Poslovni broj: Us I-2481/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2) ŽFT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 3) ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 4) AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po opunomoćeniku Denisu Orliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Orlić, Ljubičić i partneri d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska 26, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], G. Daimler Weg 3, Republika Austrija, zastupane po opunomoćenici Vedrani Belin, odvjetnici u [adresa], radi izdavanja lokacijske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 19. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja od pod 1) do pod 4) i zamjenika opunomoćenice zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja od pod 1) do pod 4) kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-350-05/24-02/41, urbroj: -4 od 13. rujna 2024. i lokacijske dozvole Dubrovačko-neretvanske županije, Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, klasa: UP/I-350-05/21-01/000067, urbroj: 2117-1-15/17-24-0047 od 24. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja od pod 1) do pod 4) za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja od pod 1) do pod 4) za naknadom troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužiteljima od pod 1) do pod 4) da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplate zainteresiranoj osobi iznos od 2.500,00 (dvije tisuće petsto) eura.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja od pod 1) do pod 4) podnesenoj 25. listopada 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-350-05/24-02/41, urbroj: -4 od 13. rujna 2024., tužitelji u bitnom navode kako je osporena lokacijska dozvola izdana za rekonstrukciju jednostavne zgrade pomoćne namjene u nisku samostojeću stambenu građevinu, 2. skupine na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U prvostupanjskom postupku, posebno u žalbi tužitelji su izložili niz prigovora i argumenata koji ukazuju na to da lokacijska dozvola nije izdana sukladno zakonu i prostornim planovima odnosno da rekonstrukcija postojeće građevine nije sukladna propisima prvenstveno odredbama Zakona o gradnji i odredbama važećeg GUP-a Grada Dubrovnika. U drugostupanjskom rješenju nisu navedeni razlozi za odbijanje nekih prigovora tužitelja, a na neke se drugostupanjsko tijelo uopće nije osvrnulo ili ih je tek paušalnom rečenicom odbilo. Sami položaj planirane građevine nije u skladu sa odredbama GUP-a Grada Dubrovnika jer planirana građevina znatno prelazi gabarite postojeće građevine i smještena je na udaljenosti od samo 1 m od granica građevne čestice odnosno od granice sa nekretninom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu podnositelja. Rješenjem o izvedenom stanju legalizirana je građevina pomoćne namjene. Lokacijska dozvola izdaje se za rekonstrukciju jednostavne zgrade pomoćne namjene ("i prenamjenu" sukladno projektu) u nisku samostojeću stambenu građevinu 2.b. skupine površinom i obujmom znatno većom od postojeće. Postojeća pomoćna građevina ima površinu 10,14 m2 sukladno idejnom projektu. Od tog dijela "zadržavaju" se zidovi oko površine 7.04 m2 i ti zidovi se ojačavaju, žbukaju i toplinski izoliraju. S druge strane ukupna površina nove zgrade je 256,23 m2, dakle površina nove građevine je 25 puta veća od postojeće. Bez obzira na navode iz drugostupanjskog rješenja da Zakonom o gradnji nije propisano koliko dio/postotak postojeće građevine se mora zadržati da bi se radilo o rekonstrukciji (ovdje je to 7,04 m2 od 256,23 m2), očito se radi o zloporabi mogućnosti i uvjeta rekonstrukcije građevina. Postojeća građevina "viri" i u susjednu česticu 639/3 