Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-437/2025-2
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:43965974818, zastupanog po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Frani Bobincu, odvjetniku iz Zagrebu, radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-135/2024-15 od 12. ožujka 2025., dana 15. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Usvaja se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-135/2024-15 od 12. ožujka 2025. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa 88,56 EURA sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranoj kao u izreci, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju da naknadi tuženici parnične troškove u iznosu od 125,00 EURA.
2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži te preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu prouzročenog troška parničnog postupka kao i troška sastava žalbe.
3. Tuženica nije odgovorila na žalbene navode.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
4. Među strankama je sporna osnova utuženog potraživanja, a nije sporno da se isto odnosi na potrošnju električne energije za kupca broj 1500019142, odnosno za zajedničke prostorije stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa], sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je tuženica vlasnica etažnog dijela navedene zgrade te ujedno i suvlasnica iste zgrade.
5. Kako je sporno je li tuženica u obvezi podmiriti utuženo potraživanje, dok visina nije sporna, prvostupanjski sud smatra, pozivom na odredbu čl. 3. st. 3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj: 49/20 i 80/21, dalje: Opći uvjeti), iz kojih proizlazi da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, a navedeni ugovori sklapaju se u pisanom obliku, dok je prema odredbi čl. 10. navedenih Općih uvjeta propisano da se prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, da tek sklopljeni ugovor uz činjenicu (su)vlasništva nekretnine obvezuje na plaćanje tužiteljeve usluge za predmetno obračunsko mjesto.
6. Kako je tuženica osporila da bi bila u obvezi podmiriti predmetno potraživanje, a tužitelj tijekom postupka nije dostavio isprave iz kojih bi proizlazilo postojanje ugovornog odnosa s tuženicom u utuženom razdoblju, odnosno dokazao postojanje ugovora o opskrbi sklopljenog s tuženicom, iz kojeg bi proizlazilo da je tuženica kupac usluge tužitelja za predmetno obračunsko mjesto, to je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
7. U žalbi tužitelj ističe da je navedeni pravni stav prvostupanjskog suda promašen te pokazuje pravno nerazumijevanje obzirom osnova tužiteljevog potraživanja predstavlja trošak usluge opskrbe električne energije i obračunskih mjerenja električne energije na zajedničkim dijelovima nekretnine, a koje dijelove nekretnine koristi tuženica i ostali suvlasnici navedene stambene zgrade, pa da je sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17) obvezna podmiriti dugovanje nastalo na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Brani tezu da je netočan navod prvostupanjskog suda da ne postoji ugovorni odnos između vlasnika/suvlasnika predmetne nekretnine i tužitelja jer se krajnjim kupcem električne energije u smislu odredbe čl. 3. st. 2. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj: 111/21) smatra kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu, slijedom čega tvrdi da postoji obveza tuženice na podmirenje predmetnog dugovanja. Ukazuje da je iz dokaza koje je tužitelj dostavio u spis razvidno da je vršeno plaćanje električne energije za zajedničke dijelove zgrade pa da se u smislu čl. 262. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) ima smatrati da je plaćanjem za isporučenu električnu energiju tuženica prihvatila tužiteljevu ponudu, odnosno da se smatra pozivom na odredbu čl. 252. st. 1. navedenog Zakona da je ugovor sklopljen. Kako se prema mišljenju tužitelja potrošačem električne energije može smatrati svaki suvlasnik predmetne stambene zgrade, ukazuje da je prvostupanjski sud bio dužan raspraviti i utvrditi, bez obzira što se na računima i izvatku poslovnih knjiga tužitelja kao kupac navode suvlasnici stambene zgrade, tko je obveznik plaćanja potrošnje električne energije u zajedničkim dijelovima nekretnine da bi bio u mogućnosti ocijeniti da li tužitelj može teretiti tuženicu za potrošenu električnu energiju, jer je naknadu za istu dužan platiti bilo koji od suvlasnika zgrade, imajući u vidu da se radi o solidarnoj obvezi suvlasnika. Nadalje ističe da u svojoj odluci prvostupanjski sud ne navodi iz kojeg razloga nije proveo dokazne prijedloge predložene po tužitelju, niti je isto obrazložio u svojoj presudi, čime je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
8. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.
9. Prema odredbi čl. 467. st. 1. istog Zakona presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. navedenog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. istog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima osnovano tužitelj navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, dok su navedeni nejasni u proturječju sa stanjem spisa, slijedom čega ista ima nedostataka zbog kojih ovaj sud ne može ispitati pravilnost i zakonitost iste.
11. Naime, sukladno čl. 56. Zakona o tržištu električnom energijom ("Narodne novine" broj: 111/21 i 83/23) između ostalog opskrba električnom energijom odnosi se na prodaju električne energije krajnjim kupcima, te obuhvaća obradu obračunskih elemenata, obračun potrošnje električne energije, ispostavu računa i naplatu obračunate električne energije, a opskrbljivač pod obvezom javne usluge može električnom energijom opskrbljivati kupce iz kategorije kućanstvo sukladno čl. 3. toč. 40. i 41. navedenog Zakona kojeg izaberu ili koriste po automatizmu taj način opskrbe kao javnu uslugu u okviru univerzalne usluge.
11.1. Kako nije sporna aktivna legitimacija tužitelja u ovom postupku, kao i činjenica da se potraživanje tužitelja odnosi na naplatu troškova s osnova stubišne rasvjete na nekretnini na kojoj je tuženica vlasnica posebnog etažnog dijela, te suvlasnica cijele nekretnine, potpuno je nejasan i proturječan stanju spisa zaključak prvostupanjskog suda da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja jer isti nije dokazao da je s tuženicom u ugovornom odnosu, kad je očito da je ugovorni odnos za to mjerno mjesto nastao još 2008., što proizlazi iz radnog naloga za priključak na navedenoj nekretnini, te da je tuženica očito automatizmom nastavila koristiti usluge tužitelja u svezi električne energije za zajednički dio zgrade, a kako je ista suvlasnica navedene nekretnine te je dužna temeljem čl. 89. ZV-a snositi troškove za održavanje razmjerno svojem suvlasničkom dijelu, posebno imajući u vidu da nije osporavala da se struja za navedeno mjerno mjesto isporučuje, na što ukazuje i okolnost da su se računi za isporučenu struju do određenog vremena plaćali, potpuno pogrešno tvrdi prvostupanjski sud da je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.
12. Stoga je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuta pobijana presuda pod točkom I. izreke, a posljedično i u odluci o troškovima postupka pod točkom II. izreke i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje koji će cijeneći naprijed navedeni pravni stav ovog suda utvrditi sve relevantne okolnosti od kojih zavisi ocjena tužbenoga zahtjeva te ponovno donijeti odluku, uključujući i odluku o troškovima cjelokupnog postupka.
U Varaždinu 15. travnja 2025.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić
