REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Povrv-1298/2024-128.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta [obrt]" iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marin Mlačić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 6. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Marina Mlačića, odvjetnika, i tuženika osobno, dana 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-765/15 od 26. ožujka 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženiku VG da tužitelju BG vl. obrta [obrt]" u roku od 8 dana isplati iznos od 16.334,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-765/15 od 26. ožujka 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženiku VG da tužitelju BG vl. obrta [obrt]" u roku od 8 dana isplati na iznos od 16.334,86 EUR zakonske zatezne kamate tekuće od 1. siječnja 2015. do 14. siječnja 2015. te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku VG da naknadi tužitelju BG vl. obrta [obrt]" trošak ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 6.653,84 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.945,02 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod javnog bilježnika Nikole Tadića podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika isplatu iznosa od 16.334,86 EUR (=123.075,00 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je javni bilježnik na temelju odredbe čl. 281. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ) donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 765/15 od 26. ožujka 2015.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem poriče osnovanost tražbine tužitelja navodeći kako ništa ne duguje tužitelju, a posebno ne troškove za navodnu ležarinu jer su sva tri vozila navedena u vjerodostojnoj ispravi kod tužitelja radi popravka, a ne radi čuvanja te su ista zbog nepravilnog smještaja i čuvanja i dodatno oštećena, a radi naknade koje štete je tuženik pokrenuo parnične postupke protiv tužitelja.

3. Sud je temeljem odredbe čl. 58. OZ-a stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-765/15 od 26. ožujka 2015. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-8170/2015 od 6. kolovoza 2020. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića poslovni broj Ovrv-765/15 od 26. ožujka 2015. godine, za iznos od 123.075,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2015. do isplate te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 27.556,94 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

5. Navedena presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1075/2020 od 25. ožujka 2024. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

6. U ponovljenom postupku tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u račun tužitelja broj 308/1/1 od 30. prosinca 2014. godine (list 4 spisa), presliku povratnice za tuženika s potvrdom o predaji po tužitelju preporučene pošiljke i račun za navedenu uslugu HP-Hrvatska pošta d.d. (list 21 spisa), presliku dopisa tužitelja od 14. lipnja 2011. (list 22 spisa), presliku zapisnika ovog suda poslovni broj Pn-4972/12-18 od 9.3.2015. (list 23-27 spisa), Cjenik usluga [obrt]" vlasnika BG, u primjeni od 1.1.2002. (list 28 spisa), presliku tužbe u predmetu P-6201/14 (list 30-32 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl. broj O-4638/2012 od 20.2.2013. (list 198-200 spisa), prometnu dozvolu za motorno vozilo BMW 325i reg. oznaka [registarska oznaka] (list 201-202 spisa), presudu ovog suda poslovni broj P-6201/2024 od 25.4.2014. (list 521-526 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž1082/2019 od 16.9.2020. (list 527-531), spis ovog suda pos. broj Pn- 4972/2012 (službena bilješka na listu 532 spisa) i saslušan je tužitelj (list 328- 330, 533-534 spisa).

7. Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu 11. veljače 2025. odustao od dokaznog prijedloga za svojim saslušanjem.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Među parničnim strankama nesporno je da se vozila Mercedes SL 500 broj šasije: [broj šasije], Mercedes 124 Coupe broj šasije:

WDB12405118272772 i BMW 325i broj šasije: [broj šasije] nalaze kod tužitelja te da ih je tuženik dovezao kod tužitelja koji ima obrt za popravak automobila, dok je sporna pasivna legitimacija tuženika u odnosu na vozilo BMW 325i, da li je među strankama sklopljen ugovor o ostavi te visina tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u račun tužitelja broj 308/1/1 od 30. prosinca 2014., utvrđeno je da je navedeni račun izdan radi naplate dospjelog iznosa od 123.075,00 kn, s osnova "ležarine za vozila" i to: za vozilo Mercedes SL 500 broj šasije:

WDB1290061F07129 u iznosu od 32.820,00 kn (jed. mjere: dan, količina 1094, jedinična cijena: 30,00 kn), za vozilo Mercedes 124 Coupe broj šasije:

WDB12405118272772 u iznosu od 32.820,00 kn (jed. mjere: dan, količina 1094, jedinična cijena: 30,00 kn), te za vozilo BMW 325i broj šasije:

WBACB31050FD57551u iznosu od 32.820,00 kn (jed. mjere: dan, količina 1094, jedinična cijena: 30,00 kn), odnosno za sva tri vozila s osnova ležarine po cijeni od 30,00 kn za jedan dan, odnosno za 1094 dana u iznosu od ukupno 98.460,00 kn, što uvećano za PDV 25% u iznosu od 24.615,00 kn, sveukupno iznosi 123.075,00 kn.

11. Uvidom u presliku dopisa tužitelja od 14. lipnja 2011., naslovljenog na tuženika, utvrđeno je da je navedenim dopisom tužitelj tuženika upozorio kako isti ima visoke troškove u vezi s prostorom na kojem se nalaze predmetni automobili, te ga je pozvao da automobile hitno ukloni iz tužiteljevog dvorišta s obzirom da s tuženikom nije postignut dogovor oko izvršenja radova na vozilima tuženika. Spisu ne prileži dokaz da je tužitelj navedeni dopis uručio tuženiku.

12. Uvidom u Cjenik usluga [obrt]" vlasnika BG, u primjeni od 1. siječnja 2002. utvrđeno je da cijena tužitelja s osnova ležarine automobila iznosi 30,00 kn po danu, uvećana za PDV, kao i da se navedeni cjenik usluga primjenjuje od 1. siječnja 2002.

13. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Pn-4972/12, utvrđeno je da je u navedenom predmetu ovdje tuženik podnio tužbu protiv ovdje tužitelja radi naknade imovinske štete vezano uz vozilo Mercedes SL 500 broj šasije:

WDB1290061F07129 koje vozilo je ovdje tuženik predao ovdje tužitelju, koji ima ovlašteni servis za autolimarske radove, na temeljitu reparaciju, popravak i generalni servis, te koje vozilo ovdje tuženika je obzirom na dugi period u kojem je vozilo stajalo izgubilo na vrijednosti, a i uništeno je zbog vanjskih vremenskih utjecaja uslijed neadekvatnog pohranjivanja, odnosno na otvorenom.

14. Uvidom u presudu ovog suda posl. broj P-6201/2014 od 25. travnja 2019., koja je postala pravomoćna 16. rujna 2020., utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika kao tužitelja, a kojim je od ovdje tužitelja kao tuženika potraživao naknadu imovinske štete u iznosu od 35.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.3.2011. do isplate, a vezano uz vozilo Mercedes 300 broj šasije: [broj šasije], koje je tužitelju prema navodima tužbe u tom predmetu predao na popravak 7. srpnja 2010. i koje je obzirom na dugi period u kojem je vozilo stajalo izgubilo na vrijednosti, a i uništeno je zbog vanjskih vremenskih utjecaja uslijed neadekvatnog pohranjivanja, odnosno na otvorenom.

15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik dovezao Mercedes 500 na popravak i oni su izvršili limarske radove na tom vozilu. Tuženik nije odredio rok za izvođenje tih radova, a radovi su izvedeni i auto je odvezen na lakiranje u lakirnicu Spektar vlasnika ČG. Tamo je auto stajao mjesecima, što zna jer surađuje s tom lakirnicom. ČG mu je priopćio da mu tuženik nije platio lakiranje prijašnjih automobila koje je tuženik dovezao također u istu lakirnicu pa je odbio izvesti lakiranje tuženikovog vozila Mercedesa 500 bez da mu tuženik prethodno plati lakiranje. Nakon toga je tuženik to isto vozilo odvezao kod brata od njegovog djelatnika, a koji je također lakirer, te donio dio materijala potrebnog za lakiranje tog vozila pa su tim materijalom u toj lakirnici lakirali gore navedeno tuženikovo vozilo, a kada im je ponestalo materijala više nisu htjeli dalje nastaviti lakiranje tuženikovog vozila. U međuvremenu je tuženik dovezao još dva vozila kod njega u autolimariju, a tužitelju mu je rekao da neće preuzeti izvođenje radova na istima jer mu tuženik za izvođenje radova na vozilima koje je već prije dovezao nije platio. U to vrijeme nije imao ugrađena vrata na ogradi koja okružuje parking oko limarije. Tuženik je unatoč tome što je odbio preuzeti vozila koje je on dovezao skupa sa još jednim čovjekom, parkirao ta dva vozila u prostor unutar dvorišta autolimarije. Poznato mu je da je tuženik vozilo Mercedes 500 nakon lakirnice u kojoj su odbili izvesti radove lakiranja na tom vozilu, isto vozilo odvezao u drugu lakirnicu gdje je to vozilo stajalo nekoliko mjeseci, a nakon što tuženik nije htio platiti za lakiranje, lakiranje nije izvedeno niti u toj lakirnici pa je tuženik otišao u treću lakirnicu gdje su također odbili izvesti radove lakiranja jer nije platio, pa je nakon toga tuženik to vozilo parkirao u dvorištu njegove autolimarije i to također bez njegove dozvole. Jedno vrijeme su sva tri vozila stajala parkirana u dvorištu autolimarije, rekao mu je da makne ta vozila, što je isti odbio učiniti, pa su tako ta vozila bez njegovog odobrenja stajala u dvorištu autolimarije, nakon čega je ponovo tuženiku rekao da makne ta vozila što isti nije htio učiniti pa se obratio odvjetniku koji mu je poslao dopis kojim je također tražio da makne ta vozila. Nakon toga je tuženiku dostavio fakturu za ležarinu. Ne sjeća se da li je bio prisutan u svojoj radioni kada je tuženik dovezao vozila BMW i Mercedes Coupe zbog proteka godina. Tuženik nikada nije tražio ponude odnosno predračun, a račun mu je dao za izvedene radove na vozilu Passat i to više računa koje nikada nije naplatio. Vezano uz vozila Mercedes 500 SL, Mercedes 300 C i BMW 325i izvodio je radove samo na Mercedesu 500 SL, te nije izdao predračun jer ga tuženik nije tražio isti, a vezano uz račun za izvođenje radova na tom vozilu, radovi nisu završeni pa nije niti izdao račun. U odnosu na preostala vozila je odbio izvesti radove na istima. Za trošak ležarine se ne izdaje niti ponuda niti predračun. Tuženik nije formalno naručio uslugu ležarine, ali je samovoljno ostavio automobile u ograđenom prostoru, odnosno dvorištu autolimarije, a tužitelj ih ne smije izbaciti iz svog prostora, jer ne zna gdje bi ih ostavio. Parking gdje drži karambolirana vozila je fizički odvojen od dvorišta, radiona se nalazi s lijeve strane [adresa], a dvorište, koje on zove "žica" se nalazi sa desne strane, i to dvorište s desne strane je ograđeno žičanom ogradom, a u istom stoje vozila koja je preuzeo radi izvođenja radova. Obrt tužitelja je registriran na kućnom broju [adresa], radi se o dva prostora koji su objedinjeni, jedan je prostor manji, drugi veći, a nalaze se u istoj kući, a kuća je izgrađena na istoj katastarskoj čestici.

16. Dopunski saslušan na ročištu 6. ožujka 2025. tužitelj je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog ranijeg iskaza u ovom postupku te da djelatnost svog obrta obavlja na adresi [adresa], gdje ima svoju radionu. Radiona je uz kuću, a nekih 30 metara dalje je ograđeni parking koji koristi za potrebe obrta. Na tom parkingu drži razbijene i neispravne automobile. Vlasnik radione, zemljišta i kuće je njegov otac, s kojim ima sklopljen ugovor da može koristiti to zemljište za parkiranje. Automobile koji su predmet ovog postupka dovezao je ovdje tuženik i ostavio na tom parkingu, a tada još taj parking nije bio ograđen. U svom obrtu ima jasno naznačeni cjenik čuvanja automobila. Sam tuženik mu je rekao da je vlasnik BMW-a 325i i da je to bio automobil od njegovog pok. oca. Tuženik je nakon što je ostavio taj automobil na tom parkingu jednom prilikom došao i iz tog automobila izvadio motor. Taj motor su vadile neke osobe koje je ovlastio ovdje tuženik, a ne njegovi zaposlenici. Ne sjeća se kada mu je otac dao ovlaštenje za korištenje tog parkinga, ali to je u svakom slučaju bilo nakon što su livadu uredili za parkiranje, a ne može se sjetiti da li je to bilo prije ili nakon što je tuženik doveo automobile na popravak. Obrt je registrirao 1987. ili 1988., a ovaj ugovor s ocem je sklopljen kasnije, a pretpostavlja da ga je prijavio općini jer plaća sve komunalne doprinose za tu nekretninu. Ističe da se za čuvanje vozila se ne izdaje radni nalog.