k. o. [katastarska općina], što je vidljivo iz arhitektonskog projekta lista A-04, a o čemu nema spomena u lokacijskoj dozvoli ni u drugostupanjskom rješenju. U lokacijskoj dozvoli se navodi na str. 4. u obrazloženju da je idejni projekt izrađen u skladu s odredbama GUP-a Grada Dubrovnika broj 10/05, 10/07, 8/12, 03/14, 09/14-pročišćeni tekst, 04/16, 25/18, 13/19 i 08/20 - koji je vrijedio u trenutku podnošenja zahtjeva. Izmjenama i dopunama GUP-a od 29. ožujka 2021. dodana je odredba u čl. 52. koji regulira uvjete i način gradnje u zonama mješovite namjene-pretežno stanovanje u zelenilu-povijesnim vrtovima (M1 4) kojom je propisano: "Rekonstrukcija postojećih građevina (samostojećih, dvojnih i građevina u nizu) moguća je ukoliko zadovoljavaju urbanističke parametre za neizgrađeni dio građevinskog područja naselja propisane u članku 52. točka 5.2.1. (površinu građevne čestice, Kig i Kis), te propisanu udaljenost od minimalno 3,0 m od granice građevne čestice, maksimalnu visinu propisanu u članku 49. točkama 3. i 4. za niske građevine. U svim ostalim slučajevima postojeće građevine se mogu rekonstruirati isključivo u postojećim gabaritima bez mogućnosti otvaranja otvora na onoj strani građevine koja ne zadovoljava propisanu udaljenost." Po navedenoj odredbi lokacijska dozvola ne bi mogla biti izdana. Od navedenih izmjena GUP-a do danas je prošlo više od 3 i po godine. Nakon izdane lokacijske dozvole po zahtjevu od 4. ožujka 2021. drugostupanjsko tijelo je ukinulo izdanu lokacijsku dozvolu i predmet vratilo na ponovni postupak. Dakle, novi postupak počinje od 29. lipnja 2023. tj. od dana donošenja poništajnog rješenja. U novom postupku je bilo potrebno primijeniti zakonske i podzakonske propise koji su na snazi u trenutku počinjanja novog postupku (po poništajnoj odluci) tj. GUP-a Grada Dubrovnika broj 10/05, 10/07, 8/12, 03/14, 09/14, 04/16, 25/18, 13/19, 08/20, 5/21, 08/21, 19/22, 05/23. Sukladno važećim odredbama GUP-a Grada Dubrovnika (čl. 52. 5.2.4. ), a koji su bili na snazi u trenutku započinjanja novog postupka po poništajnoj odluci, u slučajevima kada je udaljenost manja od 3 m tada se postojeće građevine mogu rekonstruirati isključivo u postojećim gabaritima bez mogućnosti otvaranja otvora na onoj strani građevine koja ne zadovoljava propisanu udaljenost, a umjesto 3 m kako je to određeno GUP-om. Za predmetni projekt "Arhitektonski projekt - Idejni projekt ISPRAVAK 2, rujan 2023. ZOP: 54-20" naznačeno je dakle da je izrađen 2. rujna 2023. Digitalni potpisi glavnog projektanta, projektanta ovlaštenog geodeta te direktora su svi od 29. odnosno 30. studenog 2023., a u dnu prve stranice se navodi kako se radi o projektu iz veljače 2021. Navedeni datumi su bitni radi valjanosti posebnih uvjeta. Uz idejni projekt su priloženi posebni uvjeti i to elektroenergetska suglasnost (EES), posebni uvjeti iz područja vodoopskrbe, odvodnje otpadnih fekalnih voda te uvjeti priključenja Vodovoda Dubrovnik, posebni uvjet zaštite nepokretnog kulturnog dobra, HAKOM, T-Com ...EES od Elektrojuga Dubrovnik, HEP, je izdana 12. veljače 2021. s rokom važenja od 2 godine, odnosno ako je dio lokacijske ili građevinske dozvole s rokom važenje vezanim za rok važenja dozvole. Posebni uvjeti iz područja vodoopskrbe Vodovoda Dubrovnik broj 1235-21-C-EZ/EZ su izdani 23. veljače 2021. s rokom važenja od 2 godine od dana izdavanja, dakle do 23.veljače 2023. Uvjeti priključenja iz područja vodoopskrbe Vodovoda Dubrovnik broj 1235 a-21-C-EZ/EZ su također izdani 23. veljače 2021. s rokom važenja od 2 godine od dana izdavanja, dakle do 23. veljače 2023. Posebni uvjeti iz područja odvodnje otpadnih fekalnih voda Vodovoda Dubrovnik broj 12165c-21-CMJ/MJ su izdani 17. studenog 2021. s rokom