišnoj vrijednost predmetnog zemljišta i to o tržišnoj cijeni u vrijeme nastanka obveze plaćanja naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, odnosno na dan pravomoćnosti akta za građenje, no pored toga zatražit će i očitovanje o razlozima, kao i obrazloženje podataka o tržišnoj vrijednosti, odnosno na kojim relevantnim podacima je ista utvrđena, kao primjerice na kojim mjerodavnim kupoprodajnim ugovorima ili podacima agencija za promet nekretnina je takva tržišna vrijednost utvrđena, te će se u slučaju nedostatnosti takvih podataka po potrebi provesti i vještačenje po stalnom sudskom vještaku za procjenu nekretnina radi utvrđivanja visine tržišne vrijednosti konkretnog zemljišta, a s obzirom da iz podataka Sudskog registra proizlazi da je Trgovački sud u Zadru brisao subjekt pod nazivom PANSIONI NIKOLA j.d.o.o. za turizam u likvidaciji dana 6. lipnja 2019. rješenjem Tt- 19/1187-4, prvostupanjsko tijelo je dužno prije svega utvrditi tu odlučnu činjenici te utvrditi tko bi bio pravni slijednik obveznika plaćanja naknade da bi uopće mogao donijeti novo i zakonito rješenje te utvrditi obveznika plaćanja, nakon čega će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku koja treba biti donijeta na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, dakle na način kako to propisuje odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09 i 110/21), a koja treba biti obrazložena na način kako je to propisano odredbom čl. 98. st. 5. istog Zakona.

U Splitu, 15. travnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- tužitelju PANSIONI NIKOLA j.d.o.o., [adresa], putem MB, [adresa], uz zapisnik od 20. ožujka 2025. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Upravi za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, P.P. 1034, uz zapisnik od 20. ožujka 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa,

- u spis.