17. Ovaj sud vjeruje iskazu tužitelja jer je isti logičan, životan i uvjerljiv te suglasan sa svim ostalim provedenim dokazima u spisu. Iz navedenog iskaza ovaj sud utvrđuje da je tuženik motorno vozilo Mercedes 500 ostavio kod tužitelja na popravku te je po izvršenim radovima navedeno vozilo predano na lakiranje, koje nije izvedeno jer tuženik nije platio troškove lakiranja te je potom to vozilo ostavio u dvorištu obrta tužitelja u kojem obavlja autolimarske poslove. Vozila Mercedes 300 i BMW 325i je također ostavio u dvorištu obrta tužitelja na vlastitu inicijativu. Tužitelj ga je tražio da navedena vozila ukloni, što isti nije učinio.

18. Što se tiče spornog pravnog odnosa između stranka odnosno da li je između njih sklopljen ugovor o ostavi ističe se da se temeljem odredbe čl. 725. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) ugovorom o ostavi obvezuje ostavoprimac da primi stvar od ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio, a objekt ostave mogu biti samo pokretne stvari. Temeljem odredbe čl. 732. ZOO-a ostavoprimac ima pravo zahtijevati od ostavodavca naknadu troškova opravdano učinjenih radi očuvanja stvari te naknadu štete koju je imao zbog ostave, dok temeljem odredbe čl. 733. ZOO-a ostavoprimac nema pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je naknada ugovorena, ako se ostavoprimac bavi primanjem stvari na čuvanje ili ako se naknada mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla. Nadalje, temeljem odredbe čl. 727. st. 1. ZOO-a ostavoprimac je dužan čuvati stvar kao svoju vlastitu, a ako je ostava uz naknadu, kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin.

19. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je ugovor o ostavi neformalan ugovor, jer zakonom nije propisan određen oblik za njegovo sklapanje, a taj je ugovor sklopljen kada su stranke postigle suglasnost volje da ostavoprimac primi na čuvanje ostavodavčevu pokretnu stvar. Pritom ima pravo zahtijevati naknadu ako je naknada ugovorena ili ako se bavi primanjem stvari na čuvanje ili ako se naknada mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla.

20. Tužitelj je obrtnik koji se bavi poslovima autolimara te u svom cjeniku poslova ima jasno naznačenu uslugu ležarine u iznosu od 30,00 kn po danu uvećanu za PDV.

21. Isti je tuženiku dana 30. prosinca 2014. obračunao tu uslugu za sva tri vozila za razdoblje od 1094 dana (što predstavlja pune 3 godine - 3 x 365 =1095), dakle za 2012., 2013. i 2014. godinu. Tuženik je Mercedes 500 prema navodima tužbe u predmetu P-6201/2014 nedvojbeno doveo kod tužitelja 10. srpnja 2010., a u sljedećih 6 mjeseci i preostala dva vozila. Među strankama nije niti sporno da se ta vozila nalaze kod tužitelja u utuženom razdoblju. Pritom je upravo tuženik od tužitelja u postupcima koji se vode pred ovim sudom pod brojevima Pn-4972/12 i P-6201/2014 potraživao naknadu imovinske štete zbog neadekvatnog čuvanja vozila Mercedes 500 i Mercedes 300. Iz navedenog također proizlazi da je nedvojbeno između stranaka sklopljen ugovor o ostavi, a temeljem čl. 733. ZOO-a s obzirom na okolnosti posla s kojim se tužitelj bavi isti ima pravo zahtijevati naknadu za to čuvanje.