važenja od 2 godine od dana izdavanja, dakle do 17. studenog 2023. Što se tiče posebnih uvjeta zaštite nepokretnog kulturnog dobra, s obzirom na protek vremena od 23. veljače 2021. i s obzirom da je od tada zakon dva puta mijenjan, da je bilo potrebno ponovno zatražiti izdavanje posebnih uvjeta zaštite nepokretnog kulturnog dobra. Izjava o položaju elektroničke komunikacijske infrastrukture (EKI) od T-com-a oznaka T43-60190849-21 je izdana 19. veljače 2021. te vrijedi 24 mjeseca od izdavanja dakle do 19. veljače 2023. S obzirom da je nekoliko gore navedenih posebnih uvjeta prestalo vrijediti, podnositelj zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole je morao priložiti nove posebne uvjete. Ocjenjujući navedeni prigovor tužitelja u drugostupanjskom rješenju se, osim navođenja odredbi čl. 3. st. 1. podst. 31. i 135. st. 3. Zakona o prostornom uređenju, navodi samo da navedene suglasnosti nisu samostalni upravni akti pa je prvostupanjsko tijelo donoseći pobijanu dozvolu cijenilo da su isti izdani sukladno prostorno planskoj dokumentaciji. Ovakvi razlozi su nejasni i ne mogu se ispitati. Očito je da se radi o posebnim uvjetima kojima je tijelo koje ih izdaje propisalo rok važenja i da je taj rok istekao. Izdana lokacijska dozvola je protivna posebnim uvjetima građenja iz područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Konzervatorski odjel u Dubrovniku je u svojim Posebnim uvjetima (od 23. veljače 2021.) odredio kako najmanja udaljenost građevine (dakle cijele građevine) na dijelu od jugozapadnog dijela kamenog ogradnog zida prema kolnom prilazu treba biti minimalno 8 m, što opet nije slučaj s obzirom da od ogradnih zida do kolnog prilaza ima manje od 8 metara. Također konzervatori ističu kako ukupna visina rekonstruirane građevine može biti maksimalno 7 metara mjereno od najniže kote uređenog terena. Na listu A-12 arhitektonskog projekta je naznačeno da je najniža kota uređenog terena ona -0,15, međutim iz istog presjeka proizlazi da je najniža kota uređenog terena zapravo -1,77 jer se nalazi na liniji postojećeg terena što bi građevinu činilo višom od 7 metara, dakle suprotno posebnim uvjetima građenja iz područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Zaključno, tužitelji pod 1) i 2) ističu kako se protive izgradnji objekta i iz razloga što je riječ o objektu u neposrednoj blizini nekretnine u njihovom suvlasništvu, to jest udaljenost predviđenog objekta je 1 m od granice građevne čestice. Visinom predviđenog objekta (dakle preko 7 metara) nakon njegove izgradnje se bitno utječe na kvalitetu života i vrijednost nekretnine tužitelja s obzirom da se njihov vrt u potpunosti zaklanja predviđenom izgradnjom. Slijedom izloženog, tužitelji su tužbenim zahtjevom predložili sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsku lokacijsku dozvolu, a ujedno predložili su i da sud naloži tuženiku naknaditi tužiteljima trošak spora. Konačno, temeljem članka 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima tužitelji su predložili da sud rješenjem odluči da ova tužba ima odgodni učinak u odnosu na osporena rješenja s obzirom da se radi o lokacijskoj dozvoli koja se odnosi na planiranu gradnju 25 puta veću od postojeće građevine unutar zaštićene kulturno povijesne cjeline grada Dubrovnika koja u bitnom utječe na kvalitetu života i vrijednost nekretnine tužitelja.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, u bitnom navodi kako se u cijelosti pridružuje odgovoru na tužbu tuženika, a ujedno da se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, te da se pridružuje navodima iznijetim u obrazloženjima akata koji se osporavaju, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova spora zainteresiranoj osobi.

4.U sporu je održana rasprava 19. ožujka 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili zamjenik opunomoćenika tužitelja i zamjenik opunomoćenice zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se u ovom sporu provede vještačenje po vještaku građevinske struke, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika i prvostupanjske lokacijske dozvole.

10.Naime, prvostupanjskom lokacijskom dozvolom Dubrovačko-neretvanske županije, Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, klasa: UP/I-350-05/21-01/000067, urbroj: 2117-1- 15/17-24-0047 od 24. siječnja 2024. određuje se rekonstrukcija jednostavne zgrade pomoćne namjene u nisku samostojeću stambenu građevinu, 2.b skupine, na postojećoj građevnoj čestici katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (s.i.), odnosno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Dubrovnik), za koju su lokacijski uvjeti definirani projektnom dokumentacijom koja je sastavni dio ove lokacijske dozvole, u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo zaključilo da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izdavanje takvog akta, slijedom čega je lokacijska dozvola izdana pozivom na odredbu članka 115. st. 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19).

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-350-05/24-02/41, urbroj: -4 od 13. rujna 2024., postupajući po žalbama tužitelja iz ovog spora njihove žalbe su odbijene, čime je potvrđena naprijed citirana prvostupanjska lokacijska dozvola, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom aktu, odnosno što je i tuženik smatrao da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izdavanjem takvog akta, slijedom čega je tuženik isti ocijenio pravilnim i zakonitim.

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za izdavanje predmetne lokacijske dozvole, posebice s aspekta usklađenosti planiranog zahvata s mjerodavnom prostorno planskom dokumentacijom, u svezi s čim je li činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenih akata tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

13.Odredbom članka 146. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) propisano je da se lokacijska dozvola izdaje nakon što je u provedenom postupku utvrđeno da je uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole priložena propisana dokumentacija, je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom, posebnim uvjetima i uvjetima priključenja, su utvrđeni svi posebni uvjeti i uvjeti priključenja, je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je ovim Zakonom propisana obveza njegova donošenja, je vlasnik građevinskog zemljišta ispunio svoju dužnost iz članka 171. ovoga Zakona, ako takva dužnost postoji.

Nadalje, prema odredbi članka 141. stavka 3. Zakona o prostornom uređenju, prije izdavanja lokacijske dozvole upravno tijelo, odnosno Ministarstvo dužno je stranki pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbama tužitelja iz ovog spora izjavljenim protiv prvostupanjske lokacijske dozvole iste odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da bi se zahtjevu zainteresirane osobe za izdavanje lokacijske dozvole moglo udovoljiti, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupio kada je izdalo takav akt, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbe tužitelja izjavljene protiv istog, pa stoga sud osporene akte kako tuženika, tako i prvostupanjskog tijela cijeni u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka spisa upravnog tijela dostavljenom od strane tuženika uz odgovor na tužbu proizlazi kako je prvostupanjsku lokacijsku dozvolu izdalo prvostupanjsko tijelo temeljem ovlasti iz članka 117. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju, u povodu zahtjeva zainteresirane osobe u ovom sporu od 4. ožujka 2021. za rekonstrukciju jednostavne zgrade pomoćne namjene u nisku samostojeću stambenu građevinu, 2.b skupine, na postojećoj građevnoj čestici katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (s.i.), odnosno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Dubrovnik), za koju su lokacijski uvjeti definirani projektnom dokumentacijom koja je sastavni dio ove lokacijske dozvole. Nadalje iz podataka spisa proizlazi kako je prvostupanjska lokacijska dozvola donesena u ponovljenom postupku nakon što je rješenjem tuženika, klasa: UP/II-350- 05/23-02/5, urbroj: 531-07-1-3-2/5-23-2 od 29. lipnja 2023. poništena prethodna lokacijska dozvola prvostupanjskog tijela, klasa: UP/I-350-05/21-01/000067, urbroj:

2117-1-15/17-22-0024 od 17. listopada 2022. i predmet vraćen na ponovno rješavanje, uz obrazloženje u bitnome da spisu prileže, između ostalog, Posebni uvjeti zaštite nepokretnog kulturnog dobra od 23. veljače 2021. i da je u tom smjeru potrebno ispitati usklađenost projektne dokumentacije s lokacijskom dozvolom, kao i da je prvostupanjsko tijelo dužno obrazložiti radi li se u konkretnoj upravnoj stvari o rekonstrukciji građevine te da je dužno voditi računa o svim žalbenim navodima tužitelja. Prema podacima spisa proizlazi i da je zainteresirana osoba uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole priložila propisanu dokumentaciju, da je idejni projekt izrađen u skladu s mjerodavnim prostornim planom, posebnim uvjetima i uvjetima priključenja, kao i da su utvrđeni svi posebni uvjeti i uvjeti priključenja te da su stranke pozvane na uvid u spis radi izjašnjenja, koje su isticale prigovore koje je prvostupanjsko tijelo otklonilo u obrazloženju svog akta, nakon čega je tijelo prvog stupnja smatrajući da su ispunjene sve zakonske pretpostavke izdalo predmetnu lokacijsku dozvolu, sukladno citiranom članku 146. stavku 1. Zakona o prostornom uređenju, naprijed citirane izreke, protiv koje su tužitelji izjavili žalbe, koje su odbijene osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje su tužitelji pokrenuli predmetni upravni spor.

