Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-348/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IS ud. CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dobrili Tenžera Kerum, odvjetnici u Sinju, protiv tuženika GRADA TRILJA iz Trilja, Poljičke Republike 15, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Krki, odvjetniku u u odvjetničkom društvu Krka & Krka u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presuda Općinskog u Splitu, Stalne služba u Sinju, pod poslovnim brojem P- 687/2020 od 29. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog u Splitu, Stalne služba u Sinju, pod poslovnim brojem P-687/2020 od 29. prosinca 2022.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom utvrđuje se da je tužiteljica IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica za cijelo č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa je slijedom toga ovlaštena na temelju ove presude u zemljišnim knjigama naslovljenog suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za cijelo na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeni upis brisanja u vlastovnici Općenarodne imovine odnosno tog prava s imena tuženika i njegovih prednika ( točka I.izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 7.696,80 kuna (1.021,54 eura prema konverzijskom tečaju koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od donošenja prvostupanjske presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa nadalje do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19,80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za priznanje stečenog prava vlasništva na nekretnine označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kao osnovu za upis prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena.

4. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je predmetna nekretnina osnovom kupovine na dražbi pred tadašnjim Carskim i kraljevskim sudom u Sinju od strane pravnog prednika njenog supruga CS, njegova djed ĐS od 11. siječnja 1911. u posjedu obitelji ĐS, koja nekretnina je temeljem nasljedstva i osnovom ugovora o diobi pripala u cijelosti njenom suprugu.

5. Razmatranjem pobijane presude u smislu žalbom istaknutih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, kao i ostalih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom članka 365. stavka 2. ZPP-a, iste nisu utvrđene jer je sud na temelju pravilno provedenog dokaznog postupka i u njemu utvrđenih činjenica osnovano utvrdio tužiteljicu vlasnikom spornih nekretnine.

10. Prije svega valja reći kako se tužiteljica činjeničnim navodima tužbe poziva na neometani, dugogodišnji posjed predmetnih nekretnina, ostvaren po pravnim prednicima u trajanju od preko 100 godina, zbog čega se sukladno odredbi članka 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, u daljnjem tekstu: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11. Tužbeni zahtjev o stjecanju prava vlasništva na predmetnim nekretninama tužiteljica temelji na nasljedstvu ostvarenom posjedu kroz vrijeme određeno zakonom, a osnovom kupovine pravnog prednika u postupku sudske dražbe, kao valjanog pravnog osnova za stupanje u posjed, čime dokazuje zakonitost i istinitost svog posjeda jer isti nije stečen silom, potajno ili prijevarom.

12. Naime, pregledom izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu utvrđeno je da je vlasništvo upisano na ime Općenarodne imovine, da je upis izvršen pod posl. brojem Z-1113/49 dana 29. rujna 1949. godine, da je osnova uknjižbe čl. 79. Ugovora o miru s Italijom te da je organ upravljanja Mjesni narodni odbor Vojnić.

13. Tako je pregledom Ugovora od dana 11. veljače 1911. godine koji je zaključen pred Carskim i kraljevskim sudom u Sinju (pri čemu prvostupanjski sud pravilno upućuje kako bi ispravni prijevod riječi conchiuso bio konkluzija - zaključak, a ne ugovor, međutim, stalni sudski tumač naziv prevodi kao ugovor) iz kojeg proizlazi kako je, između ostalih, čest. zem. [katastarska čestica] na sudskoj dražbi dosuđena i prodana VS pok. VS iz [adresa] kao najpovoljnijem ponuđaču.

14. Iz dokaza izvedenih tijekom postupka, prvostupanjski sud zaključuje da su se predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 24. srpnja 1991. nalazile unutar građevinskog područja općine, a što znači da je nekretnina građevinsko zemljište (tako VSRH u odlukama Rev-502/12, 968/12 i 207/13). Nadalje, na temelju očevida na predmetnim nekretninama i nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjernika ŠS proizlazi da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju ograđenu površinu sa sjeverne, istočne i južne strane definirane suhozidom, dok sa zapadne strane čine jedinstvenu cjelinu sa nekretninama posjedom tužiteljice, koja u naravi predstavlja pašnjak i voćnjak s nekoliko stabala oraha,bajama i šljiva.

15. O načinu korištenja predmetne nekretnine u postupku saslušavani stanovnici [adresa], koji već obzirom na činjenicu da se radi o mjestu s malim stanovnika imaju za sud relevantna saznanja o tome i prema čijim suglasnim kazivanjima, koja potkrepljuju tvrdnje tužiteljice predmetne nekretnina se u mjestu uvijek vodila kao zemljište obitelji VS, koje je prvotno služilo za vinograd djedu muža tužiteljice pok. I, a potom i za sadnju povrća da bi se na koncu suprug tužiteljice CS na istom zasadio voćnjak.

16. U kontekstu iznesenih utvrđenja proizlazi pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je tužiteljica dokazala kako je u konkretnom slučaju u cijelosti realizirana predmetna kupnja osnovom Sudskog zaključka od 11. veljače 1911. pred Carskim i kraljevskim sudom u Sinju, od kada se predmetna nekretnina nalazi o neometanom i stalnom posjedu prednika tužiteljice.

17. Naime, na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je da su predmetne nekretnine u katastarskom operatu bile upisne na ime prednika tužiteljice sada pok. LS te da je tužiteljica predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem svog supruga CS temeljem Rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-1293/18 i temeljem Dodatka ugovora o diobi zaključenog dana 12. prosinca 2000. , koji su bili zaključili CS i njegova sestra KS.

17.1. Nadalje je utvrđeno kako je suprug tužiteljice pok. CS naslijedio svoju majku RS temeljem Rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-585/97 te ujaka ĆS temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku posl. broja O-1112/92, a ovaj pak nasljeđivanjem brata HS, te temeljem Rješenja o nasljeđivanju tog suda posl. broj O-18/42, da su ĆS, HS i RS naslijedili svog oca ĐS temeljem Rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-549/41, a da je ĐS, koji je djed tužiteljičina supruga, koji je predmetne nekretnine stekao u postupku sudske dražbe od 11. veljače 1911. No, kako predmetna nekretnina nije bila unesena u njegovu ostavinsku imovinu, te kako se radi o sudskom pismenu za koje odredba tada paragrafa 436. tada važećeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), predviđale uknjiženje sudskih isprava, to u odnosu na njegove nasljednike, u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredba paragrafa 1468. OGZ-a, kojom je reguliran institut dosjedanja kao osnova za priznanje stečenog prava vlasništva osnovom neometanog, zakonito stečenog dugogodišnje posjeda prednika tužiteljice. Naime, tužiteljica je u postupku dakazala kako je vlasništvo predmetne nekretnine stekla poštenim, zakonitim i istinitim posjedovanjem predmetne nekretnine kako osobno, tako i po svojim prednicima kroz Zakonom propisano vrijeme od 30 godina sukladno §1470. bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja nekretnine temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih do 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“ 86/46), odnosno 20 godina prema načelnom mišljenju proširene Opće sjednice SVS-a broj 5/60 od 04. travnja 1960.

18. U odnosu na navode žalbe za ukazati je da je, u trenutku podnošenja tužbe, prema stanju zemljišne knjige predmetna nekretnina bila upisana kao općenarodna imovina s organom upravljanja Mjesni narodni odbor Vojnić u cijelosti, te da je tužiteljica dokumentacijom priloženom uz tužbu dokazala izvanknjižni slijed u odnosu vlasništvo na predmetnoj nekretnini, odnosno da se ne radi o poljoprivrednom zemljištu (prema potvrdi Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje- ispostave Sinj predmetna čestica se na dan 24. srpnja 1991. i 1. siječnja 1993. nalazila unutar granica građevinskog područja). Dakle, ne radi se o poljoprivrednom zemljištu niti o šumskom zemljištu već se radi o građevinskom zemljištu, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice utvrdivši stečeno pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tužiteljice.

19. Naime, razgraničenje poljoprivrednog zemljišta od građevinskog, moguće je prema čl. 3. Zakon o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 54/1980, 42/1986, 41/1988, 16/1990, 53/1990, 44/1992, 91/1996. dalje:ZGZ), gdje je definirano građevinsko zemljište kao ono koje se nalazi u gradovima i naseljima gradskog karaktera, kao i ono koje je izgrađeno ili je prostornim planom određeno za izgradnju građevinskih objekata ili za javne površine. Iz navedene odredbe ZGZ proizlazi da zemljište obuhvaćeno prostornim planom za izgradnju gradova i naselja, koje se nalazi unutar granica građevinskog područja više nije poljoprivredno, već građevinsko zemljište.

20. U odnosu na navode žalbe kako u konkretnom slučaju tuženik nije upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine, zbog čega se ukazuje osnovanosti istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika, za odgovoriti je kako zakonodavac kroz odredbu članka 362. stavak 1. i 2. ZV-a predmnjevama o pravu vlasništva s jedne strane htio olakšati pretvorbu društvenog vlasništva na nekretninama, a ujedno i uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama u odnosu na takve nekretnine. S druge strane zakonodavac je želio osigurati pravnu sigurnost u prometu takvim nekretninama, očigledno smatrajući da bi utvrđivanje pretpostavki za pretvorbu društvenog vlasništva na nekretninama znatno otežavalo promet nekretninama. Tako je ZV oborivim predmnjevama propisao da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu ona osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, odnosno kod neizgrađenog građevinskog zemljišta ona osoba koja je upisana kao nositelj prava korištenja ili prvenstvenog prava korištenja. U tom smislu se tužiteljica i pozvala u navodima tužbe na Odluku komisije Vlade Republike Hrvatske od 1996. prema kojoj nekretnine koje nisu obuhvaćene istom pripadaju u formalno vlasništvo jedinici lokalne samouprave na čijem se teritoriju nalaze, a to je u konkretnom slučaju upravo Grad Trilj.

21. Sve predmnjeve o pravu vlasništva su oborive i onaj tko tvrdi suprotno treba to i dokazati, što je tužiteljica u konkretnom slučaju i dokazala pa su utoliko u tom pravcu neosnovani navodi žalbe o opetovano istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije zbog činjenice da tuženik nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

22. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 15. travnja 2025. .

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Boris Mimica