22. Stoga ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan te je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog u cijelosti za iznos od 16.334,86 EUR. Budući je na računu određen rok plaćanja od 15 dana to su zakonske zatezne kamate tužitelju na navedeni iznos dosuđene od 15. siječnja 2015. do isplate, a budući je rok za plaćanje istekao 14. siječnja 2015., po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika vezano za vozilo BMW 325i ističe se da je iz rješenja u nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-4638/2012 od 20.2.2013. iza pokojnog ĆG razvidno da je ovdje tuženik nasljednik navedenog automobila u 1/3 dijela pa je istaknuti prigovor neosnovan, a budući je isti raspolagao navedenim vozilom i dovezao ga u dvorište obrta tužitelja, te je stoga u obvezi prema tužitelju u odnosu na navedeno vozilo. Nadalje, temeljem odredbe čl. 726. st. 1. ZOO-a ugovor o ostavi može valjano sklopiti u svoje ime i osoba koja nije vlasnik stvari, i ostavoprimac je dužan vratiti joj stvar, osim ako bi doznao da je stvar ukradena.

24. Navodi tuženika da tužitelj u ovom postupku nije dokazao nikakav pravni odnos njegovog obrta s parkingom na kojem su ostavljena vozila nisu od značaja. Iz iskaza tužitelja kojem sud vjeruje proizlazi da tužitelj navedeni parking koristi za potrebe svog obrta, tuženik je sva vozila koja su predmetu ovog postupka dovezao kod tužitelja i ostavio na tom parkingu pa sama činjenica tko je vlasnik tog zemljišta nije odlučna za rješenje ovog spora kada je razvidno da tužitelj navedeni parking koristi za potrebe svog obrta, a što proizlazi iz ne samo iz iskaza tužitelja već i svih ostalih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebno iz sudskih postupaka koji se među strankama vode pred ovim sudom pod poslovnim brojevima Pn-4972/12 i P-6201/2014.

25. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

26. U odnosu na troškove postupka ističe se da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, te sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučuje ovom presudom kojom se postupak završava (takvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017.).

27. Stoga je tužitelju sukladno čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a za troškove ovršnog postupka priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (16.334,86 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT) i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu 250 bodova (tbr. 11/1) što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od zatraženih 1,33 EUR sukladno važećoj OT iznosi 332,50 EUR. Tužitelju je na ime troškova ovršnog postupka također priznat trošak javnobilježničke nagrade i troška u iznosu od 262,26 EUR sukladno Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 8/11 i 114/12, u daljnjem tekstu: Pravilnik) te mu je na ime troškova ovršnog postupka ukupno priznat trošak u iznosu od 594,76 EUR.

28. Tužitelju nisu priznati troškovi dostave budući sukladno čl. 6. Pravilnika javnobilježnička nagrada obuhvaća i radnju dostavljanja rješenja strankama pa tužitelju ne pripada pravo na naknadu posebnog troška dostave niti trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, jer je tuženik pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi pa navedeni troškovi nisu ni nastali.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

30. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (16.334,86 EUR). Tužitelju je priznat trošak za sastav obrazloženih podnesaka od 29.5.2016., 28.7.2016., 9.11.2016. i 22.3.2018. po 250 bodova (tbr. 8/1), za sastav podneska od 7.12.2017. po 25 bodova (tbr. 8/4), za pristup na ročišta 20.7.2016., 4.11.2016., 8.3.2017., 27.11.2018., 20.2.2019., 27.5.2020. i 11.2.2025. po 250 bodova (tbr. 9/1) te za pristup na ročišta 24.4.2018., 17.10.2019. i 17.12.2019. po 50 bodova (TBR. 9/5) odnosno sveukupno 2925 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 5.850,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 209,08 EUR, tako da mu je priznat parnični trošak u iznosu od 6.059,08 EUR.

31. Tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za privremenu mjeru od 29.5.2015. jer mu je već priznat trošak sastava podneska od 29.5.2015. kojim se očitovao na prigovor tuženika te u istom podnesku predložio izdavanje privremene mjere.

32. Tužitelju je sveukupno na ime troškova ovršnog i parničnog postupka dosuđen iznos od 6.653,84 EUR, na koji su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

33. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22).

34. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. travnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu - 209,08 EUR

2. tuženiku