16.Također, prije samog obrazlaganja neosnovanosti tužbenih prigovora tužitelja, sud nalazi potrebnim navesti kako primjećuje da su tužbeni prigovori tužitelja koje iznose u ovom sporu, zapravo identični onima koje su tužitelji iznosili najprije u postupku pred prvostupanjskim tijelom, a potom i u žalbenom postupku, odnosno u žalbama izjavljenim protiv prvostupanjskog akta, pa kako su po stajalištu ovog suda prvostupanjsko tijelo i tuženik u obrazloženjima osporenih rješenja pravilno otklonili sve relevantne prigovore tužitelja, s kojim obrazloženjima je u cijelosti suglasan i ovaj sud, to pak znači kako sud smatra da su akt tuženika, kao i akt prvostupanjskog tijela u cijelosti pravilni i zakoniti, čijim donošenjem nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

17.Nadalje, za navesti je kako tužitelji u tužbi neutemeljeno navode da tuženik u obrazloženju svog rješenja nije otklonio sve njihove žalbene prigovore, to pak stoga što ovaj sud zaključuje upravo suprotno, odnosno da je tuženik pravilno otklonio sve bitne i relevantne žalbene prigovore, s tim da tužitelji zanemaruju odredbu čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) kojom je propisano da u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit će se i svi navodi žalbe, a ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja, a na koji način je tuženik u konkretnom slučaju i postupio, kod kojeg nedvojbenog stanja stari je potpuno jasno da nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja. S tim u vezi dodatno je za navesti kako prema ustaljenoj upravno sudskoj praksi Visokog upravnog suda RH, a koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud, tuženik nije obvezan odgovoriti na svaki navod tužitelja, osobito jer se isti zapravo ponavljaju ili se uopće ne odnose na predmet spora, slijedom čega je tuženik opseg obrazlaganja osporavane odluke uskladio s okolnostima konkretnog slučaja i prirodom upravne stvari te je obrazložio sve relevantne prigovore u obrazloženju osporenog rješenja, što je u skladu sa stajalištem Visokog upravnog suda RH izraženom u većem broju odluka tog suda, primjerice i u presudi poslovni br.:

Usž-3170/2022-2, prema kojem obveza obrazlaganja odluka se ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirode stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, a na koji način je tuženik u konkretnom slučaju prema shvaćanju ovog suda i postupio.

18.Glede temeljnih tužbenih prigovora u kojima tužitelji ističu neusklađenost planiranog zahvata u prostoru u odnosu na mjerodavnu prostorno plansku dokumentaciju, za istaknuti je kako su tužitelji identične prigovore isticali i u postupku pred prvostupanjskim tijelom, koje pak prigovore je prvostupanjsko tijelo pravilno otklonilo u obrazloženju lokacijske dozvole, pa se radi nepotrebnog ponavljanja tužitelje upućuje na obrazloženje prvostupanjskog upravnog akta. S tim u vezi, za ponoviti je kako su za konkretnu upravnu stvar mjerodavne odredbe Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika", broj 10/05, 10/07, 8/12, 3/14, 9/14, 4/16, 25/18, 13/19, 8/20, dalje u tekstu: GUP Grada Dubrovnika), koje su u ovoj upravnoj stvari pravilno primijenjene, s tim da je u obrazloženju lokacijske dozvole detaljno i precizno obrazložena usklađenost planiranog zahvata s odredbom članka 10., članka 49., članka 49a., članka 50., članka 51., članka 52., članka 53., članka 54., članka 54a., članka 57., članka 58., članka 59., članka 60., članka 61., članka 62., članka 64., članka 72. i članka 131. GUP-a Grada Dubrovnika, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

19.Nadalje, u odnosu na tužbene navode da su konzervatori u svojim Posebnim uvjetima odredili kako najmanja udaljenost građevine na dijelu od jugozapadnog dijela kamenog ogradnog zida prema kolnom prilazu treba biti minimalno 8 m, ali da u idejnom projektu to nije zadovoljeno , posebice je za apostrofirati da su podzemni i nadzemni dio građevine udaljeni više od 8 m od jugozapadno dijela kamenog zida prema kolnom prilazu kako je to određeno Posebnim uvjetima zaštite nepokretnog kulturnog dobra KLASA: 612-08/21-23/0688, URBROJ: 532-05-02-17/3-21-2 od 23. veljače 2021. Uprave za zaštitu kulturne baštine Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, a što je vidljivo i na samoj situaciji. Isto tako, vezano za navode da je visina rekonstruirane građevine viša od 7 m, što da je vidljivo na listu A-12 za naglasiti je kako relativna kota -1,77 m označena na tom listu ne predstavlja najnižu točku uređenog terena uz pročelje zgrade odakle se mjeri visina, već je to kota terena ispod zida PZ2, a visina se mjeri od najniže točke uređenog terena uz pročelje zgrade koja je na relativnoj koti -0,15 m.

20.Glede pak tužbenih navoda u kojima tužitelji ističu kako je za predmetni projekt naznačeno da je izrađen 2. rujna 2023., a da su digitalni potpisi projektanata od 29. odnosno 30. studenog 2023., za kazati je da je odredbom članka 19. Pravilnika o obveznom sadržaju idejnog projekta (Narodne novine br. 118/19 i 65/20) propisano da ako tijekom upravnog postupka izdavanja lokacijske dozvole dođe do promjene sadržaja idejnog projekta, potrebno je cjeloviti idejni projekt s promijenjenim sadržajem izraditi i dostaviti u PDF formatu, dostaviti ispisani primjerak tako izrađenog idejnog projekta, te na naslovnoj stranici naznačiti da se radi o promjeni sadržaja idejnog projekta uz redni broj promjene, na koji način je u konkretnom slučaju i postupljeno s obzirom da je idejni projekt izrađen u veljači 2021., a druga ispravka projekta je izrađena u rujnu 2023., što je i navedeno na naslovnoj stranici, s tim da su projektanti ispravku potpisali 29. i 30. studenog 2023., što je također u skladu s citiranom odredbom Pravilnika.

21.Potom, u cijelosti je neutemeljeno pozivanje tužitelja na odredbu članka 52. točka 5.2.4. sada važećeg Prostornog plana, to pak stoga što se ne radi o odredbi koja bi bila važeća u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole (4. ožujka 2021.) već je riječ o odredbi koja je nakon toga stupila na snagu. Naime, člankom 52. točkom 5.2.4. Generalnog urbanističkog plan Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 10/05, 10/07, 8/12, 3/14, 9/14-pročišćeni tekst, 4/16, 25/18, 13/19. i 8/20. pročišćeni tekst) koji je važio na dan podnošenja zahtjeva propisano je da minimalna udaljenost nove građevine od susjedne međe može iznositi 1,0 m ako se na toj strani ne izvode otvori, da minimalna udaljenost postojeće građevine od susjedne međe može iznositi manje od 3,0 m, a otvori se u tom slučaju mogu izvoditi samo uz suglasnost vlasnika susjedne građevne čestice, da se nove građevine grade kao niske, samostojeće i mogu se interpolirati na minimalnoj građevnoj čestici od 30 m², maksimalan koeficijent izgrađenosti iznosi 0,3, da se garaže obvezno grade u gabaritu osnovne građevine, slijedom čega je potpuno jasno da u konkretnom slučaju planirana rekonstrukcija zadovoljava navedena pravila, odnosno na dijelu građevine koja je na udaljenosti manje od 3,0 m nema otvore, te nema potrebe da se ishodi suglasnost susjeda, s tim da se građevina rekonstruira u nisku, samostojeću građevinu na parceli većoj od 300 m², a koeficijent izgrađenosti je manji od 0,3, što je u skladu s navedenim odredbama plana.

22.Pored toga, s prethodnim u vezi dodatno je za kazati kako je odredbom članka 122. stavak 4. Zakona o prostornom uređenju propisano da se akt za provedbu prostornog plana izdaje u skladu s prostornim planom koji važi na dan podnošenja zahtjeva za njegovo izdavanje, odnosno u skladu s prostornim planom koji važi na dan izdavanja akta za provedbu prostornog plana ako to podnositelj zahtjeva zatraži, s tim da je u konkretnom slučaju projektant u izjavi o usklađenosti idejnog projekta s prostornim planovima izjavio da je idejni projekt usklađen s Generalnim urbanističkim planom Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 10/05, 10/07, 8/12, 3/14, 9/14-pročišćeni tekst, 4/16, 25/18, 13/19. i 8/20. pročišćeni tekst) koji je važio u trenutku podnošenja zahtjeva tj. na dan 4. ožujka 2021. Stoga, potpuno je jasno da se ovdje ne primjenjuje odredba Prostornog plana na koju se tužitelji pozivaju jer je ista na snagu stupila nakon podnošenja zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole koji je podnesen 4. ožujka 2021., na koju okolnost ne utječe niti činjenica koju tužitelji apostrofiraju i to da je prvostupanjska lokacijska dozvola donesena u ponovnom postupku, to pak stoga što je neupitno da je lokacijska dozvola donesena u izvršenju rješenja tuženika klasa: UP/II-350-05/23-02/5, urbroj: 531-07-1-3-2/5-23-2 od 29. lipnja 2023. kojim je poništena prethodna lokacijska dozvola prvostupanjskog tijela, međutim ovdje se na radi o novom postupku, već o ponovljenom postupku po istom zahtjevu zainteresirane osobe podnesenom 4. ožujka 2021., što nedvojbeno znači da je dostatno da planirani zahvat bude usklađen s Prostornim planom koji je bio na snazi na dan podnošenja zahtjeva, koji iz navedenog razloga ne mora biti usklađen s odredbama Prostornog plana koje su stupile na snagu nakon podnošenja zahtjeva.

23.U odnosu pak na tužbene navode da se u predmetnoj upravnoj stvari ne radi o rekonstrukciji građevine, već da je riječ o izgradnji potpuno nove zgrade, najprije je za navesti kako je odredbom članka 3. stavka 1. točke 28. Zakona o gradnji („Narodne novine", broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) definirano da je rekonstrukcija građevine izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine. Stoga, kako se u konkretnom slučaju radi o nadograđivanju neupitno postojeće građevine, kod stanja stvari da mjerodavnom citiranom odredbom Zakona o gradnji nije propisano koliki dio ili postotak postojeće građevine se mora zadržati da bi se radilo o rekonstrukciji, kod stanja stvari da se rekonstrukcijom smatra čak i izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine, to je neprijeporno da se ovdje radi o rekonstrukciji građevine, pa su i prigovori koje tužitelji ističu u tom pravcu u cijelosti neosnovani.

24.Glede tužbenih navoda u pogledu nevažećih posebnih uvjeta i uvjeta priključenja, prvenstveno je za navesti kako je odredbom članka 3. stavka 1. podstavka 31. Zakona o prostornom uređenju propisano da su posebni uvjeti oni uvjeti za provedbu zahvata u prostoru koje u slučaju propisanom posebnim propisom u svrhu provedbe tog propisa javnopravno tijelo utvrđuje na način propisan ovim Zakonom, osim uvjeta priključenja, uvjeta koji se utvrđuju u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš, postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš i u postupku ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu. Nadalje, odredbom članka 135. stavka 3. istog Zakona propisano je da se u zahtjevu za utvrđivanje posebnih uvjeta navode podaci koji su u smislu posebnog propisa potrebni za utvrđivanje posebnih uvjeta, odnosno uvjeta priključenja ili uz traženje prilaže opis i grafički prikaz zahvata u prostoru i/ili elaborat koji je prema posebnom zakonu uvjet za utvrđivanje posebnih uvjeta. Stoga, kod stanja stvari da utvrđeni posebni uvjeti i uvjeti priključenja nisu samostalni upravni akti, već je upravni akt isključivo lokacijska dozvola, koja se izdaje ako su ispunjene zakonske pretpostavke i ako je planirani zahvat u skladu s Prostornim planom važećim na dan podnošenja zahtjeva, kao što je to bilo u konkretnom slučaju, nedvojbeno je kako je za izdavanje akta kojeg je izdalo prvostupanjsko tijelo bilo dostatno da su posebni uvjeti i uvjeti priključenja bili vrijedeći na dan podnošenja zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole i da su izdani sukladno mjerodavnoj prostorno planskoj dokumentaciji, kao što je to bilo u predmetnoj upravnoj stvari, pa su i ovakvi prigovori tužitelja neosnovani.

25.Konačno, sud nalazi potrebnim navesti i kako se lokacijskom dozvolom isključivo utvrđuju način i uvjeti pod kojima se određeni zahvat u prostoru može izvesti s osnova važeće prostorno planske dokumentacije i posebnih propisa koji se tiču konkretnog zahvata u prostoru te se izdavanjem iste ne stječe pravo građenja građevine niti se utječe na vlasničke odnose koji se rješavaju u posebnim postupcima (postupci izvlaštenja, odnosno građevinske dozvole), a u kojima stranke sudjeluju upravo radi zaštite svojih vlasničkih prava, slijedom čega imajući u vidu da su u predmetnoj upravnoj stvari bili ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za izdavanje tražene lokacijske dozvole, svi ostali tužbeni navodi tužitelja ne utječu na drugačije rješavanje ove upravne stvari pa sud stoga akte čija ocjena zakonitosti je predmet ovog upravnog spora cijeni u cijelosti pravilnima i zakonitima.

26.Naposljetku, vezano za ostala pitanja koje tužitelji problematiziraju u tužbi, za nadodati je kako stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole mogu imati primjedbe na projektiranje predmetnog zahvata i projektno rješenje, ali iste nedvojbeno ne mogu imati odlučan utjecaj na planirani zahvat budući je isti neupitno izrađen sukladno mjerodavnoj prostorno planskoj dokumentaciji kao i sukladno pravilima struke. Stoga, okolnost protivljenja planiranom zahvatu osobe koja ima status stranke u postupku izdavanja lokacije dozvole nije, niti može biti zapreka izdavanju traženog akta, to iz razloga što suglasnost susjeda međašnika nije uvjet propisan za izdavanje lokacijske dozvole već se susjedi međašnici kao stranke u postupku izjašnjavaju u pogledu traženog zahvata u odnosu na mogućnosti koje propisuje postojeća prostorno planska dokumentacija, dok se lokacijska dozvola izdaje kada su ispunjene propisane pretpostavke, a nakon što nadležno tijelo koje izdaje lokacijsku dozvolu u smislu odredbe čl. 141. st. 3. Zakona o prostornom uređenju stranki, prije izdavanja takvog akta pruži mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja, na koji način je tijelo prvog stupnja u konkretnoj upravnoj stvari i postupilo, dok protivljenje bilo koje stranke, pa tako i tužitelja iz ovog spora u postupku izdavanju lokacijske dozvole nije od utjecaja na zakonitost takvog akta, odnosno ne predstavlja smetnju njegovom izdavanju, već se ista izdaje ukoliko nadležno tijelo utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti propisani prethodno citiranom odredbom članka 146. st. 1. citiranog Zakona, kao što je to bilo i u konkretnom slučaju. Ujedno je za nadodati i kako se u upravnom postupku izdavanja lokacijske dozvole ne odlučuje o imovinsko pravnim odnosima pa se navodi tužitelja u vidu eventualnog zadiranja u njihovo pravo vlasništva, ukazuju u cijelosti bespredmetnima.

27.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti prvostupanjskom lokacijskom dozvolom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelji u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njihove tužbe.

28.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjska lokacijska dozvola, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

29.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

30.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelji nisu dokazali, niti učinili vjerojatnim da bi im izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

31.Nadalje, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

32.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu od 9. siječnja 2025. te za pristup na raspravu 19. ožujka 2025. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 2.000,00 eura, i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 2.500,00 eura, koji iznos je zainteresiranoj osobi i obistinjen, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom III. u izreci rješenja.

U Splitu, 15. travnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Denisu Orliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Orlić, Ljubičić i partneri d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska 26, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 19. ožujka 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćenici zainteresirane Vedrani Belin, odvjetnici iz Dubrovnika, Dr. Ž

[adresa], uz zapisnik o objavi,

- u